Ironično, ministar Radunović koji se svojski i javno trudio da umanji i ozakoni efekte devastacije u Baošićima, sada je od Vlade dobio zadatak da  izda urbanističko-tehničke uslove – prvi korak za izradu projektne dokumentacije radi uklanjanja ogromnog nasipa iz mora i dovođenje obale u prvobitno stanje

Vlada je ove sedmice usvojila zaključke na osnovu kojih bi trebalo da otpočne procedura uklanjanja nasipa od preko 8.000 kvadrata mora u Bošićima, koji je napravljen pod izgovorom gradnje ,,investicionog kupališta” podgoričke kompanije Carine, u vlasništvu Čedomira Popovića.

Prema pisanju Vijesti bilo je dovoljno glasova ministara da zaključci budu usvojeni, ali nijesu svi ministri i glasali za to. Nije bilo protivljenja, ali ni izdvojenih mišljenja. Za razliku od ranijih sjednica, kada je svoje mišljenje po ovom pitanju izdvajao ministar urbanizma, prostornog planiranja i državne imovine (MDUP) Slaven Radunović.

Kada je javnost, početkom ove godine, bila zgrožena veličinom i izgledom megahotela i zatrpanog mora, u do tada pitomim Baošićima, Radunović je javno optužio medije i nevladine organizacije da dižu hajku a da nije sve tako kako oni predstavljaju: ,,Koliko god smo nezadovoljni veličinom plaže ili hotela koji se baš ne uklapa u abijent Baošića, nije baš da je sve to neutemeljeno… Možemo da pričamo da li je lijepo ili nije lijepo, ali je urađeno po zakonu”.

Ironično, ministar Radunović koji se svojski i javno trudio da umanji i ozakoni efekte devastacije u Baošićima, sada je od Vlade dobio zadatak da  izda urbanističko-tehničke uslove (UTU) – prvi korak za izradu projektne dokumentacije radi uklanjanja ogromnog nasipa iz mora i dovođenje obale u prvobitno stanje.

Radunovićevo ministarstvo treba da do 1. novembra informiše Vladu o preduzetim aktivnostima u vezi sa izdavanjem UTU, a Upravni odbor JP Morsko dobro, nad kojim nadzor vrši MDUP, zadužen je ,,da u okviru svojih nadležnosti preduzme potrebne radnje radi stavljanja van snage Mišljenja na Idejno rješenje (investicionog kupališta u Baošićima Đ prim.aut.) od 4.decembra i Mišljenja na Glavni projekat od 12. decembra 2025. godine”.

Vlada je zadužila Upravni odbor Morskog dobra da nakon izdavanja UTU, ,,pristupi izradi tehničke dokumentacije u skladu sa Rješenjem UZKD od 17. jula 2026. i utvrđenim konzervatorskim uslovima, radi vraćanja lokacije u prvobitno stanje”.

Uz to, Vlada će zadužiti Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore ,,da u okviru svojih nadležnosti i u skladu sa zakonom preduzme potrebne radnje radi stavljanja van snage Rješenja o izdavanju građevinske dozvole (Carinama) od 13. januara 2026“.

Vlada je ovog puta naložila svim institucijama koje su bile uključene u dosadašnju mutnu igru oko spornog kupališta da konačno djeluju i vrate plažu u prvobitno stanje.

Početkom godine Sekretarijat za urbanizam Opštine Herceg Novi izdao je dozvolu koja je omogućila devastaciju mora i obale u Baošićima, a u februaru ministar Radunović je na sjednici nacionalne Komisije za UNESCO saopštio da je od „nadležne inspekcije tražio da se provjeri građevinska dozvola”, te da je „utvrđeno da je ona ispravna”. Saglasnost je dobijena i od Agencije za zaštitu prirode Crne Gore (EPA), koja je ocijenila da za enormno proširenje nije potrebno izraditi Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu.

„Kompanija Carine, radove na uređenju kupališta u Baošićima izvodila je isključivo na osnovu građevinske dozvole Sekretarijata za urbanizam i građevinsku inspekciju Opštine Herceg Novi i kategorično tvrdimo da nijedna aktivnost nije preduzeta mimo pomenute dozvole, što je potvrđeno zapisnicima nadležne građevinske inspekcije“, ukazali su ranije iz  Carina.

Monitor je u više navrata pisao o tome kako je kompanija Carine u u Baošićima nasula preko 8.000 kvadrata mora, potpuno izmijenivši obalnu liniju, ugrozivši plovni put i objekte sigurnosti plovidbe i sve to bez dobijene formalne saglasnosti Uprave za zaštitu kulturnih dobara (UZKD), koja je bila neophodna jer se radi o lokaciji unutar kontakt (bafer) zone zaštićenog Područja prirodne i kulturne baštine Kotorskog zaliva pod patronatom UNESCO-a.
Carine su, zahvaljujući državnim i lokalnim vlastima, dobile skoro sve dozvole i nesmetano gradile hotel i nasipali plažu. Dio javnosti je oštro reagovao zbog devastacije obale i hotela koji se baš i ne uklapa u zaštićeni predio pod UNESCO zaštitom. Hotel bi, kako je najavljivao vlasnik Carina  i bio otvoren tokom ove sezone, da se nije umješala Uprava za zaštitu kulturnih dobara (UZKD).

Uprava, na čelu sa Petrom Zdravković, je u maju dala kompaniji Carine rok od dva mjeseca da se plaža vrati u prvobitno stanje. Kompanija je tražila odlaganje ove odluke, a Upravni sud je to odbio. Nakon toga i Vrhovni sud donosi odluku kojom se odbija žalba Carina o odlaganju vraćanja plaže u prvobitno stanje i potvrđuje odluka Upravnog suda.

Kako Carine nijesu vratile plažu u prvobitno stanje u propisanom roku, Uprava za zaštitu kulturnih dobara im je izrekla maksimalnu kaznu od 5.000 eura, uz najavu da će država vratiti plažu u prvobitno stanje.

Uporedo je teklo pravno nadgornjavanje institucija. Radunović i MDUP su tvrdili da je građevinska dozvola koju je izdala Opština Herceg Novi legalna i da sadrži svu neophodnu prateću dokumentaciju. Nevažan je, za ovo ministarstvo, bio zaključak Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa, koji je postupajući po zahtjevu Uprave  ustanovio da je ta građevinska dozvola neregularna.

Zaštitnica imovinsko-pravnih interesa države Bojana Ćirović je u nalazu koji je Ministarstvu kulture dostavila 3. septembra, pored ostaloga, konstatovala da su konzervatorski uslovi koje je UZKD izdala 30. avgusta 2023. bili zanemareni u izradi naknadne dokumentacije od strane Opštine Herceg Novi i Morskog dobra, te pri samom izdavanju dozvole, kao i da je zakupac lokacije grubo prekršio ugovorene obaveze.

Ona je zauzela zvaničan stav da je neophodno raskinuti ugovor Carina i Morskog dobra i lokaciju vratiti u prvobitno stanje ,,s obzirom na to da je na ovaj način zakupac devastirao obalu, kulturno nasljeđe države i ugrozio sigurnost plovidbe”. Uzaludni su bili njeni apeli koje je  u martu poslala  Opštini Herceg Novi da poništi nezakonito rješenje o izdavanju sporne građevinske dozvole.

Vlada u najnovijem  pokušaju  ponovo apeluje na Opštinu Herceg Novi. I ranije im je preporučila, kao i građevinskoj inspekciji koja je u nadležnosti Radunovićevog ministarstva,  da preduzmu potrebne radnje radi stavljanja van snage Rješenja o izdavanju građevinske dozvole.

Radnje nijesu preduzete, pa početkom septembra Vlada nije razmatrala informacije o statusu ove lokacije. Ova tačka je skinuta sa dnevnog reda zbog protivljenja ministra Radunovića da država jednostrano raskine aranžman sa Carinama i lokaciju vrati u prvobitno stanje.

Nije pomoglo ni što se u uključio i premijer Milojko Spajić, istovremeno  predsjednik Nacionalne komisije za UNESCO, naloživši da se podnesu krivične prijave zbog radova u Baošićima. Upozorio je da se nasipanje mora pod hitno zaustaviti, jer negativno utiče na očuvanje statusa dijela Bokokotorskog zaliva na listi svjetske prirodne i kulturne baštine pod patronatom UNESCO-a.

Tokom ljeta ogromna plaža je služila kao parking. U međuvremenu, Opština Herceg Novi, na čijem čelu je Stevan Katić, donijela je odluku kojom se kompaniji Carine omogućava izvođenje radova na hotelu i tokom turističke sezone. Kako je od 15. juna do 15. septembra na snazi Odluka o zabrani izvođenja građevinskih radova u ljetnjem periodu u prvoj zoni – 300 metara vazdušne linije od obale, ovakva odluka se može donijeti samo za projekte od značaja za Opštinu i državu. Tako je nastavak gradnje hotela u Baošićima rangiran kao završetak radova na školi, vrtiću i vodovodnoj mreži u Opštini Herceg Novi.

Da Popović ima dobre konekcije sa vlastima, i to ne samo sa Radunovićem i Katićem, bilo je jasno i kada je u Skupštini tadašnja poslanica Demokrata Zdenka Popović uputila javni apel Upravi za zaštitu kulturnih dobara da ne obilaze objekte sa građevinskom dozvolom u završnoj fazi izgradnje i ne prijete zaustavljanjem projekta.

Pod pritiskom javnosti, krajem marta policija je uhapsila  Popovića i sekretara za urbanizam Opštine Herceg Novi Vladislava Velaša zbog sumnji u nelegalnu gradnju i zloupotrebu složbenog položaja, dok je podnijeta i krivična prijava protiv Carina. Iz Uprave policije su nakon hapšenja saopštili da sumnjaju da je Popović gradio rizorte u Kumboru, Đenovićima i Baošićima, i uređivao tamošnju plažu, suprotno zabrani građenja i bez potrebne propisane tehničke dokumentacije, dok su na više objekata prekoračeni dozvoljeni gabariti i spratnost. Popović je bio u pritvoru do kraja aprila, a Velaš je nakon saslušanja pušten da se brani sa slobode. Sredinom juna Velaš je izabran za potpredsjednika Opštine Herceg Novi.

Advokat Veselin Radulović je podnio krivičnu prijavu SDT-u u kojoj se detaljno problematizuje postupanje državnih i lokalnih institucija u slučaju gradnje hotelskog kompleksa kompanije Carine u Baošićima.

Ranije je objavljeno i da je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) formiralo predmet povodom gradnje hotelskog kompleksa i nasipanja plaže u Baošićima, te da provjerava navode o mogućim političkim i partijskim pritiscima zbog nepostupanja nadležnih organa po zakonu.

Samo da vraćanjem u prvobitno stanje, ako se ono desi, donosioci odluka ne budu abolirani.

Predrag NIKOLIĆ

Tužilaštvo traži trajno oduzimanje najmanje 54.567 kvadratnih metara nepokretnosti od Radoja Zvicera, od Milana Vujotića najmanje 19.131, dok se u predmetima Slobodana Kašćelana, Igora Božovića i Dragana Kneževića zahtjev odnosi na najmanje 10.399 kvadratnih metara. Na spisku su stambene zgrade, stanovi, poslovni prostori, garaže, dvorišta, voćnjaci, vinogradi, livade, pašnjaci, šume i bazeni, kao i tri blindirana automobila

Više od 84.000 kvadratnih metara nepokretnosti, od Podgorice i Nikšića do Kotora, Tivta, Budve, Cetinja i Herceg Novog, našlo se u zahtjevima Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) za trajno oduzimanje imovine od petorice pravosnažno osuđenih pripadnika kavačkog klana. Na spisku su stambene zgrade, stanovi, poslovni prostori, garaže, dvorišta, voćnjaci, vinogradi, livade, pašnjaci, šume i bazeni, kao i tri blindirana automobila.

Najveći pojedinačni zahtjev odnosi se na Radoja Zvicera, od kojeg tužilaštvo traži trajno oduzimanje najmanje 54.567 kvadratnih metara nepokretnosti. Od Milana Vujotića traži se oduzimanje najmanje 19.131, dok se u predmetima Slobodana Kašćelana, Igora Božovića i Dragana Kneževića zahtjev odnosi na najmanje 10.399 kvadratnih metara.

Zahtjevi SDT-a uslijedili su nakon pravosnažnih presuda protiv petorice pripadnika kavačke kriminalne organizacije. Apelacioni sud je u julu potvrdio prvostepenu presudu Višeg suda u Podgorici, kojom je Radoje Zvicer osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 16 godina, Slobodan Kašćelan i Igor Božović na po 13 godina, a Milan Vujotić i Dragan Knežević na po 11 godina.

Presuda se odnosila na stvaranje kriminalne organizacije i neovlašćenu proizvodnju, držanje i stavljanje u promet opojnih droga. Prema sudskim nalazima koje su objavili mediji, organizacija je tokom druge polovine 2020. godine djelovala na teritoriji Crne Gore, Južne Amerike i Holandije, sa ciljem nabavke, transporta i prodaje kokaina. U opisu kriminalnog plana navodi se da je Zvicer određivao zadatke i uloge članovima organizacije, dok je kokain nabavljan u Latinskoj Americi i prekookeanskim brodovima prebacivan do luka u Holandiji i drugim državama Evropske unije.

Nakon utvrđivanja krivične odgovornosti, pred pravosuđem se prošle nedjelje našlo pitanje imovine. U postupku trajnog oduzimanja potrebno je utvrditi da li za svaku nepokretnost i drugu imovinu postoje zakonski uslovi za konfiskaciju. SDT tvrdi da je riječ o imovinskoj koristi stečenoj kriminalnom aktivnošću i da dio imovine, iako formalno upisan na druga lica, u stvarnosti pripada osuđenima.

U slučaju Zvicera, na spisku su nekretnine u Podgorici, Kotoru, Herceg Novom i Tivtu, uključujući pet stanova u Podgorici, više stambenih zgrada, poslovni prostori, garaže, dvorišta, voćnjaci i šume. Među njima su objekti u Kavaču, Dubu i Sutvari, sa stambenim i nestambenim prostorima, garažama i bazenima. Prema navodima tužilaštva, dio imovine formalno se vodi na članove njegove porodice, druga fizička lica ili privredna društva, dok je stvarni vlasnik Zvicer.

U Kavaču, na teritoriji opštine Kotor, zahtjev obuhvata višespratnu stambenu zgradu sa dupleks stanom od 355 kvadratnih metara, dodatnim prostorima, podrumima, dvorištem i voćnjakom. Ukupna površina te cjeline iznosi 2.217 kvadratnih metara, a prema navodima SDT-a, objekat se formalno vodi na Zvicerovu suprugu.

U mjestu Dub obuhvaćena je stambena zgrada sa pet stambenih, deset nestambenih i četiri poslovna prostora, ukupne površine 1.238 kvadratnih metara. U Sutvari se nalazi još jedna stambena zgrada sa više stambenih prostora, bazenom i dvorištem, ukupne površine 1.408 kvadratnih metara.

Zahtjev obuhvata i zemljište u Bogišićima kod Tivta, ukupne površine 18.113 kvadratnih metara, kao i druge nepokretnosti u Herceg Novom koje se, prema navodima tužilaštva, formalno vode na članove porodice. Pored nekretnina, SDT traži trajno oduzimanje i dva blindirana vozila Mercedes G500.

Zahtjev je javno pozdravio potpredsjednik Vlade i koordinator bezbjednosnog sektora Aleksa Bečić, ocjenjujući da je riječ o važnom udarcu organizovanom kriminalu.

Ukazao je da se imovina osoba optuženih za teška krivična djela sve češće „zamrzava“, te da se pokreću postupci za njeno trajno oduzimanje. Istakao je i značaj novog zakonskog okvira, za koji se očekuje da će unaprijediti efikasnost postupaka za oduzimanje imovine.n

U slučaju visokorangiraog člana kavačkog klana Podgoričanina Milana Vujotića, zahtjev SDT-a obuhvata najmanje 19.131 kvadratni metar nepokretnosti u Podgorici i Nikšiću, kao i blindirani automobil. Na spisku su porodična stambena zgrada sa dvorištem u podgoričkom naselju Doljani, stanovi, poslovni prostori u Hercegovačkoj ulici, vinograd u Donjoj Gorici i objekti sa bazenom u Bioču. Prema tvrdnjama SDT-a, dio imovine formalno je upisan na članove porodice ili druga lica, iako je stvarni vlasnik osuđeni Vujotić.

U nikšićkom naselju Povija obuhvaćena je stambena zgrada sa dva jednosobna i jednim dvosobnim stanom, dvorištem, livadama i pašnjacima, ukupne površine 6.853 kvadratna metra. Tužilaštvo navodi da se ta imovina vodi na Vujotićevu taštu. Šume ukupne površine 10.530 kvadratnih metara u Bogetićima takođe su, prema navodima SDT-a, formalno upisane na drugo lice.

Dodatni zahtjevi odnose se na Slobodana Kašćelana, Igora Božovića i Dragana Kneževića, a obuhvataju najmanje 10.000 kvadratnih metara nepokretnosti u Kotoru, Tivtu, Budvi, na Cetinju i u Podgorici.

Od Kašćelana se traži oduzimanje porodične stambene zgrade sa tri stana i garažom u Dobroti, ukupne površine 404 kvadratna metra, kao i porodične kuće sa dva stana, pomoćnim objektima i pripadajućim zemljištem u Škaljarima, ukupne površine 5.544 kvadratna metra. Na spisku su i stanovi u Tivtu i Budvi, kuća na Njegušima koja nije upisana u katastar, kao i šuma u Radovanićima kod Herceg Novog. Za dio te imovine tužilaštvo tvrdi da je formalno u vlasništvu drugih lica, a da stvarno pripada Kašćelanu.

Od Igora Božovića traži se trajno oduzimanje stana površine 120 kvadratnih metara u Kotoru. Za Dragana Kneževića zahtjev obuhvata stambene objekte, garaže, dvorište i šume u Kavaču, ukupne površine 1.602 kvadratna metra, kao i stanove i garaže u Kavaču i Podgorici. Prema navodima SDT-a, dio te imovine formalno se vodi na druga lica, dok je stvarni vlasnik Knežević.

Sud će morati da utvrdi da li su dokazi tužilaštva dovoljni za trajno oduzimanje imovine. Nije dovoljno utvrditi ko raspolaže skupim kućama, stanovima, parcelama ili blindiranim vozilima već i kako je ta imovina stečena i postoji li za nju zakonito finansijsko pokriće.

Taj postupak važan je test sposobnosti države da, osim krivične odgovornosti, utvrdi i oduzme korist za koju se dokaže da je stečena kriminalom. Borba protiv organizovanog kriminala ne može biti završena hapšenjima i zatvorskim kaznama dok ekonomska moć kriminalnih klanova ostaje netaknuta.

Svetlana ĐOKIĆ

Slučaj troje djece smještene u hraniteljsku porodicu na Cetinju, koja su postala žrtve zlostavljanja otvorio je pitanje efikasnosti sistema socijalne zaštite, ali i dao odgovor šta se događa kada institucije zadužene da štite dijete –to ne učine

Krajem septembra Uprava policije saopštila je da je uhapsila bračne partnere Š. K. i A. S. sa Cetinja zbog sumnje da su počinili krivična djela trgovina ljudima i nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici. Prema policijskim navodima, troje maloljetnika, uzrasta osam, 13 i 15 godina, od januara 2022. godine bilo je izloženo fizičkom i psihičkom nasilju, dok je najstarije dijete, prema sumnjama istražitelja, bilo primoravano na rad.  Djeca su nakon policijske akcije izmještena iz hraniteljske porodice i, u saradnji sa Centrom za socijalni rad, smještena na bezbjednu lokaciju.

Iz policije su detaljno objasnili da je Š. K. u dužem vremenskom periodu maloljetnike udarao šakama, drvenim predmetima i drugim podesnim sredstvima, čime im je, kako se sumnja, narušavao duševni i tjelesni integritet. Djeca su, prema istim navodima, bila primoravana da pred službenicima Centra za socijalni rad prikrivaju nasilje, odnosno da ne govore o onome što im se dešava.

Posebno težak dio policijskih sumnji odnosi se na tada dvanaestogodišnjeg dječaka. Prema policijskom saopštenju, bio je primoravan da radi u ugostiteljskom objektu na Cetinju kako bi se, između ostalog, namirio dug člana porodice hranitelja prema vlasniku tog objekta. Sumnja se i da je radio teške fizičke poslove u privatnim kućama na teritoriji Cetinja, kao i da je trebalo da radi u ugostiteljskom objektu u Budvi. Istovremeno mu je, prema policijskim navodima, bilo uskraćeno pravo na školovanje.

Za drugo dvoje djece, uzrasta osam i 13 godina, policija sumnja da su bila primoravana da obavljaju kućne poslove i čuvaju unučad hranitelja. A. S., koja je bila zakonski staratelj djece, takođe je osumnjičena za nasilje nad njima.

Nakon policijskog saopštenja sve glasnije se čulo pitanje javnosti –kako je moguće da djeca gotovo pet godina budu u porodici koja je trebalo da bude njihovo sigurno mjesto, a da sumnje u njihovu ugroženost ne budu dovoljno ozbiljno shvaćene?

Odgovor na to pitanje ne može se dobiti samo istragom protiv hranitelja. Moraće da bude utvrđeno i šta su tokom godina radile institucije kojima je povjereno da djecu štite, kako je izvršen izbor hraniteljske porodice, na osnovu čega je porodica dobila licencu, ko je pratio uslove u kojima su djeca živjela i da li su nadležni imali informacije koje su mogle ukazivati da djeca nijesu bezbjedna.

Iz Centra za ženska prava (CŽP), nakon objelodanjivanja ovog slučaja, saopštili su da je njihova organizacija  upozoravala institucije o sumnjama u odnos hranitelja prema djeci još u februaru i martu 2022. godine, svega nekoliko sedmica nakon njihovog smještaja u porodicu.

Prema njihovim navodima, 23. februara 2022. godine o zabrinutosti za djecu obavijestili su Socijalnu inspekciju, a dva dana kasnije poslali i pisani dopis. Početkom marta nadležnim centrima za socijalni rad uputili su hitne zahtjeve za postupanje. U njima su, prema saopštenju Centra, naveli informacije da su djeca neadekvatno obučena i zbrinuta, da ih hranitelji tuku, da su zastrašena i da ih, uoči dolaska stručnih radnika, pripremaju šta da kažu.

Djeci je, prema informacijama kojima je Centar za ženska prava tada raspolagao, bilo sugerisano da ne govore o onome što im se događa, dok je kontakt sa tetkom, nakon što je ukazala na probleme, navodno bio onemogućen. CŽP  je tada tražio da se hitno utvrdi činjenično stanje, da se sa djecom razgovara odvojeno od hranitelja i da se razmotri mogućnost njihovog smještaja kod srodnika po majčinoj strani, koji su, prema tvrdnjama ove organizacije, bili spremni da preuzmu brigu o njima.

Odgovor nadležnog Centra za socijalni rad od 3. marta 2022. godine, prema dokumentaciji koju je predočio CŽP, bio je bitno drugačiji od slike koju danas daje policijska istraga. Djeca su, kako je tada navedeno, prilikom posjeta „svakog puta zatečena u adekvatnom stanju“, uredno obučena, zbrinuta i dobrog raspoloženja. Prema tadašnjoj procjeni, izražavala su zadovoljstvo boravkom u porodici.

Prema navodima CŽP, djeca su prethodno ostala bez majke, koja je bila žrtva femicida. Njihov životni put tako je već bio obilježen traumom i gubitkom. Sistem koji ih je nakon toga preuzeo trebalo je da predstavlja mrežu sigurnosti. Umjesto toga, prema policijskim sumnjama, djeca su ponovo doživjela nasilje.

Ombudsman je po sopstvenoj inicijativi formirao predmet nakon što su informacije o slučaju dospjele u javnost. Iz te institucije je saopšteno da ranije nijesu imali pritužbe koje su se odnosile na aktuelni slučaj, ali da će od nadležnih državnih organa zatražiti izjašnjenja.

Ombudsman je ocijenio da događaj mora biti povod za dodatno preispitivanje mehanizama zaštite i nadzora hraniteljstva. Hraniteljstvo predstavlja važan oblik zaštite djece bez roditeljskog staranja, ali ne smije biti svedeno na obezbjeđivanje krova nad glavom. Dijete nije predmet smještaja, već nosilac prava.

Ministarstvo socijalnog staranja, brige o porodici i demografije naložilo je inspekcijski i nadzor nad stručnim radom. Kako je saopšteno, cilj je utvrđivanje svih relevantnih činjenica i okolnosti, uključujući provjeru postupanja nadležnih centara za socijalni rad, okolnosti pod kojima su djeca smještena u hraniteljsku porodicu i postupanja tokom trajanja smještaja.

Ministarstvo je saopštilo da su nadzori u toku i da će, nakon izrade izvještaja, javnost biti obaviještena o utvrđenim činjenicama i ishodu postupaka. Istovremeno je upozoreno da interes javnosti za rad institucija mora biti usklađen sa pravom djece na privatnost, dostojanstvo i zaštitu od dodatne viktimizacije.

Ako se potvrde navodi da su bila fizički zlostavljana, da su najstarijem djetetu uskraćivani školovanje i pravo na djetinjstvo kroz primoravanje na rad, a da su mlađa djeca korišćena za kućne poslove i čuvanje djece, tada pitanje odgovornosti neće moći da se zaustavi na hraniteljima.

Osnovno državno tužilaštvo na Cetinju već je formiralo predmet kojim ispituje postupanje nadležnih organa u ovom slučaju. Kako su saopštili, biće prikupljena potrebna obavještenja i dokumentacija od nadležnih organa i ustanova, kao i preduzete druge radnje kako bi se utvrdilo da li u postupanju bilo kojeg lica postoje elementi krivičnog djela za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti.

Posebno će biti ispitano postupanje organa starateljstva i drugih nadležnih institucija u pogledu praćenja i kontrole uslova u kojima su djeca bila smještena, kao i da li su preduzimane zakonom propisane mjere njihove zaštite.

Centar za ženska prava upravo na tome insistira. Traže da se utvrdi odgovornost svih službenih lica koja su učestvovala u licenciranju hranitelja, smještaju djece, dodjeli starateljstva i nadzoru nad njihovim boravkom u porodici, kao i onih koji su postupali po upozorenjima iz 2022. godine.

Istovremeno traže vanredni nadzor nad radom centara za socijalni rad koji su bili uključeni u slučaj, preispitivanje licenci za hraniteljstvo u slučajevima gdje su ranije postojale prijave ili sumnje koje nijesu bile pravosnažno okončane, kao i dugoročnu specijalizovanu psihosocijalnu pomoć djeci.

Zaštita djeteta ne može početi tek kada policija stavi lisice odrasloj osobi koja se sumnjiči da ga je povređivala. Sistem zaštite mora da djeluje mnogo ranije.

Istraga koja je počela ne smije se završiti samo odgovorom na pitanje ko je tukao djecu i ko ih je tjerao da rade. Mora odgovoriti i na pitanje ko je bio dužan da ih zaštiti, kada je za njihovu ugroženost saznao i šta je tada uradio.

Svetlana ĐOKIĆ