Povežite se sa nama

HORIZONTI

KREMLJ KLIZI U TOTALITARIZAM: Putinova mobilizacija i zveckanje nuklearnim naoružanjem

Objavljeno prije

3 godine

na

Dok zvanična Moskva sve glasnije prijeti atomskim oružjem, većina analitičara ne vjeruje da će započeta mobilizacija riješiti probleme ruske armije u doglednoj budućnosti pošto, osim Ukrajine, Rusija ima sve veći problem i u centralnoj Aziji

 

U srijedu ujutro Kremlj je pustio unaprijed snimljenu televizijsku poruku ruskog predsjednika Vladimira Putina čija objava se očekivala već u utorak. Putin je objasnio da se obraća zbog toka „specijalne vojne operacije“ u cilju oslobađanja Donbasa od „neonacističkog režima koji je 2014. zgrabio vlast u Ukrajini nakon oružanog državnog udara“.

Kremaljski car se obratio i „braći i sestrama u Donjeckoj i Luhanskoj narodnoj republici, Hersonskoj i Zaporoškoj oblasti i drugim krajevima koji su oslobođeni od neonacističkog režima“. Optužio je Zapad da je kriv za sve i da je gurnuo Ukrajince u rat protiv Rusije još 2014. koristeći ih kao „topovsko meso“. U svom govoru riječ neonacisti ili nacisti Putin je upotrijebio ravno 10 puta i opisivao zločine genocida i sva druga varvarstva koji su prema „oslobođenom narodu“ sprovodili grozni Ukrajinci. U istom govoru ruski predsjednik priznao je da njegova akcija „oslobađanja“ ne ide baš po planu jer su se branitelji dobro ukopali i utvrdili pa bi „direktni napad protiv njih doveo do velikih gubitaka“. Zato njegove trupe idu „korak po korak u oslobađanju Donbasa“ i „pomažu narodu koje je Kijevski režim pretvorio u taoce i ljudske štitove.“

Drugi razlog zbog kojeg se njegova „oslobodilačka“ akcija na teritoriji zapadnog susjeda ne odvija po planu je zbog toga što Zapad pumpa moderno oružje Ukrajini, šalje strane plaćenike i nacionaliste koje obučavaju i kojima naređuju zapadni savjetnici pa je stoga neophodna „djelimična mobilizacija“ u Rusiji. Zbog ugroženosti Majke Domovine.

Putin je uz to, ne trepnuvši, izjavio da „Vašington, London i Brisel javno ohrabruju Kijev da neprijateljstva prenese na našu teritoriju“ i da su navodno „neki visoki predstavnici NATO zemalja davali izjavi o mogućnosti i prihvatljivosti upotrebe“ nuklearnog oružja protiv Rusije. Stoga je Putin objasnio da Rusija ima isto takvo ili bolje oružje od NATO-a i da će ga upotrijebiti ako se osjeti ugroženom. Naglašavajući  da njegove riječi „nisu blef“.

Takođe je definisao šta će podrazumijevati pod odbranom ruske „teritorije“. Naime parlamenti „narodnih republika“ i drugih „oslobođenih krajeva“ su se obratili Moskvi „za podršku“ kako bi organizovali referendume o priključenju Rusiji, a imperator je obećao učiniti „sve što treba da se stvore bezbjedni uslovi kako bi narod mogao izraziti svoju volju na ovim referendumima“. Moskva će, potom, „podržati izbor“ većine stanovnika Donjetska, Luhanska, Zaporoške i Hersonske oblasti.

Francuski predsjednik Emanuel Makron je rusku objavu o referendumima nazvao „parodijom“ i dodao „kad ideja o referendumu u Donbasu ne bi bila tako tragična bila bi zabavna“. Većina analitičara i zapadnih medija smatra da je obraćanje Putina prevashodno usmjereno na domaću javnost usljed dosadašnjih teških neuspjeha i blamaže koju su pokazale njegove elitne jedinice na ratištu.

Holandski premijer Mark Rute je okarakterisao planove za referendume i mobilizaciju kao „znak panike“ dok je američki predsjednik Džozef Bajden Putinove prijetnje nuklearnim raketama osudio rekavši da „nuklearni rat ne može imati pobjednike“ i da „niko drugi nije tražio konflikt (u Ukrajini) do Rusija“.

U međuvremenu se oglasio i ruski ministar odbrane Sergej Šojgu rekavši da rat ide dobro i po planu, da će 300.000 rezervista biti pozvano pošto je došlo do „pregrupisavanja“ ruskih trupa na istoku Ukrajine. Pregrupisavanje, tako ruska komanda naziva vojni debakl elitne Prve gardijske tenkovske armije u Harkovskoj oblasti.

Šojgu je iznio podatke o dosadašnjim gubicima, u koje ni većina običnih Rusa ne vjeruje, rekavši da je Rusija izgubila 5.937 a Ukrajina 61.207 vojnika. Dodao je da je i 49.368 ukrajinskih vojnika ranjeno te da je pola ukrajinske armije izbačeno iz stroja. I da je likvidirano i 2.000 „stranih plaćenika“.

Inače, Putinovi glavni tv propagandisti Vladimir Solovjev, Margarita Simonijan i Olga Skabejeva su u danima koji su prethodili Putinovoj objavi referenduma i opšte mobilizacije krenuli u kampanju da objasne stanovništvu kako u Ukrajini najmanje ratuju Ukrajinci, već da su tamo „NATO strani plaćenici“ koji su zaslužni za vojne uspjehe Ukrajinaca. Poslanik Dume Oleg Matvejčev je 16. septembra na jednom tv nastupu objasnio kako su „Amerikanci priznali da se zapravo oni bore“ u oblastima koje je ukrajinska vojska nedavno oslobodila na istoku, da narod treba da shvati da „ovaj rat nije protiv Ukrajine“ i da nema uopšte Ukrajinaca u gradovima oko Harkova. Matvejčev je rekao da su tamo „Britanci i neke crnčuge koje govore engleski i komanduju trupama na engleskom… tamo se bore NATO jedinice sa NATO oružjem“.

Na jednom od snimaka prikazan je čitavom svijetu poznat vojni analatičar američke televizije MSNBC Malkolm Nens koji je krajem aprila otišao da kao dobrovoljac brani Ukrajinu i koji je do sada objavio bezbroj tvitova i snimaka sa ratišta. Samo dan ranije Vladimir Solovjev je na ruskoj televiziji pozvao na stvaranje internacionalnih brigada po uzoru na Španski građanski rat koji bi trebao da okupi ljude iz Afrike, Venecuele, Nikarakve, Irana i Sjeverne Koreje koji žele da se bore na ruskoj strani. Solovjev je priznao da u Korpusu Donjetske Republike već sada bore „neki Srbi“ i da „našu srpsku braću ne trebamo sputavati da dođu“.

Nedavno je glavni od „srpske braće“ sa lijeve obale Drine Milorad Dodik posjetio Kremlj nakon što je prije odlaska u izjavi za rusku agenciju TASS javno podržao agresiju na Ukrajinu. U razgovoru je Putin poželio uspjeh Dodiku na predstojećim izborima u BiH gdje se opet kandidovao za predsjednika Republike Srpske i izrazio nadu da će jačati „patriotske snage“ u tom entitetu.

S druge strane u Rusiji nema milosti za „nepatriotske snage“ ili „ološ i izdajnike“ kako je diktator direktno nazvao protivnike njegove „oslobodilačke“ misije u Ukrajini. Prije nekoliko dana drugostepeni sud u Moskvi je opravosnažio zatvorsku kaznu bivšem moskovskom odborniku Alekseju Gorinovu zbog „svjesnog širenja lažnih informacija i diskreditacije Oružanih snaga“. Gorinov je uhapšen u junu nakon što je nazvao Rusiju „fašističkom državom“ zbog namjere da pokori Ukrajinu. Na razmatranju žalbe Gorinov je održao kratki emotivni govor optuživši Moskvu za „razaranja kakva nisu viđena od kraja Drugog svjetskog rata, desetine hiljada mrtvih i ranjenih na obje strane, milioni izbjeglih dok svakodnevno slušamo priče da je ovo rat za mir“.

Nakon Putinove najave mobilizacije i referenduma došlo je do demonstracija u mnogim gradovima Rusije i do sada je, prema dostupnim podacima, policija uhapsila preko 1.300 osoba. Istovremeno su rasprodate sve karte iz Moskve prema destinacijama u koje se može putovati bez vize, prevashodno, Istanbul, Dubaji, Beograd i Kazahstan sa cijenama karata koje su, zbog silne potražnje, skočile i do 10 puta.

I Crna Gora bilježi povećani priliv „turista“ iz Rusije od početka septembra kada su, nakon ruskog vojnog poraza kod Harkova, počele špekulacije na društvenim mrežama da će doći do mobilizacije rezervista. Državna Duma je uvela po hitnom postupku izmjene Krivičnog zakonika kojima se drastično povećavaju zatvorske kazne za izbjegavanje mobilizacije, dezerterstvo, čak i predaju neprijatelju. Tako se za predaju može dobiti i do 10 godina zatvora.

Mobilizacija će se, ipak, sprovoditi selektivno, pa je Putin ostavio mogućnost izuzetaka, pogotovo kada su u pitanju djeca njegovih ljudi. Prenkeri su prije dva dana pozvali Nikolaja Peskova, sina Putinovog glasnogovornika Dmitrija, predstavljajući se kao osobe iz Vojnog odsjeka. Na snimku objavljenom na Twitter-u, Peskovu kažu da se ujutro idućeg dana javi u 10 sati radi mobilizacije. Nikolaj odgovara da je njegovo ime Peskov i da ako oni to ne razumiju može taj problem (pokušaj mobilizacije) iznijeti na drugoj ravni. Kada ga na kraju prenkeri pitaju da li ga mogu upisati kao dobrovoljca, Peskov odgovara „naravno da ne“. Nikolaj Peskov ima istoriju nasilničkog ponašanja, za šta je osuđen u Velikoj Britaniji gdje se školovao i poznat je po raskalašnom životu  i neumjerenom trošenju.

Većina analitičara ne vjeruje da će mobilizacija riješiti probleme ruske armije u doglednoj budućnosti pošto, osim Ukrajine, Rusija ima sve veći problem i u centralnoj Aziji.

Nakon što je prije desetak dana ponovo došlo do sukoba između Jermenije i Azerbejdžana, Jermenija je aktivirala član 4 Organizacije zemalja ugovora o kolektivnoj bezbjednosti (CSTO), kojim se predviđa vojna pomoć država članica u slučaju napada na jednu od njih. CSTO čine Rusija, Bjelorusija, Jermenija, Kazahstan, Tadžikistan i Kirgistan. Mehanizam je zadnji put korišten zimus, tokom nemira u Kazahstanu kada je državna vlast uputila poziv za vojnu pomoć zbog rušilačkih nemira. Ovaj put Rusija je spustila loptu i umjesto vojne pomoći odlučila poslati „misiju za utvrđivanje činjenica na terenu“ što je mnoge Jermene uvjerilo da od Rusije ne očekuju puno.

I Tadžikistan i Kirgistan su ušli u otvoreni ratni sukob zadnjih dana zbog dugotrajnih sporova oko granične linije i vodenih resursa u pretežno besplodnim oblastima. Prethodno je najveći broj ruskih vojnika stacioniranih u Tadžikistanu prebačen na ukrajinsko ratište. Plan da se smanji ruski mirovni kontigent u Nagorno-Karabahu, etničkoj jermenskoj enklavi u Azerbejdžanu, obustavljen je zbog trenutne situacije na granici Jermenije i Azerbejdžana.

Referendumi u „oslobođenim oblastima Ukrajine“ treba da se održe od 23. do 27. septembra nakon čega će ta teritorija, prema mišljenju organizatora referenduma, postao dio Ruske Federacije. Ona će onda imati „sva prava da brani otadžbinu“ kako najavljuju ruski šešelji. Ukrajina je, s druge strane, poručila da ruska aneksija neće ništa promijeniti i da će se Ukrajinci boriti do oslobođenja i protjerivanja ruskog okupatora sa svih zauzetih teritorija, uključujući i Krim. Rat se nastavlja.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

HORIZONTI

GRENELOVA (NE)SLUŽBENA POSJETA REGIONU: Ponovno pazarenje u Crnoj Gori

Objavljeno prije

6 dana

na

16 Augusta, 2025

Objavio:

Monitor je iz balkanskog okruženja američkog specijalnog izaslanika dobio informaciju, koju nije bilo moguće nezavisno provjeriti, da su se sa specijalnim (američkim) predsjedničkim izaslanikom Ričardom Grenelom istoga dana kada i Milorad Dodik u Portanovom ,sreli  premijer Milojko Spajić i ministarka Majda Adžović. Iz premijerovog okruženja je Monitoru negirano da je do sastanka došlo dok ministarka Adžović nije odgovarala na upite. Dan nakon susreta u Portonovom, prema pisanju portala borba.me “u jednom gradu na crnogorskom primorju” sa Grenelom se sreo i Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije

 

Pretprošlog četvrtka Antena M je u poslijepodnevnim satima objavila da su se u hotelu One and Only u Portonovom sreli pravosnažno osuđeni predsjednik Republike Srpske (RS) Milorad Dodik i specijalni (američki) predsjednički izaslanik Ričard Grenel. Iz Banja Luke nije bilo potvrde sastanka, ali je bilo indikativno da je miting podrške, koji je Dodikova stranka (Nezavisne socijaldemokrate) planirala kao protest zbog presude Suda BiH,  gdje se on trebao pojaviti,  naglo otkazan. Antena M dalje navodi da je sastanku u Portonovom prisustvovala i neimenovana republikanka iz Predstavničkog doma Kongresa. Crnogorskih zvaničnika nije bilo niti su imali udjela u organizaciji susreta u rizortu blizu Herceg Novog – piše ovaj portal.

Monitor je iz balkanskog okruženja američkog specijalnog izaslanika dobio informaciju, koju nije bilo moguće nezavisno provjeriti, da su se isti dan sa Grenelom sreli i premijer Milojko Spajić i nedavno postavljena ministarka Majda Adžović. Navodno je bilo neprijatne priče oko nedavnih turbulencija za koncesije crnogorskih aerodroma. Iz premijerovog okruženja je Monitoru negirano da je do sastanka uopšte  došlo dok ministarka Adžović nije odgovarala na upite.

Prošlog mjeseca,19. jula, potpredsjednik Vlade, ministar za ekonomski razvoj i predsjednik tenderske komisije za koncesije na aerodrome Nik Đeljošaj je obavijestio javnost da se u Vašingtonu sastao sa Grenelom. U saopštenju iz Amerike je napisao da se zahvalio Grenelu “što je veliki prijatelj zemalja Balkana” i zatražio “da podrži građane Crne Gore i Vladu na putu ka evropskim integracijama, regionalnoj saradnji i jačanju veza sa SAD-om”. Tokom boravka u Americi Đeljošaj se navodno sreo u svojstvu zvaničnika Vlade i sa direktorom Federalnog istražnog biroa (FBI) i njegovim “rukovodečim timom”. Tvrdi da su pričali su o “suštinskoj važnosti poštovanja zakona kako bi se privukle investicije iz zapadnih zemalja i SAD-a”. Vlada se ogradila rekavši da je Đeljošaj išao u Ameriku privatno,a ministar nije potkrijepio svoje sastanke nijednom fotografijom. Đeljošaj je prije puta za Ameriku vidno bio nezadovoljan ishodom tendera i neuspjehom američko-luksemburškog ponuđača za aerodrome.

Dan nakon susreta u Portonovom, prema pisanju portala borba.me “u jednom gradu na crnogorskom primorju” 8. avgusta uveče sa Grenelom se sreo i Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije (DNP). Sastanak je trajao gotovo dva sata “u atmosferi otvorenog dijaloga i razmjene mišljenja”. Ovaj portal, koji slovi za neformalno glasilo bloka Za Budućnost Crne Gore (ZBCG), navodi da je Knežević Grenela “detaljno upoznao sa trenutnim političkim prilikama” – od odnosa u vladajućoj koaliciji i raznih izazova u sektorima bezbjednosti do ekonomije i međunarodnog položaja zemlje. Portal dalje piše, u formi koja liči na partijski komunike, da su se “sagovornici složili da postoji prostor za dalju komunikaciju i razmjenu iskustava, te su dogovorili mogućnost novog susreta u narednom periodu”. Zaključuje se da je sastanak bio ne samo informativan već i “djelotvoran u smislu otvaranja kanala neformalnog političkog dijaloga između crnogorskih aktera i relevantnih međunarodnih sagovornika”.

Nakon Crne Gore, Grenel je produžio za Hrvatsku odakle se glasnuo na Instagramu fotografijom iz Dubrovnika.

Istog dana, kada se sreo sa Kneževićem, kosovski portal Gazete Express je objavio informaciju sa fotografijom, da se Grenel sastao “tokom svog boravka u regionu Zapadnog Balkana” sa Škeljćimom Devolijem, iz prestižne kompanije Devolli Corporation koju je osnovao njegov otac Ibrahim Devoli. Mađi Devoli je redovni gost u Americi i u društvu uticajnih ljudi poput republikanskih senatora (Rodžer Viker, Ted Cruz), guvernera Teksasa Grega Abota i direktora CIA-e Džona Retklifa. Kosovski portal je kao središnju temu razgovora naveo “podsticanje ekonomskog rasta na Kosovu kroz strane investicije”. Dalje se navodi da je Grenel “potvrdio posvećenost sadašnje administracije Donalda Trampa u podršci Kosovu i Zapadnom Balkanu” uz promociju mira, stabilnosti i prosperiteta u regionu. Kao i sa Kneževićem i borba.me, i Gazete Express odiše službenim narativom uz identično obećanje da će strane “nastaviti dijalog i istražiti konkretne načine realizacije zajedničkih projekata koji bi donijeli održive benefite ekonomiji i ojačali odnose SAD–Kosovo”. Iako se ne govori gdje je sastanak održan, po informacijama našeg lista Grenel je prije Crne Gore posjetio albansko primorje gdje je imao niz susreta i sa zvaničnicima Vlade i intervju za Klan Kosova koji je objavljen 9. avgusta.

Navodno je u regionu Grenel viđen i sa srbijanskim ministrom finansija Sinišom Malim. Valja se podsjetiti da je krajem oktobra 2023. godine srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić uručio Grenelu orden srpske zastave prvog stepena za “istaknute zasluge u razvijanju i učvršćivanju miroljubive saradnje i prijateljskih odnosa između Srbije i SAD-a”. Slično odlikovanje je primio i od Kosova tri godine ranije.

Ipak, susreti s albanskim zvaničnicima nisu reklamirani, dijelom i zbog neizvjesnosti oko statusa samog Grenela koji je u lošim odnosima sa ključnim osobama američkog predsjednika – državnim sekretarom Markom Rubiom i šeficom Trampovog kabineta Suzi Vajls. Grenelov veliki uticaj iz prvog Trampovog mandata je stvar prošlosti, makar za sada, prema pisanju američke štampe. Njegov stvarni posao u ovom trenutku je v.d. Direktor Centra za scenske umjetnosti Džon F. Kenedi.

Sagovornici iz regiona koji su bili u Grenelovoj okolini tokom posjeta kažu da je Grenelov vokabular zvučao kao da je u službenoj misiji iako to nigdje nije formalno rekao. Takođe je indirektno sugerirao da će naredne godine biti na znatno višoj poziciji nego sada, tvrdeći pazar.

Američka ambasada u Podgorici je na upit da li je Grenel bio u službenom svojstvu u Crnoj Gori i da li je posredovala oko sastanka sa Dodikom uputila Monitor da se obrati evropskom desku Stejt Dipartmenta. Nakon Monitorovog istog upita Stejt Dipartment je odgovorio da se obratimo direktno Grenelovom uredu koji nije odgovarao do momenta kada ovaj broj izlazi u štampu. Iz Vašingtona nam je nezvanično rečeno da Stejt Dipartment nema nikakve veze sa Grenelovom posjetom regionu i da je njegov nastup “freelance”  (u prijevodu “slobodnjak” ili “samostalni djelatnik”).

Bez obzira kakav je trenutni status Grenela i kako će njegova karijera dalje ići, ostaje veliko pitanje kako je Crna Gora pripremljena za sve nepredvidivije međunarodne i blokovske odnose. Dosadašnja bilaterala Spajićeve Vlade sa Sjedinjenim Državama se nije proslavila. Prije nedjelju dana američki državni sekretar Rubio je primio srbijanskog ministra inostranih poslova Marka Đurića, nekada ambasadora Srbije u Vašingtonu koji je kreirao snažan srpski kokus u američkom Kongresu.. Rubio je najavio “strateški dijalog sa Srbijom” za kraj godine. Radi se o procesu koji Stejt department često sprovodi u jačanju bilateralnih odnosa. To povlači razgovore na visokom nivou o širokom spektru tema – odbrana, bezbjednost, energetika…Đurić je istakao da je zatražena podrška Vlade SAD za pitanja koja su Srbiji važna i da je njegov dolazak u Vašingtom značajan za repozicioniranje Srbije sa novom administracijom. Ne treba sumnjati da je na spisku važnih pitanja za Srbiju i Crna Gora.

Sa crnogorske strane, sadašnji crnogorski ambasador u SAD-u i Vlada kao da ne haju puno za nestanak crnogorskog kokusa niti se trude da ostvare snažne veze sa Trampovom administracijom. Prethodni šef diplomatske misije u Vašingtonu Nebojša Todorović je nekoliko puta upozoravao Vladu i vanjsko ministarstvo da se trebaju pripremiti za dolazak Trampa mnogo prije predsjedničkih izbora. Čak je i posjeta predsjednika Jakova Milatovića Ohaju na sastanak Parlamentarne skupštine NATO-a u Dejtonu (povodom 30 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma) od 23. do 26. maja ove godine traljavo pripremljena. Ni ambasada ni MVP nisu znali da će američka državna delegacija biti samo prvi dan u Dejtonu, pa je naknadno, zahvaljujući intervenciji prethodnog šefa ambasade, Milatovićeva delegacija otišla dan ranije. To je rezultiralo da Milatovića primi zamjenik državnog sekretara Kristofer Landau što je na takvom skupu i van glavnog grada značilo puno. Slične greške MVP-a i ambasadora i otpravnika su se dešavale i u evropskim metropolama za ozbiljnim previdima oko  datuma i dostupnosti evropskih zvaničnika.

Izostanak ozbiljnog diplomatskog rada i uski partijski interesi mogu koštati Crnu Goru puno. Susjedne zemlje vičnije lobiranju će to vješto koristiti za vlastite interese koji su puno puta suprotni crnogorskim.

Jovo MARTINOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

VUČIĆ, OSUĐENI DODIK, SPC I DESNI HRVATI: Kriminal kao zaštitnik nacije i vjere

Objavljeno prije

2 sedmice

na

8 Augusta, 2025

Objavio:

Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine (BiH) potvrdilo je raniju prvostepenu presudu predsjedniku Republike Srpske (RS) Miloradu Dodiku, kojom je osuđen na godinu zatvora i šest godina zabrana političkog djelovanja zbog donošenja protivustavnih zakona u tom entitetu. Dodik je 7. jula 2023. potpisao ukaz o proglašenju zakona kojima se u RS-u ukida nadležnost Ustavnog suda BiH i ne primjenjuju odluke Visokog predstavnika.  Rukovodstvo Srbije i SPC je sada dočekalo na nož sudsku presudu kao napad na vaskoliko srpstvo

 

 

Prvi dan avgusta je najavio politički vreo mjesec u regionu. Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine (BiH) potvrdilo je raniju prvostepenu presudu predsjedniku Republike Srpske (RS) Miloradu Dodiku, kojom je osuđen na godinu zatvora i šest godina zabrana političkog djelovanja zbog donošenja protivustavnih zakona u tom entitetu.

Skupština RS-a, orkestrirana od predsjednika, je 2023. godine donijela dva zakona. Prvim se odluke Ureda visokog predstavnika u BiH (OHR) više ne objavljuju u RS-u, pa ne mogu postati izvršne. Drugi je Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH na teritoriji RS-a. Ovi zakoni su izglasani u Skupštini 27. juna 2023. godine. Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH, u ovom slučaju njemački diplomata Kristijan Šmit, je na osnovu svojih ovlašćenja (definisanih Opštim okvirnim sporazumom za mir u BiH), 1. jula 2023. obustavio zakonodavni postupak kao protivustavan. Sjedinjene Države (SAD) i Evropska Unija (EU) su podržali mjere OHR-a. Uprkos tome Dodik je 7. jula potpisao ukaz o proglašenju zakona kojima se u RS-u ukida nadležnost Ustavnog suda BiH i ne primjenjuju odluke Visokog predstavnika. Ukaz je stupio na snagu objavom u Službenom glasniku RS-a 9. jula 2023.

Rukovodstvo Srbije i Srpske crkve (SPC) je, po ustaljenoj praksi, dočekalo na nož sudsku presudu kao napad na vaskoliko srpstvo. Dan nakon presude srbijanski vladar Aleksandar Vučić (koji kao predsjednik po Ustavu ima ceremonijalne ovlasti) je sazvao Savet za nacionalnu bezbednost. Nakon sjednice je objavljeno da postoji tendencija “izazivanja međuetničkih sukoba direktno usmerenim protiv srpskog naroda”. Ovakvi akti (pravosnažna sudska presuda u susjednoj državi) po Savjetu “direktno narušavaju ustavni poredak BiH, uspostavljen Dejtonskim mirovnim sporazumom” iako je Dodik jednostrano donio odluku o nepriznavanju Ustavnog suda i još nekih institucija BiH. Vučić je nakon sjednice Savjeta teatralno izjavio da je presuda “usmerena i protiv RS-a i srpskog naroda u celini”. Naglasio je da “Dodik neće biti uhapšen u Srbiji, ako dođe”. Predstoji “teška borba za opstanak” srpskog naroda na Kosovu kome je “mnogo teško”. Međutim, Vučić kaže da mu “najveći strah izaziva situacija u BiH”.

Isto veče se gospodaru lično zahvalio Dodik na društvenoj mreži X nazvavši presudu političkom, koju je donio, po njemu, neustavni Sud. U srijedu je Centralna izborna komisija BiH (CIK) oduzela predsjednički mandat Dodiku jer zakon ne dozvoljava licu osuđenom preko pola godine da obavlja državnu funkciju. Odbrana je najavila žalbu kao i ustavnu žalbu na presudu, dok je Dodik na oduzimanje mandata odgovorio psovačkim vokabularom.

Da Dodik neće biti uhapšen i da će i formalno izbjeći zatvor je jasno i po zakonu BiH. Kazna  zatvora do godinu dana se može pretvoriti u novčanu kaznu, u ovom slučaju 36.500 konvertibilnih maraka ili oko 17.800 eura. U četvrtak je objavljeno da je Dodikov advokat Goran Bubić podnio Sudu BiH zahtjev da se umjesto godine zatvora plati novčana kazna u navedenom iznosu. Time je Dodik indirektno priznao, po njemu neustavni, Sud BiH.

Dan nakon sjednice Vučićevog Saveta za bezbednost, predstava Srpskog sveta je nastavljena u Sremskim Karlovcima na Dan sećanja na prognane i stradale Srbe tokom hrvatske vojno-policijske akcije „Oluja“. Osim Vučića i Dodika došli su i srbijanski patrijarh Porfirije Perić, formalni premijer Đuro Macut sa ministrima policije i zdravlja i formalna predsjednica Skupštine Ana Brnabić. Prisutan je bio i tobožnji predsjednik Vučićeve Sprske napredne stranke Miloš Vučević. Iz Crne Gore su stigli Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije (DNP) i Dragoslav Šćekić, ministar sporta u Vladi CG. Iz Nove srpske demokratije (NSD) su došli nacionalno ostrašćeni gradonačelnici Pljevalja i Nikšića – Dario Vraneš i Marko Kovačević.

Srbijanski vladar je poručio u Karlovcima da,  misleći na moćnike Zapada,  govori o “nepravdi i svemu  što su Srbima uradili u prethodnih 30 i više godina”. Optužio je Zapad za zavjeru, uništenje tzv. Krajine u Hrvatskoj, otimanje Kosova i odvajanje Crne Gore. Zapad to radi, po Vućićevim riječima, jer “nećemo da budemo sluge i podanici”. Vučić je onda poručio Zapadu da “(mi Srbi) nećemo da vam služimo” uz buran pljesak njegovih slugu i podanika iz Srbije, RS-a i Crne Gore. Mnogi od političara koji su aplaudirali gospodaru su akteri teških korupcionaških afera i  saradnici kriminalnih kartela kojima, na osnovu SKY prepiski i procurjelih državnih dokumenata, upravlja Prva familija Srbije i njeni kumovi. Vučić je “zamolio” Dodika i sve u RS-u da čuvaju mir dok je u ime Srbije i svoje ime garantovao: “Biće i živeće Republika Srpska i ništa joj nećete moći, svi zajedno”.

Na skupu u Karlovcima Dodik, akkter ogromnog broja korupcionaških afera, je ponizno poručio “da nije bilo predsednika Aleksandra Vučića ovog zločina se ne bi sećali”. Rekao da je ne želi zaboraviti Oluju iako ga navodna “vjera uči tome”.  Onda je ponovio ranije izmišljotine da je Srbima u SFRJ bilo zabranjeno obilježavati stradanja. Po njemu, operacija Oluja je “bila isplanirana akcija tadašnje američke vlasti, Klintona i ljudi oko njega, koji su to predali hrvatskim vojnicima i hrvatskoj državi… jer su tadašnji Amerikanci željeli da se to tako završi” Pritom je zaboravio da je “željom tadašnjih Amerikanaca” on doveden na čelo RS-a i da RS svoje postojanje ima zahvaliti upravo Amerikancima koji su oštro diplomatski intervenisali i spasili RS od vojnog sloma 1995. Na kraju je poručio svim protivnicima Prve familije i   kartela:  “Nosite se i vi i vladavina prava, kakva vladavina prava”?! Navodno njegova politika “na prvo mesto stavlja srpski narod” dok su blokaderi predvođeni studentima u Srbiji neprijatelji države.

Pomen u Karlovcima je održao i učitelj srbijanske vjere Porfirije koji je deklarativno pozvao na ljubav i neširenje mržnje. Ranije je, na vijest o pravosnažnosti presude Dodiku odgovorio da je njome “doveden u pitanje opstanak srpskog naroda u BiH“. Za Milana Kneževića presuda predsjedniku RS-a je “presuda Dejtonskom sporazumu i Republici Srpskoj”. Knežević je za režimsku Politiku prije toga izjavio da je “trenutak (da) srpski narod i njegovi lideri … pokažu sabornost i mudrost”.

Povodom 30 godina Oluje Knežević je na X mreži poručio: “Sve što je nastalo na zločinu je osuđeno na propast a sve što je nastalo na žrtvi vaskrsnuće u punoj slavi povratka i pobjede”. Pritom Knežević sigurno ne misli na zločin agresije na Hrvatsku 1991. godine i na 240 hiljada protjeranih i nekoliko hiljada ubijenih civila Hrvata. Slava povratka i pobjede se desila 1995. godine kada su hrvatske vlasti, po prethodnom dogovoru sa Beogradom, povratile izgubljenu teritoriju. Onda je hrvatska vojska Srbima uradila isto ono što su i Hrvati doživjeli 1991. Za uzvrat je RS ranije dobila kompletnu bosansku Posavinu gdje su Srbi bili ubjedljiva manjina prije agresije na BiH. Sa protjerivanjem Srba iz Krajine i RS je, pod komandom Beograda, istovremeno kompletirala protjerivanje Hrvata iz Posavine uz miniranje katoličkih manastira i crkvi.

Dok je tzv. Srpski svet držao pomene postradalima u Oluji kao pokrivalicu za poharu i galopirajući kriminal u tzv. srpskim zemljama, u Zagrebu i drugim djelovima Hrvatske se slavilo. I vladajućoj Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ) je dobro došla 30-ta godišnjica Oluje da se zamagle brojne korupcionaške afere ministara i ljudi oko vrha, pale optužnice protiv HDZ-ovih tajkuna i kumova i opšte nezadovoljstvo u zemlji. U julu je Vlada bila sponzor velikog “domoljubnog” koncerta ustašofilnog Marka Perkovića Tompsona. On je nastavio zabavljati pučanstvo u Sinju uz uobičajeni primitivizam i uz nacističke pozdrave iz doba NDH-a. HDZ se deklarativno ogradio od ustaških pozdrava iz Drugog svjetskog rata ali ih smatra prihvatljivim u kontekstu Domovinskog rata. Premijer Andrej Plenković do sada nije viđen da pjeva ustaške pjesme ili diže ruku “Za dom spreman”. Vučić je krajem jula snimljen kako pjeva četničku pjesmu na proslavi otvaranja nove dionice autoputa Pakovraće – Požega. Proslavu je organizovao njegov ekstremno žuti tabloid Informer.

U Zagrebu je za 30 godina Oluje održana velika vojna parada na koju je Crna Gora poslala otpravnicu poslova ambasade. Vojni predstavnik nije poslat a ministar odbrane Dragan Krapović je odbio poziv zbog kontroverzi Oluje u crnogorskoj javnosti. Ranijih godina DPS-ova vlast je slala proruskog obavještajca bliskog vrhu režima na proslave u Zagreb i Knin. Da se srpsko – hrvatska šovinistička i druga iživljavanja opet prelamaju na Crnu Goru vidjelo se ubrzo. Zagreb je uputio protestnu notu zbog izdanja značke sa školskim brodom Jadran na koga Hrvatska polaže pravo. Lansirana je i priča da Crna Gora duguje najmanje 2 milijarde dolara na ime pokretne vojne imovine koju navodno Zagreb potražuje.

Vučić i njegovi podanici u Crnoj Gori mogu biti zadovoljni.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

LJETNJA NACIONALISTIČKA IŽIVLJAVANJA U REGIONU: Tompsonov konjodrom, Dodikovci, Vučićevci i popovi

Objavljeno prije

1 mjesec

na

11 Jula, 2025

Objavio:

Kako se bliži obilježavanje 30.-godišnjice genocida u Srebrenici tako i velikosrpska strana sve jače udara u nacionalističke bubnjeve u nadi da će nadglasati proteste protiv režima Aleksandra Vučića u Srbiji

 

 

Da vrućine, osim šumskih požara, raspale i nacionalističke strasti je odavno poznato na Balkanu. Kasno proljeće i početak ljeta su već obilježile ostrašćene, ponavljane izjave tzv. crnogorskih “mitropolita” kojima su veličali osuđene nacističke kvislinge i ratne zločince iz Drugog svjetskog rata. Za njih su oni “veliki i najveći vitezovi i heroji…koji su istrajali na krstonosnom i krstovaskrsnom putu Hristovom do kraja čista obraza i svijetla lika” i “junaci nepobjedivog karaktera”. Patetičnoj tiradi se ubrzo pridružio i predsjednik Skupštine i lider vučićevske Nove srpske demokratije (NSD) Andrija Mandić. On je s mitropolitima otišao u Kamnišku Bistricu u Sloveniju, da položi vijence stradalim četnicima i civilima koji su zajedno sa svojim saveznicima, ustašama i nacistima, pokušali pobjeći u Austriju u proljeće 1945. Titova vojska je u Sloveniji likvidirala na hiljade zarobljenih četnika i desetine hiljada ustaša i domobrana kao odmazdu za počinjene zločine i nemogućnost da organizuju istrage i suđenja za toliki broj zarobljenih. Mandić je u Sloveniji rekao da se “nismo okupili da oživljavamo bilo kakvu mržnju” već da tobože “u molitvi i tihoj muci, u ime istine i pravde, odamo počast žrtvama i …prolivenoj nevinoj krvi”.

Kako se bliži obilježavanje 30.-godišnjice genocida u Srebrenici tako i velikosrpska strana sve jače udara u nacionalističke bubnjeve u nadi da će nadglasati proteste protiv režima Aleksandra Vučića u Srbiji. U Nevesinju je, u organizaciji vlasti Republike Srpske (RS) organizovana proslava 150-te godišnjice Nevesinjske puške, ustanka u Hercegovini protiv Otomanske vlasti. Osim najviših funkcionera RS-a, proslavi su prisustvovali i formalni premijer Srbije Đuro Macut sa dvojicom ministara, formalni lider Vučićeve Srpske napredne stranke (SNS) Miloš Vučević, Andrija Mandić, srbijanski patrijarh Porfirije Perić i crnogorski mitropolit Joanikije Mićović. Mandić je poručio da “moramo vaspitavati mlade na primjerima hercegovačkih, crnogorskih i drugih srpskih junaka, na moralnoj vertikali koju su nam ostavili”. Lider turbo vučićevske Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević je tvitovao na društvenim mrežama “da nije bilo Nevesinjske puške 1875. godine bi bilo Crne Gore i Srbije”. Joanikije je nakon liturgije održao uobičajenu neliturgijsku besjedu da su te godine “ratovali zajedno Crnogorci i Hercegovci, jer je to jedan srpski narod, jedna vjera, jedna nada”. Isto jutro ranije Porfirije je poručio u Crkvi Vaznesenja:  “Nevesinjska puška je bio istinski produžetak Lazarevog kosovskog zaveta, koji je u isto vreme i novi zavet Hristov”.

Dan ranije partrijarh je bio u Bratuncu gdje je održao arhijerejsku liturgiju, opet u prisustvu RS-ovih čelnih ljudi. Služen je pomen za navodnih 3.267 srpskih civilnih žrtava srednjeg Podrinja i Birča u tzv. Odbrambeno-otadžbinskom ratu, kako se agresija na BiH službeno zove u RS-u. Ovogodišnji program obilježavanja sjećanja na stradale u Podrinju i Birču je nazvan – 33 godine – zločin bez kazne. Vlast RS-a i militantni vrh Srpske crkve (SPC) pokušavaju ovakvim manifestacijama napraviti kontratežu komemoraciji gotovo osam hiljada pobijenih Bošnjaka u Srebrenice. Međunarodni sud u Hagu je ovaj pokolj zarobljenih muškaraca i dječaka u presudi okarakterisao kao genocid. Vlasti Srbije, RS-a i poslušnici u Crnoj Gori negiraju da se desio genocid. Revizionističke vlasti Milorada Dodika pomognute jastrebovima iz SPC-ovog episkopata su gotovo desetostruko naduvale brojke stradalih Srba u lažiranim narativima. Borce Vojske RS-a koji su ubijeni u borbi konstantno prikazuju kao goloruke civile koje su snage Armije BiH masakrirale uz dodavanje gotovo hiljadu imena ljudi koji su poginuli i umrli u drugim mjestima BiH kao Srbe stradale u Podrinju. O ovome je Monitor ranije detaljno pisao. Broj stvarno ubijenih srpskih civila tokom rata u toj oblasti iznosi oko 400, što je nesumnjivo zločin za koji se moraju utvrditi i kazniti krivci.

Ovogodišnjoj komemoraciji u Srebrenici 11. jula će prisustvovati predsjednik Jakov Milatović. Delegaciju Vlade od devet ministara i  nekoliko sekretara ministarstava će predvoditi njen potpredsjednik i ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović (Bošnjačka stranka). Biće prisutan i potpredsjednik Skupštine Mirsad Nurković iz Ibrahimovićeve partije. Po sadašnjim najavama, niko iz Demokrata ne ide u Srebrenicu. Ni blok partija (NSD-DNP-SNP-UCG) lojalnih  Prvoj familiji Srbije neće imati predstavnika u Vladinoj delegaciji, što je logično jer ne priznaju da se desio genocid 1995. godine.

Po pisanju Slobodne Bosne, ljetošnje manifestacije nacionalizma, turbo folka i ostalog kiča bi mogle biti i poslednje koje Dodik vodi kao predsjednik RS-a i lider  Stranke nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Naime, 10. jula u Sarajevo i Beograd stižu dvojica visokopozicioniranih američkih diplomata, Brandon Hanrahan, v.d. pomoćnik za Evropu američkog državnog sekretara, i njegov asistent Mark Fleming, do nedavno otpravnik poslova u američkom poslanstvu u Zagrebu. Kada je krajem maja bila u Vašingtonu, Željka Cvijanović, predsjedavajuća Predsjedništva BiH i bliska Dodikova saradnica, imala je nekoliko formalnih sastanaka sa američkim zvaničnicima i jedan o kome nije obavijestila javnost, navodi portal Istraga. Prema informacijama ovog portala, čije navode je Monitoru potvrdio i dio neformalne diplomatske zajednice u regionu, Amerikanci žele Cvijanović na čelu SNSD-a kao pripremu za odlazak Dodika u političku penziju i deeskalaciju tenzija u BiH. Portal Istraga tvrdi da se tome suprostavlja Igor Dodik, sin predsjednika RS-a koji navodno ima znatnu podršku SNSD-ovih funkcionera na državnom i entitetskom nivou. Igor je poznat i kao “uspješni” biznismen koji dobija stotine miliona vrijedne tendere državnih institucija i preduzeća čija veza sa ocem je puka slučajnost. Dodik je već neko vrijeme u pregovorima sa dijelom međunarodne zajednice u vezi “povlačenja”. Za uzvrat se traži da svi procesi i istrage koje se vode protiv njega okončaju u njegovu korist. Moguće je i da se traže garancije za “mladog biznismena” da tužilaštvo jednog dana ne počne pregledati razne tendere koje je dobijao od tatine države. Nakon pozitivnog ishoda i datih garancija o kriminalnoj nekažnjivosti za svoju porodicu bi se navodno povukao s čela partije. Kasnije bi se povukao i sa mjesta predsjednika.

Da se nešto dešava na tom planu vidi se po zahtjevu postupajuće tužiteljice Vedrane Mijović Sudu BiH da se ukine rješenje o pritvoru Dodiku zbog rušenja ustavnog poretka. To je uslijedilo nakon što se Dodik prošlog petka pojavio u Tužilaštvu BiH radi davanja izjave u svojstvu osumnjičenog. Rješenje o pritvoru je bilo na snazi protekla tri mjeseca ali državni organi nijesu postupali po njemu, zbog nevoljnosti ili manjka mogućnosti. Sud je sada, umjesto pritvora odredio određene mjere zabrane uz obećanje Dodika da će se javljati na poziv suda. Takođe, bivšem ministru sigurnosti BiH, i bliskom saradniku Dodika, Nenadu Nešiću je ukinut pritvor zbog korupcije. S druge strane, vlasti RS-a su odustale od daljih antiustavnih akata i onemogućavanja rada BiH institucija na svojoj teritoriji. Vrijedno je napomenuti: Dodik je došao na vlast u svom entitetu na valu jake američke podrške.

Da velikosrbi i vrh SPC-a ne bi imali apsolutni monopol na nacionalistička iživljavanja i istorijski revizionizam pobrinuli su se njihova ideološka braća sa hrvatske strane. Ustašofilni rok “patriotski” pjevač Marko Perković Tompson je 5. jula održao veliki “domoljubni” koncert na zagrebačkom hipodromu pred velikom masom koja je organizovano dovođena iz cijele zemlje uz bezplatne podjele karata u državnim službama i prateći EPP. Organizator tvrdi da se okupiło 504 hiljade ljudi, dok je po nezavisnim procjenama na hipodromu bilo do 350 hiljada ljudi. Na kraju su, da puka budę što više, širom otvorene kapije hipodroma za svakog voljnog da uđe. Dok su se rijeke “domoljuba” slivale u Zagreb, istovremeno se veliki broj Zagrepčana povlačio iz grada za vikend kako ne bi svjedočili nacionalističkom primitivizmu i muzičkom šundu. Koncert je otpočeo molitvom umirovljenog biskupa Ante Ivasa dok je na ekranu prikazivana svijeća koja gori za žrtve Blajburga (gdje su stradale zajedno ustaše i četnici nakon predaje). Mnoge katoličke župe su objavile na društvenim mrežama da oni koji ne mogu biti u Zagrebu na svirci dođu u 21: 30 na svetu misu kako bi se “molili da ovaj povijesni događaj bude Bogu na slavu te za jedinstvo i slogu hrvatskog naroda”. Koncert je obilovao ogromnim brojem svjetlucavih efekata sa (profanisanim) pojavljivanjem Gospe, andjela, svetog križa i drugih simbola uz “patriotske” pjesme o ljubavi prema bližnjem – tj. samo Hrvatu, katoliku i domoljubu. Sve to su pratili ustaški pozdravi Za dom spremni i crne uniforme i zastave NDH. Atmosfera je po “duhovnosti” bila dostojna bilo kojeg svetosavskog ili svesrpskog skupa.

Na kraju Tompson je mogao uzeti i Jelenu Karleušu ili Baju Malog Knindžu za predgrupu pod hrvatskim barjakom dok su molitvu mogli očitati Andrija Mandić ili Joanikije. Niko ne bi primijetio razliku.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo