OKO NAS
SEOSKA INFRASTRUKTURA NA SJEVERU: Život bez puta

Objavljeno prije
3 godinena
Objavio:
Monitor online
Izdvajanja iz državne i opštinskih kasa za seosku infrastrukturu, pokazalo se odavno, da nije dovoljno. Briga koncesionara o saobraćajnicama koje koriste svodi se samo na površne radove koji omogućavaju samo transport drvne građe. Zbog toga se, u mnogim opštinama, mještani protestima već pola godine bore sa samo jednim zahtjevom – da mogu doći do svojih kuća
Seosoka putna infrastruktura na sjeveru predstojeću jesen i zimu dočekuje, uglavnom, devastirana. Zato će se do većine udaljenih sela moći samo terenskim vozilima. A do nekih – samo pješke.
Izdvajanja za popravku seoskih saobraćajnica, iako u nekim opštinama uvećana u odnosu na lani, nijesu bila dovoljna da saniraju sve ono što su koncesionari, investitori ili nevrijeme oštetili. Talas protesta mještana u nekoliko opština, čiji je jedini zahtjev da imaju put do kuće, počeo je ljetos i traje sve do sada. U nekim selima na blokade puteva, nadležni su mještanima odgovorili obećanjima, koja su rijetko i samo djelimično ispunjena.
U bjelopoljskom selu Barice traju konflikti i uzajamne blokade između mještana i koncesionara šuma. Protesti u tom selu počeli su sredinom septembra, a razlog je, kažu mještani, loš put koji posljednih 15 godina uništavaju koncesionari. Stanje je pogoršano od kraja avgusta, novom sječom i transportom drva na tom području.
U Baricama su zbog toga već više puta blokirali prolazak kamiona koncesionara ŠIK Lim. Iz kompanije su im se revanširali tako što su vozačima naredili da kamionima blokiraju put za putnička motorna vozila. Rat nerava traje i neizvjesno je „čija će biti zadnja“.
Iz uprave ŠIK Lim kažu da su počeli da izvlače građu tek prije nekoliko sedmica, te da nijesu odgovorni za stanje saobraćajnice. Mještani, s druge strane, objašnjavaju da su transportom građe i teškim mašinama putevi kroz sela Prošćenske Žari i Barice oštećeni u toj mjeri da se na nekim dionicama njima ne može putničkim vozilima. „Niko im ne brani da odvoze građu, samo neka srede put, jer mi tuda ne možemo da prođemo malim vozilima. Muku sa koncesionarima mučimo deceniju i po. I kad su „krpili“ put to su radili traljavo, kamenjem od stijena. Njima za kamione je takav put prohodan, a mi izlomismo auta. Bace obični kamen i samo ga malo razgrnu i sve tako ostave po putu”, objašnjavaju mještani tog dijela bjelopoljske opštine.
Podsjećaju i koncesionare i nadležne da su prije 40-ak godina put do Ravni i Žari, odnosno do mjesnog groblja, radili iz svojih sredstava. Tvrde da neće dozvoliti dalji rad koncesionaru dok se, makar, „čvrsto ne obeća“ kvalitetnija sanacija saobraćajnice kojom stižu do svojih kuća i od koje im „život zavisi“.
U susjednom Mojkovcu isti problemi. Početkom ovog mjeseca čitave porodice iz sela Bjelojevići i Ambarine danima su blokirali put Bemaksovoj mehanizaciji. Na taj način, kako su ranije objasnili, željeli su da spriječe mahanizaciju podgoričke kompanije da se povuče (ode), dok ne popravi ,,devastirani seoski pristupni put”. Mještani tvrde da su izvođači radova na budućem mojkovačkom ski-centru tokom ljeta, ali i izvođači radova na malim hidroelektranama (mHE) ranije, potpuno uništili put koji koristi nekoliko sela.
Blokade su prekinute nekon što je, uz koordinaciju čelnika lokalne vlasti, organizovan sastanak sa izvođačem radova na budućem skijalištu, predstavnicima mještana i Direkcije za saobraćaj. Obaćanje da će put biti popravljen bilo je dovoljno mještanima da prekinu proteste. Međutim, nije precizirano do kada će dobiti saobraćajnicu kakvu su tražili, pa se iz Ambarina i Bjelojevića i dalje s mukom kolima stiže do grada.
Obećanja, ali i dio traženih radova dobili su i mještani više pljevaljskh sela, nakon što su u junu protestvovali zbog ogromnog kašnjenja rekonstrukcije dionice puta Pljevlja – Metaljka, koja je započeta prije četiri godine. Radovi su prekinuti u novembru prošle godine, kada je i povučena sva mehanizacija. „Nas je muka danas natjerala da se ovdje okupimo jer gubimo mnogo vremena, put je loš, zbog čega nam se često kvare automobili. Ugrožena su imanja i zdravlje ljudi. Izvođać radova Crnagoraput je napustio radove i ostavili su sve ovakvo kako jeste i kao da mi mještani Bukovice, Poblaća, Potkovača, Krća, Gotovuše, Srdanovog groba… ne postojimo. Mnogi ljudi se ovdje bave proizvodnjom malina i imali su ogromnih problema s prevozom. O ostalim problemima suvišno je i govoriti“, poručeno je s jednog od ljetošnjih protesta.
Obećanja Vlade su, nakon toga ispunjena djelimično, pa su se mašine Crnagoraputa vratile na put i sanirale pojedine dionice.
Manje sreće imaju u kolašinskom selu Kraljske Bare. Sa protesta zbog gradnje mHE više puta je potencirano i stanje putne infrastrukture u tom selu. Mještani su rijeke spasili, ali im je put ostao isti pred još jednu zimu. U tom selu žale se na višedecenijsku diskriminaciju koju, tvrde, za razliku od mnogih kolašinskih sela, trpe od Opštine. „Takav odnos je bio i ostao. Sve sa jednim ciljem – omogućiti privilegovanim pojedincima i interesno povezanim grupama čerečenje javnog interesa, na uštrb javnog dobra i bez bilo kakvog interesa lokalnog stanovništva. Samo tokom posljednjih 15-ak godina, iz sela je otišlo oko 50 mladih, starosne dobi, između 20 i 30godina. Za sve to vrijeme, odnošenje prirodnih resursa sa teritorije našeg sela se nastavlja“, kazao je nedavno predsjednik Mjesne zajednice (MZ) Milovan Labović.
U Bakovini, zaseoku sela Babljak, na samo par kilometara od centra Kolašina, već dugo, kažu mještani, do svojih kuća mogu samo pješke ili terenskim vozilima. Put do nekoliko domaćinstava u tom dijelu sela skoro je neprohodan, a posljednje kiše dodatno su devastirale saobraćajnicu. Glavni problem je, tvrdi Jovan Vlahović iz tog sela, potok koji nije regulisan i pri izlivanju nanosi štetu na makadamskom putu. Početni radovi, koje je izvelo privatno preduzeće angažovano od Opštine Kolašin, kako kaže on, nedovoljni su i nijesu okončani kako treba.
U istoj opštini, u selu Rečine, sa prvim kišama ovih dana dočekali su, konačno, poslije 15 godine, i mašine Komunalnog preduzeća. Iz opštinskog budžeta je obezbijeđen novac za popravku dionice puta od Skrbuše do Rečina, koju su mještani bezuspješno tražili mnogih prethodnih godina. Mehanizaciju za svoje puteve još čekaju u Veljem Dubokom, brojnim moračkim i mnogim ostalim selima u kolašinskoj opštini.
Ta opština nije među onima čija će se ruralna infrastruktura finansirati kroz javni poziv, koji je za ovu godinu objavilo Minisitarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Javni poziv odnosi se na Nikšić, Šavnik, Žabljak, Mojkovac, Bijelo Polje, Berane i Petnjicu. Lokalne saouprave tih opština moći će da podnesu zahtjeve za dodjelu sredstva podsticaja za razvoj lokalne ruralne putne infrastrukture, kroz Komponentu 2 RCTP projekata za 2022. godinu.
Šta će sve biti urađeno tim novcem i da li će neku narednu zimu na selima sjevera dočekati sa boljim putevima ka svojim domaćinstvima, tek treba da pokažu zvanični izvještaji, ali, prije svega, stanje na terenu. Ako se mogne prići i proći.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
IZGRADNJA GARAŽE U CENTRU ŽABLJAKA: Parking na jedinoj zelenoj površini

Objavljeno prije
19 satina
25 Aprila, 2025
Planirana izgradnja javne garaže u centru Žabljaka izazvala je tenzije između lokalne vlasti i građana. Oko 240 stanovnika potpisalo je peticiju kojom se zahtijeva da se odustane od planiranog projekta za koji tvrde da bi donio više štete nego koristi
Na mjestu gdje je starijim planskim dokumentima bila planirana zelena površina, aktuelna žabljačka vlast sada namjerava da gradi garažu. Taj objekat, kako je planirano, izgradiće se između stare zgrade Opštine i škole. Riječ je o investiciji na parceli od 1.892 kvadratna metra, sa dvije podzemne i jednom nadzemnom etažom, kapaciteta 85 parking mjesta, sa dvosmjernim ulazima, odnosno izlazima, sa gradskog trga i iz Ulice Božidara Žugića.
Iz Opštine tvrde da drugu lokaciju nemaju, te da je mjesto garaže predviđeno Detaljnim urbanističkim planom (DUP) prije sedam godina. Lokalna uprava je raspisala tender za izradu idejnog rješenja i glavnog projekta garaže. Prema tom projektu, garaža će koštati oko tri miliona eura, a visini cijene doprinosi i problematičan teren na kojem se gradi. Riječ je, kako objašnjavaju iz Opštine, o lošem geodetskom stanju, jer se na parceli nalaze cjevovodi koje će biti neophodno izmjestiti.
Navodno, izgradnja garaže je neophodna jer će, nakon rekonstrukcije Trga durmitorskih ratnika u centru grada, Žabljak ostati bez značajnog broja parking mjesta. Za garažu je iz opštinskog budžeta opredijeljeno 200.000 eura, ali će se za početak radova čekati dodatna sredstva države.Da je moglo i bolje i jeftinije, tvrde predstavnici potpisnika peticije. Lokaciju buduće garaže ranije su problematizovali i predstavnici žabljačkih gradskih škola. Tvrde da blizina tog objekta školama na više načina ugrožava djecu. Ulaz i izlaz iz garaže, prema planu, trebalo bi da budu upravo naspram kapije školskog dvorišta i neposredno uz školsku zgradu.
„Naša zabrinutost je opravdana činjenicom da se lokacija predviđena za izgradnju auto-garaže (ulaz/izlaz sa gornje strane) nalazi preko puta kapije školskog dvorišta, u Ulici Božidara Žugića, koja je i bez garaže opterećena saobraćajem, pa se čeka i po 15 minuta da se stigne do škole ili vrtića. Ista je situacija i sa donje strane, gdje je preko puta školskog restorana Duga, tako da na oba mjesta postoji mogućnost ugrožavanja bezbjednosti učenika. Restoran Duga je otvorenog tipa i služi kao kabinet za obavljanje praktične nastave“, piše u obrazloženju peticije.
Kako tvrde potpisnici, postavljanje tog objekta, „koji sa sobom nosi veliku cirkulaciju saobraćaja, buku i visoku koncentraciju izduvnih gasova“, dovodi u pitanje opstanak ugostiteljske škole u gradu, u kome je turizam glavna privredna grana.Podsjećaju da se u okolini mjesta gdje je planirana gradnja nalaze brojni ugostiteljski objekti, u kojima je u toku turističke sezone velika cirkulacija gostiju, „koji očekuju mir i čist vazduh“.
„To neće moći dobiti ako se ovaj projekat sprovede u djelo. Gosti hotela Gorske oči su često stariji i bolesni ljudi, čija bi sigurnost bila ugrožena saobraćajnim gužvama prouzrokovanim korišćenjem ove garaže. Sa istim poteškoćama bili bi suočeni i stanari okolnih zgrada, koji bi u potpunosti izgubili već djelimično narušen mir. Takođe, na istoj lokaciji, uz samu garažu, nalazi se i zgrada Stare opštine, koja je na listi zaštićenih dobara“, navode u obrazloženju.
Podsjećaju da je Žabljak ekološka prijestonica Crne Gore, a da se u njenom najužem centru grada jedina zelena površina žrtvuje kako bi nikao „zagađivač vazduha – azotnim oksidima (benzin, ulje, gume), kao i bukom motora“. Zbog toga, tvrde, planirani projekat donosi više štete nego koristi. Podsjećaju i da je DUP-om Žabljak u zoni C predviđen prostor koji se može organizovati kao parking garaža sa mnogo većim kapacitetom u odnosu na trenutno planirani, uz manja ulaganja i bez značajnih negativnih posljedica.
Dio odbornika lokalnog parlamenta takođe je izrazio rezerve prema ekonomskoj isplativosti projekta. Smatraju da za isti novac mogu biti obezbijeđena duplo veća kapacitetska rješenja na pristupačnijim lokacijama. Za tri miliona eura moguće je, ocjenjuju, obezbijediti duplo više parking mjesta.
Na teritoriji Opštine Žabljak je 2022. godine završena izgradnja jedne javne garaže u centru grada. Objekat površine 3.600 m² raspoređen je na tri nivoa i ima kapacitet od 140 parking mjesta, uključujući i mjesta za osobe sa invaliditetom. Garaža je opremljena savremenim automatskim sistemom i video-nadzorom. Finansirana je iz budžeta opštine i koštala je oko 1,09 miliona eura.
Međutim, izgradnja tog objekta nije prošla bez kontroverzi. Nekoliko mjeseci nakon završetka, građani su ukazali na brojne nedostatke, uključujući pukotine na konstrukciji i neadekvatnu zaštitu od snijega tokom zime. Neki smatraju da je kvalitet izgradnje ispod očekivanog, dok lokalna vlast tvrdi da su svi problemi u fazi sanacije. Preduzeće „Parking servis Žabljak“ upravlja sa više parking lokacija u centru grada, uključujući i ovu garažu sa tri sprata.
Sa svakom novom turističkom sezonom, sve više dolazi do izražaja hronični nedostatak parking prostora u toj varoši. Taj problem pogađa kako mještane, tako i turiste. Ulice Žabljaka tokom ljeta i zime, kada je posjećenost najveća, često su zakrčene automobilima. Slobodna parking mjesta gotovo da ne postoje, a vozači su nerijetko primorani da parkiraju na trotoarima, zelenim površinama i uz kolovoz, čime se ugrožava bezbjednost pješaka i otežava saobraćajna prohodnost.
Prema Elaboratu kontrole i upravljanja parkiranjem u Žabljaku, koji je rađen prošle godine, u široj gradskoj zoni ukupno je tek nešto više od 250 parking mjesta. U dokumentu je konstatovano da „dugo traganje za slobodnim mjestom i veliki broj parkiranih vozila na površinama koje za to nijesu predviđene ometa funkcionisanje ostalih transportnih podsistema (dinamički saobraćaj, pješačenje…). To, kako piše, stvara utisak urbanog haosa, degradira životnu sredinu i narušava kvalitet života u gradu i kvalitet usluge koju Žabljak kao turistička destinacija nudi. Problem je, objašnjeno je, posebno izražen u centralnoj zoni naselja, kao i na prilazu Crnom jezeru.“
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
OKO NAS
ROŽAJE, NAKON HAPŠENJA BIVŠEG OPERATIVCA ANB: Decenije opasnih svjedočenja

Objavljeno prije
19 satina
25 Aprila, 2025
Dobro obaviješteni sagovornik Monitora iz bezbjednosnih krugova tvrdi da je uhapšeni Rožajac Mujo Mujović bio glavni čovjek državnog programa za šverc cigareta prema Kosovu i Srbiji
Nekoliko akcija koje su izvedene u Rožajama od strane Specijalnih policijskih jedinica, okončane su hapšenjem nekadašnjeg operativca Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Muja Mujevića 10. aprila ove godine
Dobro obaviješteni sagovornik Monitora iz bezbjednosnih krugova tvrdi da je Mujović bio glavni čovjek državnog programa za šverc cigareta prema Kosovu i Srbiji. On je ocijenio da je to vrh piramide, a da je preostalo da se sada “hapse šverceri za policijskim značkama“.
„Kao bivši službenik ANB Mujević je praktično rukovodio bezbjednosim sektorom u Rožajama. On je bio taj koji je mijenjao i postavljao komandire Odjeljenja bezbjednosti u tom gradu“, kaže on za Monitor.
Rožaje je dugo bilo u centru dešavanja kada se radi o švercu cigareta, narkotika i svih mogućih akciznih roba.
Policajci iz ovog grada su nakon svjedočenja o švercu cigareta preko planine Hajle do Kosova, ostali bez posla. Oni su još prije petnaest godina svjedočili da je taj šverc bio državni projekat. Kada su prijetnje njima i njihovim porodicama postale previše opasne – otišli su u inostranstvo. Vratili su se svi, osim Envera Dacića, koji je ostao u Luksemburgu ne povjerovavši u priče da se nešto promijenilo u Rožajama i Crnoj Gori.
O švercu cigareta u Rožajama svjedočio je i Muharem Fejzić . Specijalno tužilaštvo do danas nije identifikovalo lica sa snimka o švercu cigareta, kao ni autentičnost video-materijala koji je Fejzić dostavio .Fejzić je, baveći se lovom, gotovo tri godine snimao grupu švercera koja iz Besnika kod Rožaja krijumčari cigarete na Kosovo. Na snimcima koje je dostavio tužilaštvu zabilježeno je kako jedan od švercera vadi pakete sa cigaretama iz džipa i slaže ih pored automobila.
On je javno saopštio imena tadašnjih službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost i Ministarstva unutrašnjih poslova koji učestvuju u švercu cigareta, među njima i Muja Mujevića.
Viši sud, umjesto istrage o švercu cigareta, 2015. godine kaznio je Fejzića sa 14 hiljada eura jer je, navodno, saopštio imena bez dokaza, odnosno “oklevetao nedužne ugledne ljude”. I ovaj Rožajac, poslije torture kroz koju je prošao, otmice i mučenja, našao je utočište u inostranstvu, krijući se od crnogorskih pravosudnih organa.
Nakon hapšenja Mujevića, Fejzić se ponudio preko društvenih mreža da se vrati i bude zaštićeni svjedok, i ubrzo potom saopštio kako je zbog toga dobio prijetnje. Rekao je da je uprkos tome spreman na poziv policije da dođe u Crnu Goru. Nije otkrio odakle.
Vlasti su ranije sve učinile da prikažu kako je Fejzić fingirao svoju otmicu, kada je tvrdio da je mučen.
Ovaj slučaj samo je potvrdio ono što je pisano mnogo ranije, kada je penzionisani šef rožajske policije Šemso Dedeić izjavio da državni šverc duvana preko Crne Gore nikada nije prestajao. Dedeić je još tada izrazio uvjerenje da borba protiv duvanskog šverca ne treba da se vodi na periferiji, već bliže centrima.
On je ukazao na to da kriminal i šverc, osim graničnih prelaza, funkcionišu i duž porozne granice, na ilegalnim šumskim putevima, kojih samo prema Kosovu ima desetak, a nekima od njih granični prelaz Kula mogu zaobići i šleperi.
Više se gotovo niko ne sjeća takozvane afere “nafta”. Osim anonimnih, insajderi i u ovom slučaju bili su neki od bivših policajaca iz Rožaja, koji su utvrdili da su za vrijeme fiktivnog izvoza nafte neki službenici napunili džepove sa čak dva miliona eura.
Slučaj je, kako je tada saopšteno, preuzelo tužilaštvo, ali, kao i u duvanskoj aferi, nikada ništa nije riješeno.
Tvrdnje graničara o enormnom švercu nafte, koja nikada nije stigla do benzinskih pumpi na Kosovu, već su na Kuli samo ovjeravani papiri o izvozu, a nafta potom ilegalno prodavana u Crnoj Gori bez plaćanja akcize, zvanično je potvrdilo Ministarstvo finansija Kosova.
Ono je tako dalo gotovo neoboriv dokument Vrhovnom državnom tužiocu da stavi u proceduru crnogorske “šeike” ali i njihovu logistiku.
Jednostavnim matematičkim operacijama bilo je lako utvrditi da je državna kasa na taj način zakinuta za oko dvadeset miliona eura.
Fiktivni izvoz nafte smijenio je, zapravo, unosni biznis sa benzinskim pumpama na Kuli, gdje je, na divlje, poslovalo njih desetak. Od toga, makar polovina bila je u vlasništvu jednog poznatog bezbjednosno interesantnog lica iz Rožaja.
Na njima se gorivo točilo po znatno nižim cijenama od zvaničnih, a vlasnici su im, osim ovog lica, bili i drugi ljudi sumnjivih biografija, bliski tadašnjem režimu.
Kada su novinari u Beranama nekom prilikom “pritegli” Filipa Vujanovića sa pitanjima o tom biznisu, on im je odgovorio da je to urađeno “u cilju poboljšanja turističke ponude Crne Gore”.
Godinama su se u ovom sjevernom gradu ukrštali putevi heroina koji je dolazio sa dalekog istoka, i kokaina koji je u Evropu stizao iz Južne Amerike. Kraljevi heriona i kokaina bili su iz Rožaja i Pljevalja. Sklopili su i kumstva. Nije zaboravljen snimak svadbe Safeta Kalića na kojoj se vidi i tadašnji policijski funkcioner Zoran Lazović.
Dok se prao nelegalno stečeni novac, u Rožajama je niklo mnogo velelepnih građevina.
Jedna od takvih, fabrika i čitav uslužni kompleks na ulazu u grad, je u vlasništvu je nedavno uhapšenog bišeg operativca ANB Muja Mujevića.
Mujević je prema nekim procjenama “težak” oko dvadeset miliona eura. Farma sa sedamdeset krava i mljekara učinili su ga uglednim biznismenom koji je često istican kao primjer dobrog investitora. Niko nije pitao odakle operativcu ANB sa skromnim prihodima takva imperija.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
Izdvojeno
PROTESTI CETINJANA: Odgovori i odgovornost i dalje izostaju

Objavljeno prije
1 sedmicana
18 Aprila, 2025
Cetinjani ukazuju da institucije i dalje ćute i pozivaju na temeljnu istragu propusta i odgovornosti za dva masovna ubistva u tom gradu. Naglašavaju da su njihovi protesti vapaj za pravdom i odgovornošću
Cetinjani i malobrojni građani drugih gradova već tri mjeseca po kiši i snijegu blokiraju Kruševo ždrijelo na putu Podgorica – Cetinje noseći transparente na kojima su ispisana imena nedužno ubijenih Cetinjana, ali i poruke – „Ne tražimo osvetu, tražimo odgovore“, „Markov i Mašanov zakon, štit a ne prazna obećanja“, „Da nam đeca žive bezbjedno“… Traže odgovore zbog masovnog ubistva koje je prvog januarskog dana počinio njihov sugrađanin Aco Martinović ubivši 11 osoba prije nego je presudio sebi, ali i zbog zločina koji je dvije i po godine ranije na Cetinju počinio Vuk Borilović kada je u monstruoznom pohodu ubio desetoro. U oba masovna ubistva stradala su i djeca – na Medovini su ubijena dva dječaka Marko i Mašan, a krvavog prvog januarskog dana Janko i Vukan.
Protestanti ukazuju da institucije i dalje ćute i pozivaju na temeljnu istragu propusta. Naglašavaju da su njihovi protesti vapaj za pravdom i odgovornošću.
„Nijesmo ođe da ćutimo. Ođe smo jer nas boli. Bole nas ožiljci na srcu od 12. avgusta i 1. januara. Boli jer između ta dva masakra ništa nije urađeno da bismo mi živjeli bezbjednije. Naši protesti su i vapaj. Za pravdu, za istinu, za odgovornost. Naši zahtjevi su odavno svima poznati. Do sada nijesmo dobili nikakav odgovor od onih koji su morali da reaguju. Makar jednim saopštenjem – pojašnjenjem šta se zapravo desilo. Je li zakazalo zdravstvo, tužilaštvo, sudstvo, policija, ili su u pitanju neki propusti u komandnoj odgovornosti? Samo huk tišine – to doživljavamo kao ignorisanje Cetinja i građana Crne Gore. To vrijeđa žrtve ova dva masakra – poručio je Bajko Stanojević.
Prije tri dana građani Cetinja uputili su otvoreno pismo čelnicima cetinjske opštine, lokalnog parlamenta i odbornicima. Pismom su zatražili istinu i odgovornost za djelovanje svih odgovornih u institucijama čije su odluke, kako navode, dovele do toga da Martinović i Borilović „slobodno šetaju ulicama naoružani do zuba“.
„ Tri mjeseca svakodnevno, mi koji osjećamo potrebu za time, stojimo na Kruševo ždrijelo – Belveder, pokušavajući da skrenemo pažnju svima Vama koje smo birali, kako na lokalnom, tako i na državnom nivou, da smo samo zbog nestručnosti i neažurnosti, da ne kažemo nešto teže dok se ne dokaže, doživjeli dvije velike tragedije u našem gradu, navodi se u pismu.
Naglašavaju da tri mjeseca odgovora sa državnog nivoa nema, što, kako navode, manje boli od činjenice da na blokadama nema ni odbornika koje su birali . Pozvali su ih da se u nedjelju kao sugrađani pridruže protestu.
„Ne treba vam članska karta zađenuta za pas, već kao naši sugrađani i naši predstavnici dođite svih vas 33 u neđelju 20. aprila u 17:20 sati na Kruševo ždrijelo – Belveder i bez stranačkog prefiksa, članskih partijskih knjižica, političkih i partijskih mimoilaženja. Dokažite da ste uz narod! Čekamo vas, bez izuzetka, preśednicu lokalnog parlamenta Prijestonice, sve odbornike Prijestonice, preśednika i potpreśednike Prijestolnice“, poručili su.
Nekoliko dana ranije, prošlog petka, u Prijestonici je odražna vanredna sjednica Skupštine na kojoj joj je gradonačelnik Cetinja Nikola Đurašković saopštio da su svi koraci koje je Prijestonica preduzela nakon dva tragična događaja bili pokušaj da se dobiju odgovori na nezamislive tragedije.
„Međutim, da bi se zaista stvorio sistem otpornosti potrebna je snaga institucija i jasan odgovor države koji će osigurati da se glas Cetinja čuje i poštuje i da zaključci Skupštine Prijestonice ne ostanu mrtvo slovo na papiru – poručio je Đurašković.
On je podsjetio je da je Skupština Prijestonice nakon tragičnog događaja početkom ove godine donijela niz zaključaka sa jasnim ciljem da se slična tragedija nikada više ne ponovi.
„Umjesto institucionalnog odgovora, uslijedila je tišina, a umjesto odgovornosti – ćutanje“, kazao je Đurašković.
Za skoro tri godine, od prvog masovnog ubistva na Cetinju uslijedio je samo jedan optužni prijedlog. Sredinom marta, cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo podnijelo je optužni prijedlog protiv nekadašnje načelnice Filijale za upravne i unutrašnje poslove Prijestonice Olivere Krivokapić i to zbog nepokretanja upravnog postupka za oduzimanje vatrenog oružja od Vuka Borilovića, koji je 12. avgusta 2022. počinio višestruko ubistvo u cetinjskom naselju Medovina. Optužni prijedlog je, kako navode u saopštenju, protiv okrivljene, koja je bila i ovlašćeno lice za vođenje upravnog postupka, podnijet pred Osnovnim sudom u Cetinju, a zbog propusta u vršenju službe. Istog dana Krivokapić je podnijela krivičnu prijavu protiv tamošnjeg Osnovnog državnog tužilaštva.
– Optužni predlog je neosnovan – što će se u postupku lako dokazati. Ovim optužnim predlogom tužilaštvo želi zaštititi sebe jer u slučaju nasilničkog ponašanja imenovanog nije, kao i drugim lakšim krivičnim djelima, iniciralo pretresanje stana, niti naložilo da se obavi psihijatrijski pregled – navela je Krivokapić.
Sredinom januara premijer Milojko Spajić putem društvenih mreža objavio je informaciju da se sastao i razgovarao sa Majom Ljiljanić Popović, inicijatorkom “Markovog i Mašanovog zakona”, o važnim izmjenama u regulisanju posjedovanja oružja – strožim uslovima i kontrolama i kraćem trajanju dozvola, rigoroznijim kaznama za nelegalno oružje.
Spajić je rekao i da su kontaktirani američki partneri, kako bi im FBI napravio analizu obje tragedije na Cetinju i da su dobili pozitivan odgovor sa političkog nivoa. Da li je urađena analiza i šta se u njoj navodi nije poznato.
Uslijedilo je raspisavanje, javni poziv za javne rasprave o Nacrtu Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika Crne Gore i Zakona o oružju i municiji Markov i Mašanov zakon, koji je trajao do 24. februara. „Novi zakon stupa na snagu gdje će držanje, a posebno nošenje neobilježenog oružja biti najdrakonskije kažnjeno u Evropi, najavio je Spajić sa konferencije odražne 4. januara i poručio da prema tim ljudima neće biti milosti.
Početkom aprila objelodanjeno je da drakonske kazne za nedozvoljeno držanje i nošenje oružja, koje je Vlada obećala nakon masakra na Cetinju kada je ubijeno 13 ljudi, ipak neće biti toliko oštre.
Umjesto plana da za nedozvoljeno držanje oružja kazna bude godinu zatvora, to biti pola godine, dok za neovlašćeno nošenje oružja umjesto predloženih od tri do 10 godina, kazna biti od dvije do osam godina.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


PARLAMENT USVOJIO SPORAZUME SA UAE: Šta bi rekao Ustavni sud da nije partijski

SRPSKI PATRIJARH I USKRS SRPSKO – RUSKOG SVETA U KREMLJU: Za vrh SPC-a Crna Gora je otvoreno pitanje

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS-A: Otvorena je Pandorina kutija
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmice
NOVA HAPŠENJA ZBOG ŠVERCA CIGARETA: Pao i drugi vlasnik Tehnomaxa
-
IN ENGLISH2 sedmice
Government Summons Ambassadors for Consultations and Instructions: A Foreign Policy Tightrope
-
IN ENGLISH2 sedmice
TWILIGHT OF MONTENEGRIN INTERESTS IN AMERICA: Prayer Breakfast Instead of Real Diplomacy
-
DRUŠTVO3 sedmice
MUKE TRETMANA OTPADNIH VODA: Projekti koje prate predrasude i loša iskustva
-
Izdvojeno4 sedmice
VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku
-
SVIJET3 sedmice
SLUČAJ MARIN LE PEN: Za desnije sjutra
-
INTERVJU2 sedmice
SANJA RAONIĆ, SLIKARKA: Događanje umjetnosti kao čin otpora
-
INTERVJU1 sedmica
SANJA DAMJANOVIĆ, NAUČNICA, BIVŠA MINISTARKA NAUKE: Šansa koja ne smije biti izgubljena