Nije bilo lako konzulima Australije, Japana i Južne Koreje na nedavnom skupu na Univerzitetu San Franciska. Nisu smjeli otvoreno da kritikuju poteze američkog predsjednika Donalda Trampa, a opet je bilo jasno da im nisu ni malo po volji. Prvi put, za dugo vremena, vidjelo se da najvjerniji američki saveznici na Pacifiku nisu više sigurni što da očekuju od SAD i da, u skladu sa tim,ne znaju kako dalje da se ponašaju u složnoj geopolitičkoj dinamici u regionu. Sa jedne strane, iz njihovih izlaganja se moglo zaključiti da ih skupo koštaju radikalne izmjene trgovinske politike koje je uveo Tramp, a sa druge, bila je prepoznatljiva bojazan od vojnogi obavještajnog jačanja Kine.
Naravno, najlakše bibilo ostati bespogovorno uz američku „vodenicu”, ali što ako to narušava ekonomski interes državno-političkih elita? Istorijski gledano, interes kapitala je uvijek nadvladavao i tradiciju i međunarodne dogovore. U tome se slažu i kapitalisti i marksisti. Evropljani su vijekovima profitirali od podjela između azijskih nacija- pretežno između Kine i Japana, a kasnije i kroz podjelu Koreje. Može li se sada desiti da se azijske nacije okrenu jedna drugoj?
Najotvoreniji u implicitnoj kritici Trampa je bio australijski konzul Kris Oldfild. Nekonvencionalni diplomata, dugo godina biznismen povezan sa globalnim korporacijama, Oldfild se požalio na američko napuštanje Trans-pacifičkog partnerstva (TPP), multilateratnog trgovinskog dogovora između dvanaest pacifičkih država (izuzev Kine). Ekonomski gledano, TPP je trebalo da dovede do maksimalnog smanjivanja tarifa i ostalih trgovinskih barijera. Tramp je međutim smatrao da bi TPP, u slučaju da bude ratifikovan, vodio ka još većem američkom trgovinskom deficitu i ekonomskoj zavisnosti od ostalih država. Čak ni geopolitička računica da bi TPP snažnije vezao ove države za potrebe eventualne američke anti-kineske koalicije nije za Trampa bila dovoljna. Tramp je očigledno smatrao da je TPP preskup za američki budžet, kao i da protivriječi njegovom osnovnom političkom ubjeđenju da se SAD sa svim svojim oponentima može i mora izboriti sama ne zaviseći ni od koga.
Nije stoga čudno što je Oldfild nekoliko puta u svom izlaganju pominjao riječ „nacionalizam” u negativnom kontekstu, kao i predstojeće „teške razgovore”. On je takođe naglasio da su sve ostale države odlučile da ostanu u TPP-u (koji se sada naziva TPP-11) i da će dogovor stupiti na snagu kada ga ratifikuje šest država, što se očekuje do kraja ove godine. To znači da će Pacifik, umjesto očekivane ekonomske bipolarnosti (SAD i Kina), postati multipolaran (SAD, Kina, TPP-11), uz Rusiju koja takođe sve više vezuje svoj ekonomski razvoj za ovaj region s obzirom na američke i evropske sankcije. Nema sumnje da će značaj Paficika za sveukupne globalne odnose jačati, ali da će, u isto vrijeme, biti sve teže i teže predvidjeti ponašanje određenih (manjih) država, imajući u vidu prošireni izbormogućih saveznika.
Japanski konzul Tomočika Ujama se takođe fokusirao na izlazak SAD iz TPP-a, opisujući šok koji je zavladao u Tokiju kada se to desilo. Japan je odmah pokušao da ublaži moguće posljedice kroz čitav niz sastanak sa predstavnicima Trampove administracije, uključujući i samite između Trampa i japanskog premijera Šinzo Abea. Međutim, sve to do sada nije dovelo do novog bilateralnog trgovinskog dogovora. Sa druge strane, kako je naglasio konzul Južne Koreje Džun-jong Park, njegova država je spremno prihvatila sve Trampove uslove (na svoju ekonomsku štetu), pa je bilateralni dogovor već potpisan u Njujorku krajem septembra. To je uradila da bi dobila odriješenije ruke po pitanju primjene tzv. „meke” sile u bilateralnim odnosima sa Sjevernom Korejom. Južnokorejanci dobro znaju da bi oni bili prvi na udaru masivnih napada ukoliko Trampnastavi „kaubojske igre” sa Kim Džong-unom.
U isto vrijeme, i Južna Koreja i Japan su intenzivirali kontakte sa Kinom i Rusijom. Sve izvjesniji Trampov drugi mandat bi mogao potpuno da ih gurne u revizionistički tabor.
Filip KOVAČEVIĆ