Povežite se sa nama

Izdvojeno

KUĆA VUJOVIĆA  U PODGORICI ŽRTVA VIŠEDECENIJSKOG URBANISTIČKOG HAOSA: Spomenik nerazumijevanju prostora 

Objavljeno prije

na

Srušena Kuća Vujovića nije imala status kulturnog dobra. U urbanističkim planovima bila je podvedena kao „ruševina”. Njena sudbina je posljedica lošeg planiranja i procedura koje omogućavaju realizaciju još gorih projekata. Idejno rješenje poslovnog objekta planiranog na njenom mjestu, ni u tragovima se nije bavilo njenom zaštitom

 

,,Kuća Vujovića poslednja je u nizu građevina od kulturno-istorijskog značaja koje smo tokom posljednjih 10 godina izgubili, a sve zbog toga što ove građevine nijesu prepoznate kao kulturno nasljeđe, te stoga mogu nestati čim neko baci oko na njihovu atraktivnu lokaciju”. To za Monitor kaže istraživačica u oblastima urbanizma i arhitekture na Univerzitetskom institutu u Lisabonu i članica grupe KANA Sonja Dragović o rušenju autentične građevine, izgrađene početkom 20. vijeka, koja je donedavno krasila Bokešku ulicu u Podgorici.

Fasada na Kući Vujovića srušena je neradnog ljetnjeg dana, u nedjelju, iako je investitor koji tu gradi novi poslovni kompleks, podgorička firma Coinis, prethodno obećao da će je „na sve načine sačuvati”.

Monitor je pisao o ovom slučaju u martu. Još tada su stručnjaci upozorili da bi se izgradnjom petospratnice, planirane na ovom prostoru, najuže jezgro grada dodatno, estetski i pragmatski, ruiniralo.

Gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković je šokiran što je Kuća Vujovića srušena i podnio je krivične prijave, iako je to predviđeno planom Urbanistički projekat (UP) Nova Varoš – Blok E iz 2011. godine, koji je i sada aktuelan. Urađen je za Agenciju za izgradnju i razvoj Podgorice kao naručioca, dakle za Glavni grad. Izradila ga je firma Inkoplan arhitekte Nikole Drakića, autora DUP-a Re­kre­a­tiv­no-kul­tur­na zo­na na oba­li ri­je­ke Mo­ra­če, koji je svojevremeno doprinio izgradnji nebodera kod Hotela Podgorica. Šoku, zato – mjesta nema.

Iz NVO KANA – Ko ako ne arhitekt oglasili su se na oficijalnoj Fejsbuk stranici, ocijenivši ovaj urbanistički plan kao katastrofalan. „Nije ni trebalo da bude usvojen, jer praktično predviđa uništenje istorijskog bloka između Bokeške, Njegoševe i Hercegovačke”.

Autor emisije Oči Podgorice Predrag Tomović za Monitor ističe da je u  Podgorici u ratovima, bombardovanju, zemljotresima uništeno mnogo čega, i da bi zato građevine poput Kuće Vujovića trebalo naročito zaštititi. „Ovako, prepuštene volji investitora, građevine koje su zajedničko dobro i simboli grada nestaju pod udarima bagera. Institucije vode javne dijaloge koji nemaju efekat. Naše društvo se nalazi u fazi da samo oštra osuda široke javnosti može da dovede do neke sanacije ili ublažavanja loših odluka”.

Idejno rješenje poslovnog objekta na uglu Bokeške ulice i Bulevara Stanka Dragojevića, prema pisanju stručnog portala Gradnja.me, ni u tragovima se nije bavilo Kućom Vujovića. Obilovalo je brojnim nedosljednostima i nekorektnostima, kako grafičkim, tako i tekstualnim. ,,Nakon što smo ukazali na brojne propuste koji se tiču tretmana kulturnog nasljeđa unutar Mirkove varoši, Kuće Vujovića, Direktoratu glavnog državnog arhitekte se naknadno obraćaju investitori sa zahtjevom izmjene saglasnosti, uz obrazloženje da je ‘nakon dobijanja prethodno date saglasnosti od strane glavnog državnog arhitekte uočena razlika između predloga rješenja iz planskog dokumenta i postojećeg objekta u Bokeškoj ulici, te da je potrebna izmjena da bi Kuću Vujovića što vjerodostojnije replicirali i uklopili u novi objekat’”.

Pitanje repliciranja, navodi ovaj portal, nije u skladu sa izdatim urbanističko-tehničkim uslovima, niti ga predložene mjere tako prepoznaju. „Oni koji su izradili idejno rješenje bili su u obavezi da u njemu predlože set mjera koji se tiču zaštite, sanacije i rekonstrukcije kuće Vujovića, a ne repliciranja. Umjesto toga, izvršeno je rušenje/uklanjanje objekta nastalog između svjetskih ratova koje je ‘preživjelo’ savezničko bombardovanje, zemljotrese i požare, ali ne i crnogorsko institucionalno planiranje i projektovanje”, piše još na Gradnji.me.

Iz NVO KANA, navode da je sada izgubljena mogućnost da ovaj dio podgoričke kulturne i graditeljske baštine ikada bude prepoznat, rekonstruisan i sačuvan. „Predstavnici gradske vlasti sada traže da investitori snose odgovornost, što naravno podržavamo, i nadamo se da će istraga o tome ko je tražio, odobrio i sproveo rušenje biti pokrenuta. Moramo, međutim, imati u vidu da je ovaj plan na snazi već više od 10 godina i da su postojali mehanizmi da se on izmijeni ili stavi van snage na vrijeme. Gradska vlast je do kraja 2017. godine imala potpunu kontrolu nad lokalnim planskim dokumentima, tako da nije bilo smetnji da se ovaj plan preinači”, napominju.

Usvajanje novog Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata kojim je Ministarstvo urbanizma, prostornog planiranja i ekologije preuzelo nadležnost u oblasti planiranja prostora kritikovala je stručna javnost, ukazujući na nevolje koje to prouzrokuje pri izradi lokalnih planskih dokumenata. Mnogo je puta traženo da zakon bude izmijenjen. Uzalud.

„Dok god postoje ovakvi sistemski problemi, ovo što se juče desilo u Bokeškoj nastaviće da se dešava. Nadležni će da se pravdaju na razne načine – gradonačelnik će reći da nije on bio na dužnosti kad je plan usvojen, ministarka da je tek došla na funkciju i da planira da mijenja zakon, Glavni državni arhitekta da on samo radi svoj posao, a investitor će reći da ima sve papire. Treba istražiti sve ove tvrdnje – a odgovorne za propuste u ovom slučaju kazniti.  Svi izgovori u suštini nijesu važni, jer mi godinama gubimo građevine od istorijskog značaja sprovodeći loše planove za čiji užasan kvalitet niko ne odgovara”, upozoravaju još iz KANE.

„Model prostornog razvoja koji privatni profit stavlja na prvo mjesto je u korijenu svih naših urbanističkih problema, pa tako i ovog, smatra Sonja Dragović.

Početkom prošle godine, piše na portalu Gradnja.me, Kuću Vujovića arhitekte i građevinski inženjeri digitalno su prezervirali (3D skenirali). Tako je sačuvan „digitalni blizanac kuće” koji može služiti budućim istraživačima, istoričarima, arhitektama… Ili donosiocima odluka koji razumiju njen značaj.

Kuća Vujovića nije imala status kulturnog dobra. U urbanističkim planovima bila je podvedena kao „ruševina”. Prije nje su na udaru bili Tabački most, Hotel Crna Gora, Hotel Podgorica. Njihova sudbina je posljedica lošeg planiranja i procedura koje omogućavaju realizaciju još gorih projekata. Bavljenje samo saniranjem šteta, ni neku sljedeću važnu građevinu neće spasiti uništenja.

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

NAŠA TOTALNA DEMOKRATIJA: Svi sa svima, svi protiv svih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Teško je predvidjeti ishod kombinatorike ko bi mogao činiti novu vladu, nakon masovne političke neprincipijelnosti, i domaćih igrača i stranih faktora. Sigurno je tek da je šansa iz avgusta 2020. godine, nakon pada DPS-a, da se ovo društvo istinski reformiše, izgubljena. Treba stvoriti novu

 

Nakon 100 dana manjinske Vlade, raspravlja se o njenom – kraju. Sljedeće sedmice, u petak,19. avgusta, održaće se sjednica parlamenta na kojoj će se glasati o Inicijativi za izglasavanje nepovjerenja vladi, koju su, nakon što je premijer Abazović potpisao Temeljni ugovor sa SPC, podnijeli – Demokratska partija socijalista, Socijaldemokratska partija, Liberalna partija i Socijademokrate. Da bi inicijativa bila prihvaćena, potpisnicima nedostaje još pet glasova u parlamentu. Oči su trenutno uprte u Demokratsku Crnu Goru. Ta partija je prošle sedmice, iako je donedavno tvrdo zastupala stav da sa DPS-om neće donositi krupne odluke, saopštila da će se o tom pitanju izjasniti za „deset dana“, uz komentare koji bi se mogli tumačiti i kao mogućnost da sljedećeg petka podignu ruke za izglasavanje nepovjerenja Abazovićevoj vladi.

Šta će se dogoditi 19. avgusta, nije izvjesno. Posebno što se trenutno, za razliku od atmosfere u vrijeme izglasavanja nepovjerenja vladi Zdravka Krivokapića u februaru ove godine, gotovo i ne razgovara o rješenjima izlaska iz ko zna koje po redu ovdašnje političke krize. Pitanja se nižu: šta će se dogoditi ako se izglasa nepovjerenje Abazovićevoj vladi? Čekaju li nas izbori ili nova vlada? Ukoliko je rješenje nova vlada, ko će je voditi, a ko činiti? Ko će joj dati podršku? Umjesto dijaloga i razgovora o tim pitanjima, politika se svela na bezbroj političkih izjava i saopštenja koja govore – svi protiv svih. Ali, za razliku od prethodnog perioda, i  – svi bi mogli sa svima zarad  vlasti. Principijelnost je, sve u svemu, postala odloženi teret u borbi za moć.

Jedini koji je za sada predložio model u slučaju pada vlade je Demokratski front. Oni se zalažu za tehničku vladu koju bi činili pobjednici avgustovskih izbora.

„Prvenstveno smo se obratili Abazoviću i potpredsjedniku Vlade Vladimiru Jokoviću da bi dobro bilo resetovati prethodnu većinu, vratiti stvari na narodnu volju naroda od 30. avgusta 2020. godine – saopštio je nedavno lider DF Andrija Mandić. Kazao je da smatra da je dao „poštenu ponudu”.

Ponuda nije naišla na reakciju. „Ako se ne izjasne, prepustićemo ih njihovoj sudbini“, saopštili su iz DF-a. Potom je Joković kazao da će o ponudi DF odlučivti partijski organi Socijalističke narodne partije (SNP), dodajući da su u oni načelno otvoreni za saradnju sa svima koji će raditi na ispunjenju njihovih prioriteta. SNP odluku još nije donio, a Abazović se tim povodom nije oglašavao.

Problem DF-a je to što ih Zapad ne vidi kao partnere. Svojevremeno je visoki američki zvaničnik Gabrijel Eskobar saopštio da „DF nije partner i blokira put u EU”. Slično je ponovio i sada tvrdnjom da će SAD podržati svaku vladu koja podržava EU i NATO. Zbog toga očito opcija koju ovaj politički savez predlaže nije scenario koji će se ozbiljnije razmatrati. Uz to,  u okviru DF postoje krupne programske razlike a koliko se zna i ozbiljne razlike i unutar Pokreta za promjene.

Upravo zbog podrške Zapada, pažnju javnosti skrenuo je sastanak lidera Demokrata Alekse Bečića i specijalnog izaslanika EU Miroslava Lajčaka u Bratislavi.

„Naš spoljnopolitički kurs je kurs naših evropskih susjeda i evropskih prijatelja“ – kazao je Bečić u razgovoru sa Lajčakom. Lider Demokrata tako je poslao poruku da Zapad treba, za razliku od DF-a, da ih vidi kao „partnere”. Demokrate i DF približili su u oktobru prošle godine interesi SPC, kada je ustoličenje mitropolita Joanikija postalo pitanje važnije od svih drugih. Pošto je Abazovićeva Vlada potpisala Temeljni ugovor sa SPC, Demokrate sada imaju ležerniju poziciju u komplikovanoj političkoj domaćoj kalkulaciji pod nadzorom Zapada.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NAKON POTPSIVANJA TEMELJNOG UGOVORA, NE PRESTAJE ZAPALJIVA RETORIKA: SPC i DPS opet o patriotama i izdajnicima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispada da jedino ljubav prema Putinu i Rusiji ponovo može spojiti dva zavađena bloka u Crnoj Gori. DPS i Đukanović su „novu evropsku Crnu Goru“ gradili po Putinovim standardima i sistemima vrijednosti dok SPC-u nikada nije smetao model takvog surovog društva dok god su crkveni interesi bili zaštićeni i glavni arhijereji finansijski namireni

 

Uzalud se nadao dio javnosti i političke scene da će potpis na Temeljni ugovor (TU) između Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Vlade Crne Gore umiriti retoričke strasti, makar kada je crkva u pitanju, koja je dobila skoro sve što je tražila uključujući i priznanje da SPC navodno postoji osam vijekova. DPS i satelitske partije su, kako su ranije najavili, pokrenule proceduru izglasavanja nepovjerenja Vladi u Skupštini Crne Gore i obećale da će kad oni dođu na vlast odmah staviti van snage potpisani dokument. Crnogorski predsjednik i lider Demokratske partije socijalista (DPS) Milo Đukanović je u autorskom tekstu naglasio da oni koji su podržali TU su zapravo za „srednjevjekovnu, teokratsku državu“ koja je dobrim dijelom slična njegovom feudalnom konceptu države, samo bez popova i sa njim kao apsolutnim vladarem.

Na Cetinju su priređeni hepeninzi kačenja crnogorskih zastava na ograde Cetinjskog manastira, Vlaške crkve i Crkve Sv. Jovana u Bajicama uz noćnu digitalnu video projekciju zastave na apsidi manastira. Povod je bio navodno skidanje državne zastave i bacanje na zemlju od strane monahinje S.S. sa ograde manastira, na koji je zastava bila improvizirano zakačena. Na objavljenom video snimku se ne vidi da je monahinja bacila zastavu već je samo skinula i smotala. Policija je, reagujući po prijavi građana o skrnavljenju zastave, podnijela krivičnu prijavu protiv monahinje „za povredu ugleda Crne Gore“ a radnje gonjenja je potom preuzeo osnovni tužilac na Cetinju. Sredinom jula je ministar vanjski Ranko Krivokapić na otvaranju manifestacije 540 godina od osnivanja grada izjavio da će zastava Crnojevića biti vraćena i na manastir na kom se od prvog dana vijorila.

Potpisivanje TU je prokomentarisao i poglavar kanonski nepriznate Crnogorske crkve (CPC) Mihailo nazvavši ga „ciganski posao“. Tim je  izazvavo reagovanja  romskih udruženja koja su ga optužila za diskriminaciju i omalovažavanje romske zajednice.  Izvinjenje episkopa Mihaila nije uslijedilo. Nadležni se nijesu oglašavali.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

MARKO BATO CAREVIĆ PODNIO OSTAVKU: Iznuđen odlazak gradonačelnika budve

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik Opštine Budva, Marko Bato Carević podnio je, 8. avgusta, ostavku na tu funkciju i za svog nasljednika odredio lidera budvanskog DF-a Mila Božovića. Čini se da je njegov silazak sa funkcije uoči lokalnih izbora koji su zakazani za 23. oktobar iznuđen čin, prije svega zbog njegove veoma izražene samovolje u vođenju grada i nedostatku sposobnosti da sa koalicionim partnerima, održava partnerski odnos

 

Usred turističke sezone u Budvi se  odvija neuobičajen izborni proces. Smjena na čelnoj gradskoj poziciji, odlazak jednog predsjednika Opštine i imenovanje drugog i to tokom prinudne uprave u lokalnoj samoupravi uvedene prije par mjeseci, zbog blokade rada lokalnog parlamenta.

Predsjednik Opštine Budva Marko Bato Carević podnio je 8. avgusta ostavku na tu funkciju i za svog nasljednika odredio lidera budvanskog DF-a Mila Božovića. Carević je prethodno najavio svoj odlazak iz politike. Čini se da je njegov silazak sa funkcije uoči lokalnih izbora koji su zakazani za 23. oktobar iznuđen čin, prije svega zbog njegove veoma izražene samovolje u vođenju grada i nesposobnosti da sa koalicionim partnerima, kako sa partijama sa svoje izborne liste tako i sa onima koje to nisu, održava partnerski odnos u vršenju vlasti u skladu s osvojenim mandatima na posljednjim lokalnim izborima.

Carevića je ponio uspjeh na izborima 30. avgusta 2020. godine kada je izborna lista DF-a koju je predvodio, osvojila 45 odsto glasova birača u Budvi, što mu je obezbijedilo 14 odborničkih mandata. Nedovoljno za apsolutnu vlast koju je on, od konstituisanja parlamenta, ipak sprovodio, ne hajući za stavove i mišljenja drugih, pogotovo građana Budve, koji nisu tako odlučili.

Na čelo Opštine Budva Carević je stupio u januaru 2019. po osnovu koalicionog sporazuma sa Demokratama o rotirajućem predsjedničkom mandatu na po dvije godine, nakon izborne pobjede ove dvije političke opcije na izborima 2016. godine, kada je DPS poslije  višegodišnje vladavine, poslat u opoziciju.

Ponovo je biran za gradonačelnika nakon avgustovskih izbora 2020., u punom mandatu od 4 godine. Mjesto predsjednika Skupštine pripalo je tada Demokratama. I to je bio posljednji trenutak postizborne saradnje između ove dvije političke grupacije. Što je na kraju dvogodišnjeg trvenja dovelo Budvu do prinudne uprave a Careviću skratilo sigurni četvorogodišnji mandat na svega 23 mjeseca.

Od 30. avgusta 2020. nije formirana koaliciona vlast koja bi donijela očekivane promjene u načinu vođenja grada. Nisu izabrani potpredsjednici Opštine. Većina funkcionera izvršne vlasti bila je u v.d. stanju, kršile su se procedure i propisi. Carević je vodio grad sam, dodijelio je sebi apsolutnu moć i obilato zloupotrebljavao član 59 Zakona o lokalnoj samoupravi koji omogućava da prvi čovjek grada može privremeno donositi odluke koje su u nadležnosti skupštine ako skupština nije u mogućnosti da se sastane.

Međutim i stanje prinudne uprave pod kojim stenje „kraljica“ turizma u jeku turističke sezone Carević je vješto iskoristio da završi one poslove za koje u redovnoj proceduri, u Skupštini, nije mogao dobiti saglasnost odbornika. Apsurdnu situaciju u koju je zapala Budva, da joj visoko predstavničko tijelo vode nepoznata lica, koja su iz državne administracije upućena na privremeni rad u Budvu, DF koristi da zauzme što povoljnije pozicije u lokalnoj upravi pred nastupajuće izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo