Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KUDA IDE SVETI STEFAN: Statis prijeti visokom odštetom

Objavljeno prije

na

Zbog čega su u kompaniji Aman resorts odlučili da Crnu Goru napuste 28 godina prije isteka ugovora pojasnio je Statis u svom prvom javnom nastupu, ne propuštajući priliku da za nastale probleme okrivi novu Vladu, bez pomena eventualnih pogrešnih koraka zakupca. Njegovo svaljivanje odgovornosti za sve što je učinjeno u Svetom Stefanu i Miločeru na druge,  pokazuje da je  projekat zakupa svetostefanskih hotela bio izrazito politički jer sa promjenom vlasti u zemlji, investitor pakuje kofere

 

Grčki biznismen i državljanin Crne Gore Petros Statis, jedan od vlasnika of-šor kompanije Aidway Investments Ltd, potpisnice ugovora o višegodišnjem zakupu eltinih hotela Sveti Stefan i Miločer, najavio je zatvaranje Hotela Sveti Stefan za nastupajuću turističku sezonu i  odlazak hotelske  kompanije Aman resorts iz Crne Gore. U razgovoru koji je vođen u Beogradu sa voditeljem Vladimirom Pavićevićem, bivšim liderom Crnogorske, u njegovoj emisiji Patriotske igre, emitovanoj na TV A1, Statis je potvrdio glasine o prijevremenom povlačenju Amana iz projekta Sveti Stefan, 14 godina nakon zaključenja ugovora o zakupu.

Kazao je takođe da i svoj biznis povlači iz Crne Gore i odlazi za Beograd, gdje će investirati u projekat izgradnje stambenog naselja Beograd na vodi. Spreman je da proda svoju Univerzal Capital Banku u Crnoj Gori, u kojoj ne osjeća poštovanje. Htio je prodati i projekat Sveti Stefan, ali ga je pandemija osujetila u tome.

Najpoznatiji crnogorski turistički brend Sveti Stefan nikako da dođe na zelenu granu. U posljednjih 14 godina promijenio je tri zakupca. Prvi je bio singapusrska hotelska kompanija Aman resorts i to u dvostrukoj ulozi, kao zakupac i operater. Investitorska grupa Aidway Investments registrovana na Britanskim Djevičanskim Ostrvima, bila je of-šor ekspozitura Silvering Holdinga, osnivača i većinskog vlasnika Aman resortsa. Ubrzo nakon dolaska u Crnu Goru, Aman je bankrotirao. Projekat  zakupa luksuznog ljetovališta preuzima grčki brodovlasnik i milioner Viktor Restis. On je od finansijski posrnulog  Amana otkupio većinski paket zvani Crna Gora i Hrvatska. Grci su tada preuzeli sva vlasnička prava iz zakupa, ali su zadržali menadžment Amana. Hoteli Miločer i Sveti Stefan od tada posluju pod nazivom Aman Sveti Stefan.

Nedugo zatim i Restis napušta zakup Svetog Stefana i završava u zatvoru u Grčkoj zbog optužbi za špekulacije sa kreditima u bankama koje su vlasništvo njegove porodice, ali je kasnije oslobođen. Posao od njega preuzima Statis „vrlo povoljno i tako se našao u jednoj od najvećih avantura u svom životu“. On negira špekulacije da je predsjednik Milo Đukanović njegov partner na Svetom Stefanu. Te da u slučaju kompanije zakupca nije riječ o sivoj zoni poslovanja, of-šor i slično, nego da iza svega stoji njegova kompanija registrovana na Gibraltaru.

Ugovor o davanju pod zakup najpoznatijeg crnogorskog ljetovališta sa hotelima Sveti Stefan, Miločer i Kraljičina plaža, zaključen u januaru 2007, najavljen je kao ugovor stoljeća, od ogromnog značaja za Crnu Goru u kojoj će se „turizam mjeriti na onaj prije i poslije dolaska Amana“. Zaključen je na rok od 30 godina, da bi kasnije, amandmanima bio produžen na 42 godine.

Zbog čega su u kompaniji Aman Resorts odlučili da Crnu Goru napuste 28 godina prije isteka ugovora pojasnio je Statis u svom prvom javnom nastupu, ne propuštajući priliku da za nastale probleme okrivi novu Vladu, bez pomena eventualnih pogrešnih koraka zakupca. Njegovo svaljivanje odgovornosti za sve što je učinjeno u Svetom Stefanu i Miločeru na druge, pokazuje da je  projekat zakupa svetostefanskih hotela bio izrazito politički jer sa promjenom vlasti u zemlji investitor pakuje kofere, prosuđujući  da neće uživati privilegije kao u prethodnom periodu i da od privatizacije Sveca neće biti ništa.

Zahtjev mještana okolnih naselja Pržno i Sveti Stefan da im se dozovli korišćenje manjih djelova plaža kojima u ime zakupca gazduje kompanija Adriatic proeprties, nije naišao na razumijevanje zakupca. Događaji su eskalirali kada su mještani protestovali protiv gradnje stanova za tržište u Miločeru i u martu ove godine porušili kapije kojima je bio onemogućen pristup Kraljičinoj plaži. Ni Statis ni predstavnici Amana nisu želeli bilo kakav kontakt sa mještanima već su najavili da u novonastalim okolnostima neće raditi ove turističke sezone.

„Žao mi je što mogu da kažem, kakva je situacija sada, da nema Kraljičine plaže. Više nema investicija u ovom dijelu. Vlada se odlučila nakon 10 godina nesmetanog rada da promijeni pristup, da ovo područje učini polujavnim i uništi svaku vrstu ekskluzivnosti. To je veoma ozbiljna povreda ugovora, potpisanog između Amana i crnogorske Vlade. Ne postoji način da Aman kao operater nastavi, to ne može biti polujavno. Da bi ovaj projekat bio održiv on mora biti ekskluzivan, ako ne može biti podržan kako je bilo dogovoreno prije 15 godina, mi sa naše strane ne možemo nastaviti. Milsim da je to velika greška. To je projekat koji je promovisao Crnu Goru širom svijeta“, kazao je Statis.

„Ovo je Amanova odluka da ne može više da posluje a za mene velika finansijska šteta, ali, hvala Bogu, kao za svaki međunarodni ugovor postoji arbitraža, u ovom slučaju sa sjedištem u Londonu i tamo ćemo vidjeti ko je u krivu a ko u pravu. Bojim se da arbitraža može da stvori veoma veliku finansijsku štetu za crnogorsku Vladu“, poručuje Statis.

On je kazao kako nema nikakvu komunikaciju sa Vladom, kojoj od decembra šalju dopise na koje nisu dobili odgovore. Tek kada su i zvanično objavili vijest da Hotel Sveti Stefan neće raditi ovo ljeto, konačno su iz Vlade zatražili sastanak, „na kojem samo ponavljaju da ne mogu podržati ovaj projekat“.

Očigledno je riječ o spornoj  gradnji stanova u Miločeru čiju legalnost osporava komisija Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma.

Srozavanju nivoa ekskluzivnosti neće doprinijeti prisutvo mještana po krajevima dviju prostranih, velikih plaža, onoliko koliko to čini sam zakupac. Gradnja stanova u Miločeru već je ugrozila ekskluzivitet kakav su zakupci zatekli i preuzeli uz obavezu da ga unaprijede. Blizina predivne Kraljičine plaže vjerovatno je uključena u cijenu kvadrata luksuznih stanova. Pojava stambenih zgrada u miločerskom parku jedna je od najgorih tekovina zakupa Svetog Stefana.

„Nakon 60 godina ljudi imaju pravo da pristupe Kraljičinoj plaži i mogu da plivaju zajedno sa  gostima našeg hotela, što nikada nije bio dio plana“, vajka se Statis i navodi mogućnost da, nedajbože, mogu i da fotografišu jednog Bekama na primjer. Izgleda da  gostima Amana ne smetaju crnogorski političari sa svojim familijama djecom i prijateljima. Oni ne ugrožavaju ekskluzivnost rizorta. Kraljičina plaža je omiljeno kupalište  predsjednika Mila Đukanovića i njegove šire familije koju prati brojno obezbjeđenje. Nesmetano se tu kupaju i ministri, biznismeni, ambasadori i ambasadorke, valjda kao dio elite koja ne smeta.

Statis prijeti visokim iznosom odštete u Londonu zbog navodnog kršenja ugovora samo jedne strane, Vlade Crne Gore. Ne pominjući svoje postupke i radnje koje nisu dio dogovora. Kompanija Adriatic properties u Svetom Stefanu se očitovala kao divlji graditelj. U sred maslinjaka, u zoni ispred Hotela Sveti Stefan, podigli su, dvije dvospratne zgrade bez građevinske dozvole, koje je tadašnji ministar održivog razvoja Branimir Gvozdenović, podveo u kategoriju privremenih objekata, poput kioska ili kakvih tezgi. Bespravno je sazidan ogroman SPA centar na Kraljičinoj plaži, najvrednijoj lokaciji na rivijeri.

Dobili su i povlastice u pogledu trajanja zakupa i visine nadoknade. Ugovor je produžen za dodatnih 12 godina, dok je naknada za godišnji zakup tri hotela, nekoliko restorana i kafica, sa ugovorenih 2 miliona eura, pala na 1,2 milion. Istovremeno su oslobođeni plaćanja zakupnine za hotel Kraljičina plaža. Međutim najveći bonus prethodna Vlada dodijelila je zakupcu produženjem roka zakupa zemljišta u Miločeru sa 30 na 90 godina. Praktično im poklonila najskuplje parče zemlje u državi.

Petros Statis  jedan je od onih povlašćenih investitora zbog čijih potreba država mijenja svoje zakone. Poput investitora marine Porto Montengro u Tivtu, čiji se izvršni direktor medijima u Kanadi pohvalio uslovima za ulaganje u Crnu Goru riječima : „Za jednog investitora je izvanredna mogućnost da može sjesti sa premijerom i reći mu – hajde da mi sada dogovorimo poresko i radno-pravno zakonodavstvo Vaše države“.

U njegovom interesu vršene su izmjene Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata. Donijet je Urbanistički projekat Miločer bez utemeljenja u planskoj dokumentaciji za gradnju oko 41.000 kvadrata apartmana, vila i hotela „na najljepšem mjestu na svijetu“, čije je drugo ime – urbanistički cunami na Sveti Stefan.

Statis je potvrdio da je njegov partner i glavni investitor u projektu Sveti Stefan, malezijski biznismen Vei Seng Pua, vlasnik Hotela Mestral u Pržnu.  Ali nije govorio o tome kako svaku poslovnu godinu dvojica partnera u zakupu Svetog Stefana i Miločera završavaju sa gubicima u iznosima od više miliona eura.  Ukupan gubitak koji je zakupac ostvario poslovanjem u ekskluzivnom crnogorskom rizortu trenutno iznosi 100 miliona eura.

 

Neizmirena šteta

Država Crna Gora nije pokrenula postupak nadoknade štete zbog kašnjenja rekonstrukcije preuzetih hotela. Podsjećamo na situaciju u kojoj je grad-hotel Sveti Stefan bio zatvoren i u potpunom mraku  prve dvije godine zakupa, da bi zatim otpočela rekonstrukcija koja je trajala punih pet godina. Svetac je prve goste primio 2013. godine, kada je počeo sa radom u punom kapacitetu.

Šteta koju je za pet godina pretrpjela ne samo država nego i turizam Crne Gore nestankom Svetog Stefana, perjanice crnogorskog turizma, sa svjetskog turističkog tržišta, nikada nije namirena.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

ZLOUPOTREBE DJECE U POLITIČKE I VJERSKE SVRHE SVE UČESTALIJE: Pošast pred kojom žmurimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavni slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe na Cetinju nije prvi te vrste u našoj državi. Slično se događalo i tokom trajanja litija prošle godine, kao i za vrijeme predizbornih kampanja. Pa čak i u školama. Na sve brojnije  primjere kršenja osnovnih prava djeteta institucije ne reaguju

 

Fotografija koja je osvanula na društvenim mrežama sa protesta građana na Cetinju minulog vikenda, kojim su tražili ostavku premijera Zdravka Krivokapića, sablaznula je javnost u Crnoj Gori. Na njoj su dječak i djevojčica, obučeni u majice sa političkim porukama: Pucaj! Ne možeš mi ništa. Ja sam šćer (sin) Crne Gore, mene metak neće! Meni pancir ne treba, ja imam crnogorsko srce. Nije to prvi slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe u našoj državi. Ta pojava zabrinjavajuće raste.

Kristina Mihailović, izvršna direktorica Udruženja roditelja   upozorava da se, već neko vrijeme u Crnoj Gori ne vodi računa o ovakvim i sličnim zloupotrebama djece. ,,Da i ne govorimo o tome kakve im poruke šaljemo našim ponašanjem koje pokazuje neuvažavanje drugih. Sve to zajedno je već trebalo da nam upali crvenu lampicu, da se dobro preispitamo i promijenimo ponašanje, ako ni zbog čega drugog ili ni zbog koga drugog, onda upravo zbog njih – naše djece”, kaže ona u izjavi za Monitor

Nešto slično se na Cetinju dogodilo i tokom protesta 4. i 5. septembra povodom ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Tada je zabilježen snimak, na kom su glavni protagonisti djevojčica, ogrnuta zastavom Crne Gore, i policajac iz kordona koji je obezbjeđivao manastir. Djevojčici je neko  sugerisao da policajcu pruži ruku, nakon čega su okupljeni iščekivali da li će joj on  uzvratiti pozdrav. Jeste. Potom su pojedini mediji, bliski bivšem režimu, snimak objavili sa senzacionalističkim naslovima. Na kraju joj je ipak, pružio ruku – jedan je od njih. Zaštita identiteta i interesa djeteta, o kojima su novinari posebno dužni da vode računa prilikom izvještavanja, potpuno su izostali.

Niko od nadležnih nije reagovao – ni u jednom od dva sporna slučaja. Monitor se obratio Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, kojim rukovodi ministar Milojko Spajić, a u čijoj je nadležnosti dječja zaštita, sa pitanjem koji su sve pravni mehanizmi koje to ministarstvo može da iskoristi kako bi zaštitilo djecu od zloupotrebe u političke i vjerske svrhe. Pitali smo i da li su do sada preduzimali neke radnje sličnim povodima. Odgovore, do zaključenja ovog broja, nijesmo dobili.

,,Naš načelan stav je nepromjenjiv – odluku o pojavljivanju djece na javnim skupovima i u aktivnostima koje nisu primarno njima namijenjene, trebalo bi donijeti u odnosu na njihov uzrast, zrelost, odnosno sposobnost da razumiju kontekst događaja, vodeći računa o najboljem interesu djeteta, što mislimo da nije bio slučaj u datoj situaciji. Važno je napomenuti da takvu odluku donose njihovi roditelju, odnosno staratelji”, kazali su Monitoru iz Sektora za prava djece, mladih i socijalnu zaštitu Institucije zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsmana) povodom sporne fotografije sa početka teksta.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SRPSKA POLICIJA TRENIRA STROGOĆU NAD KOMŠIJAMA: Vulin disciplinuje crnogorske političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pretres  sina premijera Krivokapića u Beogradu uz repetiranje pištolja vrhunac je neprijatnosti koje crnogorski državljani povezani sa politikom i državnim strukturama, doživljavaju od strane policije u Srbiji

 

U kasnim večernjim satima, dok je bio u posjeti sestri u Beogradu, dva policajca  Republike Srbije uperila su pištolj u sina premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića. Na snimku koji su objavili mediji čuju se krici njegove kćerke Jelene koja policajce pita zašto to rade i obavještava ih da je riječ o štićenoj ličnosti. Iz srbijanskog Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) saopštili su da je riječ o rutinskoj kontroli, a Krivokapićeva porodica je nakon toga, uplašena,  napustila Srbiju.

To je bio posljednji u nizu događaja, gdje su pripadnici srbijanskog MUP-a, maltretirali crnogorske zvaničnike. Prethodno su na granici priveli i podnijeli prijavu protiv poslanice Demokratske partije socijalista (DPS) i bivše ministarke ekonomije Dragice Sekulić jer je posjedovala nekoliko tableta lijeka bromazepam. Zbog toga je srbijanska policija tereti za posjedovanje psihoaktivnih supstanci. Nešto ranije na granici su zaustavljani i zadržavani poslanici iz Crne Gore Draginja Vuksanović-Stanković (SDP), Suada Zoronjić (URA), Božena Jelušić (URA), Damir Šehović (SD), Ervin Ibrahimović (BS).

Sagovornici Monitora iza ovih dešavanja vide aktuelnog minista unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina. On je nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u crnogorskom parlamentu javno pozvao na zabranu ulaska u Srbiju poslanicima i poslanicama koji su za rezoluciju glasali.

Iz njegovog resora nijesu se izvinili premijerovoj porodici zbog neprijatnosti, već su održali predavanje vlastima u Crnoj Gori o nadležnostima policije. Navodno je premijerov sin pretresan jer je policija primila prijavu da se u vozilu nalaze naoružana lica.

,,Naši pripadnici umiju da povise i ton dok prilaze naoružanim licima i nadamo se da to nije mnogo uznemirilo legitimisanu gospodu. Pripadnici Policijske uprave za grad Beograd ne znaju i ne treba da znaju da li je na našoj teritoriji sin predsjednika Vlade Crne Gore, niti da li ima obezbjeđenje. Nijedan pripadnik MUP-a Srbije takođe ne kontroliše kretanje članova porodice Krivokapić i njihovog obezbjeđenja. Niti imamo tu želјu, niti imamo to pravo. Da tako nešto radimo bez saglasnosti porodice Krivokapić bili bismo optuženi da ih uhodimo i ometamo”, navodi se u saopštenju srbijanskog MUP-a. Odiše cinizmom.

Advokat i bivši ministar pravde Dragan Šoć za Monitor kaže da policija u Srbiji ima ovlašćenja da reaguje i da pretrese sumnjive osobe i da niko ne treba da bude pošteđen toga. Međutim, kod aktuelnih događaja kaže da je bilo očito da su učinjeni kako bi se dobio publicitet i poslala poruka.„Neko je to, čini mi se, uradio sa namjerom da se dođe do medija i izazove incident. Očito su poslate poruke, kakve ja ne znam. Očigledno je da se poruka šalje samo onima koji se na ovaj ili onaj način ne slažu sa politikom vlasti u Srbiji“, kazao je Šoć.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DPS I CETINJE: Decenije raznog nasilja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Cetinje i magistrala do Podgorice vidjeli su opsadu policije  14. januara 1998.  u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. Bila je to ceremonija  visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu.Velike zasluge što je on tada i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku SPC-a uz prijem kod patrijarha Pavla

 

Nedavno ustoličenje novog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u Cetinjskom manastiru i sukob policije sa demostrantima koji su se protivili ustoličenju na pomenutom mjestu je ponovo dovelo Cetinje u medijski fokus glavnih regionalnih i evropskih medija. Poljednji put  kada su Cetinje i magistrala sve do Podgorice vidjeli takvu opsadu policije je bilo 14. januara 1998. god. u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. I tadašnja ceremonija je bila skup visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu. Nesporno je da se novoizabrani predsjednik osjećao sigurnijim na Cetinju nego u Podgorici zbog izrazito procrnogorskog sentimenta kojim je grad odisao još od početka krize i ratova u bivšoj Jugoslaviji. Velike zasluge što je Đukanović tada uopšte i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori uz prijem i slikanje kod patrijarha srpskog Pavla. Amfilohijevi napori su na kraju doveli da Đukanović pobijedi Bulatovića sa nešto preko pet hiljada glasova razlike i spasi sebe od političke smrti, a možda i zatvora. Zauzvrat, kako to često biva u politici, petog septembra ove godine je Đukanović preko svojih udbaško-partijskih struktura sve učinio da onemogući Amfilohijevog nasljednika Joanikija da sjedne na duhovni tron Svetog Petra Cetinjskog u istoimenom manastiru.

Kao što je Crkva ranije iskorištena da pomogne Đukanoviću u osvajanju apsolutne vlasti tako je i prijestoni grad postao žrtva Đukanovićevih i DPS manipulacija i demagogije i to ne jednom ili dvaput.

Cetinje je kao opština na popisu 1991. godine imalo 20.171 stanovnika. U grad se dolazilo u potrazi za poslom. Fabrika obuće Košuta je imala 1.200 radnika, Elektroindistrija Obod koja je proizvodila rashladne uređaje i frižidere je zapošljavala 4.200 radnika od kojih je preko 1.500 došlo iz sjevernih nerazvijenih opština. Obodovi proizvodi su bili dio inventara maltene svake kuće u Crnoj Gori i izvoženi su na tržišta dvanaest evropskih zemalja što je dokazivalo njihov kvalitet.

Na Cetinju je bila i velika prevozna kompanija – Tara. Tara je u svoje doba imala preko 170 autobusa koji su saobraćali diljem bivše zemlje. Međutim, devedesete donose crne dane cetinjskoj privredi. Ono što su započele sankcije UN-a zbog Miloševićevih ratnih pohoda koje je podržavao vrh tada jedinstvene Demokratske partije socijalista (DPS) dovršila je Vlada Crne Gore sa svojim privatizacijama i „reformama privrede“. Prilikom posjete Obodu 1996. godine, tada premijer Đukanović je okupljenim radnicima izjavio „da nema Oboda, ponovo bi ga gradili“. Na kraju je od izjave ostalo samo prvi dio – da nema fabrike dok je poslovna zgrada Oboda kasnije postala zvanična rezidencija predsjednika države za vrijeme mandata Filipa Vujanovića u koju je rijetko svraćao ali u čiju rekonstrukciju je uloženo oko 1.300.000 eura poreskih obveznika. Takođe i Plavi dvor je postao predsjednikova rezidencija, izgrađen za potrebe prijestolonasljednika i sina kralja Nikole I.

Vlada Crne Gore i njeni tajkuni ne samo da su uništili velika preduzeća već ono što su kanili zadržati za sebe sele u Podgoricu i druge gradove. Fabrika lijekova, preduzeće za promet istih, očna klinika koja je donirana Cetinju iz Italije se preseljavaju u Podgoricu. Takođe se sele i Poštanski muzej, Kinoteka i Cetinjski forum. U Budvu će se preseliti sjedište Fondacije Svetog Petra.

To neće smetati DPS vlasti da osvaja glasove većine Cetinjana koji (kao i ostatak zemlje) tokom crnih 90-ih glasa Mila i Momira u vrijeme kada se razaraju Dubrovnik, Mostar, Sarajevo… DPS je forsirao narodsko logiciranje je da ih „treba glasati da ne bi bilo gore“. Međutim javlja se i jaka opozicija ratnim pokličima iz Beograda i Podgorice, prije svega predvođena Slavkom Perovićem i Liberalnim savezom Crne Gore (LSCG). Liberali postaju glavni protivnici srbijanizacije Crne Gore i šverc-komerca vrha DPS-a koji se tada transformiše od  komunista u mafijaške bosove slične onima u Italiji. Cetinjska opozicija će se otvoreno suprotstaviti i ulozi DPS-ovog „duhovnog partnera“ mitropolita Amfilohija čija je tada glavna misija da se Crna Gora što više utopi u Veliku Srbiju čiji obrisi su se naslućivali.

Đukanovićeva policija će surovo prebijati cetinjske momke zbog nošenja crnogorskih zastava i obilježja i pjevanja slobodoljubivih pjesama kojima će se isti Đukanović ogrnuti prošle nedjelje na protestima. Slavko Perović će biti pod stalnom obradom tajne policije koja je par puta optužena i za organizovanje napada na maloljetnu djecu Perovića dok su se vraćala kući iz škole.

Ostaće zapamćen događaj iz septembra 1993. godine tokom naučnog skupa Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i njene tada crnogorske filijale (CANU) koja je prekinuta protestima grupe građana predvođene Bobom Bogdanovićem i pjevanjem Oj svijetla majka zoro koja će kasnije postati himna Crne Gore. Tada je na skupu akademika bio prisutan i mitropolit Amfilohije koji je ustao i sa Cetinjanima zajedno pjevao buduću himnu. Demonstranti su onda prešli u skandiranje protiv mitropolita. Crnogorski predsjednik Momir Bulatović i njegovo obezbjeđenje su takođe bili meta psovki nakon što im je Bulatović pokazao srednji prst a oni njemu da je „izdajnik i kopile Slobodana Miloševića“. Šestorica mladića su na kasnijem suđenju dobili ukupno 17 godina zatvora zbog napada na predsjednika i prekidanja skupa. „Nezavisni“ sud je uzeo u obzir samo izjave ljudi bliskih vlasti i policiji.

Razdor u DPS-u 1997. godine oko kontrole poslova šverca cigareta i druge akcizne robe će javnosti biti predstavljen kao borba između „reformski orjentisanog“ Đukanovića, koji se tada sjetio da su pored njegovih unosnih privatnih poslova ugroženi i interesi Crne Gore, i Momira Bulatovića koji je zagovarao bezuslovnu poslušnost porodičnoj kriminalnoj organizaciji Slobodana Miloševića pod vidom borbe za očuvanje Jugoslavije. Ogromna većina Cetinjana se tada upecala na propagandu da je Đukanović borac za slobodnu i demokratsku Crnu Goru i da će donijeti konačni boljitak gradu pa su ga nastavili glasati. Kako su „reforme“ napredovale tako se sve više počelo osipati i stanovništvo grada. Mnogo mladih se iselilo a jedan broj njih je otišao vani „u šanu“ povremeno se vraćajući sa skupim odijelima, naočarima za sunce i satovima koje su prodavali upola cijene. Od jednog broja „šanera“ kasnije će se profilirati grupa koju će Interpol nazvati Pink Panteri. Njihova umješnost u krađama skupocjenih dijamanata po svjetskim metropolama će im donijeti popularnost u javnosti ali i kod inostranih policija. Oni će se pravdati inostranim medijima da ih je nemaština i nevolja natjerala to da rade, ali da paze da niko ne bude povrijeđen tokom pljački. Takođe Panteri tvrde da ukradeni novac donose u Crnu Goru, za razliku od Pink Pantera u Vladi Crne Gore i DPS-u koji ukradeni novac od običnih građana iznose vani.

Cetinje od industrijskog grada postaje grad penzionera i lažnih obećanja DPS-a o budućem prosperitetu. U opštini je 2007. godine živjelo preko 4.500 penzionera od kojih je preko trećine imalo penziju manju od 100 eura. U takvim okolnostima DPS-ova ponuda od 50 eura za glas na izborima je mnogima bila prihvatljiva.

Kako su se smjenjivale opštinske DPS vlasti ponavljana su obećanja o revitalizaciji grada. Najavljivana je ukrajinska fabrika čokolade u halama zatvorenog Oboda, te fabrika konoplje, da će Vlada uložiti 20 miliona samo u razvoj kulture, da će se mnoge državne institucije preseliti na Cetinje. Od svih obećanja život običnih građana se sveo na, popularno nazvano, tri K – kapela, kafić i kladionica. Na popisu stanovništva 2011,  broj stanovnika opštine je pao na 16.657 (skoro 20 posto manje u 20 godina). Broj mladog radno sposobnog stanovništva pao je za 40 posto.

Cetinjski kadar DPS-a u opštini i privredi sve više napreduje u državnoj hijerarhiji uprkos katastrofalnim rezultatima njihovog rada u opštini. Bivši direktor Oboda Miroslav Ivanišević je obećavao da će sačuvati Obod jer ga „boli muka radnika i muka građana Cetinja“. Sam Ivanišević će napredovati u Vladi i biće njen vicepremijer, ministar finansija i kasnije predsjednik Senata Državne revizorske institucije (DRI). Drugi direktor Oboda Branko Vujović je kasnije dobio šansu da svoje „uspješno“ menadžersko iskustvo dalje primjenjuje kao ministrar trgovine, pa direktor Agencije za restrukturiranje privrede i strana ulaganja i ministar ekonomije. Svaki projekat privatizacije koji je vodio završavan je brojnim kontroverzama i optužbama za korupciju dok je njegov privatni imetak rastao bez objašnjenja i prikazanih prihoda što je bio u obavezi da prijavljuje kao funkcioner. Džabe su nevladine organizacije i policija pisali krivične prijave protiv Vujovića za razne korupcionaške ili sumnjive projekte. Đukanovićevo „nezavisno pravosuđe“ je spremno sve dočekivalo i odbacivalo.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo