Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Laganje u produženom trajanju

Objavljeno prije

na

Dvojica Pobjedinih uglednika iz Sarajeva Marko Vešović (67) i Šemsudin Radončić (55), podnijeli su, kako su izvijestili režimski mediji, krivičnu prijavu protiv Monitora, njegovog suvlasnika Miodraga Perovića, direktorice Milke Tadić Mijović, glavnog urednika Esada Kočana i zamjenika glavnog urednika Veseljka Koprivice. ,,Prijavljeni se terete da su izvršili krivično djelo negiranja genocida, negiranja četničkih zločina i veličanje fašizma u produženom trajanju, šireći tako rasnu i vjersku mržnju, podsticanje na nasilje i kršeći osnovna ljudska prava na pravdu i sjećanje miliona Jevreja, Srba, Crnogoraca, muslimana i svih drugih žrtava nacizma…”

Sarajevski par za te teške zločine podastro je debele dokaze. Prvi, Monitorov komentar u kojem je ocijenjeno da je lijepo to što predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić osuđuje rehabilitaciju Draže Mihajlovića, ali i da bi bilo red da razjasni i svoju ulogu u pranju biografija bivših Miloševićevih saboraca sadašnjih njegovih koalicionih partnera. Drugi dokaz – Monitorov feljton od Vezirovog do Zidanog mosta, objavljen prije tri godine.

Pošto smo se kao inkriminisana četvorka na mrtvo ime isprepadali od Kusovčevih kolumnista i Milovih tužilaca, ostali smo bez teksta što se tiče naše odbrane, ali imamo veliku moralnu obavezu da odbranimo lik i djelo pokojnog Branislava Kovačevića, istaknutog crnogorskog istoričara i univerzitetskog profesora.

Služeći su falsifikatima i ispisujući bezočne laži o nama, po Vešoviću i Radončiću ispalo je da je Kovačević četnik, ma šta to značilo u njihovoj verziji.

Veseljko Koprivica je po knjizi Branislava Kovačevića Stradanje crnogorskih četnika 1944-1945. pomenuti feljton samo pripremio, a nije njegov autor kako tvrde Pobjedini kolumnisti. Feljton je objavljen u trinaest nastavaka počev od 27. marta 2009. godine, a počinje intervjuom sa Kovačevićem pod naslovom Kako su stradali crnogorski četnici u Sloveniji. Kovačević je, iako teško bolestan, rado pristao da govori za naš list, i, kako se pokazalo, to je, nažalost, bio njegov posljednji intervju.

Uzgred, u to vrijeme Šemsudin Radončić bio je ne samo saradnik Monitora, nego i član njegove redakcije.

Povod i za intervju i feljton bila je vijest o otkrivanju masovnih grobnica u Sloveniji, u kojima se nalaze i posmrtni ostaci crnogorskih četnika. Vijest je izazvala veliku pažnju na prostoru bivše Jugoslavije, ali nije bila iznenađenje za istoričara dr Branislava Kovačevića. On je godinama proučavao dokumenta o sudbini četnika posljednjih dana Drugog svjetskog rata. Rezultat tih istraživanja je i njegova knjiga Stradanje crnogorskih četnika, koja je objavljena 2005. godine u Podgorici.

,,Trebalo je da prođe 45 godina od završetka Drugog svjetskog rata pa da se sazna šta se dogodilo sa desetinama hiljada ustaša, domobrana, bjelogardejaca, četnika, ljotićevaca, nedićevaca i Kozaka na zapadnim jugoslovenskim granicama krajem i po završetku Drugog svjetskog rata. Kada su topovi već bili zaćutali, mnogi od njih likvidirani su bez suđenja. Ta tema je prvi put otvorena raspravom povodom objavljivanja izvoda iz studije slovenačke publicistkinje

Spomenke Hribar 1985. godine o tragediji slovenačkih domobrana i njenog predloga o slovenačkom nacionalnom pomirenju i podizanju zajedničkog spomenika u Ljubljani svim slovenačkim žrtvama. Zanimljivo je da je to dočekano burnim reagovanjima i u Sloveniji i u Hrvatskoj”, kazao je Kovačević na početku intervjua Monitoru.

To je i u Crnoj Gori decenijama bila tema o kojoj se malo pisalo. Kovačević je to objasnio činjenicama da je ,,represivna ideologija nametala zaborav ćutanjem” i da su mnoga dokumenta još nedostupna istoričarima.

,,Vrijeme nameće zahtjev da se omogući saznavanje istorijske istine o onome što se dešavalo na jugoslovenskim zapadnim granicama u zimu 1944/45. i u proljeće 1945. Treba utvrditi istinu o sudbini više hiljada naoružanih crnogorskih četnika i brojnih izbjeglica, koji su krajem novembra i početkom decembra 1944. napustili Podgoricu. Istina se sigurno neće saznati sve dok arhive ostanu zabravljene i nedostupne istraživačima”, kazao je Kovačević u pomenutom intervjuu Monitoru.

Kovačević je kao posebno vrijedne knjige o crnogorskim četnicima izdvojio studiju Radoja Pajovića Kontrarevolucija u Crnoj Gori, zatim Đilasov Revolucionarni rat i Pramen tame Mihaila Lalića. ,,To su prvorazredna svjedočanstva o tom vremenu”.

Osvrnuo se i na publikacije o četničkom pokretu koje su se u novije vrijeme pojavile u Srbiji i Crnoj Gori. Konstatujući da je objavljeno više literarnih i istoriografskih radova o četničkom pokretu ,,s jasnom tendencijom revizije istorije”, Kovačević je, govoreći za naš nedjeljnik, upozorio: ,,To je zapravo izgovor da se negira doprinos narodnooslobodilačkog pokreta antifašističkoj pobjedi i komunizam optuži za sva zla u Drugom svjetskom ratu i poslijeratnom periodu. U njima se ranija oficijelna jednoznačnost preobrazila u drugu, ideološki suprotstavljenu i isto tako isključivu i linearnu. Dok antifašizam u Evropi i danas predstavlja stožernu moralnu, političku i civilizacijsku okosnicu, u najvećem dijelu bivših jugoslovenskih republika njegova suština se relativizuje. U Crnoj Gori se uporno istrajava na podizanju spomenika Pavlu Đurišiću, kao ‘prvom crnogorskom ustaniku’. U srpskoj istoriografiji, dijelom i u crnogorskoj, pojedini istoričari proglašavaju četnički pokret antifašističkim. Bard jugoslovenske savremene istoriografije Branko Petranović utvrdio je da je četnički pokret samo deklarativno antifašistički. Četnici nijesu bili ideološki, nego vojnički saradnici okupatora”.

Ove stavove Kovačević elaborira i u predgovoru knjizi Stradanje crnogorskih četnika, upozoravajući da se radi o ,,poplavi radova bez neophodne kritičnosti i jednoznačnog prikazivanja prošlosti, s izrazitim ideološkim i antikomunističkim nabojem”.

U feljtonu se prećutkuju, tvrde uortačeni Vešović i Radončić, svi zločini Pavla Đurišića, ali ne i njegove „vrline”. A, već u prvom nastavku feljtona Monitor je objavio dio iz Kovačevićeve knjige koji svjedoči kakve su to ,,vrline” u ,,borbi” protiv fašizma i njemačkog okupatora krasile Pavla Đurišića. ,,Prije pokreta trupa Njemci su uslišili molbu Pavla Đurišića i sa svojim ranjenicima avionima noću prebacivali i pedeset četnika teških ranjenika za Zagreb, odnosno Beč. Bila je to velika usluga četnicima. Njemačkim avionima nijesu prenijeti svi četnički, kao ni njemački ranjenici zbog nevremena koje je onemogućavalo avio-letove.”

U feljtonu je citirano između ostalog i ovo iz Kovačevićeve knjige: ,,Četništvo je bilo anahroni, prevaziđeni u svakom pogledu, i vojnički i politički konzervativni pokret”.

Sad čekamo da ugledna Pobjeda i njeni ugledni kolumnisti Monitor optuže za deportaciju izbjeglica, etničko čišćenje Bukovice, organizovani kriminal u Crnoj Gori… Za Pobjedu Srđana Kusovca, za koju je ratnohuškačka Pobjeda bila akademija nauka, ništa nije nemoguće. To nas ne dodiruje. Ali, bio bi red da na monstruozne optužbe, koje idu i na račun pokojnog Branislava Kovačevića reaguju njegove kolege – istoričari.

Istoričar, političar, profesor

Branislav Kovačević, akademik DAN-u, redovni profesor Filozofskog fakulteta u Nikšiću, umro je 5. juna 2009. godine u Podgorici. Završio je Filozofski fakultet u Sarajevu. Bio je profesor, pomoćnik i zamjenik republičkog sekretara za obrazovanje, nauku i kulturu, sekretar Pedagoškog savjeta Crne Gore, predsjednik SSRN Titograda i Crne Gore, direktor Istorijskog instituta Crne Gore.

Bio je predsjednik Društva istoričara Crne Gore, član Senata Univerziteta Crne Gore, predsjednik Saveza za fizičku kulturu Crne Gore i član Predsjedništva Jugoslovenskog olimpijskog komiteta.

Autor je knjiga: Komunistička partija Crne Gore 1945-1952, Crvena mrlja (koautorstvo), Đilas heroj -antiheroj, Od Vezirovog do Zidanog mosta, sudbina crnogorskih četnika, Savezničko bombardovanje Crne Gore 1943-1944…

Dobitnik je Ordena rada sa zlatnim vijencem, nagrade Oktoih i Oslobođenja Podgorice, kao i više priznanja za rad u oblasti sporta.

Istorijsku nauku zadužio je svojim ukupnim stvaralačkim djelom koje je i značajno i obimno. Pri tom, nije se libio ni najdelikatnijih stvaralačkih tema, koje su drugi zaobilazili.

Kovačevićeva knjiga Stradanje crnogorskih četnika je obimna studija od blizu sedam stotina stranica, za koju je autor koristio brojne izvore.

U njenom pisanju pomogli su mu, pored ostalih, kako navodi u Predgovoru, poznati crnogorski istoričar dr Radoje Pajović, dr Bojka Đukanović, profesorica i bivši dekan Filozofskog fakulteta u Nikšiću, publicista Marijan Miljić. Recenzenti su bili dr Slavko Vukčević i dr Milan Terzić.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

DOK NASILJE NA ULICAMA RASTE: Ko kontroliše policiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u Upravi policije, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast potpuno drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora

 

Mnogi su se nadali da će se nasilje u javnom prostoru smiriti nakon što su završeni lokalni izbori u gradu pod Trebjesom ili „bitke za Nikšić“, kako je ovaj događaj nazvan u srbijanskim tabloidima. Međutim, podjele i tenzije ne jenjavaju.

Takozvane „patriotske“ i „komitske“ snage, koji smatraju da je ugrožena nezavisnost Crne Gore, gotovo svakodnevno nalaze razloge za protestna okupljanja ili demonstrativne organizovane vožnje po crnogorskim gradovima. Opozicione partije svojim saopštenjima ohrabruju ovakva okupljanja, blago zabašureno preuzimaju i zasluge za njih, a poruke podrške često stignu i od samog Đukanovića. Posljednji takav razlog su bile najavljene promjene u primjeni Zakona o državljanstvu.

Svoje razloge za proteste i javna okupljanja, a i za kontraproteste, nalaze i pristalice vlasti nezadovoljne odlukama Vlade. Prosrpske grupacije zamjeraju polciji što ima blaži odnos prema partitoskim snagama nego što je imala prethodna vlast prema demonstrantima. Oni se bune i zbog  najavljene smjene ministra pravde Vladimira Leposavića. Ovi protesti su dobili podršku dijela vladajuće koalicije okupljene oko Demokratskog fronta, ali i dobrog dijela srbijanskih tabloida.

U uskomešanoj atmosferi fizički je napadnuto više građana i novinara, ali i službenih lica. Dok se na protestima „patriota“ mogu čuti pjesme koje šire mržnju prema Srbima, kao što je Boj na Čavnoglave, na protestnim okupljanjima prosrpskih snaga mogu se čuti i vidjeti transparenti koji negiraju genocid u Srebrenici, čime valjda daju podršku Leposaviću i njegovoj izjavi koja je išla u tom pravcu.

Od Uprave policije se očekuje da vrati mir na crnogorske ulice i obezbijedi poštovanje zdravstvenih mjera. Ali primjetan je njen pasivniji odnos prema ovakvim događajima nego što je to bio tokom prethodne godine, koju su obilježili protesti. Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u tom organu, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora. Pitanje je da li je riječ o većem stepenu tolerancije prema pravu na slobodu okupljanja, čak i kad se ono zloupotrebljava, ili nova vlast ne želi da reakcijom policije izazove bijes građana kao što je tokom prošle godine učinila prethodna vlast.

Propusti policije naročito su bili uočljivi tokom blokade puta u Bogetićima, na saobraćajnici Podgorica – Nikšić, kada su u sukobu „patriota“ i policije povrijeđeni oficir Vojske Crne Gore (VCG) Rajko Čanjak, vojni doktor Dragan Martinović i službenik Uprave policije Jovan Bijelović. Dogodila se i neodgovorna  reakcija pripadnika Sektora za obezbjeđenje objekata i štićene ličnosti, koji je službenim automobilom prošao kroz blokadu, dok su na vozilu sjedjeli demonstranti. U vozilu se nalazila ćerka premijera Krivokapića i javnosti je saopšteno da je službenik policije tako reagovao jer je procijenio da je njen život u tom trenutku bio ugrožen. Na video snimcima, koji su dospjeli u javnost, nije vidljiv stepen ugroženosti koji bi opravdao takvu upotrebu sile. Sve se ovo dogodilo naočigled pripadnika policije koji su trebali da obezbjeđuju ovaj skup i spriječe narušavanje javnog reda i mira.

Izvršni direktor Centra za građanske slobode Boris Marić smatra da je ponašanje policije „očigledno u skladu sa odlukom da demokratski i tolerantan ptistup treba da bude osnova postupanja policije“. On za Monitor kaže da je to težak zadatak kada imamo forsiranje antagonizama prvenstveno od struktura bliskih Demokratskoj partiji socijalista i Demokratskom frontu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEKSUALNO NASILJE NAD DJECOM U CRNOJ GORI: Hoće li napokon biti pooštrene kazne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. Sistem zaštite seksualno zlostavljane djece ilustruje i činjenica da Crna Gora nema zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom, a ni odgovarajuće kazne za zločince niti psihološku podršku žrtvama

 

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac R.O. kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. I podstakao na pitanje – kakav je sistem zaštite seksualno zlostavljane djece u Crnoj Gori?

Zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom crnogorski državni organi nemaju. Kazne za seksualne zločince nisu zadovoljavajuće, a podrška žrtava je neefikasna, smatraju sagovornici Monitora.

,,Evropska statistika pokazuje da je od petoro djece, jedno preživjelo neki oblik seksualnog nasilja. Od petoro koje je kroz to prošlo, četiri su djevojčice, a jedan dječak. Iskustva iz EU, regiona i crnogorskih NVO koje se bave problemom zaštite i prevencije seksualnog nasilja, govore da nema razloga da ne vjerujemo da je i u Crnoj Gori ista ili, bar, vrlo slična statistika”, kaže za Monitor izvršna direktorica NVO Prima Aida Perović, koja je nedavno, u saradnji sa partnerima, realizovala kampanju pod nazivom Seksualno nasilje nije dječja igra.

Najčešća zabluda je da uglađeni, obrazovani, dobrostojeći ljudi lijepih manira ne zlostavljaju djecu, kao i da su djeca najsigurnija u porodičnom okruženju, upozorava Perović. „Istina je, međutim, da seksualno nasilje u 90 odsto slučajeva djetetu nanosi poznata osoba, koja mu predstavlja autoritet i u koju ima povjerenja. Takvi seksualni predatori vješto maskiraju svoje namjere i prilagođavaju ih dječijoj radoznalosti, naivnosti i neznanju. Djeca najčešće u startu ne prepoznaju nasilje, jer misle da je u pitanju igra. Jedna od velikih zabluda je i to da su svi seksualni zlostavljači djece pedofili. Postoje osobe koje se seksualno iživljavaju nad djecom, a koje imaju uobičajene seksualne odnose sa odraslim osobama”.

Monitor je od Uprave policije (UP) pokušao da sazna koliko je slučajeva seksualnog nasilja nad djecom (nedozvoljenih polnih radnji, obljuba i silovanja) u posljednje tri godine prijavljeno toj državnoj upravi. Do zaključenja ovog broja, odgovor nije stigao.

Studija o seksualnom nasilju nad ženama i djecom u Crnoj Gori, koju su radile NVO Prima, Sigurna ženska kuća i SOS za žene i djecu žrtve nasilje iz Nikšića, a koja je obuhvatila period od pet godina, od početka 2014. do kraja 2018. godine, pokazala je da su žrtve koje su preživjele neki vid seksualnog nasilja, u 60 odsto slučajeva – djeca. „To ne znači nužno da su djeca brojnija među žrtvama, jer punoljetne osobe mnogo rjeđe prijavljuju seksualno nasilje i dobijaju epilog na sudu”, objašnjava Perović.

Krivični zakonik Crne Gore za silovanje djeteta propisuje kaznu zatvora na period od najmanje 10 godina. Za obljubu zatvor od tri do 12 godina, a za nedozvoljene polne radnje – novčanu kaznu ili zatvor – od dvije do najviše 15 godina.

Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava je, nakon inicijative iz Kabineta premijera Zdravka Krivokapića 12. aprila, pristupilo izradi Predloga zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika. Cilj je – maksimalno pooštravanje kazni zatvora za krivična djela protiv polne slobode koja su učinjena prema djeci i nemoćnima. „Za silovanje i obljubu predložena je mogućnost da počinitelj bude kažnjen zatvorskom kaznom u trajanju od 40 godina. To je najstroža kazna koju domaće krivično zakonodavstvo predviđa za najteža krivična djela. Predložene kazne zatvora, koje mogu biti ocijenjene kao drakonske, ne moraju biti izrečene u svakom pojedinačnom slučaju”, navodi se, između ostalog, u saopštenju tog Vladinog resora.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Kad tužilaštvo radi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čuvari u NP Skadarsko jezero uhvate krivolovce sa sve ribom i agregatima kojim je ubijaju, a tužilaštvo ih pusti i vrati im opremu za ,,rad”. Tako teče najnovija kampanja Stop krivolovu na Skadarskom jezeru

 

U toku je kampanja Stop krivolovu – Ribolovni zabran na Skadarkom jezeru od 15. marta do 15. maja. U njenom jeku, nadzornici NP Skadarsko jezero su, prošli četvrtak, u krivolovu zatekli Dražena Prenkića i Živka Lazovića, saopštili su iz ovog Nacionalnog parka. Sa stotinama kila ulovljene ribe i agregatima kojima je riba ubijena. Tužilac Ivana Petrušić- Vukašević odlučila je da u ovom slučaju nema elemenata krivičnog djela.

Iz tog preduzeća konstatovali su da najnoviji „slučaj nudi još jedan dokaz tvrdnji da tužilaštvo mora biti iz korijena promijenjeno kako bi konačno počelo da štiti državu i njenu imovinu”.

Ovo bi se moglo tumačiti i kao svojevrsni odgovor tužilaštva na nedavni poziv NP policiji, sudstvu, tužilaštvu i inspekcijama da počnu da ispunjavaju svoje zakonske obaveze i konačno urade nešto na očuvanju Skadarskog jezera.

Marina Jočić, predsjednica UO JP Nacionalni parkovi CG izjavila je da je nekoliko grupa koje se bave krivolovom na nivou mafije, što se tiče organizovanosti i povezanosti sa državnim organima.

Nasuprot njima je Služba zaštite NP Skadarsko jezero, koja je, kako je navela, malobrojna, loše opremljena i još gore plaćena. Ona je za TV Vijesti izjavila da sumnja i da su pojedini čuvari u sprezi sa krivolovcima, ali to je jako teško dokazati.

Ipak, iz NP tvrde da su već prvog vikenda zabrana uspjeli da zaplijene  nekoliko plovila, akumulatora, pretvarača i ostalih sredstava za ubijanje ribe i ostalog živog svijeta u jezeru. Međutim, tužilaštvo je oslobodilo te ljude i nije ih krivično gonilo, dobili su prekršajne prijave i vraćen je alat za ubijanje živog svijeta u jezeru, navodi Jočićeva.

Posljedica toga je da su oni koji prijave krivolov zastrašeni: ,,Imaju razlog za strah. Imamo snimak gdje krivolovci repetiraju pištolj znajući da ih kamera snima. Dešavalo se da naši nadzornici budu napadnuti, da im se prijeti da će biti sprženi sondom. Ti su ljudi spremni na sve”, kazala je Jočićeva.

S druge strane država je totalno nespremna. Na sudu završi jednocifren broj slučajeva krivolova, a sudije ih ili oslobađaju ili im propisuju uslovne kazne.

Iz ovog NP navode da je vrijednost izlova ribe na Skadarskom jezeru pet miliona eura godišnje, a da još toliko donosi turizam. Upozoravaju da ako se nastavi sa ovim razmjerama krivolova u sljedećih nekoliko godina možemo očekivati scenario sličan onom na rijeci Zeti koja je bez riba. A teško da će tada dolaziti i turisti da ,,uživaju” u mrtvom jezeru.

Nije problem samo jezero. Nedavno je građanska inicijativa Stop krivolovu pozvala nadležne da hitno reaguju u borbi protiv krivolova. Naveli su da im učestalo stižu prijave građana o detonacijama u rejonu Luštice, Krimovice, na brojnim lokacijama u blizini Bara, Budve, ušću Bojane. ,,Između uvale Žanjic i Plave špilje, sportski ribolovci su našli jedan od štekova ribolovaca dinamitaša”, naveli su iz ove organizacije.

Oni, kako su naveli, očekuju jak odgovor države na ovo ,,povampirenje” dinamitaša, koji koriste trenutno stanje izazvano pandemijom virusa kovid 19, angažovanost pripadnika policije na drugim zadacima.

Odgovora do sada skoro i da nije bilo.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo