Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Laganje u produženom trajanju

Objavljeno prije

na

Dvojica Pobjedinih uglednika iz Sarajeva Marko Vešović (67) i Šemsudin Radončić (55), podnijeli su, kako su izvijestili režimski mediji, krivičnu prijavu protiv Monitora, njegovog suvlasnika Miodraga Perovića, direktorice Milke Tadić Mijović, glavnog urednika Esada Kočana i zamjenika glavnog urednika Veseljka Koprivice. ,,Prijavljeni se terete da su izvršili krivično djelo negiranja genocida, negiranja četničkih zločina i veličanje fašizma u produženom trajanju, šireći tako rasnu i vjersku mržnju, podsticanje na nasilje i kršeći osnovna ljudska prava na pravdu i sjećanje miliona Jevreja, Srba, Crnogoraca, muslimana i svih drugih žrtava nacizma…”

Sarajevski par za te teške zločine podastro je debele dokaze. Prvi, Monitorov komentar u kojem je ocijenjeno da je lijepo to što predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić osuđuje rehabilitaciju Draže Mihajlovića, ali i da bi bilo red da razjasni i svoju ulogu u pranju biografija bivših Miloševićevih saboraca sadašnjih njegovih koalicionih partnera. Drugi dokaz – Monitorov feljton od Vezirovog do Zidanog mosta, objavljen prije tri godine.

Pošto smo se kao inkriminisana četvorka na mrtvo ime isprepadali od Kusovčevih kolumnista i Milovih tužilaca, ostali smo bez teksta što se tiče naše odbrane, ali imamo veliku moralnu obavezu da odbranimo lik i djelo pokojnog Branislava Kovačevića, istaknutog crnogorskog istoričara i univerzitetskog profesora.

Služeći su falsifikatima i ispisujući bezočne laži o nama, po Vešoviću i Radončiću ispalo je da je Kovačević četnik, ma šta to značilo u njihovoj verziji.

Veseljko Koprivica je po knjizi Branislava Kovačevića Stradanje crnogorskih četnika 1944-1945. pomenuti feljton samo pripremio, a nije njegov autor kako tvrde Pobjedini kolumnisti. Feljton je objavljen u trinaest nastavaka počev od 27. marta 2009. godine, a počinje intervjuom sa Kovačevićem pod naslovom Kako su stradali crnogorski četnici u Sloveniji. Kovačević je, iako teško bolestan, rado pristao da govori za naš list, i, kako se pokazalo, to je, nažalost, bio njegov posljednji intervju.

Uzgred, u to vrijeme Šemsudin Radončić bio je ne samo saradnik Monitora, nego i član njegove redakcije.

Povod i za intervju i feljton bila je vijest o otkrivanju masovnih grobnica u Sloveniji, u kojima se nalaze i posmrtni ostaci crnogorskih četnika. Vijest je izazvala veliku pažnju na prostoru bivše Jugoslavije, ali nije bila iznenađenje za istoričara dr Branislava Kovačevića. On je godinama proučavao dokumenta o sudbini četnika posljednjih dana Drugog svjetskog rata. Rezultat tih istraživanja je i njegova knjiga Stradanje crnogorskih četnika, koja je objavljena 2005. godine u Podgorici.

,,Trebalo je da prođe 45 godina od završetka Drugog svjetskog rata pa da se sazna šta se dogodilo sa desetinama hiljada ustaša, domobrana, bjelogardejaca, četnika, ljotićevaca, nedićevaca i Kozaka na zapadnim jugoslovenskim granicama krajem i po završetku Drugog svjetskog rata. Kada su topovi već bili zaćutali, mnogi od njih likvidirani su bez suđenja. Ta tema je prvi put otvorena raspravom povodom objavljivanja izvoda iz studije slovenačke publicistkinje

Spomenke Hribar 1985. godine o tragediji slovenačkih domobrana i njenog predloga o slovenačkom nacionalnom pomirenju i podizanju zajedničkog spomenika u Ljubljani svim slovenačkim žrtvama. Zanimljivo je da je to dočekano burnim reagovanjima i u Sloveniji i u Hrvatskoj”, kazao je Kovačević na početku intervjua Monitoru.

To je i u Crnoj Gori decenijama bila tema o kojoj se malo pisalo. Kovačević je to objasnio činjenicama da je ,,represivna ideologija nametala zaborav ćutanjem” i da su mnoga dokumenta još nedostupna istoričarima.

,,Vrijeme nameće zahtjev da se omogući saznavanje istorijske istine o onome što se dešavalo na jugoslovenskim zapadnim granicama u zimu 1944/45. i u proljeće 1945. Treba utvrditi istinu o sudbini više hiljada naoružanih crnogorskih četnika i brojnih izbjeglica, koji su krajem novembra i početkom decembra 1944. napustili Podgoricu. Istina se sigurno neće saznati sve dok arhive ostanu zabravljene i nedostupne istraživačima”, kazao je Kovačević u pomenutom intervjuu Monitoru.

Kovačević je kao posebno vrijedne knjige o crnogorskim četnicima izdvojio studiju Radoja Pajovića Kontrarevolucija u Crnoj Gori, zatim Đilasov Revolucionarni rat i Pramen tame Mihaila Lalića. ,,To su prvorazredna svjedočanstva o tom vremenu”.

Osvrnuo se i na publikacije o četničkom pokretu koje su se u novije vrijeme pojavile u Srbiji i Crnoj Gori. Konstatujući da je objavljeno više literarnih i istoriografskih radova o četničkom pokretu ,,s jasnom tendencijom revizije istorije”, Kovačević je, govoreći za naš nedjeljnik, upozorio: ,,To je zapravo izgovor da se negira doprinos narodnooslobodilačkog pokreta antifašističkoj pobjedi i komunizam optuži za sva zla u Drugom svjetskom ratu i poslijeratnom periodu. U njima se ranija oficijelna jednoznačnost preobrazila u drugu, ideološki suprotstavljenu i isto tako isključivu i linearnu. Dok antifašizam u Evropi i danas predstavlja stožernu moralnu, političku i civilizacijsku okosnicu, u najvećem dijelu bivših jugoslovenskih republika njegova suština se relativizuje. U Crnoj Gori se uporno istrajava na podizanju spomenika Pavlu Đurišiću, kao ‘prvom crnogorskom ustaniku’. U srpskoj istoriografiji, dijelom i u crnogorskoj, pojedini istoričari proglašavaju četnički pokret antifašističkim. Bard jugoslovenske savremene istoriografije Branko Petranović utvrdio je da je četnički pokret samo deklarativno antifašistički. Četnici nijesu bili ideološki, nego vojnički saradnici okupatora”.

Ove stavove Kovačević elaborira i u predgovoru knjizi Stradanje crnogorskih četnika, upozoravajući da se radi o ,,poplavi radova bez neophodne kritičnosti i jednoznačnog prikazivanja prošlosti, s izrazitim ideološkim i antikomunističkim nabojem”.

U feljtonu se prećutkuju, tvrde uortačeni Vešović i Radončić, svi zločini Pavla Đurišića, ali ne i njegove „vrline”. A, već u prvom nastavku feljtona Monitor je objavio dio iz Kovačevićeve knjige koji svjedoči kakve su to ,,vrline” u ,,borbi” protiv fašizma i njemačkog okupatora krasile Pavla Đurišića. ,,Prije pokreta trupa Njemci su uslišili molbu Pavla Đurišića i sa svojim ranjenicima avionima noću prebacivali i pedeset četnika teških ranjenika za Zagreb, odnosno Beč. Bila je to velika usluga četnicima. Njemačkim avionima nijesu prenijeti svi četnički, kao ni njemački ranjenici zbog nevremena koje je onemogućavalo avio-letove.”

U feljtonu je citirano između ostalog i ovo iz Kovačevićeve knjige: ,,Četništvo je bilo anahroni, prevaziđeni u svakom pogledu, i vojnički i politički konzervativni pokret”.

Sad čekamo da ugledna Pobjeda i njeni ugledni kolumnisti Monitor optuže za deportaciju izbjeglica, etničko čišćenje Bukovice, organizovani kriminal u Crnoj Gori… Za Pobjedu Srđana Kusovca, za koju je ratnohuškačka Pobjeda bila akademija nauka, ništa nije nemoguće. To nas ne dodiruje. Ali, bio bi red da na monstruozne optužbe, koje idu i na račun pokojnog Branislava Kovačevića reaguju njegove kolege – istoričari.

Istoričar, političar, profesor

Branislav Kovačević, akademik DAN-u, redovni profesor Filozofskog fakulteta u Nikšiću, umro je 5. juna 2009. godine u Podgorici. Završio je Filozofski fakultet u Sarajevu. Bio je profesor, pomoćnik i zamjenik republičkog sekretara za obrazovanje, nauku i kulturu, sekretar Pedagoškog savjeta Crne Gore, predsjednik SSRN Titograda i Crne Gore, direktor Istorijskog instituta Crne Gore.

Bio je predsjednik Društva istoričara Crne Gore, član Senata Univerziteta Crne Gore, predsjednik Saveza za fizičku kulturu Crne Gore i član Predsjedništva Jugoslovenskog olimpijskog komiteta.

Autor je knjiga: Komunistička partija Crne Gore 1945-1952, Crvena mrlja (koautorstvo), Đilas heroj -antiheroj, Od Vezirovog do Zidanog mosta, sudbina crnogorskih četnika, Savezničko bombardovanje Crne Gore 1943-1944…

Dobitnik je Ordena rada sa zlatnim vijencem, nagrade Oktoih i Oslobođenja Podgorice, kao i više priznanja za rad u oblasti sporta.

Istorijsku nauku zadužio je svojim ukupnim stvaralačkim djelom koje je i značajno i obimno. Pri tom, nije se libio ni najdelikatnijih stvaralačkih tema, koje su drugi zaobilazili.

Kovačevićeva knjiga Stradanje crnogorskih četnika je obimna studija od blizu sedam stotina stranica, za koju je autor koristio brojne izvore.

U njenom pisanju pomogli su mu, pored ostalih, kako navodi u Predgovoru, poznati crnogorski istoričar dr Radoje Pajović, dr Bojka Đukanović, profesorica i bivši dekan Filozofskog fakulteta u Nikšiću, publicista Marijan Miljić. Recenzenti su bili dr Slavko Vukčević i dr Milan Terzić.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

SKUPŠTINA CRNE GORE: Godina počinje blokadom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Godina koju trebaju da obilježe krupne reforme zbog boljitka građana, ali i EU obaveza, počinje sa posvađanim političkim elitama. Do ulaska u EU, Crna Gora mora da zatvori još 27 poglavlja. Za taj posao ova godina je ključna. A parlament blokiran

 

 

Zbog spora vlasti i opozicije oko Ustavnog suda u Novu godinu smo ušli sa blokiranom Skupštinom i nesuvajanjem budžeta.

Zbog neusvajanja budžeta, Crna Gora će ponovo ići na privremeno finansiranje. Potrošačke jedinice će mjesečno dobijati 1/12 stvarnih izdataka u prethodnoj godini sve dok se ne usvoji Zakon o budžetu.
Za vrijeme Vlade premijera Zdravka Krivokapića na snazi je bilo privremeno finansiranje pola godine, pa su isplate plata i penzija tekle nesmetano.

Za razliku od tog vremena, aktuelna Vlada je planirala niz povećanja i reformi koje nijesu izvodljive bez usvajanja budžeta – od stavki u kapitalnom budžetu, vraćanja nagomilanih dugova, do povećanja penzija za srazmjerne penzionere i plata za pripadnike Vojske.

Iz vlasti zato okrivljuju opoziciju da nema opravdanja za blokadu procesa koji utiču na povećanje penzija, plata, naknada za novorođenčad, staračkih naknada, dječijih dodataka, naknada majkama, besplatnih udžbenika, podršku radnicima i sve ono što su građani s pravom očekivali od ovog budžeta… Uz to optužuju opoziciju i za ugrožavanje likvidnosti države i usporavanje evropskog puta.

,,Ustavni puč i narušavanje pravnog poretka, enormno zaduženje koje će u tri godine preći tri milijarde eura, ili oko pet hiljada eura po svakom građaninu, uključujući i djecu… Povratak kriminalnih obračuna i surovih likvidacija na ulicama, skandali u prosvjeti, slabljenje borbene gotovosti Vojske Crne Gore, narušavanje dobrosusjedskih odnosa, najavljena blokada evropskog puta i mnoge druge negativnosti i skandali koji prate ovu vladu i parlamentarnu većinu, zaslužuju snažan odgovor opozicije. Mi nećemo skrštenih ruku posmatrati kako nam jedna skupina političkih diletanata i poslušnika centara moći drugih država uništava Crnu Goru i njene institucije”, objasnio je razloge blokade Skupštine za Dan poslanik URA Filip Adžić.

Prema najavama iz vladajuće većine vanredna sjednica Skupštine trebala bi da se održi sredinom januara i na njoj je planirano da se odlučuje o budžetu. Uz opasnost da se ponovi ometanje rada od strane opozicije, kao i krajem decembra kada je zaključen dalji rad Skupštine.

,,Možda su očekivali da ih izbacujemo iz Skupštine, pa da onda u nekoj atmosferi uzavrelih tenzija glasamo za budžet, ali mi nijesmo kao oni i nećemo tretirati opoziciju kao što su oni tretirali predstavnike sadašnje parlamentarne većine”, obećao je ove sedmice poslanik Pokreta Evropa sad (PES) Vasilije Čarapić.

On je rekao da očekuje da budžet bude usvojen sredinom januara, na vanrednom zasijedanju i dodao da ,,privremeno finansiranje, ukoliko ne bude potrajalo, neće značajno ugroziti stvari”.

Neusvajanje brojnih zakona, među kojima i onih o izbornoj reformi, blokadom parlamenta ugrozili bi put ka EU, koji je tek odblokiran. Na to upozorava i ministarka evropskih poslova Maida Gorčević: ,,Vjerujem da blokada neće dugo trajati jer sama blokada parlamenta sjutra znači i blokadu evropskog puta…Sada kada bi trebalo da imamo najviše zakona i dijaloga da nam krče evropski put, mi dolazimo do blokade na osnovu ne baš utemeljenih činjenica”.

Do ulaska u EU, Crna Gora mora da zatvori još 27 poglavlja. Za taj posao ova godina je ključna. ,,Ova godina će biti možda izazovnija od 2026. jer, bez obzira na broj poglavlja koja će formalno biti zatvorena, najveći akcenat će biti na krupnim reformama”, rekla je Gorčević, dodajući da će ove godine raditi i na poglavljima koja će biti formalno zatvorena 2026. godine.

Izmjene izbornog zakonodavstva jedno su od pitanja važnih za pristupanje EU, a plan je da se završe tokom ove godine. Međutim sada je u blokadi i skupštinski Odbor za sveobuhvatnu izbornu reformu. Plan vlasti kako da riješe taj problem ne uliva nadu.

,,Mi ćemo definitivno tražiti pragmatičnost. Ukoliko opozicija ne želi da sa vrati u Odbor, pregovaraćemo da se promijeni koncept samog Odbora”, kazao je Čarapić agenciji MINa, navodeći da je važno čuti i mišljenje EU u vezi sa tim.

On je rekao da je siguran da će EU tražiti od opozicije da se vrati u Odbor: ,,A ukoliko se oni i na taj poziv ogluše, onda imamo, prema mom mišljenju, čist put da ispregovaramo drugačiji model, koji će zasigurno reformisati izborno zakonodavstvo”, naveo je Čarapić. Nije teško zaključiti da je reforma izbornog zakonodavsta bez opozicije uzaludan posao.

Bilo blokada ili ne, ono što nas očekuje tokom ove godine uz rizik od daljeg produbljavanja političke krize su igre oko Ustava. Predsjednik Skupštine Andrija Mandić traži promjenu najvišeg pravnog akta kako bi srpski jezik dobio status službenog, te zagovara izmjene propisa o državljanstvu da bi se uvelo dvojno državljanstvo sa Srbijom. Lansirao je i ideju o formiranju ustavotvorne skupštine. Iz opozicije a i dijela vlasti oštro se protive ovim naumima.

Evropska komisija saopštila je da očekuje od Crne Gore da, prije donošenja bilo kakve odluke u vezi s dvojnim državljanstvom, prvo obavijesti EU.

Premijer Milojko Spajić izjavio da bez konsenzusa svih ,,relevantnih partija”, te etničkih i vjerskih zajednica neće biti izmjena Ustava. A kao alternativu prevazilaženju spornih pitanja  ponudio je platformu Barometar 26, koja predviđa da se ostave po strani pitanja koja dijele, da se spuste tenzije i obezbijedi fokus na EU agendu. Političke partije nijesu pokazale veliko interesovanje za ovu plattformu.

Godina koju trebaju da obilježe krupne reforme zbog boljitka građana, ali i EU obaveza, počinje sa posvađanim političkim elitama. Uz iritirajuću neodgovornost vlasti nakon nove tragedije na Cetinju.

 

Prethodni bojkoti i blokade

Nakon izbora 2016. godine, Demokratski front je bojkotovao Skupštinu većinom tadašnjeg mandata. Bojkotu su se pridružile i Demokratska Crna Gora i URA, s tim da su se ove partije postepeno vraćala u Skupštinu.

Demokratski front je povremeno bojkotovao rad Skupštine i u periodu 2015-17. izražavajući tako svoje neslaganje sa odlukom o pristupanju NATO-u.

Demokratska narodna partija i SNP ušle su u bojkot parlamenta i 2008. godine, nakon što je Crna Gora priznala nezavisnost Kosova.

SNP je posegnuo za bojkotom i 2001-02. zbog neslaganja sa DPS-om oko spornih pitanja državne zajednice Srbije i Crne Gore.

Skupština je bila kratko u blokadi i 2011. kada budžet nije usvojen zbog sukoba u tada vladajućoj koaliciji DPS-SDP.

Pokušaj blokade Skupštine najduže je trajao nakon izbora 2016, ali vlast je tada nastavila rad Skupštine i izglasavanje zakona bez većine opozicije.

Blokada je uslijedila i 2019. kada je opozicija tražila izborne reforme i prelaznu vladu.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GOVOR MRŽNJE I MI: Nekažnjiv, pa raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Govor mržnje je sve prisutniji u javnom prostoru Crne Gore, a posebno je pojačan nakon posljednje tragedije na Cetinju . Praksa govori da oni koji siju mržnju najčešće bivaju kažnjeni prekršajno, ukoliko se uopšte kazne

 

Velike tragedije često bivaju povod da se ljudi okupe i zajednički prebrode teške trenutke. Međutim, u Crnoj Gori one nerijetko dodatno podstiču podjele i pojačavaju govor mržnje.

Tako smo nakon 1. januara na Cetinju, kada je u teškom zločinu stradalo 12 ljudi (i trinaesti počinilac), a četvoro njih ranjeno, na internetu vidjeli izlive mržnje sa svih strana.

Iako će srbijanski tabloidi biti upamćeni po  žutilu i neprofesionalizmu koje je izbijalo iz gotovo svakog naslova i rečenice o cetinjskoj tragediji, biće upamćeni i po govoru mržnje koji su sipali po svojim čitaocima. Prednjačio je Srpski telegraf, koji je na svom portalu objavio tekst pod naslovom: „Njegoš prokleo Cetinje: Ubijaće se sve dok ne vrate kapelu na Lovćen!“ ilustrovanu slikom Njegoša i srušene kapele na Lovćenu, kao i slikom masovnog ubice Aca Martinovića.

Savjet Agencije za audiovizuelne medijske usluge Crne Gore (SAMU) saopštio je da je jedan broj regionalnih medija iskoristio tragediju na Cetinju za ponavljanje starih narativa koji narušavaju koheziju građanskog društva u Crnoj Gori, insistirajući na etničkim podjelama i produbljivanju društvenih tenzija. Zbog toga će, kako kažu, zakonskim ovlašćenjima i odgovornošću za zaštitu javnog interesa, preduzeti dodatne mjere nadzora nad sadržajima koje emituju elektronski mediji registrovani u Crnoj Gori, kao i nad programima koji se reemituju putem kablovskih operatora.

Međutim, glavno leglo govora mržnje događalo se na društvenim mrežama, gdje su su se izdvojile dvije grupe. Jedna  koja smatra da su Cetinjani zbog svojih nacionalnih i vjerskih stavova to zaslužili, i druga koja je za zločin krivila „svetosavce“ i Srpsku pravoslavnu crkvu, čijoj konfesiji je masovni ubica navodno pripadao. Bilo je poziva da se Cetinjani vrate vjeri i skinu prokletstvo sa jedne strane, a sa druge da se „puca po svetosavcima“ i da se u manastirima traži oružje.

Određene narative podgrijao je i patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije Perić. „Ovi predbožićni dani svima nama ukazuju da samo suštinski povratak hrišćanskim vrijednostima i načinu života, koje na Cetinju oličava drevna lavra Svetog Petra, može donijeti duhovni mir i pouzdano rasuđivanje u trenucima ličnih i opštih kriza i iskušenja”, kazao je on.

Cetinjanin Marko Roganović podnio je policiji 3. januara krivičnu prijavu zbog uvredljivih i uznemirujućih komentara na račun svog grada i sugrađana.  On je naglasio da su objave koje je prijavio kod njega izazvale osjećaj uvrijeđenosti i ugroženosti.

Iz nadležnog Višeg državnog tužilaštva u Podgorici, na čijem je čelu Lepa Medenica, Televiziji Vijesti je saopšteno da “prate i ocjenjuju da li u izjavama i radnjama bilo kojeg lica postoje bitna obilježja krivičnog djela”.

Više članova Ustava Crne Gore definiše odnos prema javno iznesenoj riječi. Članom 6 se precizira da država „jemči i štiti prava i slobode“ koji su „nepovredivi“, te da je „svako obavezan da poštuje prava i slobode drugih“. Član 7 zabranjuje izazivanje ili podsticanje mržnje ili netrpeljivosti po bilo kom osnovu, dok je članom 8 precizirano da je „zabranjena svaka neposredna i posredna diskriminacija, po bilo kom osnovu“.

Uz to, i nekoliko zakonskih akata precizira što se sve smatra govorom mržnje i na koji način se kažnjava. Zakon o zabrani diskriminacije definiše ga kao „svaki oblik izražavanja ideja, tvrdnji, informacija i mišljenja koji krši, raspiruje, podstiče ili pravda diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupa lica zbog njihovog ličnog svojstva, ksenofobiju, rasnu mržnju antisemitizam ili ostale oblike mržnje zasnovane na netoleranciji, uključujući i netoleranciju izraženu u formi nacionalizma, diskriminacije i netrpeljivosti protiv manjina“.

Advokat Veselin Radulović kaže da su kazne za govor mržnje definisane Krivičnim zakonikom. Njime se govor mržnje sankcioniše prvenstveno u krivičnom djelu „izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje“. Za to djelo propisana je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina.  Najteži oblik govora mržnje smatra se onaj nakon kojeg je došlo do nereda, nasilja „ili drugih teških posljedica za zajednički život naroda, nacionalnih manjina ili etničkih grupa koje žive u Crnoj Gori“. Za one čije su riječi izazvale ovakve reakcije, zakonom je propisana kazna zatvora do deset godina.

„Nažalost, crnogorsko pravosuđe, ali i društvo u cjelini, postalo je odavno tolerantno na razne oblike govora mržnje i ne može se govoriti o efikasnoj reakciji na takve slučajeve. Posebno je problematično što javni funkcioneri nerijetko koriste govor mržnje koji je uvijek posljednji korak prije nasilja“, kazao je Radulović.

Iz Centra za građansko obrazovanje ističu da su nedopustivi komentari prepuni uvreda, govora mržnje i neprimjerenih sadržaja koji se mogu vidjeti na brojnim portalima, posebno u vezi sa tragedijom na Cetinju.  Iz te nevladine organizacije su pozvali građane da prijavljuju komentare koji podstiču mržnju i nasilje, prelaze granicu pristojnosti i zakona, kako bi svi doprinijeli većoj odgovornosti za javno izgovorenu riječ.

„Pozivamo Ministarstvo kulture i medija da, u skladu sa članom 71 Zakona o medijima, sprovede inspekcijski nadzor i obezbijedi poštovanje zakona od strane osnivača internetskih publikacija“, saopštili su iz CGO-a.

Poučeni prethodnim iskustvom, počinioci će se najvjerovatnije  kazniti prekršajno, ukoliko se uopšte budu kaznili. Sa prekršajnom kaznom završio je tako i kolumnista Dragan Rosandić kada je napisao uvrjedljiv komentar nakon prošle tragedije na Cetinju kada je ubijeno desetoro u naselju Medovina.

Pravi primjer nekažnjivosti govora mržnje u javnom prostoru daje Marko Kovačević, visoki funkcioner Nove srpske demokratije, poslanik i predsjednik opštine Nikšić od maja 2021. godine. Prvi sudski postupak protiv njega pokrenut je samo mjesec nakon što je postao čelni čovjek Nikšića zbog negiranja genocida u Srebrenici. Viši sud u Podgorici utvrdio je da time „nije izazvao nacionalnu i vjersku mržnju“. Policija je u julu prošle godine podnijela prijavu protiv njega zbog povrede ugleda države nakon neprimjerene gestikulacije tokom intoniranja državne himne. Tužilaštvo u Nikšiću je odbacilo ovu prijavu. Ista instanca je na isti način ocijenila Kovačevićeve uvredljive komentare na društvenim mrežama upućene poslaniku DPS-a Oskaru Huteru u marta ove godine.

I Evropska unija primjećuje da crnogorsko društvo svjedoči porastu narativa podjela i polarizacije, uključujući govor mržnje, zasnovan na različitim političkim, etničkim i rodnim osnovama. U njihovom najnovijem izvještaju se navodi da je došlo do porasta govora mržnje i upotrebe rodno zasnovanog nasilja nad ženama u politici i javnom životu.

Prema istraživanju UNDP-a nasilje i govor mržnje najčešće se prepoznaju na društvenim mrežama (34,9%), zatim tokom predizbornih kampanja (31,4%), u medijima (17,4%), u parlamentu (9,3%) i u političkim partijama (7%). Društvene mreže postaju mjesto broj jedan za najintenzivnije nasilje nad političarkama, uključujući psihičko nasilje, posebno u obliku seksističkih i mizoginih primjedbi, ponižavajućih fotografija, zastrašivanja i prijetnji.

Zbog srama, straha i nekažnjivosti rodno zasnovanog govora mržnje i nasilja, svi oblici nasilja nad ženama se rijetko prijavljuju. Ukupno 81,4% onih koji su doživjeli ili svjedočili nasilju nikada nikome ne kaže za to.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BEZ DOGOVORA U BUDVI: Vlada zakazala konstitutivnu skupštinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije suprostavljene grupacije nekada jedinstvenog DF-a, ne uspijevaju da nađu zajednički interes za formiranje vlasti sa osvojenih 18 mandata. Sve ostale kombinacije sa drugim političkim partijama za pravljenje  većine, kako se čini, osuđene su na propast. Politička stabilnost u Budvi na početku 2025. izgleda sve udaljenija

 

 

Gotovo dva mjeseca od poslednjih lokalnih izbora u Budvi, nema dogovora stranaka za formiranje vlasti.  Nema ni usaglašenog predloga za funkciju predsjednika lokalnog parlamenta, dok zakonski rokovi za uspostavljanje funkcionalne uprave polako ističu.

Na sjednici održanoj 28. decembra Vlada je donijela odluku da se prva sjednica Skupštine opštine Budva održi u petak, 10. januara. Za sazivanje prve sjednice nakon izbora od 17. novembra, nadležna je Vlada, u skladu sa članom 39 Zakona o lokalnoj samoupravi, jer su u pitanju ponovljeni lokalni izbori. Majsko izjašnjavanje građana Budve propalo je, političke partije, grupe građana i koalicije, nisu uspjele da postignu dogovor oko formiranja vlasti, nije održana sjednica parlamenta i nije izabran njen predsjednik.

Politička scena u Budvi više je nego zanimljiva. Od 25. marta ove godine kada je odlukom Vlade skraćen mandat lokalnom parlamentu, opština Budva radi bez zakonodavne  i izvršne vlasti. Sa predsjednikom opštine Milom Božovićem  koji se godinu i devet mjesec nalazi u zatvoru u Spužu, jedinim autoritetom za donošenje svih važnih odluka oko imenovanja i razrješenja kadrova kao i odluka o načinu trošenja novca iz bogate budvanske kase.

U fotelji potpredsjednika opštine smjenjuju se Božovićevi najbliži kadrovi, zavisno od nivoa poslušnosti i bespogovornog izvršavanja odluka koje stižu iz Spuža. Opštinom trenutno rukovodi potpredsjednik Nikola Jovanović, lider grupe građana Budva naš grad, koja je na novembarskim izborima osvojila 9 odborničkih mandata. Isto koliko i lista Za budućnost Budve, koalicije DF-a, koju je predvodio Mladen Mikielj, direktor JP Morsko dobro.

Ove dvije suprostavljene grupacije nekada jedinstvenog DF-a, ne uspijevaju da nađu zajednički interes za formiranje vlasti sa osvojenih 18 mandata. Sve ostale kombinacije sa drugim političkim partijama za pravljenje većine, kako se čini, osuđene su na propast. Politička stabilnost u Budvi na početku 2025. izgleda sve udaljenija.

Dnevni red prve sjedince SO poslije devet mjeseci ima samo dvije tačke.  Potvrđivanje mandata odbornicima i izbor predsjednika Skupštine opštine Budva.

U razgovoru sa predstavnicima budvanskih političkih partija, Monitor saznaje da će stranke ispoštovati zakazani rok i prisustvovati sjednici, isključivo radi potvrđivanja mandata odbornika sa svojih lista. Odlučivanje o predsjedniku skupštine na prvoj sjednici dovodi se u pitanje.

Nezvanično se kao najozbiljniji kandidat za šefa budvanskog parlamenta pominje Petar Odžić, predsjednik opštinskog odbora SDP i lider liste Evropski savez, koju čine SDP, SD i LP. Odžić je blizak Jovanoviću koji ga promoviše za tu važnu funkciju. Međutim, za to imenovanje Jovanović za sada može obezbijediti samo 12 glasova, što je nedovoljno u parlamentu koji broji 33 odbornička mjesta. Pitanje je da li će DPS sa svojih sedam odborničkih glasova podržati Odžića koji raspolaže sa svega dva glasa u parlamentu.

Drugi dio ovog plana je da fotelja gradonačelnika Budve pripadne Jovanoviću. Kao glavni pokretač političkih procesa nakon izbora, Jovanović je najavio formiranje vlasti po manjinskom modelu, po kojem bi njegova lista Budva naš grad pravila koalicionu vlast sa Evropskim savezom i Građanskim pokretom URA, sa ukupno 12 mandata, za koju im je neophodna podrška odbornika Demokratske partije socijalista.

Nikola Milović, nosilac liste DPS-a Za Budvu i srcem i znanjem, za Monitor kaže  da od manjinske podrške njegove partije Jovanoviću nema ništa.

„Mi o tome nismo razgovarali, to su samo  špekulacije. O kandidatu za predsjednika parlamenta takođe nije bilo pregovora. U petak ćemo samo verifikovati odborničke mandate. Nakon toga 11 odbornika daje predlog za predsjednika skupštine, koji će se birati na novoj sjednici. Rok za izbor predsjednika SO Budva ističe 12 februara“, kazao je Milović

U skladu sa Zakonom o lokalnoj samoupravi, skupština se smatra konstituisanom izborom predsjednika skupštine. Ako se skupština ne konstituiše u roku od 60 dana od dana objavljivanja konačnih rezultata izbora, (13. decembar 2024.) Predsjednik Crne Gore raspisuje nove izbore za skupštinu.

Stav opštinskog odbora DPS-a  u vezi  davanja manjinske podrške Jovanoviću potvrdio je i predsjednik odbora, Milan Tičić. On je kazao kako nije bilo nikakavih dogovora do sada, pa ni sa Evropskim savezom oko izbora predsjednika skupštine.

Pitali smo takođe da li je tačna informacija koja se pojavila u medijima da eventualni povratak DPS- a na vlast u Budvi, u koaliciji sa listama Budva naš grad, ES i URA, koja bi imala komotnu  većinu od 19 mandata, uslovljavaju ostavkom Mila Božovića sa funkcije predsjednika opštine. Tičić je odgovorio kako o tome još nisu razgovarali, te da izjava o ostavci Božovića nije zvaničan stav DPS-a. Bar ne za sada.

Ukoliko DPS uskrati traženu manjinsku podršku Jovanovićevoj grupaciji, nije potvrđeno da li može doći do postizborne koalicije i podjele vlasti u Budvi između ove dvije političke opcije.

Predsjednik budvanskih Demokrata, Krsto Radović ukazuje kako se sjednica mora održati, mandati se moraju verifikovati. On, međutim, izražava sumnju da jedan broj Jovanovićevih odbornika neće podržati predlog  da Petar Odžić bude izabran na funkciju predsjednika skupštine.

Špekuliše se da neki odbornici sa Jovanovićeve liste ne žele da omoguće povratak DPS-a na vlast u Budvi. U ljeto 2020. godine predstavnike legalno izabrane vlasti u Budvi i njihove simpatizere, po nalogu DPS-a, policija je brutalno tukla ispred zgrade gradske uprave, jurila i hapsila po okolnim ulicama, radi nasilnog preuzimanja vlasti.

Jovanović je u dva izborna procesa izlazio na izbore sa čvrstim obećanjima da neće sarađivati sa Demokratskom partijom socijalista. Na toj paltformi osvojio je oko 3.000 glasova građana koji bi se mogli osjećati prevarenim, ukoliko saradnje ipak bude.

Političke prilike u Budvi slične su nedavnom scenariju iz Podgorice, gdje se  jedan odbornik sa liste Pokret za Podgoricu nije slagao sa saradnjom sa DPS-om.

Ohrabren raspletom političke krize u Podgorici, nosilac liste Za budućnost Budve, Mladen Mikielj, planira da pozove sve odbornike političkih stranaka pobjednika od 30. avgusta na dogovor, na anti DPS platformi. On poručuje da su pomirenje i jedinstvo, stavljanje međusobnih razlika po strani, jedini način da Budva dobije stabilnu vlast.

Postavljanjem neprihvatljivih uslova partijama za formiranje zajedničke vlasti, pisanje platformi za oročenu manjinsku podršku DPS-a, Jovanović po mišljenju mnogih samo kupuje vrijeme, u kome sa pozicije potpredsjednika želi da obezbijedi dobar start za sledeće izbore, popunjavanjem upražnjenih rukovodećih mjesta u opštini svojim kadrovima.

Da li je takav scenario na dobrom putu znaće se već u petak, na dugo iščekivanoj sjednici SO Budva.

Branka PLAMENAC

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo