Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Lančana odgovornost

Objavljeno prije

na

Da li se država konačno zainteresovala za slučaj beranske Ciglane, fabrike koja je nakon privatizacije porušena do temelja? Policija je počela da „prikuplja obavještenja od građana”. Tako je naslovljen zapisnik koji je dobio predsjednik sindikata ove kompanije Veselin Radičević nakon što je sa njim obavljen informativni razgovor u Odjeljenju za privredni kriminal UP Područne jedinice Berane.

„Bio sam iznenađen kada sam dobio telefonski poziv. Samo sam pitao gdje ste bili do sada” – kaže Radičević.

 

On podsjeća da su radnici još prije dvije godine pisali državnom tužiocu i tadašnjem ministru policije, ali da nije bilo nikakvog odgovora ili interesovanja za njihov problem.

PROBLEM DRŽAVE: „Nije to samo naš problem. To je problem države. Po ovakvom modelu kako je to urađeno sa našom fabrikom, svako ko kupi iz stečaja neku kompaniju, može da radi sa njom šta hoće, pa i da je sruši. Neće biti da je baš tako. Postojale su neke kupoprodajne obaveze i neko ko je to morao da prati” – dodaje Radičević.

Kako Monitor saznaje, osim predsjednika sindikata, inspektori za privredni kriminal saslušali su još četiri osobe u vezi sa „slučajem Ciglana”, među kojima i vlasnika te privatizovane kompanije, podgoričkog biznismena Petra Đurišića.

„Mi smo sproveli policijske radnje onog trenutka kada smo dobili zahtjev Osnovnog državnog tužioca. Prikupili smo određene podatke i slučaj vratili tužiocu na dalji postupak” – rekao nam je sagovornik iz beranske policije.

Šta je moglo da prethodi naglom interesovanju državnog tužioca za privatizaciju Ciglane Rudeš, dvije godine nakon njenog rušenja? Sva prilika da je inicijalna kapisla bilo pismo koje su nakon jednog neuspjelog sastanka krajem maja u Beranama Osnovnom državnom tužiocu uputili generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Crne Gore Srđa Keković i potpredsjednik Opštine Berane Radivoje Merdović.

RUŠENJE BEZ DOZVOLE: „Prije skoro dva mjeseca Unija slobodnih sindikata je organizovala sastanak na koji smo pozvali Ministarstvo ekonomije, tužilaštvo, stečajnog sudiju i stečajnog upravnika, i predstavnike Opštine Berane. Taj sastanak nije uspio jer se odazvao samo potpredsjednik Opštine, i mi smo zajednički uputili dopis Osnovnom državnom tužiocu da preispita privatizaciju Ciglane, s obzirom na to da je tamo vlasnik sam sebi uveo stečaj i oslobodio se radnika” – kaže Keković za Monitor.

On dodaje da su Unija i potpredsjednik Opštine nakon toga uputili dopis i Ministarstvu ekonomije sa namjerom da se organizuje novi sastanak u Beranama i da se preispitaju svi navodi radnika Ciglane koji očekuju da budu upošljeni „jer se kupac privatizacionim ugovorom obavezao da investira u Ciglanu i održavanje proizvodnje”.

„Mi smo u međuvremenu bili dosta zauzeti drugim poslovima, ali ono što znamo je da nijesmo dobili odgovor iz resornog ministarstva, i da taj novi sastanak na temu Ciglane još nije održan” – kaže Keković.

Informacije u vezi sa tim potvrđuje nam i potpredsjednik Opštine Berane zadužen za privrednu djelatnost Radivoje Merdović.

„Tražili smo od državnog tužioca da se ispita zakonitost rušenja fabrike. Ona nije kupljena da bi bila rušena, to je prvi industrijski objekat u našem gradu. Da bi je rušio vlasnik je morao da ima dozvolu iz Opštine, a nije je imao. Osim ako je nije dobio na nekim noćnim sedjeljkama, u posebnim stanjima. Pisanog traga, uglavnom, o tome nema” – kaže Merdović.

PRIVATNI BAHATLUK: Merdović ističe da se principijelno zalaže da se preispitaju „sve sumnjivo, netransparentno, tajanstveno i centralizovano sprovedene privatizacije u Beranama”.

„Želimo da znamo prije svega ko su kupci i kakve su njihove obaveze. Evo, mene između ostalog, vrlo zanima ko je, recimo, kupac i vlasnik Hotela Berane. Znate li vi da mi kažete” – pita Merdović.

Slučaj beranske ciglane, bez ikakve sumnje, predstavlja najdrastičniji primjer privatnog bahatluka u Crnoj Gori. Podgorički biznismen Petar Đurišić je polovinom 2005. godine na javnoj licitaciji kupio ovu fabriku, koja je zapala u probleme, za svega 254 hiljade eura.

Kupovina jeste obavljena iz stečaja, ali su posrednici bili stečajni sudija i upravnik, odnosno Privredni sud u Bijelom Polju, uz monitoring i garancije državne Agencije za privatizaciju i strana ulaganja. Đurišić se, prema tom ugovoru, obavezao da u narednih dvije godine investira 715 hiljada eura, kao i da pet godina ne mijenja djelatnost firme.

Radnici tvrde da ništa od toga nije ispoštovano, uprkos nekakvom nalazu komisije koju je poslalo Ministarstvo ekonomije.

„Ta komisija na čijem je čelu bio izvjesni Slobodan Perović konstatovala je da su sva ulaganja ispoštovana i u krajnjem je dala pozitivno mišljenje o privatizaciji. Nas je to malo začudilo, a onda smo saznali da je taj gospodin Perović bio potpisnik ispred Agencije za privatizaciju i strana ulaganja da će pratiti investiranja. Kako se od njega mogao očekivati objektivan izvještaj. Javno ga pitam da li i dalje vjeruje Đurišiću na riječ da će napraviti novu fabriku. Nema problema, samo neka nam kaže kada će to biti, i kada ćemo ponovo biti upošljeni. Lakše ćemo da spavamo”- kaže Radičević.

Da apsurd bude veći, ministar ekonomije Branko Vujović, nakon nalaza te komisije, na poslaničko pitanje u vezi sa ciglanom odgovara da nije zadovoljan privatizacijom ove kompanije.

STEČAJ I OTKAZI: Ko bi, uostalom, mogao biti zadovoljan, koliko god se trudio da žmuri? Đurišić je svega dvije godine održavao proizvodnju, a zatim je polovinom 2008. saopštio kako fabrika nije rentabilna i da je treba srušiti i napraviti novu. To je i učinio, uz pomoć radnika, kojima je obećao da će nova fabrika biti vrijedna 20 miliona eura i da će predstavljati posljednju riječ tehnike.

„Pitali su nas zašto smo mi na to pristali? A ja vas pitam šta bi se desilo da on najavi takva ulaganja, a da mi kažemo ne može? Javnost bi nas pojela. Bili bi neprijatelji države” – kaže Radičević.

Onda su počeli da prolaze mjeseci i godine, a od nove fabrike i obećanja nije bilo ništa. Izgovor je bila globalna finansijska kriza i nemogućnost zatvaranja finansijske konstrukcije, odnosno dobavljanja kredita po povoljnim uslovima.

„Mi ne možemo uzeti kredit od 12 do 13 odsto kamate, i tako skočiti sebi u stomak. Promijenile su se okolnosti na tržištu kapitala” – ponavljao je Đurišić, obećavajući čvrsto da od toga posla ne odustaje.

Uslijedilo je nešto što je malo ko očekivao i što je takođe nezabilježena praksa u crnogorskoj privredi. Đurišić je preko svoje matične firme Katel iz Podgorice zbog devet hiljada eura duga uveo stečaj u beransku Ciglanu koja je nakon privatizacije poslovala pod nazivom Industrija građevinskih materijala Opeka. Na taj način oslobodio se svih pedeset radnika, šaljući ih na biro rada.

DVOSTRUKI SUDSKI ARŠINI: „To je nečuveno. On samom sebi i nama uvodi stečaj zbog devet hiljada, a Katel duguje Opeci oko sedamdeset hiljada po osnovu zakupa bagera koji je za naše potrebe kupio nakon rušenja Ciglane. Taj bager nikada nije stigao u Berane, odrađuje mu poslove u Podgorici, ali u ugovoru o korišćenju stoji da je dužan da na osnovu toga svakog mjeseca Opeci uplati četiri hiljade eura. Sada mi tražimo da se zbog toga duga uvede stečaj Katelu, ali Privredni sud ima izgleda dvostruke aršine” – kaže bivši predsjednik sindikata Ciglane.

On se pita kako je moguće da Crna Gora koja uvozi godišnje, kako tvrdi, dvadeset pet miliona eura opekarskih proizvoda, dozvoli rušenje jedine ciglane u državi.

„Može biti da su namjere gospodina Đurišića da napravi novu fabriku bile iskrene, ali da je prosto zagrizao preveliki kolač. U svakom slučaju on je Ciglanu platio 254 hiljade eura, a ostalo mu je nakon rušenja pet hektara zemljišta na atraktivnoj lokaciji, vrijednog dva miliona” – kaže Radičević.

Priča o beranskoj Ciglani time nije završena, mada je zaplet odavno kulminirao. Sada ostaje da se vidi da li će rasplet ići preko državnih institucija, odnosno državnog tužioca, i da li će biti još nekih konkretnih radnji, krivičnih prijava u lancu odgovornosti i slično, ili će se sve završiti na policijskim saslušanjima i prikupljanjima obavještenja.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo