Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Ratni zločinci na sigurnom?

Objavljeno prije

na

Nedavno su počeli razgovori predstavnika ministarstava pravde Crne Gore i Srbije o sporazumnom izručivanju državljana dviju zemalja. Pregovore su, nakon više nesuglasica i međusobnih optužbi, otpočeli pomoćnici ministara pravde, a javnosti su tek djelimično poznati detalji tog budućeg sporazuma kao i krivična djela koja će njim biti obuhvaćena.

 

Pomoćnica ministra pravde Branka Lakočević potvrdila je da se vode razgovori koji su konsultativne prirode.

Iz Ministarstva pravde Srbije ranije je saopšteno da će Crnoj Gori biti predloženo da dvije zemlje zaključe sporazum po kome bi jedna drugoj izručivale državljane za sva krivična djela za koja se može izreći kazna duža od godinu. U tom slučaju sporazum bi bio znatno širi od onoga koji su nedavno potpisali Srbija i Hrvatska, koje su se složile da međusobno izručuju ljude optužene za organizovani kriminal i korupciju.

Eksplicitnog odgovora Crne Gore na ovu najavu još nema. Branka Lakočević smatra da bi tokom pregovora trebalo otkloniti brojne dileme, a jedna od njih je i da li je drugoj državi neophodno izručivati ljude za sva djela za koja je zaprijećena kazna više od godine.

,,Čak i krivično djelo protiv bezbjednosti u saobraćaju, taj najlakši oblik, zavrjeđuje kaznu preko tri godine zatvora. Tako da ćemo sigurno razgovarati sa kolegama i vidjeti koji je to obim tih krivičnih djela i koje to djelo iziskuje izručenje naših državljana. Ne smijemo da zaboravimo da osim izručenja naših građana postoje i drugi oblici međunarodno pravne pomoći koji su vrlo efikasni, kao što je ustupanje krivičnog gonjenja”, kaže pomoćnica crnogorskog ministra pravde.

Šef crnogorskog Interpola Dejan Đurović nedavno je podgoričkim Vijestima kazao da su Srbija i Hrvatska zainteresovane za izručenje osam državljana Crne Gore koji tu trenutno borave. Od toga Srbija potražuje sedam osoba, pet u vezi sa operacijom Balkanski ratnik, dok jednu osobu potražuje Interpol Zagreb za krivično djelo zločin protiv čovječnosti. Sve osobe za koje se interesuje Srbija terete se za krijumčarenje narkotika.

U vezi sa operacijom Balkanski ratnik crnogorska policija je, podsjetimo, ranije privodila Pljevljaka Gorana Sokovića, označenog kao jednog od saradnika odbjeglog Darka Šarića, koji se tereti kao vođa grupe optužene za šverc preko dvije tone kokaina. Osim Sokovića, privođen je i Bjelopoljac Dejan Šekularac, dok je informativni razgovor obavljen i sa Berancima Draškom Vukovićem, Borisom Labanom i Šarićevim sugrađaninom Darkom Tošićem. Crna Gora je odbila da ove ljude zadrži u pritvoru, objašnjavajući da za to nema zakonski osnov, jer je srpski tužilac za organizovani kriminal odbio da Podgorici dostavi kopiju spisa tog predmeta.

Hrvatska je u Crnoj Gori zainteresovana jedino za bivšeg kapetana Iliju Brčića, koji je 2008. godine po potjernici Zagreba bio uhapšen u Italiji tokom zvanične posjete delegacije crnogorskog Ministarstva odbrane. Italijanski pravosudni organi odbili su da postupe po zahtjevu za izručenje Hrvatske čiji je Županijski sud u Splitu Brčića 1993. u odsustvu osudio na 15 godina zatvora zbog ,,zločina protiv civilnog stanovništva”.

Na drugoj strani, Crna Gora je raspisala 13 crvenih potjernica za osobama koje su srpski državljani i koje se nalaze u toj zemlji. To je nedavno potvrdio šef crnogorske ispostave Interpola.

,,Dosadašnjim provjerama i u komunikaciji sa Interpolom Beograd, utvrđeno je da se 13 lica nalazi u Srbiji i locirani su. Oni ne mogu biti izručeni Crnoj Gori, jer su srpski državljani ili su, u međuvremenu, nakon raspisane Interpolove potjernice, stekli srpsko državljanstvo”, tvrdi Đurović.

Dobar dio ljudi koje potražuje Crna Gora optuženi su za ratni zločin. Na tom spisku su optuženi za deportaciju Bošnjaka-Muslimana – bivši šef crnogorske Službe državne bezbjednosti Boško M. Bojović, ali i nekadašnji policijski službenici Milisav-Mića M. Marković, Duško D. Bakrač i Milorad M. Ivanović. Podgorica traga i za srpskim državljaninom Predragom Strugarom, koji je optužen u procesu za ubistvo albanskih civila u Kaluđerskom lazu 1999. godine. Strugar je u to vrijeme bio komandant vojnog bataljona u čijem su rejonu ubijeni ljudi koji su tokom NATO intervencije pokušavali da se domognu bezbjedne teritorije. Među njima je bilo i djece, žena i staraca.

Prema podacima podgoričke kancelarije Interpola kada su u pitanju djela iz oblasti opšteg kriminaliteta (teška krađa, teško djelo protiv bezbjednosti saobraćaja) i iz oblasti privrednog kriminaliteta (prevara i zloupotreba službenog položaja), Crna Gora od Srbije potražuje dvije osobe, dok su za krivična djela ubistva i pokušaj ubistva, potjernice raspisane za četvoricom srpskih državljana.

Jedan od njih je Veselin-Vesko Vukotić, koji je u Srbiji dobio državljanstvo nakon raspisivanja Interpolove potjernice u Podgorici. Njega u Crnoj Gori čeka izdržavanje 20-godišnje robije, zbog pokušaja ubistva sugrađanina R. G. 1986. godine u Nikšiću, kao i zbog ubistva pomorskog kapetana Duška Boškovića u Kotoru 1997. godine. Ovaj Nikšićanin, za kojeg se vjeruje da je godinama radio za srpsku tajnu službu, uhapšen je u februara 2006. godine u Španiji, nakon čega je ubrzo izručen Belgiji. Po okončanju postupka koji je protiv njega sproveden u toj zemlji, pokrenut je i ekstradicioni proces, na osnovu potjernica Srbije i Crne Gore.Vukotić se, kako pišu mediji, sumnjiči i za ubistvo jugoslovenskog državljanina albanskog porijekla, bivšeg lidera Komiteta za zaštitu ljudskih prava Envera Hadrija, 25. februara 1990. godine. Kada je ubijen u Briselu, Hadri je navodno kod sebe imao dokumenta koja su bivšeg predsjednika SRJ Slobodana Miloševića dovodila u vezu sa 34 ubistva. Prema informacijama podgoričkih medija, crvena potjernica raspisana je i za Komnenom Čpajkom iz Beograda, koji je osuđen na 30 godina robije zbog ubistva Lazara Draškovića i Mladenke Janković, u julu 2006. godine.

Već smo rekli da se potpisani sporazum o ekstradiciji između Srbije i Hrvatske odnosi samo na krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala i korupcije. Ako to bude model i za bilateralni ugovor između Podgorice i Beograda, u većini navedenih slučajeva ekstradicija bi bila nemoguća.

Crnogorsko ministarstvo pravde se do sada nije izjašnjavalo o tome da li će zahtijevati da krivična djela ratnog zločina budu uključena u sporazum.

Profesorica Međunarodnog prava u Podgorici Ivana Jelić kaže da bi ta krivična djela trebalo uključiti u sporazum o ekstradiciji. ,,Sporazum je važan i za pomirenje naroda, generalno kažem, u regionu. I da bi tu svoju ulogu u potpunosti ispunio, smatram da ovaj sporazum treba da obuhvati i ratne zločine i zločine protiv čovječnosti i genocid, dakle one koji su učestvovali ili podržavali ova djela”, navodi Jelićeva.

I Profesor Blagota Mitrić ocjenjuje da bi cilj sporazuma o izručenju trebalo da bude sveobuhvatna borba protiv kriminala. ,,Šta bi trebalo da bude predmet tog ugovora, progon kojih krivičnih djela i po kojim kriterijumima to je stvar dogovora dviju država. Mislim da osnovni motiv i jedne i druge strane treba da bude – progon kriminala. To znači sveobuhvatnost tog ugovora”, zaključuje Mitrić.

Koliko će daleko Beograd i Podgorica ići i koliko su trenutni pregovori posljedica istinske namjere da se onemogući izbjegavanje pravde, a koliko želje da se još jednom napravi predstava za međunarodnu javnost, ubrzo će biti poznato.

Petar KOMNENIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo