Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Ljepota monopola

Objavljeno prije

na

Nekad se, kažu, o sudbini građana, pojedinačnoj i kolektivnoj, odlučivalo u vladi i Komitetu. Potom je Crna Gora krenula putem društvene, političke i ekonomske tranzicije. I nakon dvije decenije stigla dotle da se o našoj sudbini danas odlučuje u – Vladi i Elektroprivredi. CIJENA MOĆI: Dok je Vlada premijera Mila Đukanovića dužna da svoju poziciju provjeri na izborima makar jednom u četiri godine, monopol EPCG ostao je nedirnut. Što njeni čelnici predvođeni predsjednikom borda Srđanom Kovačevićem obilato koriste. Uz saglasnost i podršku Vlade. EPCG već godinu i po kasni sa izvršavanjem obaveze da sa svim potrošačima potpiše novi ugovor o snabdijevanju koji će, uz njeno pravo da naplaćuje struju, sadržati i obavezu o sigurnoj i kvalitetnoj isporuci energije. I nikome ništa. Umjesto toga, Odbor direktora EPCG prije neki dan je obznanio odluku da će potrošači koji ne budu uredno izmirivali račune za električnu energiju plaćati zateznu kamatu od šest odsto. ,,Kamate će se”, saopšteno je, ,,zaračunavati potrošačima koji dobijaju junske račune a ne budu ih plaćali u ostavljenom roku koji će ubrzo biti utvrđen”. Ali, ta odluka se neće odnositi na sve potrošače. KAP za struju duguje oko 22 miliona eura. U trouglu KAP – Vlada – EPCG napravljen je dogovor prema kome će vlasnik Kombinata do kraja juna izmiriti decembarski račun, a do kraja jula dio januarskog duga. Skoro devet miliona njegovog računa platiće, našim novcem, Vlada Crne Gore. O ostatku duga dogovoriće se nadležni. Usput će, zbog ekonomske krize, KAP struju umjesto 36 plaćati po cijeni od 20,44 eura za megavat. Dok se cijena aluminijuma na svjetskom tržištu ne popravi.

Radnici KAP-a, međutim, neće dobiti popust na utrošenu struju, iako im plata kasni mjesecima. Isto važi i za zapošljene u Rudnicima boksita, podgoričkoj Mljekari, Duvankomercu… koji su već pomalo i zaboravili kada su primili posljednju platu, penzionere kojima država duguje višemjesečnu naknadu, radnike i vlasnike hiljada malih i srednjih preduzeća kojima država duguje novac po osnovu povrata PDV-a, i koji zbog toga kasne sa izmirenjem vlastitih obaveza. Za njih je predviđena zatezna kamata.

U predigri za donošenje ove odluke Srđan Kovačević je Crnoj Gori zaprijetio – restrikcijama. Dug potrošača prema EPCG raste, a ona za planirani uvoz struje mora platiti devet miliona eura mjesečno, obznanio je prvi čovjek EPCG. ,,Ako se takva situacija nastavi, struje u Crnoj Gori neće biti i vrlo brzo bićemo prinuđeni da uvedemo restrikcije”. Dva dana kasnije stigao je demanti. I to – iz Elektroprivrede. ,,EPCG spremno dočekuje predstojeće ljeto i turističku sezonu i pored finansijskih teškoća izazvanih zaostalim dugovanjima distributivnih i takozvanih velikih potrošača”, stoji u kompanijskom saopštenju. Potom nam je predočen podatak da je dug potrošača prema EPCG dostigao 130 miliona.

KO JE KOME DUŽAN: Crnogorska domaćinstva, kažu u Elektroprivredi, duguju polovinu tog iznosa, ili oko 60 miliona eura.

Malo matematike: u kategoriji domaćinstva EPCG vodi nešto manje od 300 hiljada potrošača. Prema zvaničnim podacima, prosječan račun za struju za januar ove godine bio je oko 40 eura. To je mjesec sa najvećom potrošnjom u Crnoj Gori. Proizilazi da svako domaćinstvo u Crnoj Gori duguje više od pet (najvećih) mjesečnih računa za svako brojilo koje je u njegovom vlasništvu – u stanu, kući, vikendici, katunu… Kako je to moguće ako iz EPCG godinama unazad stižu prijetnje i uvjeravanja da će svaki potrošač koji ne izmiri dva uzastopna računa biti isključen sa mreže?

Dio odgovora na to pitanje mogao bi se pronaći u proljetošnjem saopštenju uprave EPCG koja je radnike te kompanije upozorila da će im isključiti struju ako je nijesu platili duže od 12 mjeseci! Kako se dva pretvorilo u 12? I znači li to da postoje još neke, za sada nepoznate kategorije povlašćenih potrošača?

Pokušajmo da pretpostavimo kako izgleda ta lista. Na primjer: članovi uprave EPCG mogu dugovati struju za 18 mjeseci. Ugledni biznismeni 24, a aktivisti, lokalni i državni funkcioneri vladajuće koalicije od tri do pet godina. Najviši zvaničnici izvršne, zakonodavne i sudske vlasti struju dobijaju besplatno, pošto je EPCG čast da su oni korisnici njihovih usluga.

Da uozbiljimo priču. Prema podacima iz završnog računa za 2007. godinu EPCG državi duguje 20 miliona eura. Da ima taj novac, država bi mogla izmiriti dio svojih dugova, investirati u gradnju neophodne infrastrukture, ili podstaći promociju crnogorske privrede ili sporta u svijetu.

PRIJEKO I PREČE: Ovako, država sponzoriše Elektroprivredu, plaćajući račune povlašćenih dužnika. Za uzvrat, Elektroprivreda sponzoriše državni vaterpolo tim. I kiti se njihovim uspjesima. ,,Zadovoljstvo je bilo sa državnim vaterpolo timom biti u Malagi na Evropskom prvenstvu i na Olimpijadi u Pekingu”, rekao je Ranko Vojinović, izvršni direktor EPCG, potpisujući nedavno novi godišnji ugovor o generalnom sponzorstvu crnogorskih vaterpolista. To zadovoljstvo akcionare jednog od najvećih gubitaša u Crnoj Gori košta svega 150 hiljada eura. Kap u moru, reći će neko. Ali, ista ta Elektroprivreda je tek prije desetak dana dovela struju do posljednjeg sela u opštini u kojoj je njeno sjedište. Rupe za stubove mještani su iskopali prije pet godina. I od tada su čekali da EPCG okonča posao koji je koštao oko 70 hiljada eura.
Da ne bude dileme – crnogorski vaterpolisti su svojim rezultatima pokazali da zaslužuju i više i bolje. Ipak, vršilac dužnosti direktora i selektor vaterpolo reprezentacije Crne Gore Petar Porobić uljudno se zahvalio Vojinoviću i EPCG. U nekoj drugoj, racionalnijoj zemlji, taj bi ugovor potpisao samo Srđan Kovačević, predsjednik Upravog odbora EPCG i predsjednik Vaterpolo saveza Crne Gore.
Samo da ga za to mjesto nije preporučio prethodni angažman u Upravnom odboru Prve banke.


HVALA VLADI I UPRAVI

Priča o odnosima između Vlade, EPCG i njenih potrošača, a vladinih poreskih obveznika, mogla bi trajati u nedogled. A može se i svesti i na ocjenu predsjednika Udruženja manjinskih akcionara EPCG Vasilija Miličkovića.
,,Naš odbor direktora djeluje u interesu firme i akcionara, imajući u vidu interes da proizvodimo milionske gubitke, besplatno isporučujemo struju KAP-u, dižemo sudsku blokadu sa aluminijuma da bi se naplatile manje privatne firme koje su osjetljivije na gubitke.
Raduje nas što su i građani prepoznali svoju ulogu i spremnost da kroz visoku cijenu struje, triput veću nego u Srbiji, i zatezne kamate, daju svoj doprinos makroekonomskoj stabilnosti koju sprovodi Vlada”, kaže Miličković.

Zoran RADULOVIĆ)

Komentari

DRUŠTVO

ZNACI: Stara fotografija, za nove poene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je poslanik Raško Konjević prećutao da je za fotografiju policajca Veselina Tabaša i Nasera Keljmendija saznao još u julu 2014. godine, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke u koju je Monitor imao uvid

 

Nakanadna pamet ili nešto drugo, tek nedavno se lider SDP-a Raško Konjević dosjetio da sa javnošću podijeli saznanja da se aktuleni prvi barski policajc Veselin Tabaš fotografisao sa Naserom Keljmendijem, osuđenim za mnogobrojna krivična djela. Konjević je krajem prošlog mjeseca pokazao ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću fotografiju Tabaša sa kontroverznim kosovskim biznismenom, tokom saslušanja ministra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Konjević je poručio da je trebalo provjeriti do kraja Tabaša.

„Ako nije, sada je prilika da se provjere relacije između Keljmendija i novog načelnika CB Bar“, zaključio je.

Konjević je, međutim, iz njemu znanih razloga prećutao da je za tu fotografiju saznao još u julu 2014. godine kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke koju smo imali na uvid, a koju je povodom sporne fotografije sačinio lično policajac Tabaš i adresirao na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Fotografija na kojoj se nalazim ja sa licem Naserom Keljmendijem nastala je, koliko se mogu setiti, 2010. godine. Fotografiju je uslikao krim-tehničar CB Bar S.D. u službenim prostorijama OB Ulcinj u kancelariji za prepoznavanje lica“, dio je službene zabilješke.

Policajac Tabaš tada je objasnio da je to bila jedina slobodna kancelarija u koju je policija izvršila prepoznavanje Keljmendija.

U njoj je bilo još najmanje pet policajaca, čija imena je naveo. To su bili pripadnici barske ali i ulcinjske policije.

Zbog nedostatka mjesta, kako tvrdi, sjeo je pored Keljmendija, dok su ostale kolege bile u istoj prostoriji sa njima, o čemu mogu i oni svjedočiti.

Tabaš je detaljno pojasnio i da su tu proveli izvjesno vrijeme jer je u toku bio pretres stanova i hotela Kaza Grande u Ulcinju, koji je vlasništvo Keljmendija, zbog sumnje da je njegov sin Liridon falsifikovao lične isprave.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON 3. MAJA – DANA SLOBODE MEDIJA: U službi države ili javnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duže od deceniju datiraju prijedlozi da se poveća zakonska zaštita medijskih radnika i pooštre kazne za napade na novinare. Političke volje za njihovo usvajanje nije bilo. Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, za sada, na riječima, svjesni su iz nove vlasti

 

Tokom prošle godine zabilježeno je 16 – napada, hapšenja i prijetnji novinarima. Samo za dva mjeseca ove godine imamo četiri napada – Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan i Nebojša Šofranac, i dvije prijetnje ekipama TV Vijesti i TV Budva.

Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, svjesni su i iz nove vlasti. Premijer Zdravko Krivokapić je nakon posljednjeg napada kazao da je zamolio ministarku zaduženu za medije Tamaru Srzentić „da što prije svakom novinaru da status službenog lica, mislim da to može mnogo štošta promijeniti”.

Premijer se pogrešno izrazio jer novinarima ne treba status, već dodatna zaštita i zakonom propisane odredbe da se napad i ometanje u vršenju posla od javnog interesa, kaznama tretiraju kao napad na službeno lice. Spin oko statusa službenog lica bivša vlast je često koristila da unese zabunu i da ne prihvati inicijative oko uvođenja oštrijih kazni za napade na novinare.

„Novinari i službena lica ne mogu da se poistovjete, jer razlozi za njihovu zaštitu nisu isti. Službena lica imaju ovlašćenja da primjenjuju zakon, koja novinari nemaju, ali novinari treba da dobiju pojačanu zaštitu, kao i službena lica, zato što rade posao od javnog interesa koji sa sobom nosi povećan rizik po bezbjednost i to treba jasno razgraničiti. Tako da mislim da se tu radi o terminološkom nerazumijevanju, nije to teško pravilno propisati“, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

Na Dan slobode medija ministar policije Sergej Sekulović je ispravio premijera i objasnio da će njegovo ministarstvo preložiti da se svaki napad na medijskog radnika tretira kao napad na službeno lice. To će se postići tako što će MUP pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, na osnovu kojih bi novinari, poput službenih lica bili zaštićeni u slučaju ometanja vršenja svog posla. Sekulović je najavio da će inicirati i izmjene Krivičnog zakonika: „Na ovaj način doprinijećemo većoj sigurnosti novinara, tako što će se pooštriti prekršajna i krivična odgovornost onih koji pokušaju da utiču na bilo koji način na rad novinara“.

Predlozi o pooštravanju kazni za napade na novinare datiraju iz 2008, tada su ih inicirali Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija i MANS. Sve do sada nije bilo političke volje da se oni usvoje.

„Akcija za ljudska prava (HRA) je možda prva to 2010. godine i formulisala kao konkretne odredbe s obrazloženjem i zajedno sa Sindikatom medija se poslednjih godina zalagala da se to usvoji“, kaže Gorjanc-Prelević i navodi da ti prelozi mogu da se koriste kao polazište za najavljene izmjene.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POSKUPILE OSNOVNE ŽIVOTNE NAMIRNICE: Novi nameti, teže i breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena otporom građana. Dok  se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcije države nema

 

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena buntom. Čak ni spontanim protestom, u skladu sa epidemiološkim mjerama. Tek je poneka stidljiva objava na društvenoj mreži Fejsbuk, u kojoj se građani pitaju kakve će sve načine još morati da izmisle kako bi pregrmili od prvog do prvog u mjesecu… I dok se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcija države nema.

U posljednjih desetak dana, cijene najosnovnijih životnih potrepština – brašna i ulja u crnogorskim marketima uvećane su za 10 do 30 odsto. Poskupili su i so i šećer, takođe za oko 10 odsto. Tako će sada građani, na primjer, umjesto dosadašnjih euro, za ulje morati da izdvoje i do 1,50 eura, a za kilo brašna umjesto 40 centi, 45.

Glavni razlog za povećanje cijena, kako su objasnili iz pojedinih trgovačkih kompanija, leži u tome što su proizvođači i dobavljači namirnica koje se ne proizvode u Crnoj Gori povećali svoje cijene. Osim toga, poskupilo je i gorivo, odnosno transport. Najupečatljiviji učinak pandemije izazvane virusom COVID-19 ogleda se u tome što je, i pored povećanja cijena naftnih derivata, litar najjeftinijeg jestivog ulja trenutno skuplji od litra eurodizela, čija je cijena 1,13 eura.

I voće i povrće je poskupilo. Tako je na zelenoj pijaci TC Bazar u Podgorici za kilogram jabuka potrebno izdvojiti od 1,30 do 1,70 eura. Za avokado i čitavih osam.

Krastavac se može kupiti po cijeni od euro i po do dva i po, a paradajz od dva do dva i po. Crni luk košta od euro do euro i po, a krompir od 0,60 do 0,80 centi.

I cijene ribe su porasle. Kilogram pastrmke sada košta pet eura.

Poskupljenje namirnica očekuje se i u narednom periodu. To, za posljedicu, ima i poskupljenje druge hrane u kojoj se one nalaze, poput hljeba i drugog peciva, prerađevina, slatkiša,…

Predlogom budžeta za 2021. godinu najavljeno je povećanje akciza na duvanske i proizvode od šećera i kakaoa, kao i na sladolede, alkohol i gazirana pića. To je jedna od mjera poreske politike koja će sa primjenom početi 1. jula. Tako bi se, predloženim rješenjem, akcize na zaslađena pića i alkohol povećale sa 25 na 35 eura po hektolitru, 72 centa po kilogramu za slatkiše, a za duvanske proizvode sa 37 na 51 euro na hiljadu komada cigareta.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) upozoravaju da će taj predlog dovesti do rasta cijena, smanjenja prodaje, povećanja obima sive ekonomije a, u konačnom, i do smanjenja prihoda za državu. To je ocijenjeno na sastanku, održanom krajem aprila u prostorijama PKCG-e. ,,To je pokazala praksa iz prethodnih godina, sa istim scenarijem u dijelu akcizne politike. Sem toga, akcize će zbog porasta cijena uticati i na konkurentnost naše turističke destinacije”, kazala je tom prilikom potpredsjednica PKCG-e Nina Drakić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo