Povežite se sa nama

INTERVJU

LJUBOMIR ĐURKOVIĆ, PISAC: Toliko je loše da mora biti gore

Objavljeno prije

na

MONITOR: Bili se urednik emisija iz kulture na TV Titograd, dramaturg u CNP, upravnik Zetskog doma, predavali ste na FDU, imate značajan pjesnički opus, mnogi vas smatraju najznačajnijm savremenim crnogorskim dramskim piscem… Ove godine ste otišli u penziju. Može li se živjeti od mirovine?
ĐURKOVIĆ: Bugarski dramatičar Hristo Bojčev rekao je jednom svom prijatelju koji se žalio na ono tranzicijsko vrijeme devedesetih godina: „Preživjeli smo komunizam, preživjećemo i demokratiju”. Posljednjih osam godina nijesam mogao niđe da se zaposlim u Crnoj Gori, a po svemu sudeći pod ovim režimom ni u narednih osam ne bih uspio da nađem posao, pa sam prije mjesec i po odlučio da odem u prijevremenu penziju. A penzija je, zahvaljujući Vladi Crne Gore, dovoljna da mogu platiti struju, vodu i telefon. Ima nemali broj penzionera koji svojim mjesečnim primanjima ne mogu podmiriti ni te račune. Na kraju mjeseca ostanu još i dužni državi. Ali bitno je da je država sita i da su DPS glasači na broju.

MONITOR: Od juna, od kada je Branislav Mićunović ministarsku fotelju zamijenio ambasadorskom, Ministarstvom kulture rukovodi potpredsjednik Vlade i bivši šef tajne službe Duško Marković. I samo to dosta govori o odnosu države prema kulturi. Kako Vi ocjenjujete stanje u kulturi?
ĐURKOVIĆ: Kulturna strategija i kulturna politika, nešto što svaka normalna zemlja mora da ima, u Crnoj Gori ne postoje. Institucije kulture koje su u nadležnosti resornog ministarstva su zarobljene, one su, već cijelu deceniju porodični zabran Branislava Źage Mićunovića i njegove supruge Radmile Vojvodić. Ko je na čelu Ministarstva sasvim je svejedno. Mogao bi komotno umjesto Duška Markovića biti Veselin Veljović. Na kraju krajeva, priličan broj crnogorskih umjetnika i takozvanih kulturnih poslenika radi za službe kojima oni rukovode. I nije to nikakva novina, tako je to u Crnoj Gori od kad postoje umjetnici i ,,poštena inteligencija” i policijske službe, pa mi je sasvim logično da Duško Marković makar formalno pokriva i taj resor.

MONITOR: U okviru performansa STARVING PLAYWRIGHT, početkom 2014, postavili ste niz pitanja tadašnjem ministru kulture Branislavu Mićunoviću, upravniku CNP-a Janku Ljumoviću… Odgovora nije bilo.
ĐURKOVIĆ: Njihovo ćutanje je rječit odgovor. I šta bi mogli odgovoriti? Ko bi vjerovao Ljumoviću kad bi rekao: Ja nijesam poltron i poslušnik bračnog para Mićunović – Vojvodić? Ili kad bi rekao da ima reference da bude poslovni i umjetnički direktor CNP? Uostalom, odgovore na pitanja koja sam im postavio znam, izuzev jednog – da li direktor nacionalnog teatra voli patišpanj. A to će mi, po svemu sudeći, ostati vječita tajna. U normalnoj državi čovjek s takvim znanjem i sposobnostima, bez obzira voli li ili ne patišpanj, ne bi mogao da bude ni konobar u nekom boljem ribljem restoranu na Primorju, jer je za taj posao, uz uslužnost, potrebno i znanje nekog stranog jezika. Ljumović, ruku na srce, jeste uslužan, ali ne zna ni jedan strani jezik. Međutim, kulturni poslenik Ljumović je ne samo poslovni i umjetnički direktor CNP, on je i vanredni profesor UCG. U prošlom broju Monitora pisali ste da Ljumović na FDU predaje najmanje četrnaest predmeta. U njegovoj zvaničnoj biografiji stoji da predaje još na FLU i FPN. Pa on se nema kad za nos uhvatit od toliko obaveza, prosto da ga čovjeku bude žao.

On je jedini vanredni profesor na UCG koji predaje teorijske predmete bez doktorata. Nije, dakle, umjetnik, ne predaje stručne, umjetničke predmete, pa bi mu za to zvanje bio neophodan doktorat. Izgleda da je neki poseban zakon na Univerzitetu donešen kojim bi se Ljumoviću oprostio doktorat. Kaligula je uveo konja u rimski Senat, pa što ne bi Ljumovića unaprijedili u zvanje vanrednog profesora . To uvijek nasmijano i suptilno biće, pročitao sam proljetos u vašem neđeljniku, svojeručno je prekrižilo petogodišnju djevojčicu, kćerku glumca Slaviše Čurovića, sa spiska đece zaposlenih u CNP-u koja su za prošlu Novu godinu trebala da dobiju poklon paketiće. Zamišljam s kakvom slašću taj empatični i uvijek ozareni direktor nacionalnog teatra i profesor na UCG kažnjava oca, funkcionera opozicionog Demokratskog fronta, uskraćujući đetetu novogodišnji poklon paketić. Je li ova djevojčica kažnjena zbog toga što je njen otac jedini glumac aktivan u nekoj od opozicionih partija, ili zbog toga što već deceniju oštro kritikuje bivšeg ministra kulture koji je na direktorsko mjesto u CNP instalirao Ljumovića i pomogao mu da bez doktorata bude promaknut u zvanje vanrednog profesora, ili je neki drugi roditeljski grijeh u pitanju, ne znam, ali kad sam čuo za to pomislio sam da tako nešto nijesu radili ni udbaši đeci ibeovaca prije više od pola vijeka. Zašto ovoliko pričam o Janku Ljumoviću? Pa zato što je Ljumović, uz ministarku Sanju Vlahović, paradigma crnogorske kulture i obrazovanja. Ovolika priča o njemu je odgovor na pitanje koje ste mi postavili o stanju u crnogorskoj kulturi.

MONITOR: Ostao je upamćen Vaš intervju sa Borislavom Pekićem. Danas su glavne televizijske zvijezde političari, pjevači, starlete….
ĐURKOVIĆ: Intervju s Borislavom Pekićem je upamćen zbog Pekića i zbog toga što ga je neko postavio na you tube. Taj intervju je snimljen dan-dva prije nego je ovaj veliki pisac došao na Cetinje da primi Njegoševu nagradu. Pekić je nerado davao intervjue. Znam da su tada povodom dodjele Njegoševe nagrade mnogi htjeli da naprave razgovor s njim, ali je on odbijao. S Pekićem me je upoznao Milorad Stojović početkom osamdesetih. Tih godina Pekić je često dolazio u Podgoricu, njegov rodni grad, i družio se sa Stojovićem, Sretenom Asanovićem i još nekim crnogorskim piscima. Znam da je veoma uvažavao i volio Stojovića. Milorad je tada bio direktor CNP, a ja dramaturg. Zahvaljujući njemu imao sam priliku da više puta budem u Pekićevom društvu. Glavni urednik TV Titograd je bio uputio zvaničnu molbu Pekiću da da intervju, ali je on to ljubazno i uz izvinjenje odbio, a ja se nijesam usuđivao da ga lično zamolim. Na kraju, Ratka Jovanović, novinarka i naša zajednička prijateljica mi je dogovorila taj intervju. Nju nije mogao da odbije. Jutarnjim avionom sam otišao za Beograd usput smišljajući pitanja. S aerodrome sam direktno otišao kod Pekića đe je već čekala tv ekipa. Imao sam tremu i to je Boro Pekić primijetio, pa me je prije nego smo počeli snimanje ohrabrio sa dvije-tri čaše dobrog viskija. Kad sam skoro gledao taj intervju, nakon četvrt vijeka, ne primjećujem tremu, ali sam vidio da sam napravio početničke novinarske greške. Naime, glavna pitanja sam istresao u jednom bloku.

Pitali ste me što mislim o današnjim medijima. Ne razmišljam mnogo o njima. Potrebni su, valjda. Ima ih toliko da postoji mogućnost izbora.

MONITOR: Tokom prošlogodišnjeg FIATA kao pozitivne primjere spoja tradicije i savremenih tokova u crnogorskoj umjetnosti istakli ste pjesnika Vitomira Nikolića, reditelja Živka Nikolića i umjetnika Iliju Šoškića. Ima li sličnih primjera kod današnjih stvaralaca?
ĐURKOVIĆ: Ja sam njih trojicu tada uzeo kao primjer kako crnogorsko društvo i državne institucije, prije svega Ministarstvo kulture, ne brinu o svojim najboljim umjetnicima.Vito i Živko su već odavno mrtvi, za života im Crna Gora nije bila sklona, a Ilija Šoškić, koji je na sreću živ i veoma vitalan iako je zagazio u devetu deceniju života, dolazi iz Italije u kojoj živi u svoju zemlju kao neželjeni stranac. Priznatiji je u Evropi nego kod nas. Ilija se, kao što to nijesu radili ni Vito ni Živko, ne udvara političarima, on se s njima ne druži, on ih ne poznaje. On je davno izabrao da mu političari ne trebaju za ono što on stvara. Jedan značajan umjetnički pokret u Italiji vezan je za ime njegovo ime. Mislim da je potrebniji Ilija Šoškić Crnoj Gori nego Crna Gora njemu. Danas kod nas svako mazalo koje ima političara zaštitnika može da postane akademik ili profesor. I da dobije stan ili radni prostor o državnom trošku. Ali zato moraju biti na usluzi političarima. Moraju da zabavljaju političare i još da im aplaudiraju. To smo viđeli prije nekoliko godina na proslavi stogodišnjice prvog državnog pozorišta na Cetinju, kad su na kraju programa umjetnici sa scene aplaudirali državnom i partijskom vrhu koji je sjedio u parteru. Naravno, taj program je režirala državna rediteljka. Ali niko od umjetnika nije rekao: neću da aplaudiram političarima. Kvalitet više nije važan. Veze su važne. I priča o Iliji Šoškiću je priča o stanju u crnogorskoj kulturi.

MONITOR: U jednom intervjuu poslije premijere Otpada, 2002. godine, kazali ste da ,,mladi jedinu šansu vide u tome da odu odavde”. Da li ste što promijenilo od tog vremena?
ĐURKOVIĆ: Promijenilo se, kako nije. Od 2006. kad je Crna Gora ponovo stekla formalnu nezavisnost, jer o suštinskoj nezavisnosti nema govora, stanje se promijenilo na gore. Čini mi se da nema nikakve nade da ovo društvo ikad postane normalno. Toliko je loše da mora biti gore.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TOMISLAV JAKIĆ, NOVINAR I POLITIČKI ANALITIČAR: Nadam se da će svijet biti multipolaran

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska je unija nedvosmisleno na razmeđi: hoće li pokušati još jednom, možda i posljednji put, uzeti zalet prema poziciji samostalnog faktora na svjetskoj sceni ili će se zadovoljiti sadašnjom ulogom ‘rezervnog igrača’ Amerike

 

MONITOR: Koliko se kriza izazvana invazijom Rusije na Ukrajinu, koja je prije svega humanitarna, a onda i bezbjednosno-ekonomska i politička, „prelila“ i na odnose u hrvatskom državnom vrhu?

JAKIĆ: Ne bih rekao da se ta kriza prelila na odnose u hrvatskom državnom vrhu, ona je samo pridonijela tome da se ti odnosi dalje zaoštre – na štetu digniteta nositelja dviju visokih funkcija u državi i na štetu cijele Hrvatske.

MONITOR: Bili ste savjetnik Stipe Mesića za vrijeme njegovog predsjedničkog mandata. Sadašnji hrvatski predsjednik, socijaldemokrata Zoran Milanović unaprijed najavljuje veto Hrvatske u vezi sa eventualnim zahtjevom Finske i Švedske za prijem u NATO, uslovaljavajući hrvatski pristanak rješavanjem pitanja položaja Hrvata u BiH. Kako Vama izgleda ova Milanovićeva „kombinacija“?

JAKIĆ: To je nešto što se s pravom može nazvati nemogućom kombinacijom. Najaviti veto u slučaju primanja Švedske i Finske u NATO s obrazloženjem da će to samo još više pogoršati sigurnosnu situaciju u Evropi, to bi imalo itekako smisla. Ucjenjivati na način da se kaže: ili ćete vi djelovati u smjeru promjene izbornog zakona u BiH onako kako to nama odgovara, ili ćemo mi spriječiti vaš ulazak u Atlantski pakt, nema ni smisla, ni svrhe.

MONITOR: Kritikovali ste prve izjave Visokog predstavnika Kristijana Šmita. Ipak, on je nedavno upotrijebio Bonska ovlašćenja i suspendovao Zakon o javnoj imovini u RS, do odluke Ustavnog suda BiH. Da li i dalje smatrate da bi Šmit trebalo više da učini i od čega bi to, po Vama, moglo zavisiti?

JAKIĆ: Svaki Visoki predstavnik može da učini ono i onoliko koliko mu omogućava podrška zemlje iz koje dolazi, ne međunarodne zajednice, nego njegove matične zemlje. Pri čemu je, naravno, izuzetno važno i to kakvu specifičnu težinu ima ta zemlja na svjetskoj sceni. Paddy Ashdown je imao punu podršku Londona i on je koristio i Bonske ovlasti, povlačio radikalne poteze i nastojao spriječiti najgore. Lajčak, Petritsch, pa i Schmidtov prethodnik Valentin Inzko, jedva da su imali podršku svojih zemalja, Slovačke i Austrije. Dapače, kada je Inzko, praktično na odlasku, nametnuo amandman na Kazneni zakon, šef austrijske diplomacije je izjavio kako mu je žao zbog toga poteza. Schmidt će, dakle, uz to što ga hendikepira rusko neprihvaćanje njegovog imenovanja, moći ići dotle, dokle će se to uklapati u politiku Berlina.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Država je bila – kriminalac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega

 

MONITOR: Dobili smo novu, manjinsku Vladu – kako vidite sastav nove Vlade i njene domete?

GRAHOVAC: Sastav nije toliko bitan, bitni su postavljeni ciljevi i odlučnost da se isti ostvare. Vidim da ima veoma kompetentnih pojedinaca ali je bitno da se sve radi timski, transparentno, i da se trenutno preuzima odgovornost za ono što nije dobro urađeno.

MONITOR: Slažete li se sa stavovima da će kontrolu nad ovom  Vladom imati DPS od čije parlamentarne podrške Vlada i zavisi?

GRAHOVAC: Decenijama javno DPS kvalifikujem kao kriminalnu, zločinačku i neofašističku organizaciju. U isto vrijeme ističem da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je Crnoj Gori i te kako potrebno. Ovakav DPS će Vladu „glodati“ iznutra a ovakvi DF i Demokrate će je lomiti spolja. To je velika šansa za ovu vladu. Ovakav stav će vam djelovati čudno. Ova Vlada ima šansu da što prije (trenutno) otkriva  sva nepočinstva mnogih članova DPS-a kao i sa njima povezanih lica. Kada građani to prepoznaju onda postaje manje bitno da li će DPS u parlamentu davati podršku Vladi ili neće. Pošto će ova vlada kratko trajati, građani će znati i kazniti i nagraditi  na izborima, koji su skora neminovnost. Ukoliko Vlada ovih dana ne uradi ovo što sam  sugerisao  onda građani neće imati za čime žaliti ukoliko ona padne.

MONITOR:  Može li ovakva Vlada, sa nekim starim imenima, i uz DPS po dubini, obezbijediti ono što premijer Abazović obećava  – vladavinu prava, ekonomski razvoj  i  odblokiranje evrointegracijskog procesa?

GRAHOVAC:  Građani Crne Gore više vjeruju u ono što vide svojim očima negoli u ono šta piše u programima svih partija. Dobro je što su se u Vladi našla neka imena iz ranijih  saziva a koja su sačuvala čist obraz i čiste ruke. Sve što je premijer obećao biće  lakše ostvarivo ukoliko vrlo brzo budu privedena pravdi lica koja su bila sklona korupciji i organizovanom kriminalu. Građanima su poznata njihova imena i građani neće oprostiti bilo kojoj vlasti koja im gleda kroz prste i najmanji grijeh. Predugo traje ova nevolja i dosadašnja nepravda. Ovoj Vladi je otvorena šansa kao niti jednoj do sada. Ova Vlada se nalazi između šanse i kazne. Od nje sve zavisi.

MONITOR: Demokrate su najavile da će osporiti sve odluke nove Vlade. Koliko ova Vlada može biti stabilna?

GRAHOVAC: Iracionalno je, po svaku cijenu, juriti stabilnost Vlade. Dobro je što je u Crnoj Gori mnogo toga ogoljeno. Ova Vlada će ispuniti svoju misiju ako ogoli i ono što je građanima dobro poznato a na šta su institucije decenijama žmurile. Ogolijevanje problema je najbolja investicija ovoj Vladi za parlamentarne izbore koji su uskoro neminovni.

MONITOR: Jedan od argumenata premijera Abazovića za koncept manjinske vlade, odnosno izglasavanje nepovjerenja prethodne, bile su i geopolitičke prilike, odnosno rat u Ukrajini. Da li je u tom smislu ova Vlada pomak?

GRAHOVAC: Može biti pomak ako prepozna geopolitičke procese globalno, a posebno procese u regionu. To je široka oblast kojom se decenijama bavim, a sada napominjem samo jedan princip – ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega.

MONITOR: Svijet se našao u svekolikim problemima. Šta možemo očekivati u budućnosti?

GRAHOVAC: Odavno upozoravam da se skoro čitava planeta našla u opasnom fašizmu; da se duštvo nalazi u  klasičnom robovlasničkom odnosu; da je neoliberalizam kome je generika na Zapadu, u stvari, opaki fašizam; da je Istok izvorište organizovanog kriminala i korupcije; te da u Rusiji i Kini vlada najvulgarniji oblik kapitalizma. Svijet se nalazi u jednom obliku svjetskog rata a klasno-socijalne revolucije, koje će uskoro biti vidljivije, će biti osnovno obilježje tog rata.

MONITOR: Da li je ovo što se dešava u Ukrajini nagovještaj globalnog zapleta?

GRAHOVAC: Jeste. Svaki oblik fašizma pokazuje nasilje i imperijalizam, koji nikada nije napuštao politiku Rusije, i to prvenstveno demonstrira oružjem. U ovom sukobu Rusija će biti zaglavljena decenijama, sve do momenta kada će SAD i Rusija početi pregovarati – kako obje da izađu iz ovog ćorsokaka. Možda Amerikanci imaju dojam da imaju neko preimućstvo. To je tačno, ali je to taktičko preimućstvo jer u slučaju da ranjenog tigra (Rusiju) bace u naručje Kini onda će SAD ući u strategijski inferioran položaj.

MONITOR: Kako bi se to moglo završiti?

GRAHOVAC: Mislim da će ishod ipak biti povoljan a posebno po naš region – Rusija će priznati nezavisnost Kosova, SAD će biti tolerantniji prema ruskoj okupaciji Krima, Donjecka i Luganjska, otpočeće gradnja američko-evropsko- ruskog partnerstva na novim osnovama kao garanta svjetskog mira. Velike sile često sebi daju za pravo da urušavaju principe međunarodnog javnog prava. Srbija će konačno prestati da živi u svojim hegemonističkim iluzijama, Albanci na Kosovu će biti tolerantniji prema svojim sugrađanima Srbima, a država BiH će konačno profunkcionisati. Sve ovo sam dataljno objasnio prije nekoliko godina u knjizi Tri cunamija – Evropa je ranjena u izdanju  IK Laguna.

MONITOR: Geopolitički gledano, u kakvom položaju je Crna Gora?

GRAHOVAC: U veoma povoljnom je položaju ali treba da transparentnije i efikasnije rješava svoje unutrašnje probleme.

MONITOR: A kako vidite zaostavštinu prethodne Vlade?

GRAHOVAC: Višedecenijsko štetočinstvo DPS-a je odavno vidljivo a sada je ogoljeno štetočinstvo DF-a što je za državu Crnu Goru veoma dobro. Posebna korist je u činjenici što danas gube tlo pod nogama kako spski klerofašizam kome je generika u srpskom nacionalizmu tako i crnogorski neofašizam kome je generika u korupciji i organizovanom kriminalu.

MONITOR: Kako komentarišete slučaj Medenice, odnosno to što je dugogodišnja predsjednica Vrhovnog suda i bivša državna tužiteljka, osumnjičena da je članica organizovane kriminalne grupe, te da je u tom svojstvu uticala na pojedine odluke sudija?

GRAHOVAC: Tvrdo se držim principa – u dobroj namjeri upozoravam šta je nužno uraditi, šta se nikako ne smije uraditi i konkretne pojedince javno posavjetujem šta lično da preduzmu.

U više objavljenih kolumni  bavio sam se Vesnom Medenicom. Citiraću jednu rečenicu iz kolumne Vrhovnica objavljene  na praznik  Dan žena 2010. godine: ,,Javno pozivam predsjednicu Vrhovnog suda da podnese ostavku jer onima koji ne poslušaju moj savjet ostaje kajanje. Ali u zatvoru”. U jednoj kolumni iz 2008. godine jedna rečenica glasi: ,,Kada vidite da je gospođa na visokoj državnoj funkciji na svaki čukalj nabacila zlatnu kajlu, znajte da se radi o malograđanskoj sitnosopstveničkoj psihologiji koju će jednoga dana država Crna Gora skupo platiti”.

Ako sam radeći analize sa strane prije četrnaest godina ja uočavao velike probleme u sudsko–tužilačkoj grani vlasti, onda nije teško zaključiti da je državnim institucijama to, i još mnogo toga, bilo poznato sve. Zaključak je jednostavan – država Crna Gora je bila kriminalac.

Opet imam savjet za Vesnu Medenicu. Sama je sebi i svojoj porodici uništila život. Savjetujem je da istinom i nemilosrdno nadležnim organima otkrije sve i za svakoga uključujući i svoju porodicu jer će na taj način, kako-tako, sprati bar malo ljage kojom je okaljala sebe i sve svoje. Pa neka košta koliko košta! Bar će nekada u nekom vremeplovu neko reći da je imala kičmu. Pored ogromne štete koju je decenijama činila sada ona ima šansu da bar malo iscijeli grijeh i pomogne državi Crnoj Gori,  a građani će to znati da cijene.

MONITOR: Očekujete li da će se taj slučaj do kraja rasvijetliti i pokazati kako je zaista kontrolisano i zloupotrebljavano crnogorsko pravosuđe?

GRAHOVAC: Najveći interes za to ima Vesna Medenica. Ona je sama sebe nagrdila, a ukoliko postupi kako sam je posavjetovao bar će spriječiti razne kreacije slučaja „na narodne teme“ u kojima je glavni lik baš ona.

Siguran sam da će sva nepočinstva prethodnih vlasti biti otkrivena i da će veći broj istih biti i procesuiran i sankcionisan. Saradnja građana i državnih institucija po ovom pitanju dovešće do prvog, i poslije više decenija, pravog izmirenja podijeljene (i posvađane) Crne Gore.

Više puta sam izjavio da će ovo biti srećna zemlja. Ostajem pri toj ocjeni i dalje jer se proces utvrđivanja istine o mnogim problemima već otvorio i nezaustavljiv je.

Ovoj Vladi je data šansa da te procese ubrza. U protivnom, ostaće joj kajanje!

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo