Povežite se sa nama

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Naš brod su okupirali gusari

Objavljeno prije

na

MONITOR: Posljednjih dana sve češće se pominju izdajnici i neprijatelji. Nakon etiketiranja menadžmenta RTCG, ove sedmice slikar Rajko Todorović, član žirija za Trinaestojulsku nagradu, saopštio je da tu nagradu neće moći da dobiju „dokazani neprijatelji Crne Gore”. Kako vidite ovakvu učestalu retoriku, kao znak čega?
KOVAČEVIĆ: Ovom retorikom je dobijena još jedna „sjajna pobjeda „ jer ništa se drugo u kampanji za predsjednika nije ponudilo građanstvu, pa je na taj način definisan diskurs za sve vjerne podanike koji se imaju na toj matrici dokazivati u narednom periodu.

Do sada to nije bilo tako vidljivo jer je civilnom društvu a i široj javnosti nuđen i privid evropskog razvoja. Procijenjeno je da pretvaranje nije više potrebno – svi koji ne podržavaju predsjednika su „neprijatelji države”, čak i oni u vlastitim redovima. Jer ubuduće će se lojalnost provjeravati u vlastitim redovima i to brojem pronađenih „neprijatelje države” kao što je potvrđivan „siguran glas”. Ne treba potcijeniti predsjednikov strah jer nije slučajno da je uz njega na proglašenju bila najuža porodica a ne najuži saradnici. Krenuli smo korak dalje u pogrešnom pravcu. Za sada je to još jedna dimna zavjesa za dalje malverzacije i uništavanje ono malo prirodnih i ljudskih resursa koji su nekako izbjegli da budu do sada instrumentalizovani.

MONITOR: A sastanak Đukanovića na Orlovom kršu sa predstavnicima kulture i nauke, gdje je kazao da će mu prioritet biti briga o državnom identitetu? Kako čitate tu poruku starog novog predsjednika?
KOVAČEVIĆ: Dovoljno je biti u tišini na Orlovom kršu ako poštujete to mjesto i ako vam je stalo do tradicije. U situaciji u kojoj je Đukanović poštovanje nije bitno, pravovjernost institucija se mora i vidjeti i dokazati. Očito je još nešto a to je da Đukanović uči za razliku od njegove klike kojoj znanje nije potrebno. Basta mu da svakakvu prljavu rabotu obuče u savremeni metod u tome je njegova hrabrost i naša nesreća da ne razlikujemo „žito od kukolja” , a evropski izaslanici mogu biti ponosni „napretkom”. Krug režima, nauke i kulture sa razgovorom u kom se „državni nacionalizam” identifikuje sa „etničkim nacionalizmom”. Asocijacije su nemilosrdne. Znam kako je bilo u Njemačkoj – sve po zakonu i uz blagoslov nauke i kulture. Želim da to bude predizborna manipulacija ustravljenog predsjednika a ne državna politika u narednom periodu.

MONITOR: Dobili smo i počasnog predsjednika.
KOVAČEVIĆ: Nadam se da je svima već jasno da Đukanović javno radi sve po zakonu i zato je ekspresno usvojen zakon za njega. Takođe se nadam da je svima jasno da on ne napušta svoje vjernike sve dok vjeruje u njihovu lojalnost a i zna da ih nagradi iz državnog budžeta i to sve po zakonu. Ovo svjedoče mnogi primjeri nad kojima se prosječno pametni i prosječno moralni zgražavaju. Đukanović je legalista, svi ostali iz njegovih redova njegovu želju doživljavaju kao zakon i ne biraju sredstva da ga zadovolje i da stvore zakone po njegovoj želji i mjeri.

MONITOR: Napisali ste početkom mjeseca i da se plašite, ukazujući na alarmantnu bezbjednosnu situaciju. Plašite li se još? Predstavnici vlasti su nakon dvostrukog ubistva u centru Podgorice obećali nemilosrdan obračun sa organizovanim kriminalom, ali se od tada o bezbjednosti mnogo ne govori. Ne računajući govore o tome da smo faktor stabilnosti na godišnjicu priključenju NATO.
KOVAČEVIĆ: Naravno da se plašim jer ne vjerujem da će se bezbjednosna situacija poboljšati. Nije sav strah vezan za to da kriminal vlada državom jer ne sumnjam da institucije taj dio drže u kontroli taman onoliko koliko im je potrebno. Veći dio mog straha je vezan za progone neistomišljenika i za stvaranje „nepotrebnih ljudi” koji su u principu Crnoj Gori oni koji znaju, oni koji misle i oni koji se još nadaju promjeni. Zatrašujuće je to što se dešava u Savjetu RTCG i što se dešava aktivnim i kredibilnim NVO zadnjih mjeseci. Žalosti i plaši me vjerovanje tih ljudi da u EU birokratama imaju podršku a od početka je jasno da EU birokratiju zanima samo spoljna politika. Unutrašnja je bila i biće naš problem.

Podržaće nas oni da mi sami napravimo promjene, promijenimo režim koji nam ne odgovara ali neće i ne mogu više od toga. I to je u redu . Nama je stalo do slobode i demokratskih standarda jer mi nismo ovdje po mandatu kao oni. Mi gradimo našu budućnost i to nije floskula.

MONITOR: Nakon oštrih kritika Brisela u Strategiji razvoja Zapadnog Balkana, gdje su se mogle čuti i konstatacije da živimo u zarobljenoj državi, stigao je izvještaj o napretku koji vlasti koriste da se pohvale da je ostvaren napredak i da smo lideri u evropskim integracijama. Kako vidite tu toplo hladno retoriku Brisela?
KOVAČEVIĆ: Ne vidim toplo-hladnu retoriku Brisela, već diplomatiju koju u principu ne zanimaju unutrašnji problemi. Oni biraju za ravnopravne sagovornike one koji imaju moć u državi i koji im neće praviti problem u njihovim planovima, ostale tapšu po ramenu. Vlast (moć) je za njih promjenljiva varijanta , nažalost za nas nije i to je naš unutrašnji problem. Naravno da razumiju situaciju , naravno da nas podržavaju i ojačavaju ali mi moramo urediti odnose u „našoj kući”. Moramo uzeti u obzir i njihove stereotipe i predrasude o nama i znati da sve dok „glava kuće” sarađuje i oni sarađuju sa njim.

Brisel mnogo više zabrinjava retorika našeg predsjednika koji otvoreno govori o mogućim sukobima nego stanje ljudskih sloboda u CG. Trenutna međunarodna situacija mu tu značajno pomaže, on odlično koristi sve njihove strahove da bi održao vlastitu važnost kroz uticaj na ovom prostoru (mogućnost dvostruke igre na međunarodnom planu nije mala moć) uz stvaranje utiska da može da utiče i na stanje u „Zapadnom Balkanu” ma šta pod tim podrazumijevali. Mislim da mu više vjeruju nego što je njegova realna moć i to je dio problema.

MONITOR: Premijer Duško Marković ne propušta priliku i da spočita zluradost jednom dijelu civilnog sektora koji je tražio aktiviranje klauzule balansa.
KOVAČEVIĆ: Zbog više razloga žao mi je što su se opredijelili za taj potez. Jedan je i ovo što ste konstatovali da će to biti korišteno da se te organizacije diskredituju u očima šire javnosti koja je imala zavidan nivo povjerenja u NVO u odnosu na zemlje u okruženju. Naša šira javnost u suštini nije ni osviještena o tome koje su moći i dometi NVO ali je jasno procijenila da rade u njihovom interesu nasuprot ubjeđenja, na samom početku, da su to organizacije koje rade za tuđe interese i bogate se na njihovoj muci.

Premijer i DPS će uraditi sve da diskredituju i marginalizuju kredibilne organizacije i već je vidljivo da se ubrzano stvaraju nove koje su saradljive i potpuno u službi režima a i pomagači sa strane nisu zanemarljivi. Može biti još gore i da se proglase neprijateljima države i izdajnicima a da se nove NVO u potpunosti stave u službu režima. Nikako ne treba potcijeniti kreativnost režimskih službenika, oni su lekcije za ovih desetak ( dvadesetak i više) godina u potpunosti savladali – diskriminiši, isključi, pretvaraj se da sarađuješ, ne sarađuj, optuži.

MONITOR: Kuda plovi ovaj brod?
KOVAČEVIĆ: Ne znam, dođe mi da citiram Njegoša ali neću jer sa njim peru usta svi oni koji rade protiv svega onoga što je on stvorio za nas, oni utemeljeni u vlastitom nacionalizmu. Kada je društvena zajednica okupirana zlom i nemoralom treba naći bolji način odbrane i borbe. Vraćanje u prošlost,izuzimam zadnjih 28. godina kojih se moramo sjećati svakog dana, samo bi pogoršalo situaciju. Koja se samo prašina diže oko banera u Budvi a o deportaciji ne može biti ni predstava! O odgovornosti članova vlasti za devedesete se ne može razgovarati ali postoji radionica na Orlovom kršu o nacionalnom identitetu! Opasni su to znaci a većini je još udobno i toplo pod okriljem prošlosti za koju nisu odgovorni i još je mogu koristiti kako im se prohtije, za svoje male, bijedne interese. Nezreli i neznaveni uvijek traže sigurnost pod skutom vođe i naciona jer je to dobro opravdanje vlastite nesposobnost da upravljaju svojim životom i svojom slobodom u sadašnjem trenutku.

Na kraju da ne budem pesimistična čujem i neke nove glasove koji me raduju u svoj ovoj situaciji, neki glasovi koji su nakon dugo dugo vremena (za sada iz medijske zajednice) počeli da govore o znanju, profesionalizmu i odgovornosti i nisam čula da su kao argument potezali EU standarde . Svidjeti se „velikom tati „ (predsjedniku ili EU administraciji) nije bitno ako imate navedene vrijednosti ( znanje, profesionalizam i odgovornost) jer ste odbacili inferiornost male zajednice i uključili se u svijet borbe za pravdu i pravičnost, poštujući svoja i tuđa prava. Naš brod su okupirali gusari valja nam zadržati prisebnost i držati se navedenih vrijednosti.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo