Povežite se sa nama

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Naš brod su okupirali gusari

Objavljeno prije

7 godina

na

ljepka

MONITOR: Posljednjih dana sve češće se pominju izdajnici i neprijatelji. Nakon etiketiranja menadžmenta RTCG, ove sedmice slikar Rajko Todorović, član žirija za Trinaestojulsku nagradu, saopštio je da tu nagradu neće moći da dobiju „dokazani neprijatelji Crne Gore”. Kako vidite ovakvu učestalu retoriku, kao znak čega?
KOVAČEVIĆ: Ovom retorikom je dobijena još jedna „sjajna pobjeda „ jer ništa se drugo u kampanji za predsjednika nije ponudilo građanstvu, pa je na taj način definisan diskurs za sve vjerne podanike koji se imaju na toj matrici dokazivati u narednom periodu.

Do sada to nije bilo tako vidljivo jer je civilnom društvu a i široj javnosti nuđen i privid evropskog razvoja. Procijenjeno je da pretvaranje nije više potrebno – svi koji ne podržavaju predsjednika su „neprijatelji države”, čak i oni u vlastitim redovima. Jer ubuduće će se lojalnost provjeravati u vlastitim redovima i to brojem pronađenih „neprijatelje države” kao što je potvrđivan „siguran glas”. Ne treba potcijeniti predsjednikov strah jer nije slučajno da je uz njega na proglašenju bila najuža porodica a ne najuži saradnici. Krenuli smo korak dalje u pogrešnom pravcu. Za sada je to još jedna dimna zavjesa za dalje malverzacije i uništavanje ono malo prirodnih i ljudskih resursa koji su nekako izbjegli da budu do sada instrumentalizovani.

MONITOR: A sastanak Đukanovića na Orlovom kršu sa predstavnicima kulture i nauke, gdje je kazao da će mu prioritet biti briga o državnom identitetu? Kako čitate tu poruku starog novog predsjednika?
KOVAČEVIĆ: Dovoljno je biti u tišini na Orlovom kršu ako poštujete to mjesto i ako vam je stalo do tradicije. U situaciji u kojoj je Đukanović poštovanje nije bitno, pravovjernost institucija se mora i vidjeti i dokazati. Očito je još nešto a to je da Đukanović uči za razliku od njegove klike kojoj znanje nije potrebno. Basta mu da svakakvu prljavu rabotu obuče u savremeni metod u tome je njegova hrabrost i naša nesreća da ne razlikujemo „žito od kukolja” , a evropski izaslanici mogu biti ponosni „napretkom”. Krug režima, nauke i kulture sa razgovorom u kom se „državni nacionalizam” identifikuje sa „etničkim nacionalizmom”. Asocijacije su nemilosrdne. Znam kako je bilo u Njemačkoj – sve po zakonu i uz blagoslov nauke i kulture. Želim da to bude predizborna manipulacija ustravljenog predsjednika a ne državna politika u narednom periodu.

MONITOR: Dobili smo i počasnog predsjednika.
KOVAČEVIĆ: Nadam se da je svima već jasno da Đukanović javno radi sve po zakonu i zato je ekspresno usvojen zakon za njega. Takođe se nadam da je svima jasno da on ne napušta svoje vjernike sve dok vjeruje u njihovu lojalnost a i zna da ih nagradi iz državnog budžeta i to sve po zakonu. Ovo svjedoče mnogi primjeri nad kojima se prosječno pametni i prosječno moralni zgražavaju. Đukanović je legalista, svi ostali iz njegovih redova njegovu želju doživljavaju kao zakon i ne biraju sredstva da ga zadovolje i da stvore zakone po njegovoj želji i mjeri.

MONITOR: Napisali ste početkom mjeseca i da se plašite, ukazujući na alarmantnu bezbjednosnu situaciju. Plašite li se još? Predstavnici vlasti su nakon dvostrukog ubistva u centru Podgorice obećali nemilosrdan obračun sa organizovanim kriminalom, ali se od tada o bezbjednosti mnogo ne govori. Ne računajući govore o tome da smo faktor stabilnosti na godišnjicu priključenju NATO.
KOVAČEVIĆ: Naravno da se plašim jer ne vjerujem da će se bezbjednosna situacija poboljšati. Nije sav strah vezan za to da kriminal vlada državom jer ne sumnjam da institucije taj dio drže u kontroli taman onoliko koliko im je potrebno. Veći dio mog straha je vezan za progone neistomišljenika i za stvaranje „nepotrebnih ljudi” koji su u principu Crnoj Gori oni koji znaju, oni koji misle i oni koji se još nadaju promjeni. Zatrašujuće je to što se dešava u Savjetu RTCG i što se dešava aktivnim i kredibilnim NVO zadnjih mjeseci. Žalosti i plaši me vjerovanje tih ljudi da u EU birokratama imaju podršku a od početka je jasno da EU birokratiju zanima samo spoljna politika. Unutrašnja je bila i biće naš problem.

Podržaće nas oni da mi sami napravimo promjene, promijenimo režim koji nam ne odgovara ali neće i ne mogu više od toga. I to je u redu . Nama je stalo do slobode i demokratskih standarda jer mi nismo ovdje po mandatu kao oni. Mi gradimo našu budućnost i to nije floskula.

MONITOR: Nakon oštrih kritika Brisela u Strategiji razvoja Zapadnog Balkana, gdje su se mogle čuti i konstatacije da živimo u zarobljenoj državi, stigao je izvještaj o napretku koji vlasti koriste da se pohvale da je ostvaren napredak i da smo lideri u evropskim integracijama. Kako vidite tu toplo hladno retoriku Brisela?
KOVAČEVIĆ: Ne vidim toplo-hladnu retoriku Brisela, već diplomatiju koju u principu ne zanimaju unutrašnji problemi. Oni biraju za ravnopravne sagovornike one koji imaju moć u državi i koji im neće praviti problem u njihovim planovima, ostale tapšu po ramenu. Vlast (moć) je za njih promjenljiva varijanta , nažalost za nas nije i to je naš unutrašnji problem. Naravno da razumiju situaciju , naravno da nas podržavaju i ojačavaju ali mi moramo urediti odnose u „našoj kući”. Moramo uzeti u obzir i njihove stereotipe i predrasude o nama i znati da sve dok „glava kuće” sarađuje i oni sarađuju sa njim.

Brisel mnogo više zabrinjava retorika našeg predsjednika koji otvoreno govori o mogućim sukobima nego stanje ljudskih sloboda u CG. Trenutna međunarodna situacija mu tu značajno pomaže, on odlično koristi sve njihove strahove da bi održao vlastitu važnost kroz uticaj na ovom prostoru (mogućnost dvostruke igre na međunarodnom planu nije mala moć) uz stvaranje utiska da može da utiče i na stanje u „Zapadnom Balkanu” ma šta pod tim podrazumijevali. Mislim da mu više vjeruju nego što je njegova realna moć i to je dio problema.

MONITOR: Premijer Duško Marković ne propušta priliku i da spočita zluradost jednom dijelu civilnog sektora koji je tražio aktiviranje klauzule balansa.
KOVAČEVIĆ: Zbog više razloga žao mi je što su se opredijelili za taj potez. Jedan je i ovo što ste konstatovali da će to biti korišteno da se te organizacije diskredituju u očima šire javnosti koja je imala zavidan nivo povjerenja u NVO u odnosu na zemlje u okruženju. Naša šira javnost u suštini nije ni osviještena o tome koje su moći i dometi NVO ali je jasno procijenila da rade u njihovom interesu nasuprot ubjeđenja, na samom početku, da su to organizacije koje rade za tuđe interese i bogate se na njihovoj muci.

Premijer i DPS će uraditi sve da diskredituju i marginalizuju kredibilne organizacije i već je vidljivo da se ubrzano stvaraju nove koje su saradljive i potpuno u službi režima a i pomagači sa strane nisu zanemarljivi. Može biti još gore i da se proglase neprijateljima države i izdajnicima a da se nove NVO u potpunosti stave u službu režima. Nikako ne treba potcijeniti kreativnost režimskih službenika, oni su lekcije za ovih desetak ( dvadesetak i više) godina u potpunosti savladali – diskriminiši, isključi, pretvaraj se da sarađuješ, ne sarađuj, optuži.

MONITOR: Kuda plovi ovaj brod?
KOVAČEVIĆ: Ne znam, dođe mi da citiram Njegoša ali neću jer sa njim peru usta svi oni koji rade protiv svega onoga što je on stvorio za nas, oni utemeljeni u vlastitom nacionalizmu. Kada je društvena zajednica okupirana zlom i nemoralom treba naći bolji način odbrane i borbe. Vraćanje u prošlost,izuzimam zadnjih 28. godina kojih se moramo sjećati svakog dana, samo bi pogoršalo situaciju. Koja se samo prašina diže oko banera u Budvi a o deportaciji ne može biti ni predstava! O odgovornosti članova vlasti za devedesete se ne može razgovarati ali postoji radionica na Orlovom kršu o nacionalnom identitetu! Opasni su to znaci a većini je još udobno i toplo pod okriljem prošlosti za koju nisu odgovorni i još je mogu koristiti kako im se prohtije, za svoje male, bijedne interese. Nezreli i neznaveni uvijek traže sigurnost pod skutom vođe i naciona jer je to dobro opravdanje vlastite nesposobnost da upravljaju svojim životom i svojom slobodom u sadašnjem trenutku.

Na kraju da ne budem pesimistična čujem i neke nove glasove koji me raduju u svoj ovoj situaciji, neki glasovi koji su nakon dugo dugo vremena (za sada iz medijske zajednice) počeli da govore o znanju, profesionalizmu i odgovornosti i nisam čula da su kao argument potezali EU standarde . Svidjeti se „velikom tati „ (predsjedniku ili EU administraciji) nije bitno ako imate navedene vrijednosti ( znanje, profesionalizam i odgovornost) jer ste odbacili inferiornost male zajednice i uključili se u svijet borbe za pravdu i pravičnost, poštujući svoja i tuđa prava. Naš brod su okupirali gusari valja nam zadržati prisebnost i držati se navedenih vrijednosti.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

ANA VUKOVIĆ, SUTKINJA VRHOVNOG SUDA: Politika želi  pravosuđe po svojoj mjeri

Objavljeno prije

4 dana

na

6 Decembra, 2024

Objavio:

Osam neuspjelih  pokušaja izbora predsjednika Vrhovnog suda samo su  dodatna potvrda urušenosti crnogorskog sudstva. Odbijanjem da  vlastitog vođu izabere iz reda svojih kolega, crnogorsko sudstvo negiralo je sopstveni autoritet, dostojanstvo i poštovanje

 

 

MONITOR:  Od šestoro sudija Specijalnog odeljenja Višeg suda u Podgorici, četvoro se prijavilo u Apelacioni sud, nakon što  je Sudski savjet  raspisao konkurs. Kao kandidatkinja za poziciju predsjednice Vrhovnog suda ocijenili ste da to ne bi trebalo dozvoliti. Šta bi to značilo za Specijalno odeljenje i neke od ključnih procesa koji traju?

VUKOVIĆ: Značaj Specijalnog odjeljenja u ukupnim društvenim reformama nije potrebno posebno objašnjavati. Nedovoljan kadrovski potencijal Specijalnog odjeljenja mora  se hitno ojačati. U suprotnom, odliv kadra će neminovno dovesti do  zastoja u funkcionisanju ovog odjeljenja, a svaka sporost  je ozbiljna prijetnja pravdi.

MONITOR: Šta se može uraditi da Odeljenje koje inače ima problem sa kadrovskim kapacitetima ostane bez sudija?

VUKOVIĆ: Pravosuđe je u brojnim problemima. Nije ih moguće sve riješiti, ali  neke je moguće spriječiti. Napredovanje sudija  Specijalnog odjeljenja u višu instancu,u ovom trenutku,  sigurno nije  dio rješenja problema. U nove  procese izbora sudija ne smijemo  ući uz loše i sporo sprovođenje pravde. Ceh loše kreirane kadrovske politike,  koji već plaćamo, ne ostavlja puno mogućnosti da se upražnjena sudijska mjesta blagovremeno popune kadrovima odgovarajućih stručnih i iskustvenih kompetencija.

MONITOR: Kazali ste da ste čuli da je većina sudija koji su konkurisali to učinila iz inata, kako bi dobili reakciju na težinu posla i stanja u kom se nalaze.   Gdje leži odgovornost za takvo stanje, i na kome je da to riješi?

VUKOVIĆ: Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici, već duže  funkcioniše u smanjenim kadrovskim i prostornim kapacitetima,  što se uz veliki priliv predmeta složene strukture odrazilo na dugo trajanje sudskih postupaka i mali broj prvostepenih presuda. Predstojeća izmjena  procesnog zakona (ZKP)omogućiće veću efikasnost u  postupanju i  eliminisati brojne zloupotrebe koje su  značajno uticale na ažurnost procedura. Ipak,  i u postojećim uslovima organizaciju rada  ovog odjeljenja moguće je unaprijediti  brižljivim planiranjem  svih aktivnosti sa jasno definisanim rokovima, uz uspostavljanje mehanizama kontrole djelotvornosti sprovedenih aktivnosti.

Odgovornost je na svakom sudiji pojedinačno. Profesionalac je onaj koji daje sve od sebe i  onda kada su postojeći uslovi za to daleko od zadovoljavajućih. Integritet, stručnost i lična posvećenost svakog sudije ponaosob, dodatna su  afirmacija garancije nezavisnog sudstva, čiju  potvrdu u hijerarhiji sudske vlasti, svojim ličnim primjerom mora obezbijediti Predsjednik suda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ADNAN ĆERIMAGIĆ, INICIJATIVA ZA EVROPSKU STABILNOST, BERLIN: Važno je da EU kompenzuje promjene koje će doći iz Vašingtona

Objavljeno prije

4 dana

na

6 Decembra, 2024

Objavio:

Držim da za razliku od prije pet i deset godina, u Evropskoj komisiji i ključnim zemljama članicama, postoji značajan broj donosioca odluka koji vjeruju kako je za budućnost EU politika proširenja izuzetno važna. Vjerujem i da će se veliki broj njih iskreno boriti da to svoje viđenje nametnu svima koji odlučuju. Zemlje mogu biti dio EU ili dio problema koji slabi EU

 

 

MONITOR: Na lokalnim izborima u BiH pobijedile su nacionalne stranke, ali su građanske dobile važne gradove. Koliko su ovi izbori „uvertira“ za opšte izbore u 2026. i koliki je danas pomak u odnosu na uticaj nacionalnih stranaka na izbore u davnoj 1990.?

ĆERIMAGIĆ: BiH se često opisuje kao zemlja permanentne neizvjesnosti. Ukoliko prihvatimo da je to tačno onda je jedna iznimka kalendar održavanja izbora. BiH ne poznaje institut prijevremenih izbora, pa se svake dvije godine u oktobru održavaju lokalni ili opći (parlamentarni i predsjednički) izbori. U prošlosti, lokalni izbori su često bili dobar pokazatelj trendova, ali su rijetko bili preslika općih izbora. Zbog fiksnog kalendara, za političare i stranke vrijeme nakon lokalnih, predstavlja drugo poluvrijeme za opće izbore.

Milorad Dodik, Dragan Čović i Bakir Izetbegović su pobjednici ovih izbora. Dodik i Čović su time zauzeli dobre pozicije za drugo poluvrijeme, a Izetbegović je učvrstio svoju poziciju unutar SDA. Prije dvije godine on je izgubio izbore za Predsjedništvo BiH, a SDA je ostvarila najbolji rezultat među strankama. Poruka glasača bila je da žele SDA ali ne nužno i Izetbegovića. Neki su smatrali da će to dovesti do promjena u stranci. Međutim, do toga nije došlo i zbog nepromišljenog miješanja visokog predstavnika Christiana Schmidta. On je-koristeći tzv. bonske ovlasti, omogućio opoziciji da u vladi na entitetskom nivou zaobiđu SDA. Time je Izetbegović od individualnog gubitnika preko noći postao žrtva.

Današnja politička scena u BiH je neuporediva s onom iz 1990. Tada su tri najjače stranke, SDA, SDS, i HDZ BiH, osvojile utrke za svih sedam članova Predsjedništva BiH, i 85 posto mjesta u oba doma parlamenta. Danas, tri najjače stranke, SDA, SNSD, i HDZ BiH, imaju tek jednog od tri člana Predsjedništva, a u oba doma parlamenta imaju manje od pola poslanika. Od 14 vlada, u samo dva mala kantona, HDZ BiH može vladati samostalno. U svim drugim vladama sjedi po četiri-pet i nerijetko više stranaka. Međutim, nacionalne agende i uz to povezana ustavna pitanja, još uvijek dominiraju političkim narativima u BiH. Zbog toga se čini kako je sve isto, bez obzira što glasači često i rado glasaju i za nedominantne nacionalne stranke.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SARA KURGAŠ – KURGASHIAN, HIP-HOPERKA: Kroz muziku odgovaram na sopstvena pitanja

Objavljeno prije

1 sedmica

na

29 Novembra, 2024

Objavio:

Hip hop kao žanr ne bi trebao da ide niz dlaku okolini i da bude ono što je očekivano. Ova vrsta muzike ukazuje na svu problematiku u društvu, ili je sam izvođač neka vrsta problema tom društvu. Mislim da smo ovdje, u Crnoj Gori, nedavno skupili dovoljno hrabrosti da istupimo kao pojedinci, bez mnogo razmišljanja o tome šta će ko reći ili ko će kako vidjeti naš nastup

 

 

Crnogorska hip-hop scena je izuzetno aktivna poslednjih godina. To samo po sebi ne znači puno, ali kreativnost koja izbija iz nje i pjesme i materijali koji se nižu su ono što se računa. U tom talasu kvaliteta stigao nam je i prvi materijal jedna domaće hip-hoperke. Nije ona prva koja se uhvatila u koštac sa bitovima i rimama, ali je prva koja je uspjela doći do objavljenog materijala, u ovom slučaju EP-a. Sara Kurgaš, poznatija pod umjetničkim imenom Kurgashian najavila je svoj dolazak pjesmom „Sara Tonin”, nastavila singlovima “Halal” i “Lukavo”, da bi se uz pomoć DJ Mona udružila sa koleginicama – crnogorskim reperkama Jutro, Apro, Labia i Marijom B u numeri Anemoi. Valjda je normalan nastavak takve muzičke trajektorije bio i taj pomenuti prvi EP jednostavnog, a intrigantnog naziva Mudra. O svemu ovome i još nekim temama smo popričali sa Sarom Kurgaš.

MONITOR: Tvoja priča je počela nedavno. Prije dvije godine objavila si singl Sarah Tonin i sve je krenulo. Pošto prvi put predstavljamo tvoj rad našim čitaocima, možeš li nam reći više o tom singlu i onome što je nakon njega došlo.

KURGAŠ: Sarah Tonin je moj prvi umjetnički pokušaj i čini mi se da je bio prilično uspješan. Nisam uopšte razmišljala o nekom kontinuitetu kada sam objavila ovu pjesmu, jednostavno se od mene očekivao neki nastavak. Sada nema nazad. Nakon tog singla, za koji sam entuzijastično pisala tekst, morala sam da otkrijem i neki drugi dio mog identiteta kroz pjesmu Halal. Tako se nastavlja priča i kroz Lastiš gdje govorim o tome kako se od malena osjećam u društvu. Jednostavno, kroz ovaj vid izražavanja pronalazim sebe i odgovaram na sopstvena pitanja.

MONITOR: Učestvovala si i na dva važna projekta. Domaća rabota i Anemoi su pokazali svu jačinu i autentičnost domaće hip hop scene. Kako sa distance vidiš ova dva muzička projekta?

KURGAŠ: Domaća rabota je definitivno bio jedan vrlo važan projekat za crnogorsku rep scenu. Kroz ovu kompilaciju mogu se čuti razni dijalekti, što uljepšava cijelu priču. Čuju se i razlike u flowu koje nas čine posebnima, izbor instrumentala koji takođe ukazuje na dodatne subkategorije koje se nalaze unutar hip hopa.

Anemoi je sam početak projekta Vibin wit DJ Mono i izuzetno mi je drago što sam dio trake koja je oslikala ženski rep u Crnoj Gori, gdje se takođe može čuti posebnost u versovima svake od nas.

MONITOR: Rijetko se autori odluče da singlove ne uvrste u debi materijal, ipak tvoj korak je bio djelimično takav. Sve što je objavljeno nije ušlo na EP Mudra. Reci nam nešto više o izdanju i odluci da ne uvrstiš sve singlove u njega.

KURGAŠ: Kao što sam negdje to već izjavila, neke uspjehe moramo ostaviti iza sebe. Mislim da je uspjeh numere Sarah Tonin bio samo puka sreća i vjerujem da mogu da iznesem nešto mnogo bolje i ozbiljnije od toga. Što se tiče EP-a, on kao proizvod prema mom mišljenju mora da ima neki konkretan redosljed i smisao. Potrudila sam se da uvrstim sve ono što ide jedno sa drugim i, primjera radi, da prva pjesma na albumu bude pjesma bez hooka jer to mora da bude neki intro. Generalno, kad želim da upoznam izvođača kroz muziku, odslušam cijeli album od početka do kraja i shvatam da uglavnom druga pjesma bude ona na kojoj se album zasniva tj oslikava cijelu ideju, a treća  negdje najslušanija. Onda plejlista polako pada u smislu tempa, i feat često bude na kraju. Ovakav koncept je imao najviše smisla za mene. Naravno, to je samo početak, pa će EP prerasti u nešto više od malog formata.

MONITOR: Zanimljiv mi je bio i dio najave “Ono što na rep sceni izdvaja Kurgashian jeste lirika bez prostih riječi i vulgarnosti, koja zadržava domaći sleng i izgovor”. I bez vulgarnosti  se može biti oštar i kritičan. Koliko je ovakav pristup važan onima koji slušaju hip hop?

KURGAŠ: Mislim da je važno da uživamo u muzici koju možemo da slušamo pred bilo kim. Sjećam se da sam pri porodičnim putovanjima često imala slušalice i roditelji nisu mogli da dopru do mene. Onda sam počela da puštam muziku naglas i pred njima, ali je to uglavnom bila strana muzika, pa nisu mogli sve baš da razumiju, pogotovo sleng. Vjerujem da je bolje da snimam nešto što mogu da pustim bilo kome i bilo gdje.

MONITOR: Posljednjih godina ovaj žanr ne samo da dominira u muzici Crne Gore već možemo reći i da konačno ima veliki broj kreativnih i autentičnih reprezenata. Čini  se da po prvi put umjetnici traže svoj izraz u svojoj okolini i iskustvima, a ne po značajnim regionalnim centrima te scene. Kako vidiš stanje u hip hopu, pa i muzici kod nas?

KURGAŠ: Hip hop kao žanr ne bi trebao da ide niz dlaku okolini i da bude ono što je očekivano. Za mene, ova vrsta muzike ukazuje na svu problematiku u društvu ili je sam izvođač neka vrsta problema tom društvu. Mislim da smo ovdje, u Crnoj Gori, nedavno skupili dovoljno hrabrosti da istupimo kao pojedinci, bez mnogo razmišljanja o tome šta će ko reći ili ko će kako vidjeti naš nastup. Ovo što ja radim zaista radim iz ljubavi, bez ikakvog materijalnog i socijalnog interesa.

MONITOR: Možeš li zbog onih koji bi se tek okušali u ovim vodama, bilo kao slušaoci ili stvaraoci, otkriti koje su to autorke ili autori najviše uticali na tebe. Naravno, ne moraju biti muzički.

KURGAŠ: Na mene su najviše uticale ličnosti koje su se usudile da se bave onim što ih najviše ispunjava. Važno mi je bilo da shvatim kako je najbolje ostati na pravom putu. Sazrijevajući, moje ambicije su se mijenjale ali i očekivanja su svedena na minimum, i to ne samo po pitanju muzike. Čitajući dosta knjiga, analizirajući tekstove pjesama, a upijala sam i mnogo filmova, dokumentaraca – bilo mi je jasno da život koji sanjam moram odnekud započeti sama. Odavno sam shvatila da mogu mnogo da izgubim ukoliko nezrela i premlada uđem u svijet muzičke industrije. Zato sada mogu da priuštim sve svoje greške i uglavnom svoje odluke donosim tako što prije toga dobro izračunam moguće gubitke. Vjerujem da je ovo recept za uspjeh, kada saberem sve legende, odnosno svoje uzore i njihova iskustva, pogotovo njihove greške jer su brojni i oni koji su me razočarali.

MONITOR: Šta misliš kakva je budućnost žanra?

KURGAŠ: Ne vjerujem da možemo da izmislimo “toplu vodu”. Prema mojoj skromnoj procjeni, vjerujem da će u budućnosti samo izranjati novi hibridi. Nevjerovatno je kakvi se sve žanrovi danas preklapaju i uklapaju. To jeste novi zvuk, ali često bude miks osnovnih taktova različitih žanrova.

MONITOR: Za kraj reci nam nešto o muzičkoj budućnosti  Sare Kurgaš.

KURGAŠ: To uglavnom zavisi od publike. Dokle god mogu da računam na barem jednu osobu koja će sa zadovoljstvom da sluša moju muziku, ja ću nastavljati da je stvaram.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo