Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ŽARKO PAPIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR IZ SARAJEVA: BiH je socijalno bure baruta

Objavljeno prije

na

Prošle sedmice, kako je potvrdilo Tužilaštvo BiH, uhapšen je nekadašnji komandant Petog korpusa Armije BiH Atif Dudaković, i to nakon 12 godina istrage. On je osumnjičen za ratne zločine tokom 1994. i 1995. godine. Žarko Papić, politički analitičar i direktor Inicijtive za bolju i humaniju inkluziju, taj događaj ovako je prokomentarisao za Monitor:

– Nisam ni sudija ni tužilac i poštujem prezumpciju nevinosti mada video materijali, koji se emituju na televiziji, jasno ukazuju da je Dudaković direktno naređivao strijeljanje zarobljenika i paljenje sela, ali to je stvar suda i tužilaštva. Mogu samo komentarisati reakcije na njegovo hapšenje. Sve je to već viđeno u sva tri nacionalna korpusa – jedni se raduju, drugi protestuju. Razvija se kontekst, ako tako mogu reći, da zločin u odbrani nije zločin nego da je to izjednačavanje odbrane i agresije iako je zločin zločin, makar bio i u odbrani. Takav odnos prema zločinu i za srpsku, i za hrvatsku i za bošnjačku zajednicu ostavlja tragične posljedice, proizvodi nasilje. Međutim, važnije je u svemu tome da je istraga trajala dvanaest godina, ako je istrage uopšte i bilo, i glavno je pitanje – zašto baš sada hapšenje Dudakovića. To moram dovesti u kontekst sa predizbornim turbulencijama koje nas čekaju i hapšenje Dudakovića najbolji je mogući poklon Stranci demokratske akcije, jer će to biti sjajan povod za homogenizaciju Bošanjaka. To će koristiiti i Srpska demokratska stranka i bojim se da će se to nastaviti u predizbornim turbulencijama.

MONITOR: Predsjednik RS Milorad Dodik izjavio je da nije optimista da će u slučaju Dudakovića doći do zadovoljenja pravde i pravičnosti imajući u vidu iskustvo sa hapšenjem Nasera Orića. Šta o tome mislite?
PAPIĆ: S tim u vezi mogu reći da je stanje u sudstvu i tužilaštvu BiH katastrofalno. Oni su pod političkim uticajima jednih, drugih ili trećih. Prema tome, kakav će ishod biti suđenja Dudakoviću ne mogu da predvidim, ali moram reći da u BiH, ne samo u slučaju ratnih zločinaca, pravde nema, uslovno rečeno, za velika imena. Uvijek su nedostajali dokazi za njihovo osuđivanje i oni su oslobađani.

MONITOR: Jednom ste rekli da je u BiH ,,put u pakao popločan izbornim kampanjama”. Da li to i dalje važi?
PAPIĆ: Apsolutno. Bojim se da se ova predizborna kampanja neće razlikovati od prethodnih koje su pratile nacionalne i druge tenzije. Bojim se da će ovaj put biti i znatno gore zato što postoji neka vrsta zasićenosti naroda i javnosti u sva tri korpusa vladajućim partijama. Zato će one učiniti sve da proizvodnjom konflikata i straha od drugog homogenizuju sopstvena biračka tijela i u tom smislu preživljavaćemo neku vrstu pakla. Bojim se takođe da poslije izbora ne bude u BiH još gore.

MONITOR: Zašto gore?
PAPIĆ: Prvo, postoji rašomonijada oko izbornog zakona. Niko ne smije da dirne svetu kravu koja se zove Ustavni sud Bosne i Hercegovine, a on je napravio haos. Čak postoji teza da je moguće mijenjati izborni zakon i u vrijeme predizborne kampanje. Sve će to stvoriti takvu predizbornu i postizbornu nepravnu nesigurnost da ćemo se, bojim se, onog momenta kada se završe izbori naći u situaciji haosa – postoji mogućnost da se blokira implementacija rezultata izbora i da postojeća vlast u tehničkom mandatu ostane godinama. U takvoj situaciji jako se bojim kakava će biti sudbina BiH.

MONITOR: Pošto razgovaramo na Međunarodni praznik rada, koliko su nezaposlenost i siromaštvo rašireni u BiH?
PAPIĆ: To su gorući problemi. Riječ siromaštvo nijedan od političkih lidera nije izgovorio u posljednje tri godine. Nije izgovori tu riječ a kamoli nešto uradio da se ono smanji, da se organizuje borba i politika protiv siromaštva, da se reformiše sistem socijalne zaštite…Po analizama Svjetske banke u BiH je 24 odsto stanovništva siromašno. Ispod su apsolutne linije siromaštva, a to je da žive od 8,6 maraka dnevno, što je na mjesečnom nivou oko 250 maraka. Najnovije analize govore da je 46 odsto stanovištva BiH na ivici siromaštva. Ogromno je siromaštvo, a u okviru toga postoji specifično siromaštvo – radničko siromaštvo. Dvadeset i pet posto radnika u BiH, onih koji primaju platu, ne mogu obezbijediti četvoročlanu familiju da živi iznad linije apsolutnog siromaštva. Radništvo je potpuno osiromašeno. To je ogroman socijalni problem. Sa duge strane socijalne nejednakosti dramatično rastu. Jedan odsto stanovništva Bosne i Hercegovine drži pedeset odsto štednje u bankama BiH. To je oko pet milijardi maraka. Po nekim analizama blizu stotinu pojedinaca u BiH su multimilioneri. Te socijalne nejednakosti u kombinaciji sa ogromnim siromaštvom su de facto socijalno bure baruta u BiH. To vladajući ne žele da vide, niti smiju da priznaju.

MONITOR: Ali zvanični statistički podaci to ne pokazuju?
PAPIĆ: Stastitika u BiH je kao u onoj staroj izreci – k'o bikini kostim – pokazuje sve, a ne otkriva ništa. Agencija za statistiku BiH, koristeći potpuno pogrešnu metodologiju, ustanovila je prije dvije godine da je bilo 16 odsto stanovništva relativno siromašno. Da ne govorimo o lažiranju podataka o novoj zaposlenosti. Stvarna socijalna i ekonomska slika BiH je puno gora nego što politika pokušava da je predstavi. Da bi sadašnjim rastom društvenog proizvoda po glavi stanovnika stigli prosjek EU treba nam preko pedeset godina!

MONITOR: U novije vrijeme bilo je dosta protesta u BiH. Vi ste demonstrante savjetovali da umjesto pred vladama demonstriraju pred centralama stranaka. Zašto?
PAPIĆ: Stvarna moć je u centralama stranaka, a vlade i parlamenti su samo tehničke službe. Stranke na vlasti u oba entiteta očito rade na rušenju sindikalnog pokreta. Zato je moj savjet svima da demonstriraju pred centralama stranaka. Jedino tako bi se mogla poljuljati ova moć, jer je staro pravilo: svaka vrsta apsolutizma puno je slabija nego što izgleda.

MONITOR: Kakve su perspektive BiH da se integriše u EU s obzirom na probleme koje navodite?
PAPIĆ: Perspektiva postoji naravno i ja bih volio da BiH uđe u EU. Ali sa ovim oligarhijama na vlasti nikad neće ući u EU zato što je njihov interes da se u EU ne uđe. Bez promjene političke vlasti mi teško možemo napredovati. Otkada je počeo da jača ruski uticaj na Balkanu, pa i u BiH, i EU i Amerika odjednom su pokazali veliki ineres za BiH. Zato je možda jedina mogućnost za ulazak u EU po onome spasavaj što se spasiti može, kao što je bio slučaj sa Rumunijom i Bugarskom, da nas neko drugi ne poklopi.

MONITOR: Početkom aprila izjavili ste, što je ocijenjeno kao šokantna najava, da u Vašim košmarnim snovima Amerikanci i Rusi dijele državu BiH?
PAPIĆ: U mojim košmarnim snovima poslije izbora Republika Srpska je zaokružena i funkcioniše normalno. Federacija ne funkcioniše uopšte. Postoji mogućnost i opcija da se internacionalizuje stanje u Federaciji. Danas u svijetu imate dva velika igrača. Znate ono – kad se dva slona potuku strada trava. U tom slučaju trava smo mi. Sjetio sam se Jalte, koja je sinonim za podjelu svijeta, a tada se radilo o podjeli uticaja u Jugoslaviji po pedeset posto između Zapada i Rusije. I to je realna opasnost za BiH ako se nastavi zaoštravanje između Zapada i Rusije. Pomenuo sam da su naše partije karteli interesnog tipa. Njihov je interes da vladaju nekom teritorijim da bi osigurale svoje bogatstvo i moć. HDZ pokušava da to zaokruži na uslovno rečeno svom dijelu teritorije. Mislim da ni bošnjačka oligarhija ne bi imala ništa protiv da se i njima zaokruži njihova teritorija i da im se u to ne miješa niko. S tim što će gledati da za to ne budu oni krivi nego da su krivi svi drugi. Recimo da je ovo neka vrsta analitičke procjene i ne daj bože da do toga dođe.

Još nema prave ljevice

MONITOR: Kakve su šanse ljevice na oktobarskim izborima?
PAPIĆ: U BiH ljevica postoji samo kao potencijalna lijeva orijentacija. Partije socijaldemokratske orijentacije još nisu prava ljevica. Da bi to postale, moraju se okrenuti radnicima, siromašnim, nezaposlenim i artikulisati njihove interese bez sitnih igara i šibicarenja. Moraju biti socijalno obojene. Ljevica se u BiH mora preobraziti, a ima istorijsku šansu za to. Potencijal ljevice u BiH danas nije u partijama socijaldemokratske orijentacije nego u ogromnom nezadovoljstvu ljudi u BiH. Ljevica mora na sve moguće načine da politički artikuliše to nezadovoljstvo, a da bi ga artikulisala mora postati prava ljevica. I da se ne bavi nacionalnim pitanjima, nego socijalnom situacijom da bi imala ozbiljne šanse na izborima.

Zemlja kontrolisanog haosa

MONITOR: BiH je, kako ste jednom kazali, zemlja kontrolisanog haosa, u kojem vladajuće partije neprekidno vode predizbornu kampanju…
PAPIĆ: To je tako. Prvi sam upotrijebio riječi kontrolisani haos i to se kao opšte mjesto u javnosti često pominje. O čemu se radi? Naše takozvane političke partije to u biti nisu. To su karteli, organizovane interesne grupe, koje se bore za što veći dio kolača u vlasti. Da li će jedna od njih dobiti više ili manje političkih poena to i nije važno, svakome pripada po neki komad koji se onda materijalizuje. Da bi to stanje ostalo mora se stvarati kontrolisani haos. Dakle, stalni privid suštinskih sukoba, a pod tepih staviti ono što je realno stanje u društvu – siromaštvo, nezaposlenost, odlazak mladih, stvaranje uslova za život dostojan čovjeka…

Srbija je davno izgubila Kosovo

MONITOR: U našem regionu jačaju desnica, ustaštvo, četništvo, nacionalizmi, u toku je šešeljizacija Srbije… Jesu li osnovani strahovi od novog rata?
PAPIĆ: Ne vjerujem da postoji ikakva šansa da se ponovi rat iz devedesetih ukoliko to ne bude dio nekog većeg konvencionalnog rata između Istoka i Zapada. U Hrvatskoj postoji neka vrsta paradoksa. Od kako je postala članica EU počela je da jača nacionalistička desnica. Dok Hrvatska nije ušla u EU u njoj je bilo relativno normalno stanje. Srbija je podijeljeno društvo, ali mislim da nije korektan termin šešeljizacija Srbije, jer je Šešelj ipak minorna pojava. Šešelj je kao osuđeni ratni zločinac poslanik u parlamentu i može biti lakmus papir za Srbiju u mnogo čemu, zavisi hoće li biti izbačen iz parlamenta. U njoj jača nacionalizam i postoji otvoreni problem Kosova, i Vučić to kontroliše balansiranjem.

Zastupam tezu da je Kosovo Srbija izgubila mnogo prije NATO bombardovanja. Definitivno je to sada suverena zemlja. Neki se kompromis mora naći. Ipak, puno važnije za region jeste kakvi su unutar sebe Kosovo i Srbija. Jesu li to demokratske zemlje, zemlje ljudskih prava. Moram napomenuti da je jedini neporaženi nacionalizam na Balkanu velikoalbanski. Bojim se da Zapad to ne prepoznaje kao potencijalnu opasnost.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Aktuelna vlast radi što i bivša

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čini se da aktuelna vlast ne zazire od toga da radi isto što i bivša. Da uredi spiskove saglasno svojim potrebama. Da bi se prikrile stvarne namjere, i jedni i drugi sve to podvode pod pitanje koje niko nije problematizovao – „pitanje državljanstva”

 

MONITOR: Uskoro, početkom maja, izaći će Vaša nova knjiga pod naslovom „Parole ili činjenice“?. O čemu govori knjiga?

RASTODER: Da, oko 1. maja bi trebalo da bude završeno štampanje mojih novih knjiga pod naslovom: Parola ili činjenice? Za pravo, čast i slobodu Crne Gore, u dva toma na 1216 strana. U susret 15. godišnjici obnove crnogorske nezavisnosti  realizovana je zamisao mojih izdavača da se taj jubilej obilježi prigodnim djelom. Urednici su izvršili izbor mojih, uglavnom objavljenih radova iz prethodnih 30 godina stvaranja, a izdavači (Vijesti i Almanah) su se potrudili da sve to bude situirano i spakovano u dva toma izabranih radova. Zamišljeno je da posljednjih 100 godina crnogorska istorije bude promišljano kroz četiri metaforično označene cjeline: Sahrana; Odbrana; Vapaji; Vaskrsnuće.

Vjerujem da će knjiga inovativnošću, novim i do sada nepoznatim stranicama biti dovoljno provokativna jer problematizuje suštinska pitanja crnogorska istorije i naučne strategije u njenom izučavanju. To je intelektualni pokušaj da se afirmiše načelo: Crna Gora se „ne brani“ mahanjem, nego radom i znanjem.Takođe se želi pokazati da je mišljenje moguće osporiti i ignorisati, dok je to sa činjenicama mnogo komplikovanije. Zato, ako takvi postoje, ostaje javni poziv da svoja mišljenja utemelje na činjenicama i da potvrde ili ospore one iznijete u knjigama.

MONITOR: Slučaj Leposavić pokazao je da se Crna Gora ne samo nije suočila sa prošlošću već i da to uskoro teško da će moći. Kako vidite izjavu ministra Leposavića, ali i sve što je uslijedilo nakon nje?

RASTODER: Davno sam napisao da će savremena Crna Gora dugo biti zarobljena recikliranim ideologijama devedesetih u najrazličitijim formama. Zbog toga što nije pokazala spremnost da ih razumije i da se odredi prema njima u vrijednosnom smislu. U svježem sjećanju mi je sudbina „zabranjenog“ (formalno povučenog udžbenika za IV razred gimnazije) čiji je autor tada „problematičnog dijela“, sadašnji poslanik DPS, što samo pokazuje plitkoumnost političkih elita koje se različito ponašaju u različitim vremenima. Činjenica, da saglasno tome, crnogorski pravosudni sistem nije uspio presuditi nijedan zločin iz devedesetih, čini licemjernim današnje prenemaganje za žrtvama tih istih.

S druge strane, slučaj Leposavić je jedinstven primjer u akademskom svijetu, u kojem navodni „pravni ekspert“ objavi rat „pravnim činjenicama“. Očigledno osnažen recikliranom ideologijom, „ekspert“ ne može shvatiti da to nijesu pravne činjenice koje je promovisao neki palanački crnogorski sud, nego da su rezultat rada najprestižnije međunarodne institucije pravde iza koje stoji čitava zemaljska kugla u vidu UN. Kada takve pravne činjenice postanu i istorijske (a to jesu Presude Međunarodnog suda u Hagu, kao  i one suda u Nirnbergu) moraš biti mnogo opijen tamjanom da bi na ovaj način omalovažio pravo, struku i nauku kojoj si se posvetio. Leposavić nije doveo u pitanje pravni postupak, nego konačan epilog i zaključak koji je proizašao iz takvog postupka.Time se predstavio kao narcisoidni pravni diletant koji ima ambiciju da se postavi iznad najvećih pravnih autoriteta današnjice. Za mene nije toliko ni bitno, niti tragično šta će o Srebrenici reći neki ministar, pa makar bio i pravni ekspert, koliko je tužno živjeti u zemlji i društvu u kojem je nešto tako moguće. Dodatno licemjerje je i u tome što to navodno za neke jeste „genocid“, samo ako uspiju dokazati da za tako nešto nijesu krivi samo „moji“ nego i neki „vaši“. Hvala lijepo, odbijam da bilo koji zločinac može biti „moj“. Umjesto da se afirmiše stanovište – što je sud osudivši konkretne krivce oslobodio optužbe čitav jedan narod, ministar i ne samo on, infatilno socijalizuje genocid. No, i pored svega sam siguran da ministar nema ništa zajedničko sa genocidom, iako se pretrgao da dokaže suprotno.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VELIMIR VISKOVIĆ, ESEJISTA, KNJIŽEVNI KRITIČAR, ENCIKLOPEDISTA: Glasam za lijevo-zelenu koaliciju i javno agitujem za njih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Plenković je discipliniran briselski igrač, sa velikim evropskim ambicijama-neće narušiti zajedničku evropsku strategiju, koja među hrvatskim građanima baš i nema toliko pobornika

 

MONITOR: Velike su kritike na račun Brisela od strane većine EU zemalja kada se radi o nabavci vakcina. Čak je i Hrvatska pregovarala o nabavci ruskih vakcina… Kako  gledate na te zdravstene i nezdravstvene pojave koje se sve jasnije pokazuju i na lokalnom i na globalnom planu?

VISKOVIĆ: Aktualna briselska administracija pokazala se inferiornom kad je riječ o nabavci vakcina, posebno u odnosu na zemlje poput Izraela, SAD-a, UK-a. Čak se i Srbija, surađujući  s Pekingom i Moskvom pokazala domišljatijom i efikasnijom od bogate EU.  Nezadovoljne neefikasnošću Brisla neke su zemlje poput Mađarske počele same pregovarati i nabavljati vakcine. Osobno mislim da Plenković nije imao ozbiljno namjeru otvoriti na svoju ruku suradnju s Rusijom, to je bilo samo za domaću javnost koja je tražila da pokaže veću inicijativnost.

EU, pod američkim pritiskom, u ovom trenutku pokušava stjerati Putina i Rusiju na konopce, situirati Ruse definitivno kao drugorazrednu svjetsku silu. Brisel stoga neće prihvatiti Sputnik kao oblik ruske pomoći, a i kao afirmaciju ruske medicinske znanosti i tehnologije. Trenutno se na Rusiju vrši golem pritisak preko slučaja Navalni, traži se da povuče svoje trupe od ukrajinske granice, blokiran je već skoro potpuno izgrađen Sjeverni tok 2. U takvoj situaciji primiti rusku medicinsku pomoć značilo bi samoponiženje i otupilo bi oštricu permanentnog pritiska na Rusiju. Plenković je discipliniran briselski igrač, sa velikim evropskim ambicijama; neće narušiti zajedničku evropsku strategiju, koja među hrvatskim građanima baš i nema toliko pobornika. Većina bi hrvatskih građana rado prihvatila rusku pomoć. E, pa ovo je bila Plenkovićeva predstava za te građane. Ali on dugoročno, čini se prilično uspješno, igra tako da sebi u budućnosti osigura neku važnu funkciju u EU pa zasigurno neće napraviti ništa „na svoju ruku“.

MONITOR: Hrvatska je u proteklih godinu dana pored razornih zemljotresa, jako pogođena i epidemijom kovida. Uprkos tolikim stradanjima, fokus javnosti  se pomjera na prepucavanja predsednika i premijera. Da li se radi  o bježanju od svakodnevice ili marketingu kad mu vrijeme nije?

VISKOVIĆ: Osim Covida 19, Hrvatsku su u protekloj godini pogodila dva razorna potresa. Zagrebački, prvi snage 5,4 temeljito je razmrdao sam centar grada, poremećena je statika zgrada, pogotovo palača građenih prije stotinak godina kad nije bilo armiranog betona. Skoro svi muzeji i sakralni objekti oštećeni su i zahtijevaju ozbiljne zahvate. Drugi potres, na slabo nastanjenoj Baniji, bio je jači i od onog čuvenog skopskog, čak 6,4.

Od prvog potresa proteklo je više od godinu; baš i ne primjećujem da se  Zagreb puno obnavlja, uglavnom su dosad uklanjani pootpadali malter, dimnjaci, krovovi, štukature… Raspravljalo se o Zakonu o obnovi, formirale se institucije za obnovu. Opće je mišljenje da se moglo učiniti puno više. Ali u vremenu korone teško je organizirati intenzivnu obnovu, privreda je u recesiji (pad gotovo 10 posto), medicinski troškovi golemi. Dosta se uzdamo u evropsku pomoć, ali i ona sporo pritječe.

U svemu tome imamo prigodu iz dana u dan pratiti pitoreskno verbalno nadmetanje predsjednika i premijera, koje ima i zabavne elemente javnog spektakla. Njih dvojica se poznaju odavno, počeli su još devedesetih kao ambiciozni mladi diplomati u doba Mate Granića. Obojica solidno obrazovani, poligloti, elokventni, ali i silno tašti; ima tu jako puno osobne borbe za prestiž. Najnoviji sukob vezan je za izbor šefa Vrhovnog suda. Milanović je s dosta prava nezadovoljan stanjem u cjelokupnom pravosuđu, ima ustavne ovlasti da predloži predsjednika Vrhovnog suda, ali mora ga prihvatiti i Sabor u kojem većinu ima HDZ. Trenutno je svojevrsna pat pozicija: predsjednik je blokirao reizbor HDZ-ova kandidata Đure Sesse, a HDZ odbija podržati predsjednikovu kandidatkinju, profesoricu Zlatu Đurđević. Ankete pokazuju kako većina građana podupire Milanovića slažući se da su u pravosuđu nužni novi ljudi, jer je trenutno sporo, neefikasno i po vrlo raširenom mišljenju, korumpirano. Međutim, u polemikama Milanović se nije klonio ni toga da izvrijeđa čak i svoju lijevu biračku bazu (feministice, NGO-i, Žarko Puhovski, Milorad Pupovac…). Uostalom, po mnogima, on i nije ljevičar, prije liberal, ali je deklarirani antifašista, što se vidjelo po reakcijama na ustaški pozdrav Za dom spremni!

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

MONITOR: Sa čime biste se mogli pohvaliti od početka rada Stručnog tima NS?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Otkrivanje visoke korupcije je posao za koji treba vremena, posebno u situaciji kada su mnoge arhive uništene ili dislocirane, a pojedine značajne funkcije i dalje obavljaju ljudi koji su bili dio problema. To, takođe, podrazumijeva i punu saradnju sa brojnim državnim institucijama.

Do sada smo prikupili značajan dio informacija o stanovima koji su dijeljeni javnim funkcionerima i drugim licima po izuzetno povoljnim uslovima i uskoro ćemo početi da objavljujemo tu dokumentaciju.

U drugim većim predmetima, kao što je poslovanje slobodnih zona i sumnje u šverc cigareta, Možura, privatizacija KAP- a i Telekoma, autoput, poslovanje Prve banke sa državnim organima i kompanijama… prikupljamo osnovnu dokumentaciju kako bismo utvrdili obim i lokacije raspoloživih podataka, kao i potrebe za angažovanjem eksperata iz oblasti carina, poreske politike, zaštite ličnih podataka, programiranja i slično.

Ni u jednoj arhivi nećemo naći one papire koje je prošla vlast željela da uništi. Ali tragovi novca se ne mogu potpuno sakriti. Zato mi prikupljamo i analiziramo postojeću dokumentaciju i radimo na uspostavljanju međunarodne saradnje kako bismo mogli da uđemo u trag skrivenim računima i imovini u inostranstvu.

MONITOR: A šta biste naveli kao (ne)očekivane probleme sa kojima ste se susreli?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Brojna dokumenta su uništena ili dislocirana, nova administracija vrlo sporo postupa, a faktička blokada zakonodavnih predloga u parlamentu onemogućava ozbiljnije iskorake.

Tako je kompletna arhiva Komisije za stambena pitanja bivše Vlade nestala, ili je negdje premještena. Tom Komisijom je rukovodio bivši ministar odbrane, a njena dokumentacija se ne nalazi ni u Generalnom sekretarijatu Vlade, a ni u Ministarstvu odbrane, dok je osoba zadužena za arhivu Komisije napustila državnu upravu.

Ta dokumentacija je, inače, bila označena stepenom tajnosti interno, a u nekim slučajevima i povjerljivo. I njen nestanak je posao za tužilaštvo koje na raspolaganju ima niz aktivnosti koje može preduzeti u cilju rasvjetljavanja tog krivičnog djela.

Kada su uništili kompletnu arhivu podataka o stanovima koje su podijelili, možete da zamislite šta je od dokumentacije ostalo oko najvećih poslova koji potencijalno uključuju i najveću korupciju. Međutim, mnogo dokaza postoji u drugim državama i zato je međunarodna saradnja od presudnog značaja.

MONITOR: Može li se priča o nestaloj dokumentaciji završiti time što ćemo svi konstatovati kako nam je žao što je nema?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Kako bismo spriječili da se to dogodi, Stručni tim Savjeta će izaći sa vrlo konkretnim preporukama i inicijativama prema nadležnim državnim organima.

Tražićemo, pored ostalog, da se obezbijedi više dokaza za tužilaštvo, video evidencija ili dokazi da je ona uništena, jer su u pitanju objekti Vlade i Ministarstva odbrane koji su pod video nadzorom. Lica odgovorna za postupanje sa dokumentacijom su jasno određena i prvi korak tužilaštva trebao bi biti da ih sasluša.

MONITOR: Na račun Vlade stižu kritike da se više bave prošlošću nego budućnošću? Prepoznajete li se vi iz Savjeta u toj priči?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Ni najmanje. Nakon 30 godina potpunog odsustva ozbiljne borbe protiv korupcije i poslova koji su poharali Crnu Goru, imamo obavezu kao društvo da ne dozvolimo da bilo ko zadrži korist koju je stekao činjenjem bilo kog krivičnog djela. Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti, jer sam odolijevala i mnogo većim pritiscima kojima sam bila izložena tokom svog rada.

Jos jednom ću ponoviti – što se tiče rada Stručnog tima, ne postoji bivša i sadašnja vlast, jer korupcija ne bira političke dresove.

MONITOR: Da li vi, iznutra, dijelite utisak da vlast, na svim nivoima, djeluje pomalo tromo?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Nije lako uspostaviti kontrolu nad sistemom koji je bio pretvoren u političku mašineriju bivšeg režima. U maloj Crnoj Gori izuzetno je teško naći kadrove, jer su priliku da steknu iskustvo u državnoj administraciji i to specifično znanje do sada imali samo oni koji su sarađivali sa bivšom vlašću. Još kad se u to dodatno umiješa politika, onda i onako težak proces postane još teži.

Znam da je problema puno, ali mislim da se mora i brže i bolje.

MONITOR: Neki analitičari ukazuju na mogućnost paktiranja između bivših i sadašnjih vlasti. Da li ste Vi naišli na nešto što bi potkrijepilo takve sumnje?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Nemam nikakva konkretna saznanja o tome i boriću se da se nikada ne napravi bilo kakav pakt koji podrazumijeva da se  zatvore oči na korupciju, a korumpirani pojedinci zadrže ukradeni novac.

Stručni tim nema nadležnost da bilo koga uhapsi, ali ima da prati puteve novca. Čak i ako neki planiraju da pobjegnu iz zemlje, ako uspijemo da uspostavimo međunarodnu saradnju i obezbijedimo snažnu podršku drugih država, naći ćemo gdje su sakrili novac i nekretnine.

Nadam se da ćemo uskoro dobiti i nova zakonska rješenja o oduzimanju imovine u građansko-pravnom postupku, po ugledu na Italiju, što bi omogućilo da imovina za koju nema valjanog pokrića u zvaničnim prihodima javnih funkcionera, može biti oduzeta i bez osude u krivičnom postupku.

MONITOR: Nije malo onih koji računaju da se Vaš posao tiče samo vremena prije 30. avgusta, odnosno, 4. decembra 2020?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Vjerujem da u Vladi niko ni ne pomišlja da takvo ograničenje postavi, jer ja na njega zasigurno ne bih pristala. Dok sam u Stručnom tijelu možete biti sigurni da neće biti izuzetaka po bilo kom osnovu.

Zadatak Savjeta i Stručnog tijela je da se bavi otkrivanjem i prevencijom korupcije na visokom nivou. Odgovorna vlada želi da iskorijeni korupciju, ako je ima, prvo u sopstvenim redovima.

Ne smije biti nedodirljivih ni sada, ni prije, ni ubuduće i za to ću se uvijek boriti. Ne bavim se politikom, već borbom protiv kriminala i korupcije, a oni ne poznaju ni boje ni zastave, samo interes i profit.

Odnos prema SPI definiše vladu

MONITOR: Sa nestrpljenjem se očekuje novi Zakon o slobodnom pristupu informacijama (SPI).

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Od izuzetnog značaja za borbu protiv korupcije je da nova Vlada podigne standarde i što prije počne da proaktivno objavljuje mnogo veće količine podataka od značaja za građane.

U saradnji sa kolegama iz drugih NVO i vodećim evropskim ekspertima, uradili smo nacrt izmjena Zakona o SPI i dostavili ga Ministarstvu javne uprave 9. decembra, na Međunarodni dan borbe protiv korupcije. Drago nam je što je to prvi antikorupcijski zakon predložen ovoj vladi od strane nevladinog sektora, ali u vezi sa tim, nažalost, još nismo vidjeli konkretnije pomake, dok je usvajanje zakona planirano tek za treći kvartal.

Upravo odnos prema tom zakonu pokazaće koliko je ova vlada spremna da realizuje svoja obećanja.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo