Povežite se sa nama

INTERVJU

SRĐAN STANOJEVIĆ, REDITELJ: Umjetnici služe vlastima

Objavljeno prije

na

MONITOR: ,,Kume krvi bi ti dao, a ne 10 eura, al nemam”, čuh u kafiću repliku iz Vašeg video klipa. Kako ste došli na ideju da ih snimate i publikujete i da li ste očekivali ovakav odjek u javnosti?
STANOJEVIĆ: Citat iz klipa koji ste čuli, kumari i meni kroz osmjeh svakodnevno upućuju naši sugrađani, i ne samo taj. Pošto zbog posla obilazim Crnu Goru, moram reći da se to dešava u svim našim gradovima. Imponuje mi kad oštro kritikujem naš mentalitet, a pritom ih nasmijem, mislim da jedino tako kritika i uspijeva.

Ideja je posljedica moje ,,bolesti” što ne snimam, i sigurno je ovo jedna terapija koja mi prija. Ideja mi dolazi samo u trenucima kad sam sam, kad je pozivam, kad samo o njoj mislim. To traje djelić sekunde, u kojoj mi se izvrti klip, i u kojoj ga usvojim. Snimanje i montaža traju oko pet minuta. Nema tu ponavljanja snimajućeg dubla, to se sve iz prve snimi, bez razmišljanja o tehničkim detaljima, kompoziciji kadra, loše snimljenom zvuku itd. To je draž klipa, da bude iskren, amaterski i da ideju istakne u prvi plan.

Što se odjeka tiče, nisam razmišljao o tome. Jer ako uživate u tome sto radite, i to zabilježite, onda ne sumnjate da neće i drugi uživati, i da će se preispitati, kao što se i ja preispitujem, a to je jedini cilj mojih klipova. Mi kao društvo nismo skloni tom preispitivanju, a to je vrlina, to je jedna prava vrijednost. Kumara više prati odjek, kaže da smo pokrili Balkan, ali i da smo stigli do kompletne dijaspore, na svim kontinentima, ali obavezno uz to konstatuje da nemamo buve (eura).

MONITOR: Prepoznaju li vas ljudi na ulici?
STANOJEVIĆ: Kumara je karakterističan lik, tako da njega prepoznaju svi, mene mnogo manje, čak ima situacija kad smo zajedno, kad prošetamo ili sjedemo na piće, njega svi prepoznaju, a mene rijetko ko. Ipak je kumara jedan oriđinal, i zasluženo je mnogo popularniji.

MONITOR: Razumiju li gledaoci ovaj vid satire, kako komentarišete reakcije?
STANOJEVIĆ: Nisam baš siguran da svi kapiraju, a to vidim kroz komentare na portalu Vijesti, koji objavljuje naše klipove. Tu je nekim ljudima strašno bitno jesmo li Podgoričani ili smo ovi drugi, i njihovo interesovanje za takve stvari samo otkriva da su oni u stvari naša prava ciljna grupa. Igrom slučaja smo Podgoričani, imamo podgorički naglasak, što ama baš nikakve veze nema sa ovim što radimo.

MONITOR: Planirate li snimanje filma ili je to još uvijek ,,nemoguća” misija u crnogorskim uslovima?
STANOJEVIĆ: Planiramo naravno, ali u našoj državi je nemoguća misija bilo što uraditi ako ne pripadate nečemu čemu ja ne želim da pripadam. Baviti se umjetnošću podrazumijeva da ste pod broj jedan slobodni, a većina naših ,,umjetnika” sklizne u partiju i zastupa mišljenje partije. To je smiješno, to je jedan od razloga što smo došli u situaciju iz naših klipova, jer umjetnici služe vlastima, a ne vlast umjetnicima. Voljeli bismo da snimimo film, imamo gotov scenario, podijeljene uloge, tu su Brčko, Sejdo, Dejan Ivaničić, Miga, Ljubo Đurković, Julija Milačić, Dušica Vugdelić, slikar Miki Popović i ostali, ali novca za snimanje nemamo, iako bi sa bijednih (kad je snimanje filma u pitanju) 20 hiljada eura završili film, koji bi iz jednog potpuno atipičnog ugla, skenirao godine našeg propadanja. Nedavno je u Crnoj Gori osnovan Filmski centar, koji se bavi dodjelom sredstava za snimanje filma, ali koji je opet jedna politička institucija, a ja se ježim od takvih institucija. Tako da ste u pravu kad kažete ,,nemoguća” misija za ljude koji ne pripadaju političkim partijama i nemaju mišljenje partije.

MONITOR: Još uvijek nijeste diplomirali režiju na cetinjskom FDU. Zbog čega?
STANOJEVIĆ: Opet prokleti novac, odnosno političko nepripadanje, rekao bih. Javio sam se prije par godina na konkurs Ministarstva kulture za neka mala sredstva sa kojima bih uspio da snimim diplomski film. Država koja vas je školovala uvijek pomogne svojim studentima da diplomiraju, međutim meni nisu htjeli pomoći, tako da će na početku mog diplomskog filma biti ispisan telop ,,Ovaj film nije htjelo da podrži Ministarstvo kulture Crne Gore”. Raspitivao sam se za obrazloženje zbog čega su me odbili, ali bezuspješno, sve do dana kad sam, jednog od tri člana komisije, našeg glumca Mirka Vlahovića lično pitao zbog čega moj film nije podržan. Rekao mi je da taj scenario uopšte nije došao do komisije, što znači da ga je neko iz Ministarstva kulture odmah sklonio.

Mislim da oko 70 posto projekata, koje su finansijski podržali, nikad nije snimljeno, niti će se ikad snimiti, pa možemo pretpostaviti da se radi o nekoj vrsti apanaže za neke zasluge. Nakon toga mi se desilo da moja prijateljica koja ima producentsku kuću insistira da na sljedećem konkursu Ministarstva konkurišemo sa scenarijom za moj diplomski film koji joj se mnogo dopao. Ministar kulture bio je Janko Ljumović, i nisam bio saglasan jer sam znao da su u prijateljskim odnosima, ali ona je bila uporna. Međutim, nakon par dana mi je saopštila da ipak iz nekog razloga ne možemo konkurisati. Meni su razlozi više nego jasni, i vjerujte da mi strašno imponuju.

MONITOR: Umjetnost može biti subverzivna, žigosati mane društva, vlasti, mentaliteta, ali takvi vidovi kreativnosti u Crnoj Gori su još na nivou ekcesa. Kako to tumačite?
STANOJEVIĆ: Mi smo postali jedno plagijatorsko društvo u svim segmentima, pa i u umjetnosti. Nikad me kopija nije mogla inspirasati, a nadam se da se to i vidi iz klipova koji su tema ovog razgovora. ,,Ne talasaj” je ključ uspjeha u ovom društvu, sa kojim se moj mentalni sklop i karakter nikad neće saglasiti. ,,Pripadanje” je jedna sigurnost koja vam garantuje mnogo lakši put u životu, ali to je put koji ne vodi niđe.

Nakon prvog klipa nisam razmišljao o serijalu, međutim pozvao me moj bivši profesor iz TV režije na FDU Cetinje Draško Đurović koji mi je odmah rekao da moram da nastavim, jer će klip kog je vidjelo oko milion ljudi na društvenim mrežama i portalima, upravo biti eksces ako stanem. Shvatio sam da je u pravu i nastavio, i najiskrenije mislim da je nastavak snimanja njegova zasluga.

MONITOR: Čini se da i nema baš neke smislene alternative, a mladi uglavnom ćute. Zašto?
STANOJEVIĆ: Alternative ima, ali je u godinama, što je samo po sebi apsurd. Društvo u kom je alternativna scena u petoj ili šestoj deceniji života, je društvo koje stagnira tri decenije, čega smo svi svjedoci, iako svi to nećemo priznati. Ćento s Dodestovcima, Brčko, Miško Đukić, Sejdo, Miga, Saša Radović, Zoko… su bili alternativa devedesetih godina. A ako me sad pitate ko pripada našoj alternativnoj sceni, reći ću vam Ćento s Dodestovcima, Brčko, Miško Đukić, Sejdo, Miga, Saša Radović, Zoko… tako da je to najbolji primjer za moju tvrdnju da smo u teškoj stagnaciji, a samo pokušajte da zamislite kakva bi to alternativna scena bila da su tada imali internet, mobilne telefone, društvene mreže… Mladi, za koje jedino i možemo vezati alternativu, ćute. Meni je to jedna ozbiljna nepoznanica za koju se često interesujem, a koju stvarno ne umijem da objasnim u tehničko-tehnološkoj eri, u kojoj vam je potreban samo telefon, kog Crnogorci dobiju najkasnije za osmi rođendan, da kažete svima sve što mislite. Ali ako moram da kažem što je razlog tome, rizikovaću da kažem neku glupost, pa ću reći da su opet političke partije umiješale prste, pa vrbuju mlade članove u adolescenciji, što je užasno, i što je jedan sektaški pristup mladim ljudima. Gledam ih svakodnevno na društvenim mrežama kako nose nekakve kutije s potpisima, mašu nekakvim zastavama i aplaudiraju nekakvim vođama. Iskreno mi ih je žao.

MONITOR: Koliki je, u društvu kao našem, gdje su glavne zvijezde političari, pjevači, starlete…, uticaj umjetnosti i ljudi iz kulture?
STANOJEVIĆ: Bilo bi uticaja, nismo mi glupa nacija, ali upravo ovi koje pominjete su zauzeli sva mjesta koja pripadaju umjetnicima. Zauzeli su bine, medije i potjerali umjetnike koji su odbili da uđu u njihove redove, ali prostor sa kojeg nas, srećom, ne mogu izopštiti je internet, koji preuzima primat od konvencionalnih oglašivača, i to moramo koristiti.

MONITOR: Spremate li, zajedno s kumarom, još neke video klipove?
STANOJEVIĆ: Ne spremam, ali će ih sigurno biti. Dok sam Vam odgovarao na pitanja, dobio sam ideju za novi klip, tako da uskoro možete očekivati da se kumara i ja opet javimo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

SONJA DRAGOVIĆ, ISTRAŽIVAČICA IZ OBLASTI URBANIZMA NA UNIVERZITETSKOM INSTITUTU LISABON I ČLANICA GRUPE KANA: Temeljno nerazumijevanje planiranja prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi – čitavo društvo – godinama pokušavamo da se snađemo u sistemu planiranja prostora određenom kombinacijom starih planova koji su i dalje na snazi, i novih propisa koji su neproduktivni, ako ne i sasvim beskorisni

 

MONITOR: Vidite li naznake da nova vlast ima volju da poboljša prostorno planiranje i da spriječi dalji urbanistički i graditeljski haos u Podgorici i na Primorju?

DRAGOVIĆ: Nosimo se sa temeljnim nerazumijevanjem problema u prostornom planiranju od strane nadležnih za ovu oblast. Uzmimo za primjer to što se dešava, ili bolje rečeno ne dešava, sa zakonskim okvirom. Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. je i dalje na snazi, iako je poguban za održiv i ujednačen prostorni razvoj Crne Gore;  o predlogu za izmjene opet treba da raspravljamo usred ljeta – kažem opet, jer je tako bilo i prošle godine, kada je ovaj Zakon posljednji put izmijenjen. Evidentan je nedostatak shvatanja važnosti zakonskog okvira i hitnosti temeljnog preispitivanja modela koji je do sada bio na snazi, a to je nužno za bilo kakav napredak u ovoj oblasti.

MONITOR: Koliko povjerenje uliva ministar Mitrović?

DRAGOVIĆ: Ministar Mitrović ne uliva povjerenje, nego  pruža razloge za zabrinutost. Njegove izjave pokazuju nerazumijevanje povezanosti prostornog planiranja, ekonomske situacije i održivog razvoja, što je veliki hendikep za nekog ko vodi ovako važan resor. Primjera je mnogo, ali navešću jedan iz emisije Načisto, kada je Mitrović rekao da je jedan od razloga za sadašnje stanje prostornog razvoja to što prije 15 godina ekološka svijest nije bila razvijena i da bi bilo dobro da se ekolozi uključe u procese planiranja. Niko ne poriče da smo danas svjesniji ekoloških problema nego što smo bili ranije – i u Crnoj Gori, i globalno – i da je neophodno veće učešće stručnjaka za ovu oblast u svim procesima koji se tiču budućeg razvoja. No od suštinske je važnosti da ministar koji se bavi ovom oblašću razumije da korijen problema leži u nečemu drugom: u ekonomskom modelu zasnovanom na stalnoj ekspanziji gradnje, u permisivnosti zakonskog okvira, i u nemoći vlasti da artikuliše i sprovede viziju razvoja zasnovanu na opštem, zajedničkom dobru, umjesto na privatnoj dobiti. Ministar je pokazao da ovo ne razumije i sopstvenim postupcima, kada je odlučio da mu to što posjeduje zemlju na kojoj može da gradi i novac za izgradnju daje pravo da gradi kuću mimo planova – kada je, dakle, odlučio da mu to što je u privilegovanoj imovinskoj poziciji daje pravo da ne poštuje plan. Zabrinjavajuće je da neko sa takvim razumijevanjem sistema planiranja sada vodi resor koji bi trebalo da donese i sprovede progresivne promjene, i ne znam da li se tome možemo nadati.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Srbija da okrene drugi list

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je pitanje zašto je veliki dio srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosjećanje prema preko osam hiljada pobijenih dječaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa

 

MONITOR: Valentin Incko je na samom kraju mandata nametnuo dopunu Krivičnog zakona BiH, propisujući kazne za poricanje zločina genocida. Kako komentarišete tu odluku?

PEŠIĆ: Ne mogu da se upuštam u poteze Incka da li su dobri i koliko će biti uspešni da se u BiH kažnjava poricanje genocida u Srebrenici (reakcije Dodika su već poznate). Za mene je to pitanje zašto je veliki deo srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosećanje prema preko osam hiljada pobijenih dečaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa. Zar ne osećamo ljudsku tugu prema tolikim ljudskih žrtvama koje su iskasapljene od ruke srpskog vođstva u RS. Kao da nam na pamet ne pada da se izvinimo za tolike pokolje, zatražimo  opraštaj i većno sećanje na te žrtve i sopstvenu bruku. Kakvo je to preganjanje da li je u Srebrenici bio genocid ili „strašni zločin“, kao da nije bilo suda i presuda. Srbija je jedina koja ne priznaje genocid u Srebrenici. Čestitam Crnoj Gori koja je uspela da donese Rezuluciju o genocidu u Srebrenici.

MONITOR: Jedan od mojih skorašnjih sagovornika iz BiH postavio je pitanje: Šta ćemo sa prošlošću? Svakodnevno svjedočimo prepucavanju političkih elita u tzv. regionu. REKOM proces se, izgleda, pokazao neizvodljivim. Šta je izvodljivo?

PEŠIĆ: Istoričar Markovina iz Hrvatske je konstatovao da je suočavanje sa prošlošću na tlu bivše Jugoslavije propalo, ili jednostavno nije uspelo. REKOM je postavio visoke zahteve u tom pogledu, a da ih je postavio i manje ambiciozno, opet i najskromnije zamišljeno suočavanje sa prošloću kao uslov pomirenja – ne bi uspelo. Time smo pokazali da nismo važni ni sebi ni drugima. Nema ovde kapaciteta za razumevanje događaja  i tragedije iz devedestih. Podgreva se balkanska „večna mržnja“, održava se ta vatra, bilo da je reč o vlastima ili opoziciji. Šta može umesto toga?  Markovina predlaže „miroljubivu koegzistenciju“, pa se i meni učinilo da bi to već bio veliki skok, ako zaista ne možemo da skočimo više od toga. Da bi to bio skromniji vid pomirenja, ali za nas značajan, da živimo u miru i koegzistenciji, i možda usmereni u istom pravcu, vrednostima i  saradnji.

MONITOR: Većinu zemalja Zapadnog Balkana opterećuju teški oblici organizovanog kriminala. Najčešće se u vezu dovode Srbija i Crna Gora. Kako ćemo izaći iz takvog „bratskog zagrljaja“?

PEŠIĆ: Pa tako što ćemo uvesti pravnu državu i ustavnu demokratiju, drugačiji sistem vrednosti, transparentnost vlade, umesto korupcije i ličnih odnosa – „ja tebi ti meni“ koji vladaju u našim plemenskim društvima u kojima su lični odnosi na prvom mestu, pa šta onda ostane za zakone koji se po pravilu olako krše. Samo u državama uređenim na vladavini prava možemo stići do normalne države, a mafija i kriminal ne mogu biti sistemski njen deo, nego se moraju  uredno goniti i kažnjavati. Kad država ne može da izađe na kraj sa klanovima, to je samo izgovor. To govori da su klanovi povezani sa državom ili su te države totalno nefukcionalne. Imam utisak da su neke bivše jugoslovenske republike to uspele, to da mafija nije u državi nego van nje – protiv koje se država bori i eliminiše je legitimnim i zakonskim sredstvima. I Hrvatska je jedno vreme bila mafijaška država, ali je uspela da mafiju izbaci iz države, što ne značći da mafije nema, nego je nema u državi. Srbija i Crna Gora u tome nisu uspešne države, a nisu ni na putu da do toga stignu, jer vidimo da se vlast održava i funkcioniše korišćenjem i uvlačenjem mafije u državu. Bez mafije ne uspevaju da se održe na vlasti, nego od mafije traže usluge koje moraju da se vrate. Eto to sada gledamo sa uhapšenim Belivukom, Miljkovićem i drugima koji u svojim iskazima  svedoče koliko i na koji način su bili angažovani od vrhova vlasti. To je tek početak i nisu sve rekli. Da bi se to sakrilo, Vučić danima prikazuje leševe, iskasapljene ljude, čisto smo zaplivali u nekrofiliju da bi se nekako skrenula pažnja sa toga šta ta družina radi na vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Nema obećanih reformi u prosvjeti. Čak ni o tome kako će tretirati užasna stanja u kojima se pojedine škole u Crnoj Gori nalaze – ministarka ne govori.

Mr Olivera Leković, v.d. direktorica nevladinog udruženja (NVU) Prosvjetna zajednica Crne Gore (PZCG), kazala je za Monitor da od resornog ministarstva zahtijevaju da se posveti gradnji nepartitokratskog sistema. „Imamo odgovornost da budemo kritičari svih koji pokušavaju da umjesto reforme koja će cijeniti stručnost i voditi kvalitetnijem obrazovanju svakog djeteta, nastave sa sprovođenjem sistema u kojem je najbitna partijska knjižica”.

Iz PZCG-a su nedavno, u saradnji sa NVO Udruženje Roditelji, pokrenuli kampanju pod nazivom Za društvo znanja, čiji je cilj da navede odgovorne u Vladi i Skupštini da prekinu tradiciju postavljanja partijskih vojnika za direktore škola i vrtića. Tražiće, navodi mr Leković, i izmjene Opšteg Zakona o obrazovanju kojim će se izbor direktora ubuduće urediti na način koji će garantovati transparentnost, profesionalizaciju i depolitizaciju, a na osnovu predloga prosvjetnih radnika, stručne zajednice i nevladinih organizacija. „Hoćemo da se sistem obrazovanja decentralizuje, kao i da resorno ministarstvo bude otvoreno za saradnju. Želimo da se budžet namijenjen za prosvjetu transparentno rasporedi i da se odrede prioriteti. Interesuje nas i kad će nastavnicima biti plaćen svaki čas preko norme, kad će se zaposliti kolege i asistenti (neki su i po deceniju na birou), kad ćemo imati plaćen prevoz, kad će se sistemski rješavati stambena pitanja prosvjetara i provjeriti rad Zadruge Solidarno, kao i do kad ćemo imati najmanju platu u regionu, pa i u Evropi. Nećemo stati sa zahtjevima. Godinama smo degradirani i na rubu egzistencije. Želimo društvo znanja”, navodi v.d. direktorica PZCG-a.

Nedavno je više članova radne grupe za izradu novog Zakona o visokom obrazovanju pobunilo protiv MPNKS-a, tvrdeći da su iz Ministarstva utvrdili nacrt tog propisa, bez konsultacije sa njima. Toliko o najavljivanom poboljšanju saradnje sa prosvjetarima.

Iz opozicione Socijaldemokratske partije (SDP) pokrenuli su postupak za interpelaciju u kojoj će tražiti smjenu ministarke.

Mnogo je znakova koji ukazuju na očigledan nedostatak kompetencija u resoru Vesne Bratić. Kadrovska politika tek je jedan od njih.

Andrea JELIĆ

 

DETEKTOR: Svega, kao na vašaru

U Ministarstvu prosvjete nauke kulture i sporta – veselo. Smjenu direktora osnovnih i srednjih škola, upotpunile su i promjene u kadrovskoj strukturi Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na mjesto bivšeg direktora Božidara Božovića bila je   postavljena Milena Martinović, konzervatorka za papir, iz čuvene svešteničke porodice. Nakon 5 dana efektivnog rada ona je dala neopozivu ostavku. Nije se, kako se čuje, snašla u nesređenoj dokumentaciji svojih prethodnika.

Nije to ni lako. Evo ilustracija. U Upravi za zaštitu kulturnih dobara ne postoji registar popisa valorizovanih kulturnih pokretnih i nepokretnih dobara. Između ostalog ne postoji ni dokument iz 1945. godine kojim se potvrđuje preuzimanje Ikone presvetle Bogorodice Filermose. Od 1929. godine Ikona se nalazila kod kralja Aleksandra Karađorđevića ali je kralj Petar II Karađorđević prije napuštanja zemlje, predao na čuvanje Manastiru Ostrog. Takođe, ne postoji ni rješenje iz 1978. godine kojim se potvrđuje vlasništvo drzave nad Ikonom. Držalac ikone je Narodni muzej Crne Gore, koji je to postao aktom Vlade Crne Gore, odnosno Republičke komisije za vjerska pitanja od 20. januara 1978. Papiri se negdje zaturili…  Takođe, ne postoji dokument da li Ikona treba da se čuva u muzeju. Ili u nekom od crkvenih objekata za što se zalaže ministrica Vesna Bratić.

Za vrijeme petodnevne „vladavine” mr Milene Martinović krenulo se sa rekonstrukcijom cetinjskog manastira. Za nju su trebali posebni konzervatorski uslovi i prije svega saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Detektor saznaje – Mitropolija je zaboravila proceduru. Ili je  smatrala da joj saglasnost i ne treba.  Kao slučaju sanacije prilaznog stepeništa  Cetinjskog manastira kada je samo obavijestila Upravu da su radovi toga i toga datuma završeni.

Uglavnom, ode Milena Martinović. Njen prethodnik, bivši direktor Božidar Božović, DPS kadar, bio se prešaltao u nove vladajuće redove. Skrasio se kao  pomoćnik direktora za UNESCO.  No, preplivavanje nije uspjelo. Vlada ga je nedavno smijenila.

Bez direktora se ne može. Ministrica je na elektronskoj sjednici Vlade postavila Mladena Zagarčanina, arheologa iz Bara, na mjesto najnovijeg v. d. direktora Uprave za zastitu kulturnih dobara. Među ostalim kriterijuma za postvaljenje, jedan, po novome, veoma važan je ispunio: njegove fotografije sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem i ostalim svještencima iz Mitropolije krase društvene mreže. Uoči stupanja na funkciju najavio je jedan od prioriteta: “ Pronalaženje zajedničkog jezika s crkvom kojoj pripada veliki broj nepokretnih kulturnih dobara”. Prioritet će biti ispoštovan. Već prvog radnog dana u četvrtak ujutro direktor je zakazao sastanak sa Mitropolijom.

Da li će sa novim direktorom osvježiti u Upravi, čuće se. Pošto dolazi iz Bara sljeduju mu auto i vozač, njihove dnevnice i benzin. I, naravno, varijabila. Sve kao što je imala i njegova sugrađanka Anastazija Miranović kad je, u ime DPS-a, bila direktorica Uprave.

Koliko je nova valast ljuti protivnik nepotizma i partijskog zapošljavanja kazuje i opjevani podatak da je Vesna Bratić za  v.d. direktoricu podgoričke Gimnazije Slobodan Škerović postavila Biljanu Vučurović, suprugu poslanika i odbornika Jovana Jola Vučurovića, poznatog po vatrenom negiranju genocida. Za v.d. direktoricu OŠ Narodni heroj Savo Ilić u Kotoru  postavila je profesoricu Smiljanu Lazović, odbornicu  Demokratskog fronta. U Budvi je za v.d. direktoricu Srednje mješovite škole Danilo Kiš imenovana profesorica Nada Purić, bivša potpredsjednica Socijalističke narodne partije (SNP) koja je u januaru napustila tu stranku i dala podršku predsjedniku Opštine i lideru koalicije ,,Za budućnost Budve“ Marku Batu Careviću. Svega još tu ima.

U Crnoj Gori, prema zvaničnim podacima, postoje 162 državne osnovne škole, 50 srednjih škola i 21 predškolska ustanova, 13 muzičkih škola, dva obrazovna centra, tri resursna centra, deset učeničkih i studentskih domova i četiri internata. Na smijenjena mjesta direktora do sad je postavljeno svega 7 ljudi koji ne pripadaju „pravoslavnoj većini”. Eto tako.

Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo