Povežite se sa nama

INTERVJU

SRĐAN STANOJEVIĆ, REDITELJ: Umjetnici služe vlastima

Objavljeno prije

na

MONITOR: ,,Kume krvi bi ti dao, a ne 10 eura, al nemam”, čuh u kafiću repliku iz Vašeg video klipa. Kako ste došli na ideju da ih snimate i publikujete i da li ste očekivali ovakav odjek u javnosti?
STANOJEVIĆ: Citat iz klipa koji ste čuli, kumari i meni kroz osmjeh svakodnevno upućuju naši sugrađani, i ne samo taj. Pošto zbog posla obilazim Crnu Goru, moram reći da se to dešava u svim našim gradovima. Imponuje mi kad oštro kritikujem naš mentalitet, a pritom ih nasmijem, mislim da jedino tako kritika i uspijeva.

Ideja je posljedica moje ,,bolesti” što ne snimam, i sigurno je ovo jedna terapija koja mi prija. Ideja mi dolazi samo u trenucima kad sam sam, kad je pozivam, kad samo o njoj mislim. To traje djelić sekunde, u kojoj mi se izvrti klip, i u kojoj ga usvojim. Snimanje i montaža traju oko pet minuta. Nema tu ponavljanja snimajućeg dubla, to se sve iz prve snimi, bez razmišljanja o tehničkim detaljima, kompoziciji kadra, loše snimljenom zvuku itd. To je draž klipa, da bude iskren, amaterski i da ideju istakne u prvi plan.

Što se odjeka tiče, nisam razmišljao o tome. Jer ako uživate u tome sto radite, i to zabilježite, onda ne sumnjate da neće i drugi uživati, i da će se preispitati, kao što se i ja preispitujem, a to je jedini cilj mojih klipova. Mi kao društvo nismo skloni tom preispitivanju, a to je vrlina, to je jedna prava vrijednost. Kumara više prati odjek, kaže da smo pokrili Balkan, ali i da smo stigli do kompletne dijaspore, na svim kontinentima, ali obavezno uz to konstatuje da nemamo buve (eura).

MONITOR: Prepoznaju li vas ljudi na ulici?
STANOJEVIĆ: Kumara je karakterističan lik, tako da njega prepoznaju svi, mene mnogo manje, čak ima situacija kad smo zajedno, kad prošetamo ili sjedemo na piće, njega svi prepoznaju, a mene rijetko ko. Ipak je kumara jedan oriđinal, i zasluženo je mnogo popularniji.

MONITOR: Razumiju li gledaoci ovaj vid satire, kako komentarišete reakcije?
STANOJEVIĆ: Nisam baš siguran da svi kapiraju, a to vidim kroz komentare na portalu Vijesti, koji objavljuje naše klipove. Tu je nekim ljudima strašno bitno jesmo li Podgoričani ili smo ovi drugi, i njihovo interesovanje za takve stvari samo otkriva da su oni u stvari naša prava ciljna grupa. Igrom slučaja smo Podgoričani, imamo podgorički naglasak, što ama baš nikakve veze nema sa ovim što radimo.

MONITOR: Planirate li snimanje filma ili je to još uvijek ,,nemoguća” misija u crnogorskim uslovima?
STANOJEVIĆ: Planiramo naravno, ali u našoj državi je nemoguća misija bilo što uraditi ako ne pripadate nečemu čemu ja ne želim da pripadam. Baviti se umjetnošću podrazumijeva da ste pod broj jedan slobodni, a većina naših ,,umjetnika” sklizne u partiju i zastupa mišljenje partije. To je smiješno, to je jedan od razloga što smo došli u situaciju iz naših klipova, jer umjetnici služe vlastima, a ne vlast umjetnicima. Voljeli bismo da snimimo film, imamo gotov scenario, podijeljene uloge, tu su Brčko, Sejdo, Dejan Ivaničić, Miga, Ljubo Đurković, Julija Milačić, Dušica Vugdelić, slikar Miki Popović i ostali, ali novca za snimanje nemamo, iako bi sa bijednih (kad je snimanje filma u pitanju) 20 hiljada eura završili film, koji bi iz jednog potpuno atipičnog ugla, skenirao godine našeg propadanja. Nedavno je u Crnoj Gori osnovan Filmski centar, koji se bavi dodjelom sredstava za snimanje filma, ali koji je opet jedna politička institucija, a ja se ježim od takvih institucija. Tako da ste u pravu kad kažete ,,nemoguća” misija za ljude koji ne pripadaju političkim partijama i nemaju mišljenje partije.

MONITOR: Još uvijek nijeste diplomirali režiju na cetinjskom FDU. Zbog čega?
STANOJEVIĆ: Opet prokleti novac, odnosno političko nepripadanje, rekao bih. Javio sam se prije par godina na konkurs Ministarstva kulture za neka mala sredstva sa kojima bih uspio da snimim diplomski film. Država koja vas je školovala uvijek pomogne svojim studentima da diplomiraju, međutim meni nisu htjeli pomoći, tako da će na početku mog diplomskog filma biti ispisan telop ,,Ovaj film nije htjelo da podrži Ministarstvo kulture Crne Gore”. Raspitivao sam se za obrazloženje zbog čega su me odbili, ali bezuspješno, sve do dana kad sam, jednog od tri člana komisije, našeg glumca Mirka Vlahovića lično pitao zbog čega moj film nije podržan. Rekao mi je da taj scenario uopšte nije došao do komisije, što znači da ga je neko iz Ministarstva kulture odmah sklonio.

Mislim da oko 70 posto projekata, koje su finansijski podržali, nikad nije snimljeno, niti će se ikad snimiti, pa možemo pretpostaviti da se radi o nekoj vrsti apanaže za neke zasluge. Nakon toga mi se desilo da moja prijateljica koja ima producentsku kuću insistira da na sljedećem konkursu Ministarstva konkurišemo sa scenarijom za moj diplomski film koji joj se mnogo dopao. Ministar kulture bio je Janko Ljumović, i nisam bio saglasan jer sam znao da su u prijateljskim odnosima, ali ona je bila uporna. Međutim, nakon par dana mi je saopštila da ipak iz nekog razloga ne možemo konkurisati. Meni su razlozi više nego jasni, i vjerujte da mi strašno imponuju.

MONITOR: Umjetnost može biti subverzivna, žigosati mane društva, vlasti, mentaliteta, ali takvi vidovi kreativnosti u Crnoj Gori su još na nivou ekcesa. Kako to tumačite?
STANOJEVIĆ: Mi smo postali jedno plagijatorsko društvo u svim segmentima, pa i u umjetnosti. Nikad me kopija nije mogla inspirasati, a nadam se da se to i vidi iz klipova koji su tema ovog razgovora. ,,Ne talasaj” je ključ uspjeha u ovom društvu, sa kojim se moj mentalni sklop i karakter nikad neće saglasiti. ,,Pripadanje” je jedna sigurnost koja vam garantuje mnogo lakši put u životu, ali to je put koji ne vodi niđe.

Nakon prvog klipa nisam razmišljao o serijalu, međutim pozvao me moj bivši profesor iz TV režije na FDU Cetinje Draško Đurović koji mi je odmah rekao da moram da nastavim, jer će klip kog je vidjelo oko milion ljudi na društvenim mrežama i portalima, upravo biti eksces ako stanem. Shvatio sam da je u pravu i nastavio, i najiskrenije mislim da je nastavak snimanja njegova zasluga.

MONITOR: Čini se da i nema baš neke smislene alternative, a mladi uglavnom ćute. Zašto?
STANOJEVIĆ: Alternative ima, ali je u godinama, što je samo po sebi apsurd. Društvo u kom je alternativna scena u petoj ili šestoj deceniji života, je društvo koje stagnira tri decenije, čega smo svi svjedoci, iako svi to nećemo priznati. Ćento s Dodestovcima, Brčko, Miško Đukić, Sejdo, Miga, Saša Radović, Zoko… su bili alternativa devedesetih godina. A ako me sad pitate ko pripada našoj alternativnoj sceni, reći ću vam Ćento s Dodestovcima, Brčko, Miško Đukić, Sejdo, Miga, Saša Radović, Zoko… tako da je to najbolji primjer za moju tvrdnju da smo u teškoj stagnaciji, a samo pokušajte da zamislite kakva bi to alternativna scena bila da su tada imali internet, mobilne telefone, društvene mreže… Mladi, za koje jedino i možemo vezati alternativu, ćute. Meni je to jedna ozbiljna nepoznanica za koju se često interesujem, a koju stvarno ne umijem da objasnim u tehničko-tehnološkoj eri, u kojoj vam je potreban samo telefon, kog Crnogorci dobiju najkasnije za osmi rođendan, da kažete svima sve što mislite. Ali ako moram da kažem što je razlog tome, rizikovaću da kažem neku glupost, pa ću reći da su opet političke partije umiješale prste, pa vrbuju mlade članove u adolescenciji, što je užasno, i što je jedan sektaški pristup mladim ljudima. Gledam ih svakodnevno na društvenim mrežama kako nose nekakve kutije s potpisima, mašu nekakvim zastavama i aplaudiraju nekakvim vođama. Iskreno mi ih je žao.

MONITOR: Koliki je, u društvu kao našem, gdje su glavne zvijezde političari, pjevači, starlete…, uticaj umjetnosti i ljudi iz kulture?
STANOJEVIĆ: Bilo bi uticaja, nismo mi glupa nacija, ali upravo ovi koje pominjete su zauzeli sva mjesta koja pripadaju umjetnicima. Zauzeli su bine, medije i potjerali umjetnike koji su odbili da uđu u njihove redove, ali prostor sa kojeg nas, srećom, ne mogu izopštiti je internet, koji preuzima primat od konvencionalnih oglašivača, i to moramo koristiti.

MONITOR: Spremate li, zajedno s kumarom, još neke video klipove?
STANOJEVIĆ: Ne spremam, ali će ih sigurno biti. Dok sam Vam odgovarao na pitanja, dobio sam ideju za novi klip, tako da uskoro možete očekivati da se kumara i ja opet javimo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Kod nas se nije desila promjena, nego zamjena vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vidimo da je anahroni dio ove vlasti preuzeo kontrolu nad mnogim procesima i da demokratija i njene vrijednosti nazaduju. Zato sve više ljudi razumije da će se teško desiti da eventualni povratak DPS-a može učiniti da u ovom segmentu bude gore, pa je i mantra o toj opasnosti sve manje učinkovita

 

 

„Za one koji pažljivije i bez pristrasnosti prate dešavanja na našoj političkoj sceni, možemo reći da prošlonedjeljna dešavanja u zgradi SO Budva nijesu iznenađenje. Budva predstavlja kontinuitet podrivanja demokratskih procesa na koje smo pripremani, odnosno drilovani kroz operacije Šavnik, Andrijevica, ali i one sa neustavnim odlaganjem izbora i sličnim poduhvatima“, kaže u razgovoru za Monitor Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. „Cilj tih priprema je da nam nezamislive i neprihvatljive stvari postanu normalne i da svako kome se ne sviđa izborni rezultat može, pod firmom volje naroda, nasiljem spriječiti formiranje vlasti koje ne podrazumijeva da i oni dobiju svoje parče.

MONITOR: Da li se tako zaista brani ‘volja birača’ ili su u pitanju neki drugi, lakše mjerljivi interesi?

KOPRIVICA: U pitanju je neutaživa potreba za vlašću. I to je početak i kraj svih dilema. Samo što je za odbranu te vlasti volja naroda dobra zavjesa koja može, za manji broj ljudi, prikriti nečasne i nedemokratske namjere aktera.

Frazom ”branimo volju naroda” pokušavaju se pokriti kriminalne aktivnosti i nasilje kojima se žele blokirati demokratski procesi, a Budvu pretvoriti u Šavnik, koji je događaj bez presedana u zemljama koje su odmakle na putu pristupanja EU. Takav princip udario je temelje i pokušao normalizovati pristup da kad god se nekom ne sviđaju rezultati izbora ima legitimno pravo da nasiljem ostvaruje svoje partikularne interese.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ASIM MUJKIĆ, PROFESOR FAKULTETA POLITIČKIH NAUKA U SARAJEVU: Ono što je Medvedev Putinu, to je Vulin Vučiću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ni jedna odluka Dodikovih predstavnika u institucijama BiH, ne može biti donijeta bez odobrenja Vučićevog režima

 

 

MONITOR: Iz Sarajeva je upućena i protestna nota Beogradu u vezi sa učešćem najviših funkcionera Srbije na proslavi Dana RS. Potpredsjednik Vlade  Srbije i senator RS, Aleksandar Vulin, stavio je ulogu RS u centar srpskog sveta. Koliko politika „a la Vulin“- a koliko ponašanje zvaničnog Sarajeva utiču na raspoloženje i političke stavove Srba u BiH?

MUJKIĆ: Kada otvoreno podržavate protivustavne aktivnosti u susjednoj zemlji vi činite otvoreni neprijateljski akt prema toj državi koji se nikakvom slatkorječivošću o poštovanju Dejtona i suvereniteta ne može prikriti. Ono što je Medvedev Putinu, to je Vulin Vučiću, dakle-glasnogovornik one stvarne politike, politike koju taj režim valja „ispod tezge“. Vulin je Vučićeva dvorska-ili bolje reći radikalska luda koja, kreveljeći se, govori sve kako jeste. Od njega se, po potrebi, Vučić može ograditi, može ga javno izgrditi, ali to političko dvoglasje postiže  cilj koji je vidno narušavanje sigurnosne situacije u cijelom regionu. Zvanično Sarajevo u ovom odnosu snaga, gdje preko satelitskog režima Milorada Dodika i njegovih ljudi u institucijama BiH nijedna odluka ne može biti donesena bez odobrenja Vučićevog režima, ima uglavnom inferiornu i reaktivnu poziciju. Te reakcije su najčešće infantilne.

MONITOR: Posle junskog Svesrpskog sabora i Deklaracije, Vučić kao da pokazuje još veću lojalnost Dodiku. Mimo sabora, proslava i deklaracija, koliko ih je povezala novootkrivena uzajamnost- posebno kada se radi o glasanju Srba iz RS na lokalnim izborima u Srbiji?

MUJKIĆ: Kriza u koju je zapao Vučićev režim u posljednju godinu ili dvije ga izbacuje na čistinu. On mora dodatno mobilizirati snage pa se tješnje, na obostranu korist, uvezuje s Dodikom. Platforma te združene mobilizacije krunisana je Deklaracijom Svesrpskog sabora- koja je u operativnoj dimenziji, u stvari mehanizam za očuvanje anahronog, autoritarnog radikalsko-nacionalističkog režima i s jedne i s druge strane Drine, a ogleda se u osiguravanju glasača kako u Srbiji, tako-kad zatreba i u Srebrenici, u osiguranju mitingaškog tijela, a pogotovo u osiguranju unosnih profita. Vučić je oličenje kontinuiteta radikalske politike i kao pravi izdanak te opcije-onda kada se nađe priklješten ili nadjačan, počinje da kuka i da drami, da se prikazuje kao žrtvom, da se sprema atentat na njega i može čak da nas zavara tom svojom prijetvornošću. Onda glumi nekog racionalnog političara hladne glave, poziva na dijalog. Ali koordinate njegovog političkog djelovanja dubinski su određene rečenicom, koju bilo ko normalan ne bi rekao ni u šali- ubiti sto Muslimana za jednog Srbina ili onim sramotnim lijepljenjem imena Ratko Mladić preko imena  Zorana Đinđića. To je kontinuitet krvavih režimskih ruku kojeg hrabri studenti širom Srbije ovih dana izvode na čistac.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ERIK GORDI, PROFESOR POLITIČKE I KULTURNE SOCIOLOGIJE, UNIVERZITETSKI KOLEDŽ-LONDON: Nova vlada SAD neće riješiti ni globalne sukobe, ni sukobe unutar sopstvene stranke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pojavljuje se pitanje da li će UK pokušati ponovo da se približi Evropi u vrijeme kada SAD postaju manje pouzdane. Možda će biti značajna razlika između evropskog i američkog javnog mnjenja, jer u Evropi postoji veća simpatija prema Palestincima nego u SAD

 

 

MONITOR: Kako ocjenjujete spoljnu politiku laburističke vlade Kira Starmera? Šta bi danas-posebno poslije pada sirijskog režima Bašara al Asada, trebalo da znači stav premijera Starmera u razgovoru sa Mahmudom Abasom iz jula 2024-3, da priznanje države Palestine vidi u sklopu mirovnog procesa na Bliskom istoku?

GORDI: Bilo je razloga da se mnogo očekuje od Starmera na početku, s obzirom da se on afirmisao kao pravnik specijaliziran za ljudska prava, i njegov ministar inostranih poslova je sin imigranata iz Guyane. Njih su dvojica bila u stanju da pokažu razumevanje za teška iskustva civila, za neophodnost primene međunarodnog humanitarnog prava i za političke probleme koji dolaze zajedno s okupacijom teritorije. Kad je ova vlada tek bila izabrana izgledalo je kao da će od nje nečega od toga biti. Ali uglavnom su se povukli od tih početnih stavova u strahu da se ne zameraju SAD. Sad je pitanje da li će Starmer imati isto poštovanje prema Trampu kao što je imao prema Bajdenu. I i isto tako se pojavljuje pitanje da li će UK pokušati ponovo da se približi Evropi u vreme kada SAD postaju manje pouzdane. Možda će biti značajna razlika između evropskog i američkog javnog mnjenja, jer u Evropi postoji veća simpatija prema Palestincima nego u SAD-u.

MONITOR: Starmera i druge evropske lidere uznemirila je ofanziva „političkih direktiva“ Ilona Maska. Od UK Mask je tražio da iz zatvora pusti Tomija Robinsona, lidera krajnje desnice. Podržao je i njemačku ultra-desničarsku AFD, sve sa pozicije spoljnjeg savjetnika Donalda Trampa. Da li Mask nagovještava Trampovu politiku prema Evropi?

GORDI: Najbolje bi bilo zaboraviti malo na Maska. Radi se o osobi koja priziva sažaljenje, ideje su mu loše i vidi se da u društvu nije ni voljen ni poštovan. Sada izigrava vrhunac hubrisa, a to jedino može završiti u degutantnom poniženju. Neprijatno je gledati tu jeftinu dramu.

Iza njegove aktivnosti stoji stari projekt o ujedinjenju evropske pa onda svetske desnice. Drugi ljudi su to pokušavali, nikada nije išlo dobro. Prvo treba imati na umu da su možda svi desničari nacionalisti, ali za “svoje” nacije, pritom su šovinisti pa se međusobno ne podnose. Drugo, možda jesu desničari rasisti i sve što ljudi poput Trampa vole, ali uglavnom su i antiamerički.

MONITOR: Lideri konzervativaca Liz Trast i Boris Džonson bili su i na Republikanskoj konvenciji u julu… Nazire li se stav vladajućih Laburista prema novoj američkoj administraciji?

GORDI: Očigledno im ne ide lako. S jedne strane Tramp predstavlja čistu negaciju svih socijaldemokratskih vrednosti za koje se Laburistička stranka zalaže, pa čak i negaciju liberalnih vrednosti Starmerovog krila stranke. S druge strane, Britanija gaji istorijski bliske odnose sa SAD-om i ne bi bilo preterano reći da u određenoj meri zavisi od SAD-a u ekonomskoj i političkoj sferi. Britanski političari pokušavaju da nađu odmeren način da čuvaju taj odnos a da pritom ne gube sav integritet i svo samopoštovanje. Više je nego očigledno da će UK morati da popravi svoje odnose s Evropom. U nekom smislu pomaže to što ovih dana Trampov glasnogovornik Mask napada Starmera i druge britanske zvaničnike, i podržava domaće rasiste u Britaniji, jer to Starmeru daje slobodu da pravi veću distancu od američke politike.

MONITOR: Može li se očekivati da Tramp i njegova administracija-odmah na početku mandata, iskoriste krize vlasti u više evropskih zemalja- posebno u Francuskoj i Njemačkoj, i nametnu već nagoviještene carinske i druge restrikcije?  Šta će biti sa starim evro-atlantskim savezništvom?

GORDI: Ne znam šta će biti s carinskim merama. Razumno bi bilo očekivati nešto nekoherentno u kojemu se ideološko samopokazivanje meša s očiglednim izuzecima od carinske politike za političke podržavaoce i prijatelje.

Alijansa s Evropom svakako ne zauzima visoko mesto na spisku prioriteta dolazeće administracije. Ako gledate onu malu programsku dokumentaciju koju imaju, na primer “Projekat 2025,” videćete da oni gledaju na svet kao na plen koji treba biti podeljen između tri velike sile: SAD, Kine i Rusije. Nema tu mesta za saveznike u Evropi, naročito ne za saveznike koji bi mogli pružati nekakvu alternativu desničarskom fundamentalizmu.

MONITOR: Djeluje da se za Trampov povratak-bar verbalno, najbolje pripremio Mark Rute, generalni sekretar NATO. On je još prije Trampove pobjede rekao da se nje ne treba bojati. Kako se očekuje da SAD krenu da rješavaju pitanja globalnih ratnih žarišta, može li se očekivati da se promijeni stari kritički odnos Trampa prema NATO?

GORDI: Naravno da neće nova vlada SAD-a rešiti globalne sukobe! Neće rešiti ni sukobe unutar sopstvene stranke.

Na pitanje-da li se treba bojati, uglavnom čujem dve priče. Prva priča vam je već poznata, a to je da preti velika opasnost od administracije koju će voditi jedan potpuni ignoramus bez osnovnih vrednosti, koji prezire i demokratiju i fundamentalna načela civilizacije. Druga priča je da su sve te strepnje preterane, da nismo videli do sada nikakve dokaze da taj čovek može da izvede nešto sasvim obično a kamoli nešto ambiciozno-i da će se, uglavnom, nova administracija ponašati kao sve američke administracije do sada, samo u karikaturalnoj formi.

MONITOR: Emanuel Makron je rekao da bi Ukrajina trebalo da smanji svoja očekivanja u vezi sa teritorijalnim aspektom mirovnog rješenja. U vrijeme krize svoje Vlade, Olaf Šolc je telefonom razgovarao sa Vladimirom Putinom. Da li se EU priprema da ne ispusti kakav-takav uticaj na budućnost Ukrajine ali i Evrope?

GORDI: Više je verovatno da će se Evropa potruditi da podržava Ukrajinu i bez američke podrške. I, verovatno, Evropa ima kapacitet za takvu podršku. Ali to neće biti dovoljno da Ukrajina izvojuje pobedu u ratu, ako pod pobedom podrazumeva povratak cele teritorije i eliminaciju opasnosti od nove agresije s ruske strane. Ne može pobediti ni Rusija, ako imamo na umu da je njihov početni cilj bila promena režima u Ukrajini-i to u roku od tri dana. Politički pritisak od SAD-a će, verovatno, učiniti da zaraćene strane moraju da idu na pregovore. Naravno da ne mogu predvideti ishod takvih pregovora, ali najverovatnije će Rusija pristati da vrati neke teritorije u Ukrajini, a Ukrajina će vratiti Kursk.

MONITOR: EU snažno verbalno ali ne tako jasno u svojim aktivnostima, podržavaju integraciju Zapadnog Balkana u njihov prostor. Hoće li Tramp-kako neki polušaljivo komentarišu  –  i u svojoj politici prema ZB, najviše brinuti o svom, i krugu svojih rođaka i prijatelja, političkom  i materijalnom interesu?

GORDI: Rođaka malo ima u regionu, tu bi bila porodica njegove supruge u Sloveniji, pa možda neke sumnjive investicije njegovog zeta po Srbiji i Albaniji. Sve u svemu, nije lako pronaći neki materijalni interes u regionu koji bi mogao značajno uticati na politiku američke administracije. Jedino, kao što je bio slučaj kada je podržao državni udar u kosovskom parlamentu i iskoristio rezultirajuću kratkoročnu vladu da napravi neki spektakl sa šatro dogovorom između Kosova i Srbije, možda će se naći neki trenutak u kojemu neke države u regionu  budu korisne za propagandu. Inače će mu Balkan, srećom, ostati nebitan. Vara se režimska štampa u Srbiji koja misli da je njihova strana nešto dobila izborom Trampa.

MONITOR: Tramp se,-za sada, drži predizbornog obećanja da će carina na kinesku robu biti 60 posto.  Da li Tramp zbog svojih ekonomsko-političkih interesa ali i globalnog uticaja, ovim navodima samo ucjenjuje Si Đinpinga kojeg je, neuobičajeno, pozvao i na svoju inauguraciju?

GORDI: Greška bi bila računati da njegova predizborna obećanja znače bilo šta.

MONITOR: Koliko će pad Al Asada u Siriji i povlačenje Rusije (sem baza), uticati na sudbinu Bliskog istoka i posebno na palestinsko pitanje?

GORDI: Ne mogu predvideti budućnost, naravno, ali jasno je da je uticaj Rusije u regionu u padu, kao i da će Izrael da iskoristi situaciju da ojača svoju poziciju spram Sirije i Libana. Treba napomenuti da novonastala situacija dosta povećava i uticaj Turske u regionu. Teško je ići dalje od toga, pogotovo kada još uvek nisu konsolidirane nove vlasti u Siriji, pa još i ne znamo kakav će im biti politički karakter.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo