Prema podacima, koji se mogu naći na sajtu Ministarstva za ljudska i manjinska prava, u 11 crnogorskih opština formirani su savjeti za rodnu ravnopravnost. Koordinatori su imenovani u 20, u pet formirane kancelarije za rodnu ravnopravnost, dok su u devet opština usvojeni lokalni akcioni planovi. U 10 opština usvojena je odluka o rodnoj ravnopravnosti. Zvanično je saopšteno i da je nakon lokalnih izbora koji su organizovani tokom 2014. godine znatno povećan broj žena odbornica u lokalnim skupštinama (25, a u nekim opštinama 32 odsto). Zvanična statistika ohrabruje. Međutim, ta slika se mijenja, ukoliko se krene u ozbiljnije analize.
Od donošenja Zakona o rodnoj ravnopravnosti 2007. te njegovih izmjena i dopuna 2015. godine, značajno je unaprijeđen zakonodavni okvir. Taj zakon, kako su više puta naglasili iz resornog Ministarstva, predstavlja najvažniji instrument vođenja politike rodne ravnopravnosti. Normativi i institucionalni okvir na lokalnom nivou, treba da garantuju jednake šanse i mogućnosti za žene i muškarce. Donošenje lokalnih planova je obaveza, koja proističe iz Plana aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori 2013-2017. godine.
Međutim, neke opštine još nijesu uradile ni taj formalni posao, a jedna od njih je i Kolašin. Predsjednica Opštine Željka Vuksanović kaže da je za to više razloga.
,,Moje mišljenje je da akcioni planovi za rodnu ravnopravnost, kao i u još nekim oblastima, ne donose previše koristi niti znače pomake u rješavanju problema na koje se odnose. Možda možemo da kažemo da smo mi i bez lokalnog plana obezbijedili učešće znatnog broja žena na rukovodećim funkcijama i to je naš uspjeh. U ovoj sredini žene su se prihvatile rukovođenja, onda kad muškarci nijesu mogli ništa više učiniti ili su se uplašili problema”, rekla je ona.
Vuksanovićeva planira da kod Svjetske banke konkuriše s projektom, koji bi dao realnu sliku stanja u Kolašinu u mnogim oblastima, pa i rodnoj ravnopravnosti. Tek poslije tog presjeka i detaljnih analiza praviće se i planovi, koji odgovaraju objektivnom stanju. Tako će biti i kada je riječ o položaju žena.
,,Inače, mislim da su učešću žena u javnom životu najviše doprinijele izmjene i dopune Zakona o izboru odbornika i poslanika. Tek kad su bili primorani, u političkim partijama kandidovali su žene, na žalost. Ali ako budemo čekali da se prvo promijeni svijest, mnogo ćemo izgubiti. Pokazalo se da je najdjelotvornije kad se mora”, zaključuje prva žena kolašinske izvršne vlasti.
Lokalni plan aktivnosti, kao osnovni dokument za postizanje rodne ravnopravnosti ima predviđeni okvir djelovanja za vremenski period od četiri godine. Obrazovanje sa ciljem razvijanja svijesti o važnosti obrazovanja u postizanju rodne ravnopravnosti, zdravlje sa ciljem zaštite i unapređenja zdravlja žena, ekonomija i održivi razvoj sa ciljem poboljšanja ekonomskog statusa žena i ravnopravan pristup žena i muškaraca ekonomskim resursima, neke su od oblasti djelovanja definisanih tim dokumentima. Zatim tu je i eliminisanje svih oblika nasilja nad ženama i nasilja u porodici, institucionalni mehanizmi za postizanje rodne ravnopravnosti, politika i odlučivanje sa ciljem postizanja ravnopravnog učešća žena i muškaraca na svim nivoima odlučivanja, kao i mediji, kultura i sport a sve sa ciljem uvođenja politike rodne ravnopravnosti i suzbijanja rodnih stereotipa.
Nekolicina muškaraca, lokalnih funkcionera iz opština koje su već donijele lokalne planove nijesu znali šta su sve usvajajući ih preuzeli kao obavezu. Često nijesu mogli ni da kažu ko je osoba iz njihove lokalne uprave koja je zadužena za tu oblast. Neki od njih priznaju i da su te podzakonske akte samo prepisali, mijenjajući tek statističke podatke koji se odnose na njihovu opštinu. Argumentujući stav da u njihovim opštinama žene imaju ista prava kao muškarci navodili su imena po nekoliko žena koje su na funkcijama ili vode institucije i preduzeća.
Da je senzibilisanost za problem rodne ravnopravnosti osnov za implementaciju zakona na lokalnom nivou, tvrdi Fatima Međedović-Begović, koja je u beranskoj Opštini zadužena za realizaciju lokalnog akcionog plana. Iako naglašava da je taj akt usvojen tek prošle godine, smatra da su napravljeni značajni koraci.
,,Presudno je odabrati osobu kojoj će taj posao biti povjeren. Od lokalnog akcionog plana neće biti mnogo koristi ukoliko osoba koja koordinira njegovu realizaciju nije motivisana da radi na tome, to jest svjesna problema koje treba da rješava. Od velike važnosti je i prethodna edukacija, informisanost i riješenost da se kod izvršne lokalne vlasti izborite da finansiranje tog projekta dobije što više prostora”, kaže ona.
Prema njenim riječima, nacrtom budžeta u beranskoj lokalnoj upravi prethodno je bilo predviđeno svega 2.000 eura za tu oblast, ali se zahvaljujući njenom učešću na javnoj raspravi došlo do znatno većeg iznosa. Tako su sada u fazi realizacije projekti, koji se tiču ženskog preduzetništva, preventivnih pregleda žena iz marginalizovanih grupa, kursevi jezika, koji se organizuju za nezaposlene…
U mojkovačkoj Opštini tvrde da je mnogo za realizaciju lokalnog plana učinila glavna administratorka Maja Ikervari, a sada je za te poslove zadužena Milica Ristić. Ona uspjeh lokalnog plana, kaže, mjeri konkretnom podrškom ženama. U tome se, tvrdi Ristićeva, donekle i uspjelo, prije svega kada je riječ o nekoliko preduzetnica sa sela. Upotreba rodno senzibilnog jezika, takođe je zaživjela, kaže ona, u mojkovačkoj lokalnoj upravi bar u zvaničnim dokumentima.
,,O tome zaista vodimo računa, mada nije proteklo bez otpora. Začudo, žene su se u početku jako čudile što za njihova zanimanja poštujemo pravila rodno senzibilnog jezika. Naravno, može mnogo više i bolje, ali ja sam kao žena, Mojkovčanka i službenica lokalne uprave zadovoljna”, kaže Ristićeva.
Zadovoljni su i u bjelopoljskoj Opštini, gdje su donijeli već drugi lokalni plan i imaju i kancelariju za rodnu ravnopravsnost. Njihovo iskustvo govori da izvršna vlast razumije važnost rodne ravnopravnosti i pomaže koliko može. Sredstva za projekte obezbjeđuju se i na druge načine, pa se, kako kažu, zacrtano u planu sprovodi.
Ministarstvo, u saradnji s Misijom OSCE u Crnoj Gori, planira da do kraja godine uradi analizu potpisanih memoranduma o saradnji s lokalnim samoupravama. Ovi rezultati će poslužiti kao indikatori za kreiranje politike rodne ravnopravnosti u narednom periodu. Ukoliko bude volje da se javnosti, uz to, objektivno prezentuje do sada postignuta konkretna korist od tih akata, znaće se i da li su ambiciozni planovi o izjednačavanju položaja žena i muškaraca ostali još samo na papiru za zadovoljavanje forme ili je zaista napravljen bar jedan korak naprijed u svakodnevici crnogorskih žena.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ