Povežite se sa nama

OKO NAS

LOKALNI AKCIONI PLANOVI O RODNOJ RAVNOPRAVNOSTI: Zadovoljavanje forme

Objavljeno prije

na

Prema podacima, koji se mogu naći na sajtu Ministarstva za ljudska i manjinska prava, u 11 crnogorskih opština formirani su savjeti za rodnu ravnopravnost. Koordinatori su imenovani u 20, u pet formirane kancelarije za rodnu ravnopravnost, dok su u devet opština usvojeni lokalni akcioni planovi. U 10 opština usvojena je odluka o rodnoj ravnopravnosti. Zvanično je saopšteno i da je nakon lokalnih izbora koji su organizovani tokom 2014. godine znatno povećan broj žena odbornica u lokalnim skupštinama (25, a u nekim opštinama 32 odsto). Zvanična statistika ohrabruje. Međutim, ta slika se mijenja, ukoliko se krene u ozbiljnije analize.

Od donošenja Zakona o rodnoj ravnopravnosti 2007. te njegovih izmjena i dopuna 2015. godine, značajno je unaprijeđen zakonodavni okvir. Taj zakon, kako su više puta naglasili iz resornog Ministarstva, predstavlja najvažniji instrument vođenja politike rodne ravnopravnosti. Normativi i institucionalni okvir na lokalnom nivou, treba da garantuju jednake šanse i mogućnosti za žene i muškarce. Donošenje lokalnih planova je obaveza, koja proističe iz Plana aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori 2013-2017. godine.

Međutim, neke opštine još nijesu uradile ni taj formalni posao, a jedna od njih je i Kolašin. Predsjednica Opštine Željka Vuksanović kaže da je za to više razloga.

,,Moje mišljenje je da akcioni planovi za rodnu ravnopravnost, kao i u još nekim oblastima, ne donose previše koristi niti znače pomake u rješavanju problema na koje se odnose. Možda možemo da kažemo da smo mi i bez lokalnog plana obezbijedili učešće znatnog broja žena na rukovodećim funkcijama i to je naš uspjeh. U ovoj sredini žene su se prihvatile rukovođenja, onda kad muškarci nijesu mogli ništa više učiniti ili su se uplašili problema”, rekla je ona.

Vuksanovićeva planira da kod Svjetske banke konkuriše s projektom, koji bi dao realnu sliku stanja u Kolašinu u mnogim oblastima, pa i rodnoj ravnopravnosti. Tek poslije tog presjeka i detaljnih analiza praviće se i planovi, koji odgovaraju objektivnom stanju. Tako će biti i kada je riječ o položaju žena.

,,Inače, mislim da su učešću žena u javnom životu najviše doprinijele izmjene i dopune Zakona o izboru odbornika i poslanika. Tek kad su bili primorani, u političkim partijama kandidovali su žene, na žalost. Ali ako budemo čekali da se prvo promijeni svijest, mnogo ćemo izgubiti. Pokazalo se da je najdjelotvornije kad se mora”, zaključuje prva žena kolašinske izvršne vlasti.

Lokalni plan aktivnosti, kao osnovni dokument za postizanje rodne ravnopravnosti ima predviđeni okvir djelovanja za vremenski period od četiri godine. Obrazovanje sa ciljem razvijanja svijesti o važnosti obrazovanja u postizanju rodne ravnopravnosti, zdravlje sa ciljem zaštite i unapređenja zdravlja žena, ekonomija i održivi razvoj sa ciljem poboljšanja ekonomskog statusa žena i ravnopravan pristup žena i muškaraca ekonomskim resursima, neke su od oblasti djelovanja definisanih tim dokumentima. Zatim tu je i eliminisanje svih oblika nasilja nad ženama i nasilja u porodici, institucionalni mehanizmi za postizanje rodne ravnopravnosti, politika i odlučivanje sa ciljem postizanja ravnopravnog učešća žena i muškaraca na svim nivoima odlučivanja, kao i mediji, kultura i sport a sve sa ciljem uvođenja politike rodne ravnopravnosti i suzbijanja rodnih stereotipa.

Nekolicina muškaraca, lokalnih funkcionera iz opština koje su već donijele lokalne planove nijesu znali šta su sve usvajajući ih preuzeli kao obavezu. Često nijesu mogli ni da kažu ko je osoba iz njihove lokalne uprave koja je zadužena za tu oblast. Neki od njih priznaju i da su te podzakonske akte samo prepisali, mijenjajući tek statističke podatke koji se odnose na njihovu opštinu. Argumentujući stav da u njihovim opštinama žene imaju ista prava kao muškarci navodili su imena po nekoliko žena koje su na funkcijama ili vode institucije i preduzeća.

Da je senzibilisanost za problem rodne ravnopravnosti osnov za implementaciju zakona na lokalnom nivou, tvrdi Fatima Međedović-Begović, koja je u beranskoj Opštini zadužena za realizaciju lokalnog akcionog plana. Iako naglašava da je taj akt usvojen tek prošle godine, smatra da su napravljeni značajni koraci.

,,Presudno je odabrati osobu kojoj će taj posao biti povjeren. Od lokalnog akcionog plana neće biti mnogo koristi ukoliko osoba koja koordinira njegovu realizaciju nije motivisana da radi na tome, to jest svjesna problema koje treba da rješava. Od velike važnosti je i prethodna edukacija, informisanost i riješenost da se kod izvršne lokalne vlasti izborite da finansiranje tog projekta dobije što više prostora”, kaže ona.

Prema njenim riječima, nacrtom budžeta u beranskoj lokalnoj upravi prethodno je bilo predviđeno svega 2.000 eura za tu oblast, ali se zahvaljujući njenom učešću na javnoj raspravi došlo do znatno većeg iznosa. Tako su sada u fazi realizacije projekti, koji se tiču ženskog preduzetništva, preventivnih pregleda žena iz marginalizovanih grupa, kursevi jezika, koji se organizuju za nezaposlene…

U mojkovačkoj Opštini tvrde da je mnogo za realizaciju lokalnog plana učinila glavna administratorka Maja Ikervari, a sada je za te poslove zadužena Milica Ristić. Ona uspjeh lokalnog plana, kaže, mjeri konkretnom podrškom ženama. U tome se, tvrdi Ristićeva, donekle i uspjelo, prije svega kada je riječ o nekoliko preduzetnica sa sela. Upotreba rodno senzibilnog jezika, takođe je zaživjela, kaže ona, u mojkovačkoj lokalnoj upravi bar u zvaničnim dokumentima.

,,O tome zaista vodimo računa, mada nije proteklo bez otpora. Začudo, žene su se u početku jako čudile što za njihova zanimanja poštujemo pravila rodno senzibilnog jezika. Naravno, može mnogo više i bolje, ali ja sam kao žena, Mojkovčanka i službenica lokalne uprave zadovoljna”, kaže Ristićeva.

Zadovoljni su i u bjelopoljskoj Opštini, gdje su donijeli već drugi lokalni plan i imaju i kancelariju za rodnu ravnopravsnost. Njihovo iskustvo govori da izvršna vlast razumije važnost rodne ravnopravnosti i pomaže koliko može. Sredstva za projekte obezbjeđuju se i na druge načine, pa se, kako kažu, zacrtano u planu sprovodi.

Ministarstvo, u saradnji s Misijom OSCE u Crnoj Gori, planira da do kraja godine uradi analizu potpisanih memoranduma o saradnji s lokalnim samoupravama. Ovi rezultati će poslužiti kao indikatori za kreiranje politike rodne ravnopravnosti u narednom periodu. Ukoliko bude volje da se javnosti, uz to, objektivno prezentuje do sada postignuta konkretna korist od tih akata, znaće se i da li su ambiciozni planovi o izjednačavanju položaja žena i muškaraca ostali još samo na papiru za zadovoljavanje forme ili je zaista napravljen bar jedan korak naprijed u svakodnevici crnogorskih žena.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KRIZA MOJKOVAČKE VLASTI: Hoće li morati ispočetka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odbornici SNP-a niti dolaze na sjednice SO Mojkovac nit’ govore o tome šta im smeta kod koalicionih partenera sa kojima su na vlasti. Bitne odluke od kojih zavisi  kvalitet života u tom gradu čekaju na dogovor vlasti. Ili rasplet aktuelne krize na neki drugi način

 

Razgovori kojima je trebalo da počne rješavanje krize vlasti u Mojkovcu  još nijesu  ni zakazani.

Socijalistička narodna partija (SNP), koja je, u okviru koalicije Za budućnost Mojkovca, dio vlasti u tom gradu, bojkotovala je dvije sjednice Skupštine opštine (SO). Mojkovački parlament čine 14 odbornika koalicije koju je predvodila Demokratska partija socijalista (ostali u opoziciji), osim koalicije Za budućnost Mojkovca, četiri Demokrata, po dva iz Građanskog pokreta URA i koalicije Ne damo Mojkovac i jedan iz Ujedinjene Crne Gore. Nedolaskom dva, od tri, odbornika SNP-a i uz odstustvo opozicionih odbornika DPS-a, nije bilo moguće obezbijediti kvorum za odžavanje sjednice dva puta, tokom aprila. Zbog toga se, za sada, o zakazivanju nove ne razmišlja.

Iz SNP, navodno, koalicionim partnerima ne saopštavaju čime su nezadovoljni.  Zvanično, šturo i neprecizno  objašnjenje SNP-a  za nedolazak na sjednicu lokalnog parlamenta je „da se mora pažljivo napraviti potpuni koncept i strategija daljeg djelovanja i razvoja i zajednički pristupiti realizaciji tih programa”. Kažu i da „neće po automatizmu glasati sve što dođe kao predlog od izvršne vlasti u tom gradu“.  I demantuju  „insinuacije da će SNP, u Mojkovcu,  sarađivati sa bilo kim,  mimo postojeće koalicije”.

Konačno, najavljuju da će „dalje saradnja unutar kolaicije na vlasti zavisiti  od konstruktivnog pristupa koalicionih partnera”. Šta je bilo do sada nekonstruktivno, u SNP-u, za sada nijesu spremni da podijele sa javnošću. „Nije za novine“, odogovaraju iz te stranke na pitanja o tome čime su ih naljutili koalicioni partneri.

Predsjednik SO Marko Janketić (Demokrate)  je Monitoru kazao da ne zna kada će moći zakazati dva puta odlaganu sjednicu. Podsjeća da za to, prema poslovniku, još ima vremena, ali da bi, kako kaže, „dobro bilo da se nesporazumi rješavaju što prije“. Pomaka u razgovorima sa SNP-om, u odnosu na minuli mjesec, međutim, nema.

„Još nije bilo razgovora sa SNP-om, iako je trebalo da se sastanemo minule sedmice. Pomaka nema, pa, nažalost, ništa novo ne mogu reći.  Mislim da bi trebalo prvo da se stavari riješe u okviru koalicije Za budućnost Mojkovca, pa onda da se razgovora i na nivou vladajuće kaolicije u Mojkovcu. Ni dalje nemam jasno saopšten razlog SNP-a za bojkot sjednica SO“, tvrdi Janketić.

Razgovore u okviru koalicije Za budućnost Mojkovca, kako kažu u DF-u,  očekuju ubrzo. No, ista očekivanja imali su i sredinom aprila.  Kako  su nezvanično rekli, ni njima, do sad,  SNP  nije jasno saopštio  šta im se ne dopada u načinu rada  nove  mojkovačke vlasti. ,,Tačne razloge nedolaska odbornika SNP-a na sjednice SO ćemo vrlo brzo saznati. Predstoje nam razgovori, a sigurna sam i dogovor. To dugujemo građanima Mojkovca. Najvažnije je istaći da nije riječ o borbi za fotelje”, kazao je šef odborničkog kluba DF-a Radovan Vidojević, prije nekoliko sedmica.

Vidojević je tada bio siguran da ,,SNP neće sarađivati s bilo kim izvan vladajće koalicije”.  U to su u DF-u, kažu, sigurni i sada.

Iz GP URA, koja je dio vladajuće koalicije, kažu da koalicija Za budućnost Mojkovca treba što prije da kaže „ako više ne nastupaju zajedno ili da hitno riješe unutarkoalicione probleme“. Potpredjednik Opštine i predsjednik Opštinskog odbora (OO) GP  URA Ivan Ašanin  objašnjava „da Mojkovac ne može da čeka i da se ne smije dozvoliti  prolongiranje rješavanja problema“.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

HIDROENERGIJA NE ODUSTAJE OD KALUDARSKE RIJEKE: Male elektrane veliki problem

Objavljeno prije

na

Objavio:

U selu Kaludra kažu da su vlasnici Hidroenergije obećavali brda i doline, ali da je lokalno stanovništvo uvidjelo da od toga neće biti ništa. ,,Mi imamo primjer susjednog sela Šekular, gdje je potpuno devastirana priroda i napravljena velika ekološka šteta, a mještani nemaju nikakve koristi”

 

Bivša Vlada Zdravka Krivokapića je tokom godinu i po mandata raskinula deset ugovora o koncesijama za izgradnju malih hidrolektrana, zbog nepoštovanja obaveza koncesionara, ali među njima nije ona na beranskoj rijeci Kaludarska, gdje je vlasnik kompanija Hidroenergija Montenegro.

Osim Kaludarske rijeke u Beranama, izgradnja preostalih mHE predviđena je, između ostalih, i na vodotocima Bjelojevićka i Štitarica. Tako se nije ostvarilo obećanje bivšeg premijera iz njegovog ekspozea sa početka mandata, kada je najavio da će Vlada na čijem je čelu izvršiti reviziju i preispitivanje svih koncesionih ugovora i donijeti deklaraciju o trajnoj zabrani izgradnje malih elektrana na crnogorskim vodotocima.

Vlasnici Hidroenergije su Oleg Obradović i Ranko Radović. Obradović preko Hemere ima 40 odsto udjela, a Radović 60 odsto udjela. Radović je tih 60 odsto udjela otkupio od Ranka Ubovića i Aleksandra Mijajlovića, vlasnika kompanije Bemaks. Prije toga je bio njihov izvršni direktor u Hidroenergiji Montenegro.

Preduzeće Hidoenergija Montenegro osnovano je u Beranama u jesen 2007. godine, dok je DPS bio na vlasti u ovoj sjevernoj opštini. Obradović je tada došao u svoj rodni grad i preko kompanije Hamera Capital napravio dogovor sa tri opštine na sjeveroistoku Crne Gore o davanju koncesija za izgradnju malih hidrolektrana na njihovim teritorijama, ponudivši im zauzvrat dio akcija u zajedničkoj firmi.

Kasnije se ispostavilo da, prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata, Opština Berane, kao ni opštine Andrijevica i Plav, nikada nijesu upisane kao suvlasnici Hidroenergije.

Ove tri opštine trebalo je da budu vlasnici deset odsto akcija, i da taj „kolač“ dijele proporcionalno učešću i broju hidrocentrala na svojoj teritoriji, ali su na kraju, nikada objašnjenim akrobacijama u Centralnom registru, ostali bez ičega.

Mediji su prenijeli da je plan Hidroenergije bio da  izgradi ukupno 13 mini hidroelektrana na području beranske opštine, a vrijednost investicija bila je procijenjena na 28 miliona eura. Tada je saopšteno da je Hidroenergija Montenegro koncesije dobila na 27 godina.

Sve odobrene lokacije su u slivu Lima. Pet u području Šekularske rijeke, i čak osam na beranskoj Bistrici. Onda se doznalo da je u taj plan naknadno uključeno još sedam malih elektrana na vodotoku Kaludarske rijeke.

,,Time bi praktično čitava rijeka bila u cijevima. Vodozahvat posljednje hidrocentrale bi bio kod manastira Ćelije, a mašinsko postrojenje dolje kod Djevojačkog krša. Na tom potezu je svuda državno zemljište i zato su mislili da će im to lako proći. Naravno da mi ne bi to dozvolili. Naš manastir i njegova okolina bi bili devastirani”, kažu u MZ Kaludra.

Kada se radi o gradnji mHE na Kaludarskoj rijeci, valjalo bi se prisjetiti da je Vlada premijera Duška Markovića ugrabila i samo desetak dana prije glasanja o novoj Vladi ovlastila ministarku ekonomije Dragicu Sekulić da potpiše ugovor kojim se za dvije godine produžava koncesija Hidroenergiji za izgradnju i korišćenje malih hidroelektrana na tom vodotoku.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

SKORO DVIJE GODINE BORBE MJEŠTANA REČINA PROTIV PROJEKTA mHE SKRBUŠA: Nit’ koncesionar gradi, nit’ Vlada brani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Borba protiv gradnje male hidroelektrane (mHE) dijela mještana i vlasnika imanja u kolašinskom selu Rečine uskoro će ući u treću godinu, a još se ne zna hoće li taj projekat biti nastavljen. Dodatno, kako tvrde mještani, odlukama sudova, ali i postupcima koji su u toku, a koje je protiv njih pokrenuo koncesionar, spriječeni su da nastave proteste

 

Na rijeci Skrbuša istoimenu mHE gradi Hydro Logistics doo iz Podgorice. Već u drugoj fazi izgradnje dio mještana i vlasnika imanja sela Rečine, kroz koje protiče ta rijeka, oštro su se usprotivili projektu i spriječili koncesionara da nastavi radove. S druge strane, dio mještana je podržavao gradnju mHE, a svoju odluku su argumentovali, kako su objasnili, „velikodušnim obećanjima koncesionara o ulaganja u sesoku infrastrukturu”.

U međuvremenu, uz proteste, pokrenuto je više sudskih sporova, a koncesionar je od sudova tražio da im se omogući nastavak gradnje. Tačnije, da sud privremenim mjerama onemogući blokadu puta prema gradilištu. Takođe, vlasnik firme Hydro logistics Slaven Burzanović  i njegov brat Ivan podnijeli su krivične prijave protiv mještanina Vasilija Ivanovića i ekološkog aktiviste Denisa Mekića, tvrdeći da su im, na jednom od protesta, prijetnjama ugrozili sigurnost. Sudski postupak je u toku, a mještani tvrde da su višestruko oštećeni od kolašinskog Osnovnog suda. Podsjećaju i da su više puta sa protesta privođeni u policiju, te da su im, zbog spečavanja koncesionara da priđe gradilištu, to jest, blokade seoskog puta, pisane prekršajne prijave.

„Skoro dvije godine traje borba protiv gradnje mHE Skrbuša i do sada nije bilo raskida ugovora. Iako smo dobili uvjerenja od ljudi koji rade na tome da se to privodi kraju, djelovanje nove Vlade i ministra koji je zadužen za to pitanje ostaje nepoznanice. Nemamo od njih bilo kakva obećanja ili informacije. Sve vrijeme smo prepušteni Sudu u Kolašinu, koji je u više navrata slijepo ispunjao želje koncesionara. Donošene su privremene mjere mještanima, bez ikakvih dokaza i, prema mojem mišljenju, bez pravnog osnova”, kaže za Monitor Ivanović.

Vlada je, krajem prošle godine, koncesionaru „dala razuman rok od 90 dana za  završetak radova faze II u skladu sa članom 23.3 Ugovora o koncesiji”.  Taj rok je već istekao, ali iz doskorašnjeg Ministarstva kapitalnih invensticija (MKI) nijesu odgovorili na pitanja kakav je sada status projekta mHE na Skrbuši.

Koncesionar je značajno prije isteka roka izvršio I fazu ugovorne obaveze, piše u informaciji iz tog resora iz decembra prošle godine. Međutim, okasnilo se u narednoj fazi. U okviru II faze, prema ugovoru o koncesiji, trebalo je da bude izgrađen objekat mHe. Ministarstvo tada nije uvažilo primjedbe koncesionara, među kojima su kao razlog za kašnjenje radova, naveli i proteste mještana.

„Protesti i slične aktivnosti u vezi izgradnje mHE predstavljaju rizik koncesionara u skladu sa članom 25.3 Ugovora o koncesiji i koncedent nije dužan da produžava rok za izgradnju faze II ukoliko bi se takvi protesti dešavali. Osim navedenog, koncesionar je sa uspjehom ishodovao sudskim putem privremenu mjeru – zabranu ometanja radova u skladu sa Rješenjem Osnovnog suda u Kolašinu I.br.15/21 od 30. 7. 2021. godine. Stoga, protesti nisu valjan razlog da se dozvoli produženje, već su oni rizik koji je svojevoljno prihvatio”, piše u Informaciji koja se odnosi na realizaciju ugovora o koncesiji za izgradnju mHE na vodotoku Skrbuša iz decembra prošle godine. Ipak, Hydro logistics-u su tada dozvolili još dodatnih tri mjeseca da okonča II fazu radova.

Između ostalih, u kolašinskom osnovnom sudu vodi se postupak po tužbi Hydro Logistics-a  protiv pet Kolašinca zbog „uznemiravanja prava svojine”. Hidro Logistics je učesnike protesta tužila zbog uzmemravanja prava svojine, nakon što je Sud donio donio rješenje o privremenoj mjeri, „kojom je zabranjeno sprječavanja investitoru da pristupi svojim parcelama”.

Protesti mještana Rečina zbog gradnje mHE Skrbuša dešavali su se na javnoj površini – putu, pa protestanti nijesi uznemiravali prava svojine investitora firme Hydro Logistics. To je pred kolašinskim Osnovnim sudom kazao Miljan Jović, punomoćnik tuženih.

„Tuženi su protestovali i ispoljavali zakonom dozvoljena prava na protest i javno okupljanje koje im je zagarantovano Članom 11 Evropske konvecije o ljudskim pravima. Nijesu bili na parcelama tužioca, pa se, u konkrentom slučaju, ne može raditi o uznemiravanju prava svojine”, tvrdi Jović.

On je sutkinji Mirjani Čepić dostavio informaciju o realizaciji ugovora o koncesiji za izgradnju mHE na dijelu vodotoka Skrbuša, iz koje se tvrdi, može konstaovati da je produženi rok za završetak druge faze istekao. Zbog toga, smatra Jović, tužba koncesionara je već pravno neodrživa”. Prema njegovim riječima, nejasno je kako se može tražiti zaštita od uzmemiravanja prava svojine „na nepokretnosti na kojoj se ne može bilo šta graditi”.

Međutim, u drugom postupku, koji se vodi protiv mještana zbog navodne ugrožene sigurnosti Burzanovića, predstavnici koncesionara su bili optimistični kada je riječ o nastavku radova.

„Ističem da je ugovor o izgradnji i dalje na snazi i da će redovi biti nastavljeni, jer su odobreni odlukom Vlade. Osjećam ugroženost, strah i nesigurnost za svoju ličnu bezbjednost, s obzirom da smo praćeni od više osoba kad krenemo na izgradnju mHE”, kazao je jedan od oštećenih.

Tokom trajanja primjerenog roka, koncesionar se obratio MKI i tražio da se razmotri mogućnost revidovanja prethodno donijete odluke o prdužetku radova. Tražili su dodatno vrijeme, navodeći brojne razloge za kašnjenje. Iz Hydro Logistics-a, između ostalog, podsjećaju Vladu da je inspektor u oktobru prošle godine, „konstatovao da su otklonjene ranije utvrđene nepravilnosti. Međutim, kako kažu predstavnici koncesionara, inspektor je „istog dana ponovo donio zabranu građenja, koju do danas nije povukao, odnosno – nije konstatovao da se može nastaviti sa izvođenjem radova”.

Kao razloga za neaktivnost na gradilištu naveli su i loše vremenske uslove, ali i kašnjenje aktivnosti CEDIS-a, koje su vezane za projekat mHE.

U Informaciji od prije dvije sedmice MKI je, uvažavajući argumentaciju Hydro logistics-a preporučilo da se „sagledaju svi razlozi koji su koncesionaru onemogućavali nastavak radova”. Iz tog resora upozorili su i na opasnost od plaćanja odštete, u slučaju raskida ugovora.

„Potrebno je sagledati sve razloge koji su onemogućili koncesionara da izvrši svoje ugovorne obaveze kao i sve postupke koje je koncesionar preduzimao u cilju otklanjanja istih. Na osnovu navedenog, procjeniti rizik potencijalne opasnosti plaćanja značajnih iznosa u slučaju pokretanja spora radi utvrđivanja naknade štete od strane koncesionara, koji je, pretpostavljamo, neminovan, i u skladu sa tim donijeti razumne zaključke”, preporuka je MKI Vladi.

Vlada Zdravka Krivokapića je tokom godinu i po mandata, zbog nepoštovanja obaveza koncesionara, raskinula deset ugovora o koncesijama za gradnju mHE. Istovremno, koncesionari su podnijeli ukupno devet tužbi Privrednom sudu za naknadu štete. Trenutno je na snazi 25 ugovora o koncesiji i dvije energetske dozvole za rekonstrukciju.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo