Povežite se sa nama

OKO NAS

ZBOG MALO ASFALTA UNIŠTENI ISTORIJSKI SPOMENICI U BARU: Bagerima kroz istoriju

Objavljeno prije

na

Jedina očuvana srednjovjekovna kaldrma koja je povezivala Bar sa Skadrom, kao i ostaci katoličke crkve iz 13. vijeka, srušeni su kako bi nastao novi asfaltirani put u Dzidzarinu, najvećem maslinarskom kompleksu u Starom Baru.

Ovo mjesto označeno je dijelom međunarodnih Maslinarskih staza, što znači da je dio turističke rute od posebnog značaja. Tu su stoljetna stabla maslina kojih ima između deset i petnaest hiljada. Osim što su uništeni istorijski spomenici koji su ga dodatno krasili, izgradnjom asfaltnog puta uništen je i prirodni ambijent tog mjesta.

,,Skoro preko noći zatekao sam gotovo završen moderni put, uništenu kaldrmu i izmještene i devastirane ostatke jedne srednjovjekovne crkve”, priča Mladen Zagarčanin, arheolog.

Sve je počelo kada je rukovodstvo Društva maslinara Bar, polovinom januara, organizovalo obilazak kompleksa za medije, kako bi se skrenula pažnja na potrebe izgradnje novog puta koji bi vodio do ovih maslinjaka. Do tog kompleksa se ne može stići automobilom, pa se tako ne može uvidjeti ni sav njegov potencijal.

Predsjednik Društva maslinara Bar, Ćasim Alković, je tom prilikom izjavio da je izgradnja ovog puta od opšteg i višestrukog značaja za maslinare i za razvoj opštine Bar, jer, kako je kazao, „ovo područje je potpuno nezaštićeno od požara i nedostupno za bilo kakvu protivpožarnu zaštitu maslinjaka i kuća koje su izgrađene na obodu. Pri tom je skrenuo pažnju na Ministarstvo poljoprivrede koje je još 2012. godine na račun Društva maslinara za izgradnju ovog puta uplatilo deset hiljada eura. Prethodno rukovodstvo Društva maslinara je četiri godine držalo novac na računu i zato nije pokrenuta izgradnja puta.

Radovi su počeli ubrzo nakon angažovanja novog rukovodstva Društva. Već u februaru 2016. počelo sa radovima na izgradnji puta, a za samo petnaestak dana izgrađeno je pola kilometra od planiranih 1900 m. Ovom projektu su se priključili Opština, vlasnici maslinjaka kao i pojedine barske firme i time doprinijele brzoj otplati izvođaču radova, lokalnoj firmi Kip-kop Luković.

U, međuvremenu, se došlo do dionice puta koju su zauzimale kaldrma i katolička crkva. Da rušenje istorijskih spomenika nije bilo jedino rješenje smatra arheolog i Baranin Mladen Zagarčanin.

„Da graditelj puta nije znao da je crkva na ovom mjestu u to ne vjerujem. Posebno vlasnici imanja koji znaju svaki pedalj – oni su morali skrenuti pažnju. Postojao je način sa se ona zaobiđe, da se napravi prostor i prolaz sa sjeveroistočne strane, ali to nije urađeno”, kaže on za Monitor.

Zagarčaninu, magistru arheologije i laureatu nagrade Karavađo za 2014. godinu i nagrade Ruske akademije nauka i umjetnosti, mještani su došli pred vrata i pitali ga šta da rade. Zamolili su ga da dođe i potvrdi da se radi o srednjovjekovnoj crkvi i da utvrdi stepen uništenosti.

Zagarčanin kaže da je srušena crkva bila dio feudalnog imanja i da je građena pored samog puta radi vjernika. ,,Bogati trgovci su je darivali poklonima i novcem. Na osnovu njenog načina zidanja ova je crkva imala najmanje dvije faze, od kojih je jedna prema tehnici klesanja pripadala svakako 14-15. vijeku. Druga faza je starija, ranoromanička ili romanička iz 10-12 vijeka. Dio je najstarije baštine kraja i svaki podatak je dragocjen. Sama konzervacija njenih ostataka u maslinjaku bila bi velika atrakcija za turiste, a za nauku ogroman podatak”, objašnjava.

Kaldrma je, opet, nijemi svjedok uzbudljive barske prošlosti. Neki njeni djelovi sežu još u rimsko doba. Bar je u srednjem vijeku bio jedan od centara trgovine i zato je morao da ima veoma razvijenu mrežu trgovačkih puteva. Taj stari put je išao preko Rumije na Velike i Male Mikuliće, a zatim se spuštao na Menke i odatle se spajao sa drugim rumijskim krakom koji je od Bijelih skala preko Turčina išao prema Baru. Put je bio kaldrmisan od podnožja Rumije.

,,U isti mah napravljen je drenažni sistem kako se kaldrma ne bi obrušavala odnosno kako voda ne bi odnijela stazu. Taj put je svugdje širine oko 1.5-2 metra i izvanredno je građen. Određen način slaganja kamena u tehnici ,,opus incertum” ukazivao je na to da je građen u rimsko vrijeme, a da je kasnije prepravljan. Međutim, za ove pretpostavke treba vršiti dublja istraživanja”, priča Zagarčanin.

Zagarčanin zaključuje da mu nije jasno zašto je asfaltni put uopšte rađen.

,,Sada se mogu postaviti dvije trake kao da je u pitanju put kroz naseljeno mjesto, a tu ne živi niko, ali niko. Ne postoji ni privredna opravdanost u tolikoj mjeri jer se za potrebe sakupljača maslina mogao naći drugi način. Uništen je put star preko 1000 godina, uništena je crkva, uništen je prirodni ambijent. U master planu Politehničkog Univerziteta u Milanu koji smo zajedno radili 2010-2012. ovaj dio pripada drugoj istorijskoj zoni Starog grada, a svi znamo da je put svačiji. Malo ko može da shvati šta je izgubio uništenjem ove kaldrme i same crkve”, kaže ovaj arheolog.

Aleksandra DRAGOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo