Povežite se sa nama

OKO NAS

ZAŠTO SE MLIJEKO LAZINE PROIZVODI U SRBIJI: Naše, a nije

Objavljeno prije

na

Četiri godine nakon privatizacije mljekare Zora, iz ove kompanije na tržište nije izašao još ni jedan proizvod, osim što su potrošači zbunjeni pojavom tetrapak mlijeka pod nazivom Lazine, firme koja je kupila beransku mljekaru. Kada se ne bi pogledala deklaracija sa strane, što većina kupaca obično ne učini, moglo bi se pomisliti da je riječ o dugo čekanom pokretanju proizvodnje jedine fabrike dugotrajnog mlijeka u Crnoj Gori.

Ambalaža, međutim, govori drugačije. Za Montemilk Šimšić Lazine dugotrajno mlijeko proizvodi se i pakuje u Srbiji. Tako je kupac beranske mljekare izračunao da je bolje i jeftinije pod svojim imenom naručiti mlijeko u Leskovcu, nego ga proizvesti u Beranama.

Novi vlasnici mljekare Zora su u startu saopštavali da proizvodnja dugotrajnog mlijeka sa postojećom tehnologijom u Crnoj Gori i tolikom konkurencijom u okruženju ne bi bila rentabilna. Najjeftinije je i ambalažu i mlijeko kupiti sa sve etiketom, kao kinesku majicu sa naručenim natpisom.

Očekivanja od privatizacije beranske mljekare bila su očigledno prevelika. Potpisivanju ugovora o prodaji Zore danilovgradskoj kompaniji Šimšić Lazine prisustvavao je tadašnji premijer Igor Lukšić, koji je izrazio nadu da se „trasira put kako bi trebalo raditi u budućem periodu”.

„Mislim da je to najbolji odgovor na ono što je ekonomsko-socijalna problematika ovog područja, koje je vrlo pogođeno ne samo tranzicijom već i aktuelnom ekonomskom krizom. Bez obzira što možemo reći da bilježimo rezultate koji su mnogo bolji nego zemlje u regionu ili mnoge druge u Evropi, ne treba da budemo zadovoljni samo stabilizacionom politikom. Ono što nam je bitno jeste razvoj i vjerujem da nam je to osnova da na ovom području možemo iskoristiti potencijale kojima raspolažemo”, kazao je Lukšić.

Mljekara Zora trebalo je zaista da bude veliki privredni potencijal Berana i čitavog sjeveroistoka Crne Gore. Kada se izvedu računi ispada, međutim, da deset ili više miliona eura opranih kroz međunarodni projekat Mednem, predstavljaju promašenu investiciju.

Nije nepoznato da je mljekara Zora donirana od razvijenih članica Evropske unije, i da je trebalo u jednom trenutku da pospješi zapošljavanje crnogorskih građana koji su u to vrijeme deportovani iz Luksemburga. Ono što je zajedničko za projekte u oblasti poljoprivrede koji su predstavljali donacije, bilo da su bazirani na nerealnim procjenama, upozoravali su na vrijeme stručnjaci i poznavaoci prilika na terenu.

Kada je građena mljekara Zora, trebalo je, to je sada potpuno jasno, prikazati što više muznih grla. Tako se fingiranim popisom došlo do brojke od jedanest hiljada, dok su precizne računice govorile da ni tada ni danas na području beranske opštine nije bilo više od dvije-tri hiljade krava.

Ti lažni parametri su, međutim, bili presudni i bitno su uticali na to da luksemburgška vlada razvije projekat Mednem, koji je podrazumijevao razvoj mljekarstva na sjeveroistoku Crne Gore, u startu vrijedan, kako se zvanično saopštavalo sedam miliona eura. Kasnije je donirano još četiri miliona. Okosnicu projekta je činila mljekara Zora, sa ukupnim dnevnim kapacitetom od skoro pedeset hiljada litara mlijeka, ili sedam-osam hiljada litara na sat. Mljekara je imala i više otkupnih centara raspoređenih po sjeveroistoku države.

Skoro da je i laicima bilo jasno da je fabrika sa tim kapacitetima u Beranama bila osuđena na neuspjeh. Tako je jedina fabrika dugotrajnog mlijeka u državi, radila sa minimalnim kapacitetima, a već početkom 2010. godine proizvodnja je zbog velikih gubitaka i dugovanja novca seljacima za sirovinu, kao i stalnih kvarova na staroj i komplikovanoj UHT liniji, morala stati.

Pokušaj prve privatizacije nije uspio, da bi u jesen 2012. bila prodata za dvjesta pedeset hiljada eura preduzeću Šimšić Lazine. Vlada je toliko prodala svoj paket akcija od 99,5 procenata koji su joj luksemburški donatori prenijeli u vlasništvo.Vlada je tada preuzela i da vrati dug fabrike od preko osamsto pedeset hiljada eura, što je i učinila.

Velika pljačka ove strane donacije namijenjene za fabriku mlijeka Zora u Beranama nikada nije do kraja rasvijetljena, a za malveracije i zloupotrebe odgovarao je i osuđen samo jedan strani državljanin, dok je njegova crnogorska logistika, bez koje tu pljačku nije mogao realizovati, ostala nerazotkrivena i nekažnjena.

Milionska donacija konstantno je pljačkana i topila se na očigled javnosti koja je upozoravala da stvari od samog početka nijesu bile na svom mjestu. Monitor je odavno pisao i o tome kako je uz velike malverzacije nabavljena polovna oprema za ovu fabriku, da bi bila prikazivana kao nova.

Prvi je o tome javno progovorio inženjer Dragan Miljković, jedan od domaćih stručnjaka zapošljenih u mljekari, nakon učestalih kvarova i zastoja. On je upozorio da su mašine koje su kupljene za ovu fabriku stare i do trideset godina, zbog čega se našao na udaru tadašnjeg poslovodstva. Miljković je ispričao kako su neki djelovi opreme kada su stigli bili čak potpuno neupotrebljivi i da su morali biti vraćeni.

On je objasnio i da je velika greška bio izbor mašina, odnosno proizvođača, odnosno da mu nije poznato da još neka mljekara ili fabrika sokova u regionu radi sa austrijskim kombi-blokom, to jest da svi koriste mašine marke Tetra-pak za koje ima i rezervnih djelova, a i mnogo su jeftinije. Miljković je dodao da je ipak, kada je već „učinjena rabota”, trebalo odmah osposobiti domaće stručnjake, kako se ne bi dešavalo ono što je kasnije postala praksa, da se za najmanji kvar dovode majstori iz Austrije.

Ovaj hrabri čovjek iznio je u javnost još mnogo drugih informacija u vezi sa nabavkom i montiranjem opreme, opasnim kvarovima na drugim mašinama, kao onom kada je isparavao vodonik peroksid, ugrožavajući zdravlje radnika. On je još tada čitav posao oko izgradnje fabrike nazvao kriminalom i dodao da će sve to jednog dana morati da se razotkrije.

Vrlo brzo počeo je ravanšizam i pritisci od strane poslovodstva. Miljković nije želio da sve to trpi. Najprije je napustio fabriku i jedno vrijeme se bavio privatnim poslovima. Onda mu se učinilo da bi poslije svega bilo rizično boraviti u Beranama. Nije govorio, ali možda je i dalje primao prijetnje. Razmjere pljačke o kojoj se on usudio da progovori prije više od deset godina mjerile su se milionima eura. Kao i svi zviždači, napustio je grad i državu, i sada je negdje u Srbiji.

Mljekara Zora deceniju i po poslije udaranja temelja ne radi. Nezvanično se saopštava da se u njoj proizvode neke vrste sireva koje na tržištu niko nije vidio. Milionski vrijedna fabrika svedena je na obični centar za otkup mlijeka sa sjevera i njegovu distribuciju prema jugu. Zagonetna ambalaža dugotrajnog mlijeka Lazine koje se proizvodi i pakuje u Srbiji, treba da bude utjeha za ono koje se nekada proizvodilo i pakovalo u Beranama?

Ili je to svjesno lansirana priča pred spavanje za lakovjerne birače, o još jednom velikom privrednom poduhvatu kojim Crna Gora trasira put i bilježi mnogo bolje rezultate nego zemlje u regionu ili mnoge druge u Evropi. Zar nije nešto slično kazao Lukšić u Beranama? O Zori koja nikako da svane.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

OKO NAS

Traže zaštitu Svetog Stefana i Paštrovske gore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Europa Nostra navode da je stručni tim 7ME bio  zaprepašćen kada je vidio razmjere i neprikladnost djelimično izgrađenog stambeno-hotelskog projekta koji stoji napušten odmah unutar sjeverne kapije Miločerskog parka

Europa Nostra, najveća organizacija u Evropi za očuvanje kulturne baštine, uputila je otvoreno pismo ministru prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Janku Odoviću i Komisiji za izradu Prostornog plana Crne Gore do 2040, u kome traže zaštitu Svetog Stefana sa tampon zonom, a da Miločeraski park i Paštrovska goru tim planskim dokumentom budu tretirani kao zaštićena područja.

,,Godine 2023. Sveti Stefan i susjedni park Miločer izabrani su u okviru našeg programa ‘7 najugroženijih lokaliteta baštine u Evropi’ (7ME), sada već 10 godina stare zajedničke inicijative Europa Nostre (EN) i Instituta Evropske investicione banke (EIB). Tim stručnjaka 7ME došao je u misiju u Crnu Goru u februaru 2024. i održao brojne sastanke sa državnim zvaničnicima, uključujući državnog sekretara za urbanizam i druge predstavnike Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. Europa Nostra želi da iskoristi priliku sadašnjeg procesa javnih rasprava i prikupljanja komentara u vezi sa revizijom Prostornog plana Crne Gore, kako bi istakla važnost obezbjeđivanja adekvatne zaštite Svetog Stefana sa tampon zonom Miločerski park, kao dio šireg kulturnog pejzaža Paštrovske gore”, navodi se u pismu.

Iz Europa Nostra navode da je stručni tim 7ME bio  zaprepašćen kada je vidio razmjere i neprikladnost djelimično izgrađenog stambeno-hotelskog projekta koji stoji napušten odmah unutar sjeverne kapije Miločerskog parka.

,,Ovo, kao i prijetnje prepravke i zamjene niza manjih objekata u parku, ukazuju na izuzetnu hitnost da se Miločerskom parku obezbijedi zaštita, pa čak i hitna zaštita, kako bi se obezbijedile kulturne i prirodne vrijednosti ovog bisera crnogorskog primorja. Zaštita ovog lokaliteta na nivou Prostornog plana je neophodna, jer uprkos očiglednim istorijskim, kulturnim i pejzažnim vrijednostima lokaliteta, i uprkos zahtjevima za njegovu zaštitu i zvanično uvrštenje u kulturno i prirodno dobro (tj. Kulturni pejzaž), nijedna akcija u tom pravcu nije preduzeta skoro deceniju. Srećom, ovaj proces je sada u toku, ali će potrajati. Smatramo da je izuzetno važno i hitno da se zaštita parka Miločer garantuje i kroz Prostorni plan Crne Gore, kako bi se otvorio put za dugoročnu i sigurnu zaštitu ovog područja”, naglašava se u dopisu ministru Odoviću.

Kao drugi zahtjev, iz Europa nostra su naznačili da bi završnom izradom Prostornog plana trebalo da se ponovo istakne zaštita tampon zone ostrva Sveti Stefan, kako je navedeno u odluci kojom je Sveti Stefan uvršten kao kulturno dobro od nacionalnog značaja, uključujući i njegovu kontakt zonu. Takođe, zatraženo je da završnom izradom Prostornog plana šire područje Paštrovske gore treba tretirati kao zaštićeni kulturni pejzaž, sa brojnim kulturnim dobrima i prirodnim lepotama.

R.M.

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TRAFOSTANICA NA CMILJAČI KOD BIJELOG POLJA: Nova, a već opljačkana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građani Bijelog Polja na društvenim mrežama danima iskazuju ogorčenje i pozivaju na odgovornost sve one koji objekat, kako  naglašavaju,  vrijedan 1,2 milion eura, nisu fizički obezbijedili, niti pokrili video nadzorom

 

Novoizgrađena trafostanica na Bjelasici koja je trebalo da bude u funkciji ski centra Cmiljača na teritoriji opštine Bijelo Polje, potpuno je opljačkana i devastirana.

Prema fotografijama koji su kružile fejsbukom, snimci demolirane trafostanice datiraju od prije desetak dana, a kada su lopovi odnijeli sve što je vrijedilo iz ovog objekta, nije poznato.

Građani Bijelog Polja na društvenim mrežama danima iskazuju ogorčenje i pozivaju na odgovornost sve one koji objekat, kako  naglašavaju,  vrijeden 1,2 milion eura, nisu fizički obezbijedili, niti pokrili video nadzorom.

Neki od onih koji su ostavili komentare smatraju da je ovako nešto mogao uraditi samo neko ko je dobro poznavao objekat, kao i to da je bio verziran u poslove sa strujom.

Nekadašnji predsjednik Vlade, iz vremena Demokratske partije socijalsita, Duško Marković, izjavio je svojevremeno da se uspješno realizuje plan razvoja kada je u pitanju Cmiljača i Bijelo Polje u cjelini.

“Ukupna vrijednost projekta je 23 miliona eura, 17 miliona zaključenih ugovora, 10 miliona realizovanih ugovora. Cmiljača, Žarski, Kolašin 1600 će vjerujem 2021. godine biti značajan zamajac ne samo zimskoj i ukupnoj turističkoj privredi nego cijeloj crnogorskoj ekonomiji”, rekao je 2019. godine tadašnji premijer prilikom obilaska Cmiljače.

Marković je tada kazao i da su  da su proizvođač žičara Lajtner i njegov lokalni partner Novi Volvox “uradili ozbiljan posao na postavljanju stubova buduće žičare i polazne stanice i izlazne stanice”.

Iz tadašnje Vlade su naveli da je jedan od zahtjevnijih segmenata projekta izgradnja pristupne saobraćajnice Ravna Rijeka – Latinska kosa – Jasikovac – Cmiljača, ukupne dužine oko 16 km, koja će povezati budući planinski centar sa magistralnim putem i tako ga učiniti pristupačnim za sve ljubitelje zimkog turizma.

Prema tom saopštenju se može zaključiti da je te godine počela da se gradi i elektroenergetska infrastruktura za potrebe napajanja budućeg turističkog kompleksa.

Uslijedila je, međutim, promjena državne vlasti, i radovi na ovim desetinama miliona vrijednim projektima, za koje je ocijenjeno da su bili političkog karaktera, stali su, a do tada izgrađena infstrastruktura našla se na meti lopova.

Kandidat za poslanika sa liste ”Aleksa i Dritan – Hrabro se broji”, na poslednjim parlamentarnim izborima, kao i član Predsedništva Građanskog pokreta URA Miloš Medenica, izjavio je da su “još naši stari na planinama prvo pravili put, obezbijedili vodu, pa gradili brvnare i savardake”.

“DPS je za potrebe izborne kampanje bez puta, bez struje i vode postavio stubove žičare i prateći objekat na Cmiljači bez dalekovoda koji bi ih snadbijevao strujom. Gle čuda da za objekat ”skijašnicu” i restoran za koji su potrošili više od 400.000 evra nije moguće dobiti upotrebnu dozvolu, jer je izgrađena na pogrešnom mjestu” – tvrdio je Medenica.

Medenica je ovo izjavio još prošle godine, što znači da problem ili bolje reći “slučaj Cmiljača” datira od ranije, i da je bilo samo pitanje vremena kada će biti potegnuto u javnosti. Javnost Bijelog Polja, osim što “prazni dušu” na društvenim mrežama, nikako da javno progovori o vezama aktuelnog predsjednika ove opštine Petra Smolovića (DPS), čije je preduzeće “Imperijal” bilo podizvođač radova i na ovom poslu.

Istina je da je Smolović kada je preuzeo funkciju predsjednika opštine posao u privatnoj firmi prepustio bratu, ali su ga neke nevladine organizacije optužile da firmom i dalje on upravlja, i da ni jedno drugo preduzeće ne može dobiti ozbiljnije poslove u ovom sjevernom gradu, ako se pojavi “Imperijal”.

Jedina asocijacija iz Bijelog Polja, Speleološki klub “Pauk”, još kada je otvorena tema oko devastacije Đalovića pećine, podsjetili su da je izvođač radova firma “Novi Volvoks”, a da joj je podizvođač firma predsjednika opštine, “kao i na Cmiljači”.

“Novi Volvoks je izvođač i na drugom kapitalnom projektu u opštini Bijelo Polje, onom na Bjelasici. To su projekti koji se realizuju po sistemu projektuj – izgradi, kao najlakšem načinu  za izbjegavanje gradjevinskih normativa i ispumpavanje novca. Bili smo i svjedoci da se političkim kombinatorikama odgovornost prebaci na drugoga. Kada kažemo na drugoga, mislimo na Vladu Crne Gore, kao nosioca samog projekta, kojoj bi se tražilo i obeštećenje za prekid finansiranja i zaustavljanja radova, a i time izgubljene dobiti za period od tri poslednje godine” – tvrde iz ovog kluba.

Iz Speleološkog kluba “Pauk” tvrde da su se zbog stavova koje upućuju javnosti našli na udaru.

“Mi ćemo zbog činjenice da se radi o desetinama miliona eura koji su praktično bačeni, sada pripremiti novu krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužiocu, kojom nećemo obuhvatiti samo odgovorne za devastaciju Đalovića pećine i njenog šireg okruženja, već i druge projekte na teritoriji Bijelog Polja, među kojima je ski-centar Cmiljača” – najavili su iz ove asocijacije.

Dok iz nekada vladajuće partije optužuju nove državne vlasti za prekid radova, iz Uprave za kapitalne investicije ranije je saopšteno da nedostaje dokumentacija bez koje se radovi na ovom projektu ne mogu nastaviti.

Osim Cmiljače kod Bijelog Polja i Žarskog kod Mojkovca, veliki ski centar je u to vrijeme počeo da se gradi i na planini Hajla kod Rožaja, ali su prema saznanjima Monitora planinari i smučari iz tog grada dosadašnju izgrađenu infrastrukturu obezbijedili i nije došlo do krađe kakva se dogodila sa trafostanicom na Cmiljači. Ćuti i država.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULCINJSKI RIBARI ZAPLETENI U SVOJE MREŽE: Pomalja se luka spasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon decenija čekanja, čini se da će ulcinjski ribari konačno dočekati svoju luku. Tek nakon toga može krenuti nova faza u razvoju ovdašnjeg ribarstva. Bez izgradnje ribarskih luka . ne može se očekivati zatvaranje poglavlja o ribarstvu.  Ulcinj je, inače,  grad sa najviše privrednih ribara u Crnoj Gori

 

U Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede tvrde da je sve dogovoreno. Određena je lokacija – rt Đerane, dobijena je saglasnost za gradnju luke od Agencije za zaštitu životne sredine, određen početak radova – jesen naredne godine, a čitav posao biće okončan 2027. Projekat je vrijedan 15 miliona eura, a finansiraće ga država. Ova luka će biti mješovite namjene, imaće prostor za ribarske, turističke i rekreativne brodove, halu za čuvanje i pakovanje ribe, otvoriće najmanje deset radnih mjesta. Primaće 79 brodova maksimalne dužine do 20 metara, ukupna površina luke biće 35.000 kvadrata, imaće 67 parking mjesta…

“Ribarima su potrebne prostorije gdje bi skladištili ribu, dakle to je ta kopnena infrastruktura, logistika na kopnu koja im omogućava da oni sve ono što ulove na adekvatan način uskladište, dakle da smrznutu i svoju ribu bar privremeno obezbijede. Prerada nije planirana”, ističu iz Ministarstva.

Kako napominju, zatvaranje poglavlja o ribarstvu Crna Gora ne može očekivati bez izgradnje ribarskih luka. Ulcinj je grad sa najviše privrednih ribara, a osnovni preduslov za dalji razvoj ribarstva je upravo luka.

„Bez luke mi ribari ne možemo ni loviti, niti se baviti tom djelatnošću. Primorani smo da u slučaju nevremena svoje barke sidrimo ili u rijeci Bojani ili u Port Mileni, ili da ih izvlačimo na kopno”, kaže za Monitor predsjednik ulcinjskog Udruženja profesionalnih ribara Ivo Knežević.

Prema njegovim riječlima, bez luke ribari ne mogu imati ni bolja plovila. „Mi smo sada primorani da lovima sa malim čamcima, jer nemamo gdje da vežemo veće čamce. U toj situaciji malo pomaže činjenica da sada imamo veću podršku i od Vlade Crne Gore i Opštine Ulcinj”, dodaje on.

Inače, u Crnoj Gori ima oko 250 profesionalnih ribara i preko 300 sportskih ribolovaca. Oni smatraju da je stanje u ovoj oblasti praktično neodrživo ukazujući na jak uvoznički lobi.

I ministar poljoprivrede Vladimir Joković je saglasan da stanje nije dobro, te da je uvoz ribe prevelik. Kako navodi, preko projekata MIDAS i IPARD obezbijeđeno je 20 brodova, te 15 miliona eura za izgradnju ribarske luke u Ulcinju. „Država u sektor ribarstva ulaže posljednjih godina mnogo sredstava. Tako su 2022. godine subvencije za brodove iznosile 80, a godinu kasnije 70 odsto. Postoji niz drugih podsticajnih mjera“, dodaje Joković.

“Ne treba meni država da kupi motor, mreže ili barku. To ću ja sam zaraditi. Meni država treba da obnovi ribarsku luku i mjesto prvog iskrcaja”, kaže Knežević napominjući da su za razliku od Crne Gore, u susjednoj Albaniji ribari napredovali, organizovaniji su i imaju bolju flotu i sigurne luke.

Ulcinjski ribari tvrde da je posljednjih godina ribe manje u ovom dijelu Jadrana, a kao glavni razlog navode istražna bušenja koje su ovdje sprovođena sa ciljem otkrivanja potencijalnih nalazišta nafte i gasa. Kozice i sardele su se potpuno izgubile, a one su hrana za svu ostalu ribu.

Istovremeno, crnogorsko podmorje postaje sve više stanište do sada nepoznatih riba i drugih morskih organizama. Među tim novim vrstama ima algi, rakova, puževa i školjki i oko 25 novih ribljih vrsta. Neke ozbiljno napadaju prostor, jer nemaju prirodnog neprijatelja. Jedna od takvih je riba lav. Ona izgleda očaravajuće, veliki je predator, jede sve što joj se nađe na putu, voli toplije more, pa je tako stigla i u naš Jadran.

Kako navode iz kotorskog Instituta za biologiju mora, dobra je okolnost što je srodnik škarpine, veoma je ukusna. Poznato je da je ta riba na mnogim mjestima u Sredozemlju promijenila prirodnu sredinu (!?), pa je njen ciljani izlov jedini način odbrane ekosistema. Proširila su se i staništa morskih ježeva koji su se razmnožili jer više nemaju prirodnih neprijatelja.

Pred tim tzv. invazivnim vrstama nestale su neke u Ulcinju tradicionalne vrste riba kao što je, na primjer, bila hama.

Istraživanja takođe pokazuju da je u našem moru sve više plastike. Sedam od deset riba u Jadranu u sebi ima plastiku, a sedmično “pojedemo jednu kreditnu karticu”. Jadran je proglašen jednim od tri najzagađenija evropska mora, što može imati dalekosežne posljedice i za ekonomiju…

“Uz to, na smanjivanje ribljeg fonda utiču i klimatske promjene. Pokazuje nam to i primjer Male Ade, koja se nalazila na lijevom ušću Bojane, a koja je nestala. I Jadran koji smo znali i poznavali pred našim očima nestaje”, smatra poznati ulcinjski ekolog Dželal Hodžić.

Kako zaključuje, ukoliko dođe do značajnijih promjena u temperaturi mora, doći će do još većeg smanjivanja ribljeg fonda u našem Jadranu.

                                                                                              Mustafa CANKa

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo