Za posao asistenta u nastavi, koji su prema novim zakonima o obrazovanju predviđeni kao pomoć u učenju djeci sa posebnim potrebama, javljaju se uglavnom mladi fakultetski obrazovani ljudi koji ne mogu da nađu drugi posao. Razlog zašto ovaj posao ne interesuje druge: niske zarade koje ne stižu redovno i ugovori na određeno vrijeme.
Asistenti u nastavi su već duži period ogorčeni odnosom Ministarstva prosvjete i Zavoda za zapošljavanje zbog kašnjenja plata, kao i nepotpisivanja ugovora o radu. Osim toga nije uređeno pitanje ko sve može biti asistent djeci sa smetnjama u razvoju, budući da treba osposobiti ta lica za obavljanje specifičnih zadataka.
Zbog svega toga asistenti su najavljivali protest početkom ove godine. Oni tvrde da im država svake godine uskrati dvije plate i da nijesu potpisali ugovore do kraja školske godine.
„Istovremeno, angažovani smo do kraja školske godine i ne znamo šta će biti kada počne naredna, jer nam niko ne garantuje radno mjesto. Obraćali smo se Ministarstvu prosvjete i ukazivali na probleme sa kojima se susrijećemo, ali nismo dobili nikakav odgovor”, ističu asistenti sa kojima je Monitor razgovarao.
Iz Ministarstva objašnjavaju da zarade asistenata, pošto se ne radi o prosvjetnim radnicima, ne podliježu uvećanju koje je propisano novim Granskim kolektivnim ugovorom za oblast prosvjete. Takođe navode da se asistenti u nastavi ne finansiraju iz sredstava Ministarstva prosvjete, već Zavoda za zapošljavanje, koji već godinama realizuje Program javnog rada u okviru kojeg podržava projekat Asistenti u nastavi.
Za ovaj program posredstvom Zavoda za zapošljavanje u 2015. godini izdvojeno je 392.290 eura za angažovanje 214 asistenata, dok je u 2016. godini izdvojeno 297.380 za angažovanje 251 asistenta , podaci su Zavoda.
Anka Đurišić, izvršna direktorica Udruženja Staze, koje okuplja roditelje djece i omladine sa smetnjama u razvoju u razgovoru za Monitor kaže da zanimanje asistenta u nastavi treba zakonski regulisati, kao dodatnu podršku za djecu sa posebnim obrazovnim potrebama. Smatra da asistenti u nastavi daju doprinos unapređenju kvaliteta inkluzivnog obrazovanja i omogućavaju da škola obezbijedi kvalitetnu nastavu svim učesnicima.
Do 2006. godine projekte asistencije u nastavi realizovale su većinom nevladine organizacije i pojedine škole i vrtići, preko programa javnih radova Zavod za zapošljavanje Crne Gore.
Od septembra 2015. godine, odlukom Vlade, projekti asistencije u nastavi realizuju isključivo vaspitno-obrazovne ustanove, a finansijska sredstva se dalje obezbjeđuju preko programa javnih radova Zavoda za zapošljavanje.
„Naši budući koraci biće da iniciramo izmjenu zakona o izmjenama i dopunama zakona o vaspitanju i obrazovanju djece sa posebnim potrebama u članu 30a i da se obezbijedi kontinuitet angažovanja asistenata kroz siguran izvor finansiranja”,navodi u saopštenju Đurišićeva.
Iz te nevladine organizacije očekuju da će se njihovo pitanje riješiti u narednom periodu što podrazumjeva uključenost svih faktora u ovaj proces, posebno Ministarstva prosvjete i nevladinog sektora.
Zakonom o vaspitanju i obrazovanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama propisano je da se učenicima sa posebnim potrebama može obezbijediti asistent kao tehnička pomoć u pogledu pristupa obrazovanju. Tako su stvorene pretpostavke da nijedno dijete ne bude isključeno iz svih aspekata školovanja i da se svakom djetetu obezbijedi obrazovanje u skladu sa njegovim interesovanjima i mogućnostima.
Djece sa posebnim obrazovnim potrebama u Crnoj Gori je 1.326, a od toga 1.144 imaju rješenje o usmjeravanju u osnovne, a 182 za srednje škole. Predstavnica Zavoda za školstvo Anita Marić saopštila je da je trenutno angažovano 250 asistenata u nastavi i da je to više nego dovoljno.
Činjenica je da ovaj program omogućava lakše obrazovanje osoba sa posebnim potrebama.
,,Moje dijete je vidno napredovalo sa asistentom. Nadamo se da će Zavod za zapošljavanje obezbjeđivati i dalje novac da asistenti budu uključeni kao pomoć djeci sa posebnim potrebama”, priča majka osmogodišnjeg djeteta koje je ove godine krenulo u treći razred osnovne škole.
Slične priče imaju roditelji djece sa posebnim potrebama koja su do sada u učionici imala pomoć asistenta.
Bez pomoći asistenata ta djeca ne mogu ili teško prate nastavu, često i, ne svojom krivicom, ometaju nastavu i druge učenike. Uključiti ovu djecu u škole bila je obaveza Ministarstva po domaćim i međunarodnim zakonima.
Da bi taj program mogao da traje mora se definisati i poboljšati položaj asistenata u nastavi.
Bojana DRAGAŠ