Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Lov na vještice

Objavljeno prije

na

Uprava za sprječavanje pranja novca i finansiranje terorizma prihvatila se važnog posla. Od sredine prošle nedjelje njeni službenici kontrolišu poslovanje NVO Green Home. “,Indikativno je da smo zavrijedili pažnju jedne tako značajne institucije, ali neka svako radi svoj posao”, rekao je direktor Green Home Darko Pajović potvrđujući nezvanične informacije da je ova ekološka organizacija postala predmet pažnje državnog organa koji se bavi sprečavanjem pranja novca i finansiranja terorizma. I obećao: ,,Tu smo da im pružimo sve potrebne informacije”. Kao što zakon nalaže, direktor Uprave Predrag Mitrović i njegovi saradnici nijesu se oglašavali da objasne motive započete provjere. Zato su znatiželjni prinuđeni da nagađaju.

Da li je Uprava u posjedu utemeljnog saznanja, ili makar anonimne dojave, da se novcem Zelenog doma finansiraju aktivnosti Al-kaide Osame bin Ladena, kolumbijskog Farka, španske ETE ili neke od čečenskih terorističkih grupa? To je, čini se, malo vjerovatno. Možda se, onda, provjeravaju sumnje da neko od donatora Green Home preko ove nevladine organizacije pere novac? Međutim, na popisu onih koji su svojim novcem pomogle aktivnosti te NVO nema Darka Šarića, Stanka Subotića, Takvina Šinavatre, Olega Deripaske, ili bilo koga drugoga od ljudi koji se zvanično ili nezvanično dovode u vezu sa nelegalnim poslovnim aktivnostima u Crnoj Gori ili inostranstvu. Naprotiv, Green Home se, prema dostupnim podacima, finansira novcem dobijenim od: UNDP, WWF, OSCE, američkog USAID-ORT, švedske SIDA, iz fondacija Džordža Soroša i braće Rokfeler, pa sve do novca dobijenog od – Skupštine Crne Gore.

 

A možda su u Mitrovićevoj Upravi, Agenciji za nacionalnu bezbjednost Duška Markovića, Državnom tužilaštvu vođenom čvrstom rukom Ranke Čarapić, gosti u kafeu Grand ili na nekom drugom za to nadležnom mjestu, zaključili da je NVO Green Home – teroristička organizacija!

Teško da je slučajno: upravo u danu kada je ozvaničena posjeta službenika Uprave za sprječavanje pranja novca, Green Home je najavio akciju prikupljanja potpisa za peticiju kojom se od Vlade traži da preispita planove za gradnju hidrocentrala na Morači. Kud će, uostalom, subverzivnija aktivnost od neslaganja sa naumom vlasti i, sačuvaj nas Bože, dovođenja u pitanje svrsishodnosti odluka crnogorskih moćnika.

Ako neko, ipak, misli kako je slučajna podudarnost početka kampanje Green Home sa interesovanjem državnih finansa za njihovo poslovanje, podsjetimo se još jedne, slične koincidencije.

U proljeće 2007. godine, NVO MANS je, pod sloganom KAP troši a mi plaćamo, prikupila sedam hiljada potpisa za inicijativu da crnogorska domaćinstva potrošenu struju plaćaju po cijeni energije iz domaćih izvora. Dok je Vanja Ćalović u parlamentu pokušavala da vladajuću većinu ubijedi da prihvati taj prijedlog (neuspješno) njene kolege u MANS-u su se, skoro mjesec dana, družili sa službenicima razno raznih lokalnih i državnih inspekcija. Jedni su objašnjavali da su im u posjetu došli metodom slučajnog uzorka, drugi da su krenuli redom pa stigli do njih… Uglavnom, Skupština Crne Gore je MANS-ov prijedlog odbila 5. maja, dok su poreski inspektori Finalni zapisnik o izvršenom inspekcijskom nadzoru sačinili tek 13 dana kasnije, 18. maja. Prethodno su, početkom aprila, Vanja Ćalović i Veselin Bajčeta privođeni u podgorički CB, zbog navodnog napada na službenika komunalne policije koji je pokušavao da sa ,,nelegalno zauzete javne površine” ukloni sto na kome su građani potpisivali peticiju.

Ove i njima srodne inspekcijske službe iz Podgorice i drugih gradova Crne Gore nijesu bile ni približno revnosne kada je trebalo razriješiti neke mnogo krupnije probleme od poslovanja nevladinih organizacija. Da jesu, Ministarstvo turizma ne bi stolovalo u nelegalno podignutom dijelu zgrade na Trgu Vektre, dok se najprestižniji hoteli na primorju grade bez građevinske dozvole. Istraga o poslovanju Montenegroerlajnza ne bi ušla u petu godinu. A ona o divljoj gradnji na budvanskoj Zavali u drugu. Gradonačelnik Podgorice i predsjednica Vrhovnog suda (njen službeni vozač) ne bi se parkirali gdje im se prohtije.

Da li će nam Uprava za sprječavanje pranja novca prvo obznaniti tajne finansijskih tokova NVO Green Home pa tek onda odgovoriti na pitanje koji su ,,nosioci javnih ovlašćenja u vezi sa jednim finansijskim lobijem”. Skoro otkrivanje te tajne Predrag Mitrović je najavio u novembru 2007. godine. I Ranka Čarapić čuva tajne: da li je neko nezakonito profitirao na gradnji bazena u Podgorici, kako su i kome dijeljeni krediti Fonda za razvoj, jesu li gradonačelnici crnogorskih opština (spisak je poduži) zloupotrebljavali službeni položaj prilikom prodaje i prenamjene gradskog građevinskog zemljišta kojim su upravljali…

Da li je, iz perspektive javnog interesa, važnije saznanje o tome kako su kredite dizali i šta su za taj novac kupili vlasnici ovdašnjih privatnih, vlastima nenaklonjenih, medija od toga kako je i od koga bivši i sadašnji premijer Milo Đukanović, bez centa garancije ili zaloge, dobio dva kredita teška 6,5 miliona eura?

Državna Pobjeda, odnosno njen urednik Srđan Kusovac, nema ni trunku dileme. On je prvo optužio one koji ,,mjesecima, bez i jednog jedinog dokaza, truju crnogorsku javnost nebulozama o navodnim centrima bjelosvjetske narkomafije po crnogorskim vrletima”. Pogađate, riječ je o ,,aferi Šarić” i načinu na koji je ,,najprofesionalniji štampani mediji u Crnoj Gori” (ocjena premijera Đukanovića) pratio priču koja je uzburkala region. Potom je isti list vijest o podizanju optužnice protiv Darka Šarića i njegovih saradnika objavio na 14-toj stranici u rubrici svijet. Peta strana bila je rezervisana za popis novinara Vijesti i Monitora koji su trgovali akcijama na crnogorskim berzama.

Nešto ranije, cijela strana novine koja se izdašno finansira novcem crnogorskih poreskih obveznika potrošena je na set pitanja direktorima jedne NVO. Pobjedu je interesovalo ko su donatori i kolike su plate i dnevnice zaposlenima. Odgovor je stao u jednu rečenicu: sve podatke možete naći u finansijskom izvještaju objavljenom na sajtu… Zato su uredno prećutane informacije o sumnjivim finansijskim aranžmanima dvije ovdašnje banke sa osobama koje su se našla na potjernicama zbog šverca kokaina.

Institucionalni pritisci, prijetnje i medijska haranga nijesu slučajni. Paralelno sa navodnim aktivnostima na dekriminalizaciji klevete, vlast preko medija i institucija sprovodi proces kriminalizacije drugačijeg mišljenja. Cilj je jasan – neistomišljenike treba satanizovati, a kolebljive vratiti u brazdu slijepe poslušnosti. Oni što su se našli na meti mogu da se ljute. Ili treba da se zahvale nadležnima što se (još) uzdržavaju od primjene nekih radikalnijih metoda ućutkavanja.

 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo