Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Igra s ove strane kabla

Objavljeno prije

na

Hoće li u koritu rijeke Morače nići četiri betonske brane napravljene po zamislima starim skoro pola vijeka, crnogorska javnost će saznati za dva, tri mjeseca. Sada slijedi formalna procedura ocjenjivanja sugestija prikupljenih tokom javne rasprave na Detaljni prostorni plan za hidroelektrane na Morači i Stratešku procjenu uticaja na životnu sredinu tog plana. RAJ NA ZEMLJI: Iza leđa uglađenih vladinih činovnika koji ponavljaju priču o odličnim tehničkim rješenjima, blagodetima za građane Crne Gore, struji koja će potocima teći i računima za struju koji nikoga neće nervirati – već bruje motori građevinskih mašina koje su spremne da krenu u pohode na Moraču. Građevinski lobi, nakon godina rasta i jačanja, kao posebno krilo blisko vlastima, uzdrman je krizom i pod bremenom velikih kreditnih zaduženja. Pošto po Crnoj Gori nema gradilišta kao nekada, valja što prije upregnuti mehanizaciju, ući u nove, što veće i dugoročnije poslove i – zaraditi. Pa makar i na štetu poreskih obveznika i prirode.

Energetika je, zna se, vrlo profitabilan posao. U zemljama Evropske unije vladaju vrlo strogi standardi tokom planiranja, prikupljanja dokumentacije i, na kraju, tokom izgradnje energetskih objekata. Primjera radi – da bi se ispunili samo standardi iz Okvirne direktive o vodama treba i po nekoliko godina da bi se prikupila papirologija. Zato je jasno zašto je Crna Gora, sa ovakvom vlašću, raj za energetski lobi.

Ekonomska kriza i želja za opstankom na vlasti gura Crnu Goru u donošenje brzih odluka o velikim i važnim stvarima bez prethodnog društvenog konsenzusa koji bi morao da postoji u svakom demokratskom društvu oko ovako velikih projekata koji mijenjaju mapu države. U ovakvoj situaciji guranje javnog interesa u drugi plan – pogubno je.

 

DERIPASKIN ENERGETSKI PROBLEM: „Zašto se tender mora raspisati sada?”, pitao je javno i Garet Tankosić Keli, nekada prvi čovjek podgoričkog UNDP-a. „Pošto ni po najoptimističkijim izgledima ne može biti energije iz ovih brana u žici do 2018, to neće pomoći neposrednim energetskim ‘problemima’. Mnogo je važnije to što je svijet usred najgore ekonomske recesije u našem životu, a da su cijene svega od Londona do Dubaija pale na najniže grane; zašto onda prodavati koncesije na krunske bisere Morače u brzopoteznoj prodaji na dnu recesije?”, pitao se Tankosić Keli.

On upozorava da je mit – da se Crna Gora suočava sa energetskom krizom. „Činjenica je da Crna Gora nema energetski problem. Međutim, ima ga Oleg Deripaska, milijarderski rudarski tajkun iz druge države, zato što je KAP odgovoran za – manje više – 50 odsto potrošnje energije u Crnoj Gori”, objašnjava Tankosić Keli.

Sasvim se sada otvoreno priča ono o čemu se tek šuškalo kada su se Berluskoni i Đukanović smiješili rukujući se pred blicevima foto-aparata dok su najavljivali podmorski kabl za prenos struje između Crne Gore i Italije. Žurba je – da Italijani, što prije, započnu posao u Crnoj Gori i vuku struju u Italiju. Jasno je zašto. Ogroman deficit struje pritiska tu zemlju. A Italijani traže svoj interes. Legitimno. Pitanje je samo za čiji interes se vodi igra sa ove strane kabla. Za javni interes – sigurno je sada – ne.

DOGOVOR BRANU GRADI: „Ako su tačne prognoze Svjetske banke da će u naredne dvije decenije cijena električne energije porasti barem dvostruko, znači li to da je za Crnu Goru, njene građane i njen budžet, najbolje da prihod od tako rastućeg trenda cijena, u naredne tri decenije koristi inostrani koncesionar – po svemu sudeći firma A2A?”, pita i Branko Lukovac, bivši diplomata i nekadašnji šef Kancelarije za održivi razvoj.

Da je u pitanju već dogovoreni posao tvrdi i Vasilije Miličković, predsjednik Udruženja manjinskih akcionara Elektroprivrede. „Rijeka Morača biće pretvorena u baru odlukom jednog čovjeka, premijera Mila Đukanovića. Ne postoji nijedan ekonomski razlog, niti interes građana i države za koncesionu gradnju hidroelektrana na Morači, već je to lični razlog premijera Đukanovića, koji je proistekao iz bilateralnog sporazuma sa italijanskim kolegom Silviom Berluskonijem, potpisanim sredinom juna prošle godine”.

Miličković tvrdi da u tajnom sporazumu decidno piše da je italijanska firma A2A dobila od Terne i Enela zadatak upravljanja EPCG preko učešća u privatizacionom tenderu, kao i razvoja i upravljanja postojećim i planiranim hidroelektranama u Crnoj Gori.

„Dakle, gradnja HE na Morači pripašće Italijanima. Mogu Francuzi, Njemci, Norvežani ili bilo koji drugi investitori na tenderu dati dvostruko bolju ponudu, međutim, biće ekspresno eliminisani kao što se desilo sa grčkim konzorcijumom PPC-Golden enerdži na tenderu za dokapitalizaciju EPCG”, tvrdi Miličković.

 

MARINA MARKOVIĆ, NEZAVISNA KONSULTANTKINJA ZA ŽIVOTNU SREDINU

Nepoznanica i štete i koristi

MONITOR: Zašto se Vladi toliko žuri da što prije usvoji dokumentaciju i ozvaniči investitora za gradnju HE na Morači?

MARKOVIĆ: Požurili su sa pretkvalifikacionim tenderom iako ga nije trebalo raspisati. Potpuno bi logično bilo da se prvo sačeka ishod javnih rasprava, vidi konačni Detaljni prostorni plan za četiri hidroakumulacije na Morači i tek nakon toga traže investitori. Jer, teoretski – DPP ne mora, a sudeći po javnim raspravama ne bi ni smio, biti usvojen ovakav kakav je sada i onda tekući tender nema smisla. Ulaženje u tenderski proces prije dobijanja saglasnosti na Stratešku procjenu uticaja na životnu sredinu (SEA) i usvajanja DPP-a smatram veoma arogantnim. Takav pristup govori da su nadležni Vladini resori sasvim sigurni da će DPP proći bez obzira na procedure kakve se primjenjuju u članicama Evropske unije, a koje su dio i naših zakona. Sada kada su javne rasprave o DPP i SEA završene pitanje je čemu su služile ako ne bude bitnijih promjena u ta dva dokumenta. U SEA-i ima dosta nedostataka i bez njene konačne verzije koja bi bila pripodobljena standardima EU i domaćem zakonodavstvu ne može biti usvojen ni DPP i time bi se čitav proces vratio na početak. No, ponavljam, veliko je pitanje da li će se to desiti. Voljela bih da budem demantovana i da se Plan i SEA-u vrate na popravni, ali se iskreno bojim da se to neće desiti.

MONITOR: Kao vjerovatni investitor već se pominje italijanska kompanija A2A.

MARKOVIĆ: Simptomatično je da se sve češće pominju Italijani i njihova kompanija A2A kao učesnici tendera i vjerovatni investitori. Ušli su u posao sa Elektroprivredom, između Italije i Crne Gore dogovoren je podmorski prenosni kabl, sve su glasnija mišljenja da se radi o već dogovorenom poslu. Nemam pouzdanih podataka o tome, ali smatram da je vrlo moguće da je tako: kada se sve ove činjenice i Vladin pristup tenderskom procesu povežu sve ukazuje da se radi o već dogovorenom poslu koji treba što prije sprovesti u djelo.

MONITOR: Koji su osnovni nedostaci SEA?

MARKOVIĆ: Prethodni nacrti SEA bili su kvalitetniji od dokumenta koji je kao finalni stavljen na javnu raspravu. I to čudi. Trebalo bi da bude upravo obrnuto. Posebno je problematično to što se ne razmatraju alternative i što se zaobilaze evropski propisi o upravljanju vodama i zaštiti prirode. DPP i Strategija razvoja energetike kao usmjeravajući dokument za njegovo donošenje i razvoj projekata četiri elektrane na Morači, nažalost odstupa od suštinskog cilja politike za vode Evropske unije – postizanja dobrog statusa do 2015. i sprječavanja daljeg pogoršanja statusa za sve vode. Da Crna Gora primjenjuje Okvirnu direktivu o vodama, odluka o gradnji elektrana na Morači bi mogla da se donese samo uz jasnu računicu i dokaze da se koristi od planiranih zahvata ne mogu postići ni na jedan drugi, po životnu sredinu povoljniji način, ili da su, na primjer, od suštinskog značaja za zdravlje i bezbjednost ljudi. A odsustvo takve analize je upravo ono na što, i to sa pravom, ukazuje nevladin sektor i što zabrinjava. Odluka ovakve vrste se, ako se poštuju zahtjevi Evropske unije, ne može donijeti, a da se prethodno na jednu stranu ne stave sve prednosti a na drugu sve štete koje bi projekat donio životnoj sredini, društvu i ekonomiji, i pravilno odmjere štete i koristi.

MONITOR: Nakon Prostornog plana i Strategije energetike – velika se polemika vodi i o DPP i SEA za Moraču…

MARKOVIĆ: Sada ne bismo imali ovakvu raspravu da je učešće javnosti posebno u donošenju Strategije razvoja energetike bilo suštinsko a ne formalno. Prirodno je zapitati se da li su DPP i SEA tek pokriće za odluke koje su već donesene tokom izrade Strategije razvoja energetike, znatno prije toga kada se na projektovanje i korišćenje velikih brana gledalo bitno drugačije nego danas, ili možda kroz neke vremenski bliske neformalne i druge procese u kojima se određene kompanije i privatni interesi pozicioniraju za djelovanje na budućem Regionalnom energetskom tržištu jugoistočne Evrope. Ako je zaista tako naredno pitanje je gdje je onda tu održivost? Kako onda u tom svijetlu da posmatramo izjave zvaničnika da imaju dobre namjere i da će ispoštovati visoke standarde očuvanja životne sredine osim kao prazne riječi? Čak i u SEA stoji da za dvije oblasti životne sredine koje će trpjeti najznačajnije negativne uticaje u slučaju gradnje HE – za vode i biodiverzitet – nedostaju podaci da bi se pouzdano procijenio uticaj. A upravo jedan od osnovnih principa održivosti jeste princip predostrožnosti – kad nijeste sigurni kakve će uticaje proizvesti određeno činjenje od njega se morate suzdržati. Biće interesantno vidjeti da li će prilikom odlučivanja taj princip primijeniti nadležni organ za SEA, a posebno ministar zaštite životne sredine koji se deklarativno zalaže za održivi razvoj. Logično bi bilo da resor koji se bavi zaštitom životne sredine i njegov prvi čovjek insistiraju na prikupljanju nedostajućih podataka, uključivanju više alternativa, varijanti rješenja u DPP i vjerovatno na ponovnoj procjeni uticaja na osnovu dopunjenih podataka i uz tješnje povezivanje procjene sa relevantnim evropskim propisima.

MONITOR: Ministarstvo za ekonomski razvoj je svojevremeno ignorisalo razmatranje alternativa tadašnje pilot Strateške procjene uticaja na životnu sredinu.

MARKOVIĆ: Da, ne treba zaboraviti da je tada prvi čovjek Ministarstva za ekonomski razvoj bio upravo sadašnji ministar uređenja prostora i zaštite životne sredine Branimir Gvozdenović. Izbjegavanjem da se alternative razmotre u ranoj fazi razvoja projekta konačni izbor se sužava, a određena rješenja nameću kao jedina ispravna. To svakako nije model koji se primjenjuje u evropskoj praksi niti u projektnom ciklusu Svjetske banke.

 

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

TRIDESET I DVIJE GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Oprema sa Ćilipa kao podsjećanje na zločin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ukradena aerodromska oprema, kako najavljuje premijer, doći će pred tužilaštvo. Zbog ratnih zločina tokom opsade Dubrovnika tužilaštvo u Crnoj Gori još nije pokrenulo nijedan krivični postupak

 

Predsjednik Vlade Dritan Abazović objavio je u utorak da je pronađena i evidentirana oprema koja je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992. Premijer-glasnik je obznanio da je oprema završila u tužilaštvu.

,,Nakon 30 godina, zahvaljujući rukovodstvu Aerodroma Crne Gore, prilikom popisa imovine ove državne kompanije, pronađena je i evidentirana oprema za koju se sumnja da je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992, najsramnije stranice crnogorske istorije koju je ispisalo tadašnje rukovodstvo”, napisao je Abazović na Fejsbuku. Dodao je da za razliku od prethodnih Vlada, ova ne bježi od prošlosti, već se sa njom suočava kako buduće generacije iste greške ne bi ponavljale.

Hrvatski mediji prenijeli su ovu izjavu uz podsjećanje da je ,,oprema koju su JNA i crnogorski rezervisti ukrali s Ćilipa jednim dijelom, kako se vjeruje, završila je u zračnoj luci Tivat, a većina u zračnim lukama u Beogradu, Nišu i Podgorici”. Ističu i da ,,vrijednost opreme koja je ukradena iz dubrovačke zračne luke, prema tvrdnjama nekadašnje uprave aerodroma Ćilipi iznosi 10 milijuna eura”.

Na Abazovićvo ,,otkriće” oglasila se bivša savjetnica direktora Aerodroma Biljana Knežević koja je objavila dokument kojim se podsjeća da je bivši direktor Ranko Bošković 2004. godine kolege u Hrvatskoj obavijestio da je oprema u Podgorici i Tivtu.

U dokumentu se navodi spisak sredstava od kojih su na aerodromu Tivat već tada neka bila rashodovana ili nisu bila u funkciji, dok su korišteni elevator, troje samohodnih stepenica, servisno i vatrogasno vozilo… Na aerodromu Podgorica sva sredstva sa Ćilipa, te 2004, bila su van funkcije ili su rashodovana.

Vlada i premijer o ovome kao da ništa ne znaju iako je ovo prvi pisani  dokument kojim se priznaje da je dubrovački aerodrom opljačkan i da je dio opreme završio u Crnoj Gori. Značajan, jer je prethodna vlast, na čelu sa DPS-om, sve činjela da nametne kolektivnu amneziju na ovaj dio nečasne istorije u kojoj su njeni čelnici igrali vodeće uloge.

Epopeja o vraćanju imovine sa aerodroma Ćilipi traje duže od dvije decenije. Rukovodstvo dubrovačkog aerodroma  je prvo od JAT-a, koji je bio vlasnik svih aerodroma u bivšoj Jugoslaviji, tražilo povrat svoje imovine. Kada je 2003. formirano preduzeće Aerodromi Crne Gore prepiska je nastavljena sa rukovodstvom kompanije koja gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GLOBALNI INDEKS ORGANIZOVANOG KRIMINALA ZA 2023. : Na lošem glasu

Objavljeno prije

na

Objavio:

„Porast tokova kokaina u luci Bar i široko rasprostranjene veze mreža sa grupama iz Latinske Amerike, EU i Zapadnog Balkana pokazuju da su organizovane kriminalne grupe porijeklom iz Crne Gore uspostavile konsolidovanu kriminalnu mrežu“, piše u Izvještaju kojim smo, prema indeksu  organizovanog kriminala, rangirani kao 5. u Evropi i 54. na svijetu

 

Crna Gora je rangirana kao peta u Evropi na Globalnom indeksu organizovanog kriminala za 2023. godinu. Od 193 države u svijetu, Crna Gora je na 54 mjestu.  To piše u Indeksu transnacionalnog organizovanog kriminala u svijetu koji je prije tri dana predstavila Globalna inicijativa za borbu protiv transnacionalnog organizovanog kriminala (GI-TOC).

Ni ovo istraživanje nije moglo proći bez onih koji su zaslužni za ovaj (ne)zavidan položaj – kotorskih kriminalnih klanova.

“Grupe formirane u mafijaškom stilu su dominantna vrsta kriminalnih mreža u Crnoj Gori. Klanovi “Škaljari” i “Kavači” su najistaknutiji akteri i prvenstveno se bave pranjem novca i trgovinom kokainom iz Latinske Amerike. Dva klana su koristila značajne količine nasilja, koje se preko granice prelilo u Srbiju i Evropu. Vođe kriminalnih grupa ili visokopozicionirani članovi koji služe kazne u Crnoj Gori često regrutuju nove snage u zatvorima. Sofisticiranost kriminalnih mreža je u porastu. Porast tokova kokaina u luci Bar i široko rasprostranjene veze mreža sa grupama iz Latinske Amerike, EU i Zapadnog Balkana pokazuju da su organizovane kriminalne grupe porijeklom iz Crne Gore uspostavile konsolidovanu kriminalnu mrežu“, piše u Izvještaju.

Oni ukazuju i na ono što odbija da prizna vladajuća elita koja neumorno prst krivice upire u svoje prethodnike. „Kriminalne mreže su uglavnom povezane sa mafijaškim grupama i trgovinom kokainom i povezane su sa korumpiranim lokalnim političarima i policijom. Postoji značajan politički uticaj u kriminalnim aktivnostima, koji potiče iz najviših ešalona države. Policija je takođe često uključena u zaštitu kriminalnih aktera, a u nekim slučajevima i pripadnici tajne službe. Državni akteri štite imovinu kriminalaca. Široko rasprostranjen politički uticaj i veze sa organizovanim kriminalcima stvaraju strah među organima reda, čineći ih nevoljnim da efikasno djeluju protiv organizovanih kriminalaca, čime se povećava nekažnjivost. Pored toga, korupcija osigurava zaštitu kriminalnih mreža unutar javnih institucija. Čini se da je prisustvo stranih domaćih i privatnih kriminalnih aktera u Crnoj Gori nisko u odnosu na druge kriminalne aktere. Prvi uglavnom učestvuju na tržištu krijumčarenja ljudi, dok se drugi fokusiraju na finansijske zločine i šeme pranja novca.”, navodi se u izvještaju koji je, naglašavaju autori, sačinjen na osnovu podataka iz ove godine.

Kada je riječ o političarima, u Izvještaju se posebno ističe da je zemlja gurnuta u duboku političku nestabilnost otkako je manjinska vlada zbačena izglasavanjem nepovjerenja u avgustu 2022. godine.

“Uprkos kontinuiranim političkim krizama, privremena vlada je uložila napore u borbi protiv organizovanog kriminala, posebno u borbi protiv trgovine kokainom i šverca cigareta. Međutim, tenzije i nepovjerenje unutar vladajuće koalicije i nedostatak konstruktivnog učešća svih političkih partija na plenarnim sjednicama, doveli su do kašnjenja i neefikasnosti u poboljšanju ključnih zakona. Parlament tek treba da pokaže u praksi svoju posvećenost reformskoj EU agendi i da poboljša svoju koordinaciju sa vladom u pogledu zakonodavnih inicijativa”, navodi se u izvještaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HIRURG NIKOLA FATIĆ OPET OPTUŽEN: Istraga o navodnom uzimanju organa, Fatić se ne oglašava  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok tužilaštvo istražuje prijavu protiv hirurga Nikole Fatića, mediji špekulišu da je po srijedi nezakonito uzimanje organa. Fatić se ne oglašava. Iz partije Alternativa tvrde da se istražuje da li je hirurg ,,odnio” medicinski otpad – tromb. Čekaju se nalazi obdukcije da se saopšti u kom će pravcu krenuti istraga. Monitor je pokušao da kontaktira Fatića, ali on nije odgovarao na naše poruke. Izjavu od njega nijesu uspjeli da dobiju ni drugi mediji

 

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici pokrenulo je istragu kojom je obuhvaćen vaskularni hirurg Kliničkog centra Crne Gore Nikola Fatić na osnovu krivične prijave koju je protiv doktora podnijela porodica preminulog pacijenta. Iz tužilaštva je saopšteno da će nakon utvrđivanja rezultata obdukcije tijela pacijenta koji je preminuo nakon operacije u KCCG u Podgorici, a kojeg je operisao doktor Fatić, biti utvrđen dalji tok istrage.

Na navode medija po kojima je porodica pokojnika podnijela prijavu zbog navodnog protivpravnog oduzimanja ljudskih organa ili djelova tijela, odnosno zbog navodnog nesavjesnog liječenja njihovog člana porodice iz tužilaštva se nijesu javno izjašnjavali.

Iz Uprave policije je potvrđeno da je tokom vikenda policija pretresla prostorije hirurškog odjeljenja Kliničkog centra u Podgorici, te prikupljala obavještenja vezana za navode iz krivične prijave, odnosno tužilačke istrage. Takođe je saopšteno da je policija pretresla i privatnu ordinaciju doktora Nikole Fatića.

Iz Kliničkog centra Crne Gore je saopšteno da će po dobijanju rezultata obdukcije i policijske istrage ,,biti odlučeno o svim radnjama koje će biti preduzete u vezi sa ovim slučajem, bez prejudiciranja”.

Mediji pišu da se Fatić sumnjiči da je teglu sa ostacima dijela organa, aorte, koju je operisao, neovlašćeno iznio iz Kliničkog centra i odnio u svoju privatnu ordinaciju. On se sumnjiči da je, nakon što je porodica vidjela teglu sa etiketom na kojoj je bilo napisano ime pacijenta i alarmirala policiju, to vratio u jednu od prostorija KCCG u kojoj je nađena prilikom pretresa.

Monitor je pokušao da kontaktira Fatića, ali nije odgovarao na naše poruke. A izjavu od njega nijesu uspjeli da dobiju ni drugi mediji.

Dok je cijeli slučaj obavijen ćutanjem, jedina se oglasila organizacija Alternativa koja je objavila da je policija pretresala prostorije gdje borave hirurzi, ali prema njihovim saznanjima, tom prilikom nije pronađen nijedan dokaz o eventualnoj trgovini organima. Iz ove organizacije su saopštili da se ne radi o organu nego o trombu: ,,Treba da znate da taj vrsni vaskularni hirurg nema ni svoju kancelariju u Kliničkom centru. Prinuđen je da stvari ostavlja gdje stigne, da je šikaniran i proganjan od strane istih onih koji sad plasiraju aferu o ‘trgovini organima’. Optužuju ga da je kući odnio ‘tromb'(medicinski otpad) koji je izvadio pacijentu”.

Vesko Pejak iz partije Alternativa tvrdi da događaj predstavlja nastavak pritiska na ono malo ljekara koji pružaju otpor javašluku i neredu koji vlada u ,,elitnoj” zdravstvenoj instituciji Crne Gore: ,,Nije bio dio tima koji naplaćuje operacije, tima koji namjerno odlaže termine pacijentima da bi se liječili u privatnim klinikama, tima koji piše lažne prekovremene! Dr Nikola radi kao savjestan ljekar, ne uzima mito, svakog pacijenta savjesno prima i pomaže”.

U periodu kada je KCCG rukovodio Jevto Eraković, Fatić je 2018. dobio otkaz. Početkom ove godine, postala je pravosnažna presuda kojom je KCCG dužan da Fatiću isplati 32.000 eura zbog nezakonitog otkaza i suspenzije.

Prije ove Osnovni sud u Podgorici je donio presudu kojom je utvrđeno da je Fatić pretrpio zlostavljanje na radu kod poslodavca Kliničkog centra Crne Gore od avgusta 2017. do juna 2018. godine neraspoređivanjem  na radno mjesto u zakonom propisanom roku, uz neosnovano obavezivanje na obavljanje probnog rada i neopravdanim izolovanjem zaposlenog.

U vrijeme kada je bio pred otkazom, Monitor je u martu 2018. pisao o problemima u KCCG: ,,Pacijentkinja J. S. primljena je u Centar za vaskularnu hirurgiju Kliničkog centra CG 9. marta. Dr Nikola Fatić procijenio je da se radi o bolesnici koja je za hitnu operaciju, jer je nakon pretraga ustanovio trombozu abdominalne aorte i kompletnog aortoilijakalnog segmenta. Međutim, nadležni zabranjuju operaciju uz obazloženje da pacijent nije hitan slučaj. Na urgenciju porodice i pismenu preporuku dr Fatića da se liječenje nastavi van KCCG, J. S. dobija uput za nastavak liječenja u Klinici za vaskularnu hirurgiju Kliničkog centra Srbije. U Beogradu je tretiraju kao hitan slučaj i u roku od jednog sata primaju u operacionu salu i uspješno operišu”.

Sada se čeka nalaz obdukcije da se vidi u kojem smjeru će tužilaštvo usmjeriti ovaj slučaj.

Patoanatomski otpad

Iz Kliničkog centra Crne Gore su objasnili da se hirurški odstranjeni djelovi krvnih sudova i organa uništavaju kremiranjem ili sahranjivanjem.

,,Prema članu 167 Zakona o zdravstvenoj zaštiti, sa djelovima ljudskog tijela koji su hirurškim zahvatom ili na drugi način odstranjeni, postupa se na način koji propisuje Ministarstvo, uz saglasnost nadležnog organa opštine. Za svaki hirurški odstranjeni dio ljudskog tijela obavezno se vrši patomorfološka i histološka obrada”, navode iz KC CG. Pojasnili su da je patoanatomski otpad medicinski otpad koji uključuje djelove tijela, amputate, tkiva i organe odstranjene tokom hirurških zahvata, tkiva uzeta u dijagnostičke svrhe, fetuse, placente i drugi anatomski otpad koji zahtijeva posebne uslove zbrinjavanja.

,,Radi se o ljudskim organima i djelovima tijela koji se kasnije skladište u posebnom prostoru na niskim temperaturama do konačnog odlaganja, odnosno, sahranjivanja u grobnici u vlasništvu Kliničkog centra”, naveli su iz KCCG.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo