Povežite se sa nama

DRUŠTVO

MAJKE UBICE SVOJE DJECE: Spirala nasilja u društvu koje ne čuje vapaj

Objavljeno prije

na

Samo tokom ove godine, u Crnoj Gori tri majke su priznale da su bile izvršioci ili saučesnici ubistva svoje djece. U februaru je u Podgrici ubijen dječak od svega godinu i tri mjeseca, kojeg je, kako se sumnja, na smrt pretukao očuh Nermin Šišić iz Tuzle u saučesništvu sa majkom Jelenom Jovović. Nova tragedija desila se u maju kada je Baranka Mirjana Došljak Škrijelj priznala da je usmrtila šestomjesečnog sina, navodno, da bi se osvetila suprugu, koji ju je zapostavljao. Posljednji slučaj ubistva djeteta zabilježen je u Plavu gdje je, Edina Kastrati u rijeku bacila četvoromjesečnog sina. Od 2011. do 2016 . godine tri žene su osuđene za krivično djelo ubistvo djeteta na porođaju.

Tri ubistva djece iz ove godine, kako su ocijenili kriminolozi, treba da budu kvalifikovana kao teško ubistvo, a ne čedmorostvo, kako se često, naglašavaju, ponekad pogrešno interprepretiraju u laičkoj javnosti ta krivična djela. Za njih je zaprijećena kazan od 10 do 40 godina, dok se ubistvo na porođaju kažnjava do pet godina zatvora. Kako objašnjavaju pravnici, čedomorstvo spada u takozvana povlašćena ubistva: majka ih počini u nesvjesnom stanju ili u postporođajnoj depresiji.

“U krivičnom pravu srednjeg vijeka, smatralo se težim oblikom ubistva. U pretprošlom vijeku taj oblik ubistva predviđen je kao privilegovani oblik. Razlog ža to su nova saznanja u medicini, koja govore da se za vreme porođaja i neko vrijeme nakon porođaja majka nalazi u stanju psihofizičkih poremećaja, što objašnjava njen blaži tretman u slučaju ubistva djeteta. Izršilac čedomorstva može biti samo mjaka. Ako djelo izvrši neko drugi, a mjka ga na to podstakne ili mu pomogne, ona se smatra saučesnikom, a izvršilac odgovara za ubistvo” – objašnjavaju pravnici, naši sagovornici. .

Javnost je u Crnoj Gori a i regionu, na sve slučajeve kada su majke počiniteljke žločina nad svojom djecom, uglavnom, reagovala impulisivno, površno, a u većini slučajeva i ekstremno verbalno nasilno, pa su se čitaoci na portalima utrkivali ko će “odrediti” suroviju kaznu za počiniteljke zločina. Dominirale su stigmatizacije i moralisanja bez razumijevanja širine problema i posljedica nasilja. Nijesu su dovoljno jasno mogla čuti mišljenja stručnjaka iz raznih oblasti, koji su pokušavali da objasne da je riječ o kompleksnom problemu i da je preventiva, jednino moguća kroz sistem i kroz mijenjanje svijesti.

Koliko je bez povlađivanja dominantnom stavu teško gvoriti na tu temu, odslikava i činjenica da su nekoliko advokata i sudija odbili da za Monitor komentarišu slučajeve kada su majke ubice svoje djece. Uglavnom, složili su se da je riječ o kompleksnoj i osjetljivoj temi i da je teško u nekoliko rečenica opisati sve okolnosti koje dovode do te vrste nasilja a ne rizikovati da budu pogrešno shvaćeni.

Iako naglašavaju da je svaki od tih slučajeva “priča za sebe”, saglasni su da su mnoge počiniteljke, prije nego što su i same postale nasilnice, trpjele razne vrste nasilja.

Bez želje da ublažava težinu zločina čije su žrtve djeca, psihološkinja Katarina Puletić naglašava kako je žrtva nasilja je u perspektivi potencijalni nasilnik.

„Ukoliko je žena trpljela nasilje u djetinjstvu, a kasnije i u braku, može doći i do situacije da ona manifestuje nasilne oblike ponašanja najčešće nad djetetom. I stanje postporođajne depresije može dovesti do nekog oblika nasilja nad djetetom. Dakle, u obliku zanemarivanja, zapostavljanja ili fizičkog i nekog drugog oblika nasilja. Stanje depresije je okidač za pojavu nasilja i, ukoliko se ne odreaguje pravovremeno, može dovesti do težih posljedica po dijete. Privrženost majke, koja pati od postporođajne depresije prema djetetu nesigurna je – anksiozno-ambivalentna”, – kaže ona.

Postporođajnu depresiju, tvrdi psihološkinja, izazivaju različiti uzroci: smjena raznih emocija, poteškoće, finansijski problemi, manjak podrške partnera, porodice …„Takvo stanje majke vidljivo je članovima njene porodice ukoliko obrate malo više pažnje. Vidljivo je i za okolinu. Teško ga je ne prepoznati. U praksi obično možemo da vidimo majke koje su preokupirane sopstvenim problemima i ne reaguje na potrebe djeteta ili reaguju neadekvatno. Ovo nam može biti jedan od signala da se nešto dešava.”

Naše društvo je, tvrdi Puletićeva, i dalje nemoćno da se uhvati u koštac s rješavanjem tog problema. Rješenje, prema njenim riječima, zahtijeva sistemsku podršku i udruživanje svih institucija i ustanova koje bi svojim angažovanjem minimizirake nastanak postporođajne depresije.

„Poseban akcenat bih stavila na potrebe promovisanja pozitivnog roditeljstva i šta ono predstavlja. Pri centrima za socijalni rad postoje multidisciplinarni timovi koji se bave sprječavanjem nasilja u porodici, ali to je samo jedna od karika u lancu podrške. Dakle, neophodno je uključiti sve raspoložive resurse koji će zajedničkim djelovanjem pronaći adekvatnu strategiju”, kaže ona.

„Ključno pitanje je” , smatra direktorica Sigurne ženske kuće Ljiljana Raičević, „šta se to tako strašno desilo njima prije čina ubistva svog dejteta”. Ona ukazuje da svakoj od tih žena treba dati šansu da objasni i nastavi da živi sa svojim postupkom, jer će joj život biti mnogo teži nego što to mi možemo i da zamislim”.

„Reakcije medija često potpiruju stav o krivici uz nerazumijevanje stanja u kojem žive osobe koje ubiju ili pomišljaju na ubistvo ili samoubistvo. Uvijek je podloga iza toga čina nasilje. Dugogodišnje ili svakodnevno. Moramo raditi na podizanju svijesti da shvatimo okolnosti u kojima su bile osobe kao na primjer Edina. Postnatalna depresija i ostali sindromi koji prate mnoge žene imaju za posljedicu i ubistvo. Ko će da se bakće s tim? Najlakse je osuditi, presuditi i linčovati, a to se dešava ne tamo nekome, nego i nama možda i u našoj porodici”,- naglašava Raičevićeva.

Ona se kaže, svakodnevno suočava s pričama žena o raznim vrstama nasilja. U mnogo slučajeva provlače se priče o prijatnjama partnera da će ih ostaviti, izbaciti, ubiti, uskratiti finansijsku pomoć ili oduzeti djecu. Tada žena, tvrdi ona, ne razmišlja racionalno.

„Trpe često pritisak i od svoje porodice, koja je u mnogo slučajeva ekonomski slaba i nema uslova da je primi nazad. Tada žena pada u neku vrstu depresije beznađa, sakriva problem, jer vidi da je nema ko zaštititi. Često se odlučuje da rodi još jedno dijete ne bi li tako spasila brak, što je naravno pogrešno, jer se nasilje nastavlja i tokom trudnoće. Nedavno sam razgovarala sa ženom kojoj je partner zaključavao frižider katancem, znači, uskraćivao joj hranu, brojio joj zalogaje a djeci davao porcije za koje je mislio da su dovoljne. A frizider je bio pun. Djeca su stalno bila nervozna i gladna, a njoj nikada nije padalo na pamet da razbije vrata i nahrani ih ili da ga prijavi, pozove nekoga od rodbine i pokaže im katananac jer je čovjek inače bio poznat kao kavaljer. Na moje pitanje..zašto, odgovorila mi je…zato jer me stid.”

Često se, kaže direktorica SŽK žrtva stidi nasilja koje trpi. Žena koja je sve to trpjela, sjeća se Raičevićeva, priznala je da je pomišljala na ubistvo djece, pa onda i samoubistvo. Sve da bi kaznila muža.

„Depresiju i njeno čudno ponašanje primijetila je njena sestra koja živi u inostranstvu a koja je i sama pobjegla od nasilnika. Možda i u posljednjem času jer je na kraju završila na neuropsihijatriji, a suicidne misli su joj bile svakodnevne. Prikupljala je razne tablete koje bi u nekom trenutku dala djeci i sama ih popila. U razgovoru s roditeljima, bila sam šokirana njihovom osuđujućom reakcijom”, kaže Raičevićeva.

Strašne ljudske drame su oko nas. Mnogo je krikova koje niko ne čuje.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

REVIZIONIZAM I GOVOR MRŽNJE U MEDIJIMA: Normalizacija laži i nasilja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jubilej nezavisnosti opet je poslužio kao povod da se, pored političara, i dio medija uključi u dizanje tenzija i sijanje mržnje. No, govora mržnje u medijima ne fali ni drugim datumima.  Istraživanja za prošlu godinu pokazala su da je u najvećoj mjeri usmjeren protiv etničke pripadnosti, slijedi mizoginija, dok su samom vrhu politička i vjerska opredjeljenja

 

 

Šta slavite, nesoji?, čestitao je ove sedmice Barski portal proslavu 20. godina obnove nezavisnosti građanima Crne Gore. Na isti način, istim pitanje je stariji ideološki brat – portal IN4S prije šest godina uputio čestitku za 71. rođendan NATO-a.

I ove godine proslava Dana nezavisnosti poslužila je kao povod da se, pored političara, i dio medija uključi u dizanje tenzija i sijanje mržnje.

,,Građani koji nijesu u stanju sebe nazvati Crnogorcima, vjerovatno zaslužuju da žive neđe drugo”, izdvojio je u naslovu Portal E-TV dio iz izjave frontmena grupe Perper Nikole Radunovića. Iako je Radunović  pojasnio da pod pojmom „Crnogorci“ podrazumijeva ljude svih vjera i nacija koji žive u Crnoj Gori, izjava je, zahvaljujući i redakcijskoj opremi, izazvala brojne negativne reakcije i komentare.

Komentari su se usijali i na najavu predsjednika Opštine Pljevlja Daria Vraneša da će baš 21. maja na Dan nezavisnosti u ovom gradu pjevati Baja Mali Knindža. Kao i Vranešov, tako je i Knindžin repertoar poznat – veličanje četnika i osuđenih ratnih zločinaca iz ’90-ih. Ove sedmice, Uprava policije zabranila je održavanje ovog koncerta iz bezbjednosnih razloga. I ova odluka je pokrenula lavinu tumačenja i komentara, uglavnom ideoloških i nacionalističkih.

Dio medija u Crnoj Gori, prije svega onih koji su služili vlasti, ima neslavnu tradiciju širenja političke propagande i govora mržnje. Tako se u Muzeju domovinskog rata u Dubrovniku u jednoj od sala mogu naći stranice tadašnje Pobjede i njenog čuvenog ratnohuškačkog serijala Rat za mir. Da su tragovi prošle medijske propagande nezgodni istorijski svjedoci znali su i oni koji su u RTCG obrisali arhivu iz ’90-ih. Iz vremena kada su Dnevnici trajali duže od sat vremena sa izvještajima o brojnim uspjesima crnogorskih i srpskih vojnika širom tadašnjih ratišta.

Da je dio ovog narativa preživio  govore istraživanja medijskih sadržaja. U publikaciji  Izvještaj o monitoringu govora mržnje u medijima u Crnoj Gori za 2025. izračunato je da je najviše govora mržnje u medijima usmjereno protiv etničke pripadnosti, slijedi rodna pripadnost, odnosno taergetiranje i vrijeđanje žena, a u vrhu su i govor mržnje protiv političkih protivnika i vjerske pripadnosti.

Govor mržnje, makar dio onoga koji se odnosi na elektronske medije, je tokom prošle i ove godine sankcionisan.  U februaru ove godine Savjet Agencije za za audiovizuelne medijske usluge (AMU) donio je odluku o privremenom ograničenju, na pola godine, prijema i reemitovanja emisija TV Pinka Novo jutro – Jutro sa dušom, a koje vode apologete režima Aleksandra Vučića – Jovana Jeremić Predrag Sarapa. Ukidanje je uslijedilo nakon upornog ponavljanja uživo u programu – Hrvati su nazivani ustašama, Turci novim okupatorima, a širene su i teze da su Crnogorci mutirani Srbi, neki hibrid, da su krenuli proustaškim putem, te da će Crna Gora brzo biti dio  Srbije: „Crnogorci su izmišljena nacija.“ „Jalova.“ „Hrvati u Boki su projekat“…

Agencija je krajem februara sa 500 eura kaznila  Adria TV zbog, kako se navodi u rješenju, ponovljenog kršenja zabrane podsticanja diskriminacije i propusta da objavi podatke o izvoru preuzetog programa. Kazna je izrečena zbog reemitovanja novogodišnjeg programa iz studija Informer TV iz Beograda. U emisiji je veličano četništvo, uz negiranje crnogorskog identiteta kao začin novogodišnjem slavlju: mijenjani su stihovi tradicionalnih i autorskih pjesama na način da se Crna Gora označava kao „srpska“, iznošene izjave poput „Nije ovo Crna Gora, no Srbija pored mora“ i „svi su Srbi – Srbi“, uzvikivana i pjevana imena pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca, koji su predstavljani kao „heroji“.

Tokom 2025. novčane kazne i upozorenja dobili su Prva TV i Adria TV, dok su upozorenja izrečena i Radio televiziji Crne Gore (RTCG), TDI Radiju i Gradskoj TV.

Prva TV prvu kaznu od 500 eura zaradila je zbog jutarnjeg programa u kojem su analizirane reakcije na podizanje spomenika četničkom vojvodi i ratnom zločincu Pavlu Đurišiću i inicijativu za izmještanje spomenika vojvodi Mirku Petroviću. Ova televizija našla se na udaru AMU i 25. juna prošle godine kad je reemitovala programski sadržaj nazvan Specijalna emisija, u koprodukciji režimskih emitera registrovanih u Srbiji. U emisiji je iznesen niz tvrdnji kojima se direktno negira genocid u Srebrenici, uključujući navode da kolaps koji je planiran u Srbiji od 28. juna do 11. jula, kada je godišnjica zločina u Srebrenici, vodi ka „žigosanju Srba kao genocidnog narod”, iako „genocida nije bilо”.

Novčanu kaznu dobila je i Adria TV zbog dokumentarca Srebrenica, anatomija obmane. Prema ocjeni Agencije radi se o  selektivnom prikazu događaja tokom genocida u Srebrenici.

Prije kazne Adria TV je upozorena od strane regulatora i zbog emisija Zorom i Press Plus u kojima su advokat Miomir Joksimović i civilni aktivista Zarija Pavićević  iznosili stavove kojim se podstiče netrpeljivosti i diskriminacije prema stranim državljanima i pojedinim etničkim i vjerskim grupama. U programu su iznošene tvrdnje o navodnom stvaranju zatvorenih zajednica stranaca, pa je tako Joksimović upozorio da bi se u pojedinim kvartovima „za 15 godina mogao uvesti šerijatski zakon“, dok je Pavićević zagovarao strože kontrole stranaca, navodeći da se „može procijeniti ko je iz kog područja“ i da bi policija trebalo da primjenjuje nasumične provjere statusa na ulici.

I podgoričkom lokalnom javnom emiteru – Gradskoj TV izrečena je mjera upozorenja, zbog stava koji je u emisiji Presing na toj televiziji iznio urednik portala Srpska 24 Ivan Milošević. On je kazao da misli „da je malo nepristojno da u državi u kojoj imate 74 odsto pravoslavnog stanovništa spoljnu politiku vodi predstavnik nacionalne manjine“, govoreći o ministru vanjskih poslova Ervinu Ibrahimoviću.

Upozorenje od AMU dobio je i nacionalni javni servis – RTCG. Ono se odnosi na emitovanja druge i treće epizode dokumentarnog serijala Vraneš – zemlja i Ijudi,  na Prvom programu, 06. i 13. januara 2025. godine, a njime je, zaključili su u Agenciji,  omogućeno promovisanje diskriminatornog postupanja.

Analizom pomenutih epizoda, Agencija je zaključila da nije ispoštovana dokumentarna etika koja zahtijeva vjerodostojnost, preciznost i integritet prilikom predstavljanja teme, te da su relativizovali zločin, neprecizno i selektivno su predstavljeni istorijski podaci, bez relevantnih izvora, uz upotrebu terminologije koja izaziva diskriminaciju i može podstaći podjele.

A kada mediji daju adekvatan šlagvort, rasplamsa se pravi sukob u komentarima. Uz nezaobilazne uvrede i govor mržnje.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) je krajem prošle godine sproveo istraživanje govora mržnje u komentarima na portalima koji imaju najveći broj posjeta – Vijesti, Borba, CdM, Portal Analitika, Dan, Antena M i RTCG. Zaključili su da najdirektniji i najopasniji oblici govora mržnje najčešće pojavljuju u korisničkim komentarima na sadržaje koji se odnose na Bošnjake, Albance i Hrvate iz Boke, kao i na politički i vjerski osjetljiva pitanja, poput prava dijaspore, spomenika, crkava i vjerskih praznika.

,,Analizirani komentari obuhvataju širok spektar govora mržnje – od etničkog omalovažavanja, preko poziva na nasilje i protjerivanje, do istorijskih i genocidnih narativa, kao i delegitimizacije manjina kao punopravnih građana Crne Gore. Govor mržnje se često ne pojavljuje u samom medijskom sadržaju, već eskalira u komentarima, i to prema manjinskih grupama,  što ukazuje da je primarno povezan sa širim identitetskim tenzijama, istorijskim narativima i političkim kontekstom, a ne isključivo sa konkretnom viješću. Posebno brine normalizacija ovakvog jezika, jer on produbljuje društvene podjele i legitimizuje nasilje”, objasnili su iz CGO-a.

Kada se govor mržnje normalizuje isto se desi i sa nasiljem.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BUDVA: TURISTIČKA SEZONA KOJA (NE)OBEĆAVA: Novo ljeto, stare nevolje

Objavljeno prije

na

Objavio:

 Budva postaje preskupa destinacija, grad sa cijenama luksuzne rivijere ali bez pune luksuzne infrastrukture. Cijene usluga, hrane i pića, parkinga i plažnih rekvizita, rastu brže od kvaliteta. U budvanskim trgovinama, kafićima i restoranima, cijene su porasle u prosjeku za oko 20 odsto u odnosu na prošlo ljeto

 

 

U sezonu 2026.  Budva ulazi opterećena mnogim problemima koji već duži niz godina prate razvoj grada. Pored standardnih opterećenja koja se odnose na hronični nedostatak parking prostora, haos u saobraćaju, prenatrpanost plaža, ekspanziju gradnje apartmana i rastuće nezadovoljstvo lokalnog stanovništva, početak turističke sezone obilježava novi izazov – problem sa gradskim finansijama. Najbogatija crnogorska opština u ljeto ulazi sa praznom kasom i višemilionskim dugovima.

Javnost je pratila informacije o milionskim obavezama opštine, blokadama računa i pokušajima stabilizaicje budžeta  kroz pozajmice od  opštinskih preduzeća. To otvara pitanja koliko lokalna uprava može odgovoriti na rastuće potrebe grada tokom najopterećenijeg perioda u godini ako je od januara do marta potrošila većinu planiranog budžeta za ovu godinu.

Gotovo 50 miliona eura budžetskih sredstava, od planiranih 79 miliona, otišlo je  na razne projekte,  kupovinu nekretnina ili zatvaranje korupcionaških afera bivše vlasti Demokratske partije socijalista. Ni jedan gorući problem opštine u nije riješen i ni jedan kapitalni projekat nije realizovan. Turistička sezona nije ni počela a saobraćajni kolapsi na prilaznim saobraćajnicama ka centru grada i Starom gradu su svakodnevica.

Crna Gora je decenijama razvijala masovni apartmanski turizam na primorju. Opština Budva je postala simbol gradnje apartmana i totalne komercijalizacije javnog prostora čije posljedice dolaze na naplatu. Ekspanziju gradnje u obalnom području nije pratio razvoj infrastrukture, saobraćaja, kanalizacije, slobodnih površina i parking prostora. Prije rješavanja osnovne infrastrukture građeni se objekti u kojim više od dvije trećine kapaciteta čini privatni smještaj.

Rezultat takvog modela razvoja je grad kojem  tokom ljeta višestruko nedostaju  kapaciteti  za prihvat turista i normalan život građana.

Najjasnije  pogrešan razvoj turističkih gradova, Budve na prvom mjestu, pokazuje situacija na plažama. Veliki djelovi obale su prekriveni ležaljkama, plažnim barovima, restoranima i komercijalnim sadržajima raspoređenim uz samu obalu. Čisti prirodni pijesak kojim su plaže budvanske rivijere prekrivene postao je najtraženija roba. Umjesto plažnog žala turiste dočekuje beton, redovi ležaljki i suncobrana čije je iznajmljivanje iz sezone u sezonu sve skuplje. Cijene plažnog mobilijara na nekim kupalištima dostižu astronomske cifre i postaju nedostupne za većinu turista koji posjećuju Budvu i druga mjesta na Crnogorskom primorju.  Boravak i sunčanje na plažama koje se tretiraju kao javni prostor dostupan svima pod jednakim uslovima, postaje luksuz koji se plaća.

Budva postaje preskupa destinacija, grad sa cijenama luksuzne rivijere ali bez pune luksuzne infrastrukture. Cijene usluga, hrane i pića, parkinga i plažnih rekvizita, rastu brže od kvaliteta. U budvanskim trgovinama, kafićima i restoranima, cijene svih proizvoda i usluga porasle su u prosjeku za oko 20 odsto u odnosu na prošlo ljeto.

U novo ljeto turistička prijestonica ulazi sa novim regulisanjem parkiranja na teritoriji grada. Uvedeno je zonsko parkiranje koje je naišlo na nezadovoljstvo građana koji prvi put moraju plaćati parking mjesta u svakoj ulici u gradu. Opštinsko preduzeće Parking servis kojim upravlja Dragana Pima, kadar DPS, preduzima rigorozne mjere prema građanima Budve i posjetiocima koji su prinuđeni da plaćaju visoke kazne za pogrešno parkiranje u iznosu od nevjerovatnih 50 eura. U mnogim djelovima grada pronalazak parking mjesta već sada, u maju, gotovo nije moguć. Posebno su pogođeni djelovi grada sa intenzivnom gradnjom gdje je broj novih apartmana i stanova višestruko porastao.

Parking servis je angažovao grupe mladića koje kruže gradom i love vozila čiji vlasnici, nisu ispoštovali zonsko parkiranje i plaćanje, lijepe im kazne na kolima ili angažuju pauk službu za uklanjanje vozila. Posebno su na udaru vozila posjetilaca sa stranim registracijama, što će u ljetnjim mjesecima biti izvor potencijalnih sukoba sa turistima.

U  sezonu se ulazi i bez novih parkirališta iako je iskustvo iz prošle godine ukazivalo na prijeku potrebu njihovog obezbjeđenja. Milioni su potrošeni u druge svrhe i donacije. Možda se ponovo u pomoć pozovu lokalni biznismeni, investitori velikih nedovršenih objekata koji će svoje neuslovne garaže i podrume ustupiti Parking servisu na sezonsko korišćenje uz zavidnu naknadu.

Najnoviji izazov sa kojim se vlast u Budvi suočila je odluka Vlade da obustavi Program privremenih objekata Opštine Budva za period 2024–2028. godine jer je donijet nezakonito. Vlada je donijela tu odluku uoči početka turističke sezone na predlog Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine.

Budvanski parlament je 25. avgusta prošle godine, glasovima odbornika vladajuće većine iz redova Budva naš grad, Evropskog saveza i Građanskog pokreta URA, uz podršku Demokratske partije socijalista, usvojio Program privremenih objekata za period do 2028.  Dan kasnije, oglasili su se iz Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, tvrdeći da je Program privremenih objekata nezakonit jer je donesen bez prethodne, zakonom propisane saglasnosti tog resora.

Lider Pokreta za Grad i odbornik te grupe građana u budvanskom parlamentu Đorđe Zenović poručio je da se Budva našla u velikoj nevolji zbog odluke Vlade da obustavi Program privremenih lokacija na teritoriji opštine Budva za period do 2028.

„Dobro, znamo da je Program privremenih objekata koji je usvojen u avgustu prošle godine i nezakonit i neprimjenljiv. Na to smo upozoravali i na samoj sjednici SO Budva, kao što smo upozoravali na mnoge druge štetne odluke, a za koje se ovih dana ispostavilo ili će se tek ispostaviti da će debelo koštati grad…“

Prema njegovim riječima očigledno da niti lokalna niti državna vlast ne razmišljaju o posljedicama sopstvenih odluka po građane i po turističku sezonu, pa sada dovode grad pred anarhijom.

„Svakako, tradicionalno oko 1. maja stolove, stolice, prodavnice, kioske i druge objekte na javne površine iznosi kako se kome može. Tek  sada, ovo je sjajna situacija za lov u mutnom. Opet, imamo Opštinu Budva koja ne poštuje ni zakone ni sudske odluke ni sopstvene odluke, pa nisam siguran koliko će poštovati odluke Vlade. Vrlo čudan momenat za logičnu i jedinu ispravnu odluku, svakako“, naglasio je Zenović.

Nakon obustave primjene Programa privremenih objekata svi takvi ugostiteljski objekti, terase, vitrine, kiosci, ulične prodavnice, štandovi, pijace, zabavni parkovi, zip line… i mnogi drugi trenutno rade nelegalno. Sve do donošenja novog programa ili aneksiranja prethodnog koji je važio do 2023. godine.

 

Rade Ratković: ,,Previše vremena gubimo na improvizaciju“

Svoje procjene  uspješnosti nastupajuće turističke sezone za Monitor je iznio turizmolog, profesor Rade Ratković.

„Ako govorimo potpuno otvoreno, sezona za sada ne daje razloga za veliki optimizam. Problem je što država nema ni pravovremene ni cjelovite podatke na osnovu kojih bi se mogla voditi ozbiljna turistička politika. Mi sredinom maja još analiziramo podatke zaključno sa martom, što dovoljno govori o stepenu organizovanosti sistema.

Indikatori koje trenutno imamo pokazuju stagnaciju dolazaka i pad noćenja, a i naplata boravišne takse je slabija nego prethodne godine. To praktično znači da ulazimo u još jednu sezonu sa manjom potrošnjom, slabijom popunjenošću i rastućim pritiskom na profitabilnost turističkog sektora.

Crna Gora već godinama živi od inercije i regionalnog tržišta, dok polako gubi poziciju na ozbiljnim evropskim emitivnim tržištima. To nije slučajno, nego posljedica dugotrajnog odsustva reformi, improvizacije u upravljanju turizmom i potpunog izostanka dugoročne strategije razvoja destinacije.

Geopolitičke krize često dovode do preraspodjele turističkih tokova, ali je pitanje koliko je Crna Gora uopšte sposobna da iz toga izvuče korist. Nažalost, trenutno nijesmo dovoljno konkurentni.

Najveći problem je što je naš primorski turizam ušao u duboku fazu neodrživosti. Decenije nekontrolisane urbanizacije, devastacije prostora i improvizovanog razvoja sada dolaze na naplatu. Zato se danas sve više govori o regenerativnom turizmu — dakle o potrebi da se prostor i destinacija obnavljaju, a ne samo eksploatišu. “

Pored toga, Crna Gora praktično nema kontinuitet ni u marketingu ni u pozicioniranju na ključnim evropskim tržištima. Bez ozbiljne promjene turističke politike i modernog marketing pristupa teško ćemo pratiti konkurenciju.

Hrvatska i Albanija su trenutno u boljoj poziciji jer imaju funkcionalnije sisteme upravljanja i efikasnije odgovore na probleme koje i mi imamo. Mi još uvijek previše vremena gubimo na improvizaciju“.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PRVOSTEPENO OSUĐEN BIVŠI ŠEF TAJNE POLICIJE DEJAN PERUNIČIĆ: Pet godina za nezakonito praćenje i prisluškivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nekadašnji direktor ANB  Dejan Peruničić i bivši agent Srđan Pavićević osuđeni su pred Višim sudom u Podgorici zbog zloupotrebe službenog položaja u produženom trajanju. Presuda, donijeta svega nekoliko minuta nakon završnih riječi, opet je otvorila pitanja o granicama djelovanja tajne službe, zakonitosti mjera nadzora i političkoj pozadini slučaja koji već godinama izaziva pažnju javnosti

 

 

Samo nekoliko minuta nakon što su u ponedjeljak u podgoričkom Višem sudu iznesene završne riječi u postupku protiv bivšeg direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Dejana Peruničića i nekadašnjeg službenika te institucije Srđana Pavićevića, sudija Igor Đuričković izrekao je prvostepenu presudu kojom su obojica proglašeni krivima za zloupotrebu službenog položaja u produženom trajanju.

Peruničić je osuđen na jedinstvenu kaznu od pet godina zatvora, dok je Pavićeviću izrečena kazna od godinu i četiri mjeseca. Presuda predstavlja epilog jednog od najznačajnijih sudskih postupaka koji se posljednjih godina vodi u vezi sa djelovanjem bezbjednosnog sektora u Crnoj Gori, naročito zbog tvrdnji o nezakonitom praćenju, prisluškivanju i opservaciji političkih protivnika, novinara i vjerskih velikodostojnika.

Iz Višeg suda saopšteno je da nije prihvaćen prijedlog Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) da se Peruničiću nakon izricanja prvostepene presude odredi pritvor. Umjesto toga, sud je odredio mjere nadzora, uključujući zabranu napuštanja mjesta boravišta i obavezno javljanje policiji u Podgorici.

Postupak protiv Peruničića i Pavićevića bio je specifičan i po tome što je objedinjavao četiri optužna predloga Specijalnog državnog tužilaštva. Javnost je od početka bila isključena iz procesa, uključujući i samo izricanje presude. Kao razlog navedena je potreba zaštite tajnih podataka i očuvanja javnog reda.

Takva odluka dodatno je podstakla interesovanje javnosti za predmet koji se već godinama nalazi u fokusu političkih i pravosudnih rasprava. Posebnu pažnju izazvalo je to što  je presuda donesena veoma brzo nakon završnih riječi, pa je otvoreno i pitanje da li je sud unaprijed imao formiran stav o predmetu ili je riječ o proceduri uobičajenoj za složene procese koji dugo traju.

Jedan od branilaca Dejana Peruničića, advokat Zdravko Begović, kazao je nakon presude da je odbrana očekivala oslobađajuću odluku i najavio žalbu Apelacionom sudu Crne Gore. Prema njegovim riječima, odbrana je tokom čitavog postupka insistirala na tvrdnji da je Peruničić postupao isključivo u okviru zakonskih ovlašćenja, sa ciljem zaštite ustavnog poretka, suvereniteta i bezbjednosti države.

Suština optužbi protiv Peruničića odnosi se na tvrdnje da je kao direktor ANB-a organizovao nezakonito praćenje i prisluškivanje više političkih lidera, tada opozicionih funkcionera, novinara, predstavnika vjerskih zajednica, ali i pojedinih nosilaca pravosudnih funkcija, među kojima i bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića.

Prema navodima optužnice, Peruničić je u više navrata davao usmene naloge Pavićeviću da na području Podgorice, Budve i Cetinja prati i osmatra određene osobe bez pisanog naloga i bez prethodno pribavljene saglasnosti predviđene zakonom. Te aktivnosti navodno su podrazumijevale i korišćenje tehničkih sredstava za foto-dokumentovanje.

Pavićević je, prema tvrdnjama SDT-a, koordinirao sprovođenjem tih aktivnosti i neposredno učestvovao u njima, uprkos tome što je, kako navodi tužilaštvo, znao ili morao znati da se takve radnje sprovode mimo zakonskih procedura.

Optužnicom je Peruničiću stavljeno na teret da je od decembra 2019. do avgusta 2020. godine protivpravno koristio službeni položaj i ovlašćenja direktora ANB-a, navodno odobravajući tajni nadzor bez potrebne sudske saglasnosti.

Tužilaštvo tvrdi da je riječ o obimnom sistemu nadzora koji je obuhvatao desetine fizičkih lica, političke subjekte, privredna društva i jednu vjersku zajednicu. Prema navodima SDT-a, mjere nadzora sprovođene su bez odobrenja predsjednika Vrhovnog suda ili nadležnog sudije, čime su ozbiljno povrijeđena prava na privatni i porodični život zagarantovana Ustavom Crne Gore i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.

Slučaj je dodatno dobio političku težinu nakon promjene vlasti 2020. godine i smjene rukovodstva ANB-a. Nasljednik Dejana Peruničića na čelu Agencije, Dejan Vukšić podnio je Specijalnom državnom tužilaštvu više prijava protiv bivšeg direktora, tvrdeći da postoje hiljade dokumenata koji ukazuju na nezakonito prisluškivanje i praćenje.

Posebnu pažnju izazvale su tvrdnje da su tokom litija protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti, od kraja 2019. do sredine 2020. godine, pod mjerama tajnog nadzora bili pojedini sveštenici Srpske pravoslavne crkve, ali i određeni političari.

Vukšić je ranije tvrdio da su mjere nadzora započete krajem decembra 2019. godine, kada su širom Crne Gore počele litije, te da su trajale gotovo do parlamentarnih izbora održanih u avgustu 2020.

Pored aktuelnog predmeta, protiv Peruničića je pokrenuto više sudskih postupaka zbog sumnji u zloupotrebu službenog položaja tokom njegovog mandata na čelu ANB-a.

Jedna od optužnica odnosi se na tvrdnje da je nezakonito prisluškivao funkcionere i aktiviste tadašnjeg Demokratskog fronta tokom partijskog seminara održanog u hotelu „Palas” u Petrovcu 2020. godine. Taj slučaj postao je aktuelan nakon tvrdnji funkcionera Fronta da je tokom dvodnevnog okupljanja navodno prisluškivano blizu 300 njihovih članova i simpatizera.

Drugi predmet odnosi se na optužbe da je Peruničić prisluškivao bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, dok se u trećem navodi da je, uz pomoć Pavićevića, organizovano praćenje i snimanje političkih funkcionera nekadašnjeg DF, Demokrata, SNP  i Ujedinjene Crne Gore.

Među osobama koje se pominju u spisima SDT-a nalaze se i bivši premijer Zdravko Krivokapić, predsjednik Skupštine Andrija Mandić, potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić, lider Demokratske narodne partije Milan Knežević, funkcioner Nove srpske demokratije Slaven Radunović, bivši gradonačelnik Budve Marko Bato Carević, kao i više drugih političkih i javnih ličnosti. Tu su i lideri Socijalističke narodne partije i Ujedinjene Crne Gore Vladimir Joković i Goran Danilović, poslanik Demokrata Boris Bogdanović, novinari, kao i predstavnici crkvenih institucija.

Peruničić je prvi put uhapšen u oktobru 2021. godine nakon podnošenja krivične prijave zbog nezakonitog prisluškivanja političara, novinara i crkvenih velikodostojnika. Drugi put je lišen slobode nakon što je u kancelariji tadašnjeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića pronađen uređaj za prisluškivanje.

Peruničić je smijenjen je krajem 2020. godine, ubrzo nakon političkih promjena koje su uslijedile poslije parlamentarnih izbora.

Odbrana je najavila žalbu, što znači da će predmet razmatrati Apelacioni sud, koji može potvrditi, preinačiti ili ukinuti odluku Višeg suda.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo