Povežite se sa nama

DRUŠTVO

MAJSKA SJEĆANJA: Pa ne kukaj

Objavljeno prije

na

Svakoga maja nekadašnjim Jugoslovenima ražali se za drugom Titom. Što zbog nekadašnjeg Dana mladosti, što zbog Prvog ili 4. maja, dana kad je umro. Nije lako procijeniti koliko činjenici da je tuga iz godine u godinu glasnija doprinose poređenja sa onim što je nekad bilo, a koliko cijelu stvar proizvodi žal za mladost. Josip Broz umro je prije 34 godine, oni koji ozbiljno pamte Titovo vrijeme, mogu biti mladi još samo u duši.

Podsjećanja, prevashodno zahvaljujući internetu ne fali. Svega ima: i revolucionarnih pjesama, i starih fotografija, i pionirskih zakletvi i marama.

Prošlog ljeta beogradske novine su objavile kako je izložbu Živeo Život, posvećenu životu običnog čovjeka u SFRJ tokom dva mjeseca vidjelo više od 40.000 ljudi. Skraćena verzija Izložbe je bila postavljena i u podgoričkoj Delti. S pažnjom je veliki broj ljudi razgledao fotografije radnih akcija, borosane iz Borova, Iskrin telefon od bakelita.

Dok sentimentalne priče zainteresuju mnoge, malo ko se zanima ozbiljnim procjenama kako je bilo nekad, a kako je sad. Gotovo nezapaženo u Crnoj Gori je ovih dana prošla vijest da, prema ocjenama slovenačkog Dnevnika, svim zemljama bivše Jugoslavije, osim Slovenije, prijeti dužničko ropstvo zbog javnog duga od 90 milijardi eura. Za nešto više od dvije decenije od raspada SFRJ dug republika bivše zemlje porastao je sa 20 na 90 milijardi.

Dnevnik je objavio da je Slovenija trenutno rekorder u javnom dugu sa 28,8 milijardi eura, ali da je bruto domaći proizvod u toj zemlji najveći od svih država nekadašnje SFRJ, tako da ima mogućnost da ga otplati. Na drugom mjestu je Hrvatska s dugom od 28,7 milijardi eura. Slijedi Srbija s dugom koji je prešao 20 milijardi eura ili 63,3 odsto BDP-a. Bosna i Hercegovina ima javni dug od 5,5 milijardi eura, Makedonija od 2,7 milijardi i Crna Gora od 1,7 milijardi eura.

Saradnik Instituta za tržišno istraživanje Saša Đogović izjavio je da zemlje bivše Jugoslavije polako tonu u dužničku krizu jer je raspad bivše države ,,destruktivno uticao na industriju, proizvodnja je smanjena i znatno je pala konkurentnost u privredi i preduzećima”.

Prema podacima internet sajta Makroekonomija 1981. su, u odnosu na 2012. u zemljama bivše Jugoslavije bile mnogo manje razlike u platama, kako među republikama, tako i unutar republika među djelatnostima. Autor teksta, ekonomista Miroslav Zdravković posebno je napomenuo kako podaci sadrže niz nedostataka u pogledu obuhvata, metodologija i slično,i prije mogu da posluže za upoređivanje redova veličina, nego da budu egzaktni pokazatelji promjena.

Prosječna plata u SFRJ 1981. bila je 271 euro. Najviša u Sloveniji – 314, najniža u Makedoniji 222 eura. Prosječna zarada na teritoriji nekadašnje SFRJ povećana je za 15 procenata, broj zaposlenih smanjen je za petinu, sa 5,7 na 4,5 miliona, a mjesečni fond isplaćenih zarada smanjen je za 10 odsto – sa 2,9 na 2,6 milijardi eura.

U Sloveniji je prosječna zarada povećana za 70, broj zaposlenih je smanjen za 10 odsto. Crna Gora je imala rast prosječne zarade za devet, a broja zaposlenih za 26 procenata. U Hrvatskoj je prosječna zarada porasla za 30, a broj zaposlenih je smanjen za 22 procenta. Makedonija je imala pad prosječnih zarada za 17, rast broja zaposlenih za 18 procenata. U BiH su prosječne plate pale za devet odsto, broj zaposlenih manji je za 24. Srbija je imala pad prosječne zarade za 15, a broja zaposlenih za 34 odsto.

U svim bivšim jugoslovenskim republikama, piše Zdravković, pao je broj zaposlenih u poljoprivrednim preduzećima, u industriji i u rudarstvu. Sve su povećale broj zaposlenih u državnoj upravi, obrazovanju i zdravstvu, osim što je Hrvatska smanjila za jedan odsto broj zaposlenih u zdravstvu.

Sumorne ekonomske brojke samo su dio slike na kojoj bivši Jugosloveni mogu da nađu malo uveseljavajućeg. Mnogi pravnici smatraju da je pravni sistem u bivšoj SFRJ bio neuporedivo uređeniji od današnjeg. Do svojih prava ljudi su mogli doći pred sudovima koji su funkcionisali brže, imalo je smisla pričati o pravdi. Ozbiljno je pitanje da li je ljudima bolje u sistemu u kojem imaju manje prava, ali znaju koja su i mogu da ih ostvare, ili u onome gdje su navodno zajamčena prava propisana nekako fluidnim zakonima, koji, uostalom, ne moraju baš svaki put da se primijene.

Prelazak iz jednopartijskog sistema u višepartijski trebao je da donese napredak u oblastima političkih sloboda. Od Triglava do Đevđelije, jedino ljudi u Crnoj Gori nijesu uspjeli da ikad na izborima promijene vlast. Iako se lakše diše i slobodnije govori, ne bi se reklo da je onima koji nijesu pripadali Savezu komunista bilo teže nego ljudima koji ne uljepšavaju liste članova DPS-a. O moralno političkoj podobnosti u SFRJ su se izdavale potvrde, ali one nijesu bile baš neophodne da bi neko bio šumar. Pod vlašću DPS-a poslu se, po pravilu, mogu nadati oni kojima je pored imena na spisku sigurnih glasova upisan plus.

Oko etiketiranja onih koji ne misle kao većina, po svemu sudeći sve je isto kao nekada. Uz izmjene u terminologiji. Nekad se govorilo o neprijateljima socijalističkog samoupravljanja, kasnije su, zavisno od geografije, nastali neprijatelji srpstva, hrvatstva i ostaloga. U Crnoj Gori se, nakon decenije i po u koji je najgora etiketa bila „antisrbin”, situacija značajno promijenila i sad se za svakoga ko nije na liniji zna da je protiv svoje države. Avaj.

U zdravstvenom, obrazovnom i socijalnom sistemu u Crnoj Gori vlast se nije usudila na ozbiljnije restrikcije, ali svaka od reformi po pravilu je sitno zakidala poneko pravo. U istoriju su pospremili besplatne stomatološke usluge za odrasle i dječije dodatke. Poneki odgovor na pitanje zašto ljudi, uprkos svim manama koje je imala, uzdišu za Titovom Jugoslavijom lak je: niko, recimo, nije spavao na ulici.

Mediji su se namnožili. Upućeni kažu da je sadašnji stepen slobode u novinarstvu neuporediv sa onim u socijalizmu, ali je ideal slobodne štampe podaleko. Politika i medijski magnati i dalje kontrolišu ogroman broj medija u regionu, većina nezavisnih jedva živi ili je, poput Ferala u Hrvatskoj propala. U svakoj od bivših jugoslovenskih republika rijetki su mediji koji ne izvještavaju o tome kojoj su pjevačici u kom trenutku bljesnule gaćice.

Kao dobitak se računa fakat da nam je svašta postalo dostupno. Davno su otišle u zaborav prodavnice mješovite robe, nakon njih socijalističke robne kuće, caruju trgovinski lanci. Ako ćemo pošteno, ono za čim je prosječan socijalistički građanin vapio iz kapitalističkih zemalja nije bila sloboda govora, na primjer, već koja šarena krpica iz Trsta. Taman kad nam je ta vrsta raja bila na dohvat ruke, prste je umiješala globalizacija, pa i u Trstu i diljem svijeta i Balkana većina stvari nosi naljepnicu Made in China.

Posljednja stvar oko SFRJ za kojom će vam i najzadrtiji titovac priznati da pati je – socijalističko samoupravljanje. Riječ je o sistemu u SFRJ koji je bio zamišljen kao put različit od kapitalizma ali i od državnog socijalizma istočnoevropskih zemalja. Organizacijama udruženog rada upravljali su, kako je bilo propisano, radnički savjeti. Propalo je, kao sistem ne postoji ni u jednoj zemlji, ali nije riječ o ideji prema kojoj se u svijetu, kao kod nas, gaji prezir.

U Evropi je danas, prema nekim podacima, u zadrugama zaposleno više od dva miliona ljudi, oko 10 miliona Amerikanaca radi za preduzeća koja su u vlasništvu radnika. Različiti eksperimenti sa samoupravljanjem postoje u Latinskoj Americi. Ideologija je u tim pričama sporedna, riječ je o običnoj ljudskoj potrebi za humanijom raspodjelom onoga što se ima. Kad u Crnu Goru, u skladu sa evropskom modom, doluta kakva priča o zadrugama, vladini zvaničnici strogo ih, po evropski, zovu klaster.

Idu godine, Tito je Jugoslavijom vladao 35 godina, Milo Đukanović Crnom Gorom evo 25. Od 1960. do 1982, za 22 godine dakle, u Crnoj Gori su nikle hidroelektrana Perućica, Piva, sa najvišom branom na Balkanu i Termoelektrana Pljevlja. Đukanović je uspio da proda skoro pola Elektroprivrede, priča o korištenju hidropotencijala ostala je prazna. Pa ne kukaj za Titom.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MOŽE LI  PAD VLADE ZAUSTAVITI PROGRAM EVROPA SAD: Stare slabosti i novi rizici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar Milojko  Spajić brine da će nasljednici upropastiti njegov program. Iz vlasti i opozicije uvjeravaju suprotno. Veći je problem što mi, do danas, o Evropi sad i realizaciji tog projekta ne znamo dovoljno. A i ono što znamo, možda nije tačno

 

Ministar finansija Milojko Spajić skoknuo je u srijedu do Pljevalja, da na protestu podrži sebe i svoju Vladu. Onda je tvitnuo: ,,Moji Pljevljaci su već osjetili benefite projekta Evropa sad! Nisu krili zadovoljstvo zbog toga, ali ni strah da će politička previranja vratiti njihove plate na staro. Mi smo im, zato, obećali da ćemo se boriti da do toga ne dođe”.

Zahuhtala politička borba ne može biti alibi za očitu neistini: Pljevljaci, kao i svi ostali građani Crne Gore koji imaju posao i valjan ugovor o radu, tek treba da osjete benefite Spajićevog programa. Sa januarskom platom koja će im, uz povišicu, biti isplaćena u februaru, ukoliko se nešto ne iskomplikuje. A ima dosta toga što bi moglo krenuti naopako, posebno budu li nadležni, umjesto javnog interesa, brinuli svoje brige. Samo što bi neke posljedice osjetili prije, a neke kasnije.

Nakon političara i ekonomskih analitičara, na temu rizika koje nosi program Evropa sad počeli su naglas razmišljati poslodavci. Dragan Bokan, vlasnik Volija i član Odbora udruženja za trgovinu u Privrednoj komori, pred usvajanje budžeta je upozorio da će ishitreno obećana povišica dovesti do zatvaranja jednog broja preduzeća, dok bi neka mogla ,,izlaz tražiti u sivoj ekonomiji”.

Ubrzo nakon novogodišnjih praznika, sindikalci su upozorili na kontrapaket mjera kojima su nesavjesni poslodavci naumili zadržati novac koji bi morao završiti na računima njihovih radnika. Jedni su se odlučili za potpisivanje aneksa ugovora o radu kojim zapošljeni prihvataju (samo formalno) skraćenje radnog vremena, a time i proporcionalno smanjenje plate. Drugi su radnicima predočili obavezu da dio uvećane zarade koja će se isplaćivati preko računa, poslodavcima vrate u kešu. Šta su smislili treći, četvrti… tek treba da vidimo kada dođe vrijeme za isplatu zarada po novom obračunu.

Dosta je, naravno, i onih koji neće posezati za raznoraznim trikovima. Zato što žele da posluju legalno i radnicima omoguće pristojnu zaradu i penziono osiguranje. Ili zato što nemaju problema sa povećanjem plata pošto njihovi radnici, u manjem ili većem broju, nemaju ugovore o radu već ugovore o djelu kojih se povišica ne dotiče. Porazno je saznaje da se država, njene institucije i preduzeća u njenom vlasništvu, nalazi među takvima (vidjeti boks).       

Onda su se Evrope sad ponovo dohvatili političari. Pa se i ministar finansija pridružio onima koji sve češće i glasnije postavljaju pitanje šta će biti sa obećanim povećanjem zarada. Iako je ono, u međuvremenu, postalo dio zakonskih rješenja usvojenih krajem prošle godine, skupa sa Zakonom o budžetu za 2022. Dileme su ostale. Do kada će povišica  trajati? Koliko će koštati državu, poslodavce i radnike koji bi umjesto najavljenog uvećanja zarade mogli dobiti otkaz ili, makar formalno, skraćenje radnog vremena?

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VIDRA, DIVOKOZE I MI: Nemoćnom sistemu džaba zakoni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vidra koja je u subotu iz okoline Crnog jezera usnimljena u urbanoj sredini, pronađena je, odmah sjutradan, mrtva i ostavljena pored kontejnera. Ni na ovaj događaj, kao ni na brojne prije njega, nadležni nijesu adekvatno odgovorili. Pažnju javnosti izazvala je i vijest da su poslije 40 godina na Orjenu primijećene divokoze. Ostaje nada da neće proći kao bezazlena, i zakonom zaštićena vidra

 

Prije nekoliko dana na Žabljaku je usnimljena vidra koja je iz svog staništa, okoline Crnog jezera, došla u urbanu sredinu. Taj snimak je podijeljen preko društvenih mreža, a propratili su ga oduševljeni komentari građana. Sjutradan, ta plašljiva, bezazlena i zakonom zaštićena vidra, pronađena je mrtva pored kontejnera. Ni na ovaj događaj, kao ni na brojne prije njega, nadležni nijesu adekvatno odgovorili.

„Slučaj stradale vidre govori o nivou društvene svijesti u Crnoj Gori. Nevjerovatno je kako je obesmišljen odnos ljudi prema drugim živim bićima i kako je od oduševljenja pojavom vidre došlo do njenog tragičnog kraja”, kaže za Monitor direktor Ekološkog pokreta Ozon Aleksandar Perović.

On ukazuje da je proganjanje i maltretiranje vidre snimanjem i praćenjem, samo po sebi, vid terora nad živim bićem. „Odavno govorimo o tome koliko je važno u obrazovni sistem uključiti, na primjer, humanu ekologiju, kako bi se shvatila odgovornost ljudi u ekosistemu i neophodnost brige za sva živa bića. Ili, ekološku psihologiju koja bi mogla uticati na unapređenje ekološke svijesti i bolje razumijevanje suživota u ekosistemu”.

Iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) kažu da su preduzeli radnje u okviru svojih nadležnosti. „Nalazom veterinara utvrđeno je da vidra nema prostrijelne, ubodne rane, niti bilo kakve fizičke povrede. U cilju rješavanja slučaja, na našu inicijativu, a uz podršku Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Centra za ekotoksikološka ispitivanja, izvršiće se toksikološke analize kako bi se utvrdilo eventualno trovanje”.

To nije u potpunosti tačno. Falila je pravovremena reakcija nadležnih službi, koje su, svjesne opasnosti, bile dužne da vidru odmah bezbjedno vrate u njenu prirodnu sredinu. Kao što je to učinjeno, isto prije par dana, u slučaju divojareta koje se spustilo na put Mojkovac – Đurđevića Tara, a na koje su nadzornici Nacionalnog parka Durmitor, odnosno služba zaštite, naišli, preuzeli ga i odnijeli  u njegovo stanište.

I biološkinja Belma Šestović, stručna saradnica za zaštitu faune sisara u JP NPCG, ocijenila je da je mrtva vidra još jedan dokaz da ne umijemo da se odgovorno ponašamo prema raznolikosti biodiverziteta. „Ne dešava nam se prvi put ovakav  slučaj. Ubrzo će biti poznato kako je životinja stradala. Evroazijska vidra je poluakvatični sisar, pa nije čudno što je viđena na kopnu. Za nju je poznato da prelazi velike površine u potrazi za hranom prelaskom iz jednog vodotoka u drugi”, istakla je ona.

Iz JP NPCG još tvrde da prate stanje populacije ove vrste, i da je ono za sada stabilno.

Poslije 40 godina, na Orjenu su primijećene divokoze. Hercegnovljanin Ćiro Preočanin je jednu snimio i tako donio dokaz o njihovom povratku u taj park prirode. Divokoze su u tom predjelu često viđane do početka druge polovine 20. vijeka. Iz Lovačkog društva Orjen, Agencije za razvoj i zaštitu Orjena, Planinskog kluba Munika, Alpinističkog kluba Niskogorci i Planinarskog kluba Subra ovim su povodom upozorili na obavezu čuvanja zaštićenih vrsta divljači, i kazali da se nadaju da se naoružani ljudi, koji se kreću kroz prirodu, neće usuditi da zajednicu sablazne ubistvom ove životinje. „U suprotnom, objavićemo javno imena onih koji naprave to krivično djelo. Od Uprave policije (UP) zahtijevati trajno oduzimanje oružja toj osobi i svima koji sa njom budu u društvu, a potom ćemo javnost obavijestiti o sadržini krivične prijave i izvještavati o kvalitetu postupanja policije, tužilaštva i suda po toj prijavi”, kazali su u zajedničkom saopštenju.

Direktor Ozona upozorava na rizike od medijskog eksponiranja ugroženih vrsta. „Današnja brzina širenja informacija može da bude kontraproduktivna, naročito u zemljama u kojima ekokriminal ima višedecenijski trend rasta. Vjerujem da je mnogo više nas koji se obradujemo kada se na nekim lokacijama pojave ili vrate određene vrste. Na, nažalost, nije zanemarljiv broj ni onih kojima to daje motiv za nezakonite radnje”.

Iako nadležne institucije poput NPCG-e javnost informišu o stabilnosti brojnosti, pa čak i trendovima rasta, Perović kaže da je stanje veoma zabrinjavajuće. „Recimo, kada su medvjed, vuk, divokoza ili srne u pitanju, gotovo svake godine imamo slučajeve brutalnog krivolova vrsta koje imaju zakonsku zaštitu. I one, koje su dozvoljene za lov, tokom zabrana postaju žrtve kriminalaca koji koriste neefikasan rad u većini nadležnih institucija, naročito sudske vlasti koja je najznačajnija u  sistemu. Zabrinuti smo zbog ignorantskog odnosa institucija prema onima koji prijave problem i pruže dokaze za ekokriminal”.

Primjer za to je i krivolov na Skadarskom jezeru, koji se i dalje dešava, iako su ga prijavljivale brojne NVO organizacije koje se bave zaštitom prirode.

Odgovarajuće reakcije nije bilo ni kada je, prethodnog ljeta na teritoriji Opštine Nikšić, kao posljedica većinom namjerno izazvanih požara, došlo do raseljavanja značajnog broja vrsta sa prostora Pustog lisca.

Valja podsjetiti i na krivolov na planinama Golije, kada su pronađeni odstrijeljeni srndaći, tj. njihove glave u namjenski pripremljenom prostoru, što je dokaz organizovanog ekokriminala. Ni taj užasan prizor nije alarmirao nadležne.

Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Aleksandar Stijović u februaru prošle godine, u slučaju ubistva mečke u Beranama obećao je da će preduzeti konkretne mjere da se problem riješi. Gotovo godinu kasnije, plana za subijanje krivolova nema, a spisak žrtava raste.

Evroazijska vidra je zaštićena vrsta i na pojedinim listama međunarodnih konvencija i direktiva, kao što su Bernska konvencija ili Evropska direktiva o staništima. Jedna je od Natura 2000 vrsta. Prema Crvenoj listi Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN), na mediteranskom dijelu Evrope označena je kao skoro ugrožena.

„Jednom smo dobili i snimke srne koja preplivava vještačku akumulaciju Slano jezero i traži spas na ostrvu, što je bilo veoma potresno za gledati. Mnogo je primjera, a bojim se da ćemo ih imati još. Dok god su N.N. lica prisutna u simulacijama procedura, sve su vrste ugrožene u šumama i vodama Crne Gore”, zaključuje Perović.

Nemoćnom sistemu, džaba zakoni.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ROMI I DISKRIMINATORNI ZAKON O IZBORU ODBORNIKA I POSLANIKA: Od margine do margine  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o izboru odbornika i poslanika diskriminiše Rome. Na izjašnjenje nadležnih na inicijativu NVO Romska organizacija mladih (ROM) Koračajte sa nama – Phiren amenca za donošenje izmjena i dopuna tog zakona, kojima bi se obezbijedilo njihovo učešće u političkom životu Crne Gore, moraće da čekaju još. Manipulacija tom zajednicom traje decenijama

 

,,Sve dok romska zajednica ne bude imala autentičnog predstavnika u  Skupštini Crne Gore, domu gde se kroji njihova sudbina, ako se tamo ne čuje njihov glas, ne možemo očekivati suštinske promjene od kojih će ona  dugoročno imati koristi”, kaže za Monitor Serđan Baftijari, jedan od osnivača NVO Romska organizacija mladih (ROM) Koračajte sa nama – Phiren amenca i student na master studijama na Centralnoevropskom univerzitetu u Beču.

Iz Phiren amence krajem prošle godine podnijeli su inicijativu Skupštini Crne Gore za donošenje izmjena i dopuna Zakona o izboru odbornika i poslanika kako bi se obezbijedilo učešće u raspodjeli mandata izbornih lista za izbor poslanika romske manjinske nacionalne zajednice. Kako su objasnili, sadašnja verzija zakona diskriminiše Rome.

Ta se inicijativa oslanja na odredbe Okvirne Konvencije za zaštitu nacionalnih manjina kojom se zemlje ugovornice, među kojima je i Crna Gora, obavezuju da će jemčiti prava nacionalnim manjinama i ravnopravnost pred zakonom. Ta konvencija zabranjuje bilo koji oblik diskriminacije u oblasti ekonomskog, socijalnog, političkog i kulturnog života, i obavezuje države potpisnice da usvajaju odgovarajuće mjere u te svrhe.

Crna Gora, imajući u vidu kako je romska zajednica godinama tretirana na svim nivoima, ne ispunjava preuzete obaveze. Ne poštuje ni Ustav, koji propisuje da su zajamčena prava pripadnicima manjinskih naroda i drugih manjinskih zajednica na autentičnu zastupljenost u Skupštini Crne Gore i skupštinama lokalnih samouprava u kojima čine značajan dio stanovništva, shodno principu afirmativne akcije.

Prema sadašnjem Zakonu o izboru odbornika i poslanika izborne liste pripadnika manjinskih naroda ili zajednice stiču pravo na raspodjelu mandata ukoliko su osvojile najmanje 0,7 odsto ukupno važećih glasova na izborima. Još niži cenzus određen je za hrvatsku nacionalnu manjinu, zbog malog broja Hrvata koji žive u Crnoj Gori (6021). Ta lista treba da osvoji 0, 35 odsto od ukupno važećih glasova.

Isto pravilo ne važi i za Rome, kojih u Crnoj Gori, prema zvaničnim statističkim podacima – posljednjem popisu stanovništva, ima tek nešto više – 6251. ,,Prema svim istraživanjima, Romi  žive na margini društva. Ukoliko bude postojala volja nadležnih organa da rade na ostvarivanju ciljeva koji su predviđeni novom Strategijom za socijalnu inkluziju Roma i Egipćana za period od 2021. do 2025. godine, a koja prepoznaje problem anticiganizma, realno je za očekivati da će položaj romske zajednice biti znatno bolji”, ističe Baftijari.

Uzimajući sve to u obzir, iz Phiren amence tražili su od Skupštine da se ista zakonska pravila primijene i na romsku nacionalnu manjinu.

Da bi do toga i došlo, prvo bi, kaže Baftijari, Odbor za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva trebalo da reaguje na njihov dopis, i da se potom, u plenumu Skupštine, usvoje izmjene i time otkloni diskriminatorna norma Zakona prema romskoj zajednici.

Iz PR službe Skupštine Monitoru objašnjavaju kako izgleda pravni tok tog procesa. Nakon što dobije inicijativu za donošenje zakona, predsjednik parlamenta je dostavlja poslanicima i Vladi, radi eventualnog podnošenja predloga zakona. ,,Zakonodavni odbor nije nadležan da razmatra akte podnesene u formi inicijative, već je shodno nadležnostima koje su za ovo radno tijelo utvrđene Poslovnikom Skupštine Crne Gore, ovlašćen da razmatra predloge zakona, drugih propisa i opštih akata koje donosi Skupština sa stanovišta njihove usklađenosti sa Ustavom i pravnim sistemom Crne Gore“, kažu.

Na 27. sazivu na Sedmoj sjednici Drugog redovnog zasjedanja, krajem decembra prošle godine, donijeta je Odluka o izmjeni Odluke o obrazovanju Odbora za sveobuhvatnu izbornu reformu, kojom je  rad tog privremenog radnog tijela produžen do 31. jula 2022. Do tada je ono, kako preciziraju, dužno da pripremi i podnese Skupštini na usvajanje predloge pristiglih zakona i drugih akata. ,,Između ostalog, tom je Odlukom propisano da Odbor ima zadatak definisanja Predloga Zakona o izboru odbornika i poslanika“, navode još iz Skupštine.

Drugim riječima, Romi će, na konačno izjašnjenje nadležnih, još morati da čekaju.

,,Sve dok pomenuti Odbor ne organizuje i uvrsti u tačku dnevnog reda ovo pitanje, ne možemo očekivati da će ono doći na red. Želim da verujem da će i predstavnici nove Vlade imati sluha da se pitanje političke participacije Roma konačno nađe na agendi. Na taj način poslali bi poruku, kako romskoj, tako i međunarodnoj zajednici da zaista žele da rade na inkluziji Roma u našem društvu”, napominje Baftijari.

Na zadatku je i Ustavni sud, koji, takođe po inicijativi NVO Phiren amenca, treba da odluči o ustavnosti jednog od članova Zakona o izboru odbornika i poslanika, kojim se, između ostalog, u privilegovan položaj stavljaju pripadnici onih nacionalnih i etničkih zajednica koji postignu zakonom definisano učešće do 15 odsto od ukupnog stanovništva na državnom nivou i od 1,5 do 15 odsto na lokalnom. Malo je vjerovatno da Romi svoja politička prava, primjenom takvog zakonskog rješenja, mogu ostvariti u svim opštinama gdje žive. Osim u Podgorici i Beranama, gdje ih ima 2,14 odsto od ukupnog broja stanovnika, odnosno 1,56 odsto.

Kada rastumačimo pravni jezik, zaključak se sam nameće – Rome ni zakoni ne štite.

,,Ukoliko se romskoj zajednici ne omogući da imaju svog autentičnog predstavnika u najvišem domu, šaljemo poruku da je anticiganizam  znatno zastupljeniji kod nas nego kod susjednih zemalja, i da se Romi tretiraju kao građani drugog reda. Svjedoci smo da se sa   raznih adresa šalju poruke da ne treba da prebrojavamo krvna zrnca, no, ako samo jedna zajednica ne može da ostvari zagarantovana prava, stiče se utisak da to zapravo i radimo”, upozorava Baftijari.

Bilo je sličnih inicijativa i ranije. I iz NVO Mladi Romi više puta su isticali da se sve dok Crna Gora ne bude garantovala Romima njihova prava, govori  o simulaciji, a ne stimulaciji njihove integracije  u društvo. ,,Osim simboličnog zapošljavanja u državnoj upravi, i to na pozicijama koje su bez uticaja, romska zajednica ne učestvuje u tijelima političkog odlučivanja. U resorima bitnim za poboljšanje položaja romske populacije, kao što su unutrašnji poslovi, obrazovanje, rad i socijalno staranje, nema zaposlenih Roma”, kazao je medijima Samir Jaha, izvršni direktor te NVO, mjesecima nakon što su i sami uputili zahtjev o izmjeni Zakona o izboru odbornika i poslanika u Skupštini.

Do sada svaka je bila bez uspjeha. Romska zajednica žrtva je manipulacija godinama.

,,Pored pitanja političke participacije treba raditi na smanjenju etničke distance prema romskoj zajednici. Jedan od načina da se to uradi je kroz obrazovanje i zapošljavanje. Vrijeme je da napravimo iskorak i pošaljemo jasnu poruku da u Crnoj Gori svi uživaju jednaka prava i da načelo nediskriminacije važi za sve. Ovo je trenutak da pokažemo da smo kao društvo sazreli i da zaista baštinimo evropske vrijednosti”, zaključuje Baftijari.

A Romima, pokraj nas, vrijeme i život teku – od margine do margine.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo