Povežite se sa nama

DRUŠTVO

MAJSKA SJEĆANJA: Pa ne kukaj

Objavljeno prije

na

Svakoga maja nekadašnjim Jugoslovenima ražali se za drugom Titom. Što zbog nekadašnjeg Dana mladosti, što zbog Prvog ili 4. maja, dana kad je umro. Nije lako procijeniti koliko činjenici da je tuga iz godine u godinu glasnija doprinose poređenja sa onim što je nekad bilo, a koliko cijelu stvar proizvodi žal za mladost. Josip Broz umro je prije 34 godine, oni koji ozbiljno pamte Titovo vrijeme, mogu biti mladi još samo u duši.

Podsjećanja, prevashodno zahvaljujući internetu ne fali. Svega ima: i revolucionarnih pjesama, i starih fotografija, i pionirskih zakletvi i marama.

Prošlog ljeta beogradske novine su objavile kako je izložbu Živeo Život, posvećenu životu običnog čovjeka u SFRJ tokom dva mjeseca vidjelo više od 40.000 ljudi. Skraćena verzija Izložbe je bila postavljena i u podgoričkoj Delti. S pažnjom je veliki broj ljudi razgledao fotografije radnih akcija, borosane iz Borova, Iskrin telefon od bakelita.

Dok sentimentalne priče zainteresuju mnoge, malo ko se zanima ozbiljnim procjenama kako je bilo nekad, a kako je sad. Gotovo nezapaženo u Crnoj Gori je ovih dana prošla vijest da, prema ocjenama slovenačkog Dnevnika, svim zemljama bivše Jugoslavije, osim Slovenije, prijeti dužničko ropstvo zbog javnog duga od 90 milijardi eura. Za nešto više od dvije decenije od raspada SFRJ dug republika bivše zemlje porastao je sa 20 na 90 milijardi.

Dnevnik je objavio da je Slovenija trenutno rekorder u javnom dugu sa 28,8 milijardi eura, ali da je bruto domaći proizvod u toj zemlji najveći od svih država nekadašnje SFRJ, tako da ima mogućnost da ga otplati. Na drugom mjestu je Hrvatska s dugom od 28,7 milijardi eura. Slijedi Srbija s dugom koji je prešao 20 milijardi eura ili 63,3 odsto BDP-a. Bosna i Hercegovina ima javni dug od 5,5 milijardi eura, Makedonija od 2,7 milijardi i Crna Gora od 1,7 milijardi eura.

Saradnik Instituta za tržišno istraživanje Saša Đogović izjavio je da zemlje bivše Jugoslavije polako tonu u dužničku krizu jer je raspad bivše države ,,destruktivno uticao na industriju, proizvodnja je smanjena i znatno je pala konkurentnost u privredi i preduzećima”.

Prema podacima internet sajta Makroekonomija 1981. su, u odnosu na 2012. u zemljama bivše Jugoslavije bile mnogo manje razlike u platama, kako među republikama, tako i unutar republika među djelatnostima. Autor teksta, ekonomista Miroslav Zdravković posebno je napomenuo kako podaci sadrže niz nedostataka u pogledu obuhvata, metodologija i slično,i prije mogu da posluže za upoređivanje redova veličina, nego da budu egzaktni pokazatelji promjena.

Prosječna plata u SFRJ 1981. bila je 271 euro. Najviša u Sloveniji – 314, najniža u Makedoniji 222 eura. Prosječna zarada na teritoriji nekadašnje SFRJ povećana je za 15 procenata, broj zaposlenih smanjen je za petinu, sa 5,7 na 4,5 miliona, a mjesečni fond isplaćenih zarada smanjen je za 10 odsto – sa 2,9 na 2,6 milijardi eura.

U Sloveniji je prosječna zarada povećana za 70, broj zaposlenih je smanjen za 10 odsto. Crna Gora je imala rast prosječne zarade za devet, a broja zaposlenih za 26 procenata. U Hrvatskoj je prosječna zarada porasla za 30, a broj zaposlenih je smanjen za 22 procenta. Makedonija je imala pad prosječnih zarada za 17, rast broja zaposlenih za 18 procenata. U BiH su prosječne plate pale za devet odsto, broj zaposlenih manji je za 24. Srbija je imala pad prosječne zarade za 15, a broja zaposlenih za 34 odsto.

U svim bivšim jugoslovenskim republikama, piše Zdravković, pao je broj zaposlenih u poljoprivrednim preduzećima, u industriji i u rudarstvu. Sve su povećale broj zaposlenih u državnoj upravi, obrazovanju i zdravstvu, osim što je Hrvatska smanjila za jedan odsto broj zaposlenih u zdravstvu.

Sumorne ekonomske brojke samo su dio slike na kojoj bivši Jugosloveni mogu da nađu malo uveseljavajućeg. Mnogi pravnici smatraju da je pravni sistem u bivšoj SFRJ bio neuporedivo uređeniji od današnjeg. Do svojih prava ljudi su mogli doći pred sudovima koji su funkcionisali brže, imalo je smisla pričati o pravdi. Ozbiljno je pitanje da li je ljudima bolje u sistemu u kojem imaju manje prava, ali znaju koja su i mogu da ih ostvare, ili u onome gdje su navodno zajamčena prava propisana nekako fluidnim zakonima, koji, uostalom, ne moraju baš svaki put da se primijene.

Prelazak iz jednopartijskog sistema u višepartijski trebao je da donese napredak u oblastima političkih sloboda. Od Triglava do Đevđelije, jedino ljudi u Crnoj Gori nijesu uspjeli da ikad na izborima promijene vlast. Iako se lakše diše i slobodnije govori, ne bi se reklo da je onima koji nijesu pripadali Savezu komunista bilo teže nego ljudima koji ne uljepšavaju liste članova DPS-a. O moralno političkoj podobnosti u SFRJ su se izdavale potvrde, ali one nijesu bile baš neophodne da bi neko bio šumar. Pod vlašću DPS-a poslu se, po pravilu, mogu nadati oni kojima je pored imena na spisku sigurnih glasova upisan plus.

Oko etiketiranja onih koji ne misle kao većina, po svemu sudeći sve je isto kao nekada. Uz izmjene u terminologiji. Nekad se govorilo o neprijateljima socijalističkog samoupravljanja, kasnije su, zavisno od geografije, nastali neprijatelji srpstva, hrvatstva i ostaloga. U Crnoj Gori se, nakon decenije i po u koji je najgora etiketa bila „antisrbin”, situacija značajno promijenila i sad se za svakoga ko nije na liniji zna da je protiv svoje države. Avaj.

U zdravstvenom, obrazovnom i socijalnom sistemu u Crnoj Gori vlast se nije usudila na ozbiljnije restrikcije, ali svaka od reformi po pravilu je sitno zakidala poneko pravo. U istoriju su pospremili besplatne stomatološke usluge za odrasle i dječije dodatke. Poneki odgovor na pitanje zašto ljudi, uprkos svim manama koje je imala, uzdišu za Titovom Jugoslavijom lak je: niko, recimo, nije spavao na ulici.

Mediji su se namnožili. Upućeni kažu da je sadašnji stepen slobode u novinarstvu neuporediv sa onim u socijalizmu, ali je ideal slobodne štampe podaleko. Politika i medijski magnati i dalje kontrolišu ogroman broj medija u regionu, većina nezavisnih jedva živi ili je, poput Ferala u Hrvatskoj propala. U svakoj od bivših jugoslovenskih republika rijetki su mediji koji ne izvještavaju o tome kojoj su pjevačici u kom trenutku bljesnule gaćice.

Kao dobitak se računa fakat da nam je svašta postalo dostupno. Davno su otišle u zaborav prodavnice mješovite robe, nakon njih socijalističke robne kuće, caruju trgovinski lanci. Ako ćemo pošteno, ono za čim je prosječan socijalistički građanin vapio iz kapitalističkih zemalja nije bila sloboda govora, na primjer, već koja šarena krpica iz Trsta. Taman kad nam je ta vrsta raja bila na dohvat ruke, prste je umiješala globalizacija, pa i u Trstu i diljem svijeta i Balkana većina stvari nosi naljepnicu Made in China.

Posljednja stvar oko SFRJ za kojom će vam i najzadrtiji titovac priznati da pati je – socijalističko samoupravljanje. Riječ je o sistemu u SFRJ koji je bio zamišljen kao put različit od kapitalizma ali i od državnog socijalizma istočnoevropskih zemalja. Organizacijama udruženog rada upravljali su, kako je bilo propisano, radnički savjeti. Propalo je, kao sistem ne postoji ni u jednoj zemlji, ali nije riječ o ideji prema kojoj se u svijetu, kao kod nas, gaji prezir.

U Evropi je danas, prema nekim podacima, u zadrugama zaposleno više od dva miliona ljudi, oko 10 miliona Amerikanaca radi za preduzeća koja su u vlasništvu radnika. Različiti eksperimenti sa samoupravljanjem postoje u Latinskoj Americi. Ideologija je u tim pričama sporedna, riječ je o običnoj ljudskoj potrebi za humanijom raspodjelom onoga što se ima. Kad u Crnu Goru, u skladu sa evropskom modom, doluta kakva priča o zadrugama, vladini zvaničnici strogo ih, po evropski, zovu klaster.

Idu godine, Tito je Jugoslavijom vladao 35 godina, Milo Đukanović Crnom Gorom evo 25. Od 1960. do 1982, za 22 godine dakle, u Crnoj Gori su nikle hidroelektrana Perućica, Piva, sa najvišom branom na Balkanu i Termoelektrana Pljevlja. Đukanović je uspio da proda skoro pola Elektroprivrede, priča o korištenju hidropotencijala ostala je prazna. Pa ne kukaj za Titom.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVETI STEFAN U NEVOLJAMA: Radnicima prijete otkazima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se u MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora

 

Nakon prve godine rada elitnih crnogorskih hotela pod imenom Aman Sveti Stefan, u maju 2014. godine, u tekstu američkog portala USA Today, naslovljenom „Za 1 posto iznad najboljih evropskih hotela“ Hotel Sveti Stefan našao se na listi 10 najboljih hotela u Evropi. Sa ekskluzivnom ponudom za „Jet set turiste“ Aman Sveti Stefan opisan je kao „igralište za ultra bogate u centru crnogorskog dijela jadranske obale“.

Sedam godina kasnije, uoči turističke sezone 2021. Aman resort, hotelski operater u projektu  višedecenijskog zakupa hotela Miločer i Sveti Stefan, najavljuje zatvaranje hotela i odlazak iz Crne Gore. Razlozi neočekivanog poteza Amana navodno su, nemogućnost da svojim gostima obezbijedi ekskluzivnost i mir, ugodan odmor daleko od očiju javnosti, nakon što mještani okolnih naselja, traže pristup manjem dijelu plaža kojima zakupac gazduje.

Zatvaranje hotela makar i na jednu turističku sezonu, najprije su na svojoj koži osjetili zaposleni radnici prema kojima se poslodavac, kompanija Adriatic properties, u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, ponio na krajnje ponižavajući i nehuman način. Oni koji su do juče opsluživali super bogate goste najpoznatijeg hotelskog brenda na svijetu, Aman resorta, ostavljeni su na cjedilu u jednom trenu. U toku jednog sata, koliko je 17. aprila trajao sastanak sa izvršnim direktorom firme, Goranom Bencunom, radnicima su saopšteni uslovi pod kojima mogu da odu iz firme ili da ostanu.

Usmeno im je saopšteno da su od tog dana na odmoru, da mogu da traže posao negdje drugo zbog čega se „Aman neće ljutiti“, da uzmu otpremnine ili prihvate nove uslove rada za ostanak u firmi.

Kompanija Adriatic properties zapošljava ukupno 100 radnika, od kojih jedan broj radi u administraciji, drugi u ugostiteljstvu, treću grupu čine sezonci. Na udaru su se našla 43 radnika iz ugostiteljstva, na poslovima kuvara, poslastičara, konobara, sobarica, koji imaju ugovore o stalnom zaposlenju i u hotelima Svetog Stefana rade dugi niz godina. Oni su dio grupe od 220 zaposlenih u HTP Budvanska rivijera i HTP Miločer, koje je zakupac preuzeo nakon zaključenja ugovora o zakupu. Najveći broj njih uzeli su tada povoljne otpremnine i napustili firmu.

Radnici navode podatak da za 14 godina trajanja zakupa Adriatic properties nije primio nijednog novog radnika u stalni radni odnos. Primali su samo sezonce sa kojima zaključuju ugovore o djelu i to najčešće na rok od dva mjeseca.

Priču oko zatvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer zakupac koristi da se oslobodi ugostitelja preuzetih 2007. pod uslovima suprotnim Zakonu o radu. Njima su ponuđene otpremnine čiji je iznos u rasponu od 8-15.000 eura, koje mnogima nisu pirhvatljive, posebno radnicima sa dužim radnim stažom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U TOKU DEVASTACIJA MAREZE: Žrtva opet zaštićeno područje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Insitucije, po ko zna koji put, rade ono što znaju najbolje – prebacuju odgovornost s jednih na druge

 

Ko ovih dana iz pravca Danilovgrada, glavnim nikšićkim putem krene ka Podgorici, na samom prilazu Marezi, sa lijeve strane, svjedočiće – masakru nad prirodom. Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Opet, isplivava na vidjelo nemar nadležnih – putnu infrastrukturu razvijaju na uštrb životne sredine, prebacujući pri tom odgovornost s jednih na druge.

U julu prošle godine otpočeli su radovi na izgradnji dijela glavnog puta za Nikšić – od Podgorice do Danilovgrada. Vrijednost izgradnje 15 kilometara dugog bulevara je 24 miliona eura, a rok za izgradnju je dvije godine. Izvođač radova je podgorička firma Bemaks, poznata po tome da, nekako, dobije svaki ,,veliki posao”. Nelegalna deponija građevinskog otpada, vidljiva u blizini Mareze, posljedica je tih radova.

Mareza, inače glavno podgoričko vodoizvorište, kao ekološki nedjeljiva cjelina Parka prirode Dolina rijeke Zete, zaštićena je 2019. godine, kada je, na osnovu Studije zaštite i uspostavljanja zaštićenog prirodnog dobra dolina rijeke Zete, odlučeno da se dolina te rijeke proglasi za park prirode. Da je biodiverzitet Zete neprocjenjiv, pokazala su istraživanja u kojima je učestovalo 19 stručnjaka. Utvrđeno je da su glavni uzročnici ugrožavanja flore i faune tog područja: urbanizacija, neracionalna eksploatacija drveća i građevinskih materijala, požari, hemijski zagađivači i deponije.

,,Mareza i Lužnica su nakon izglasavanja u lokalnim parlamentima Danilovgrada i Podgorice, nakon što su prošle skupštinske odbore i uz punu podršku gradonačelnika Glavnog grada Ivana Vukovića i predsjednice Opštine Danilovgrad Zorice Kovačević, ušle u Park prirode Dolina rijeke Zete, kao jedna od najvrednijih cjelina. Plavne livade Mareze i Lužnice su stavljene u II zonu sa aktivnim režimom zaštite, gdje se mogu izvoditi samo intervencije u cilju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprijeđenja zaštićenog područja“, ističe Darko Saveljić, ornitolog i jedan od autora pomenute studije.

Prema njegovim riječima, studija zaštite je prepoznala proširenje puta od Podgorice do Danilovgrada kao važnu stavku razvoja zajednice, i jasno navela da nema prepreka realizaciji te investicije. ,,No, u II zoni zaštite izvođač radova je masakrirao plavne livade koje su od posebnog interesa, kako za Crnu Goru, tako i na nivou Evropske unije (EU), suprotno studiji zaštite i dokumentima vezanim za samu investiciju. Glavni grad je bio dužan da brine o teritoriji kojom upravlja, uključujući i zaštićena područja, zbog javnog dobra i interesa“, kaže Saveljić i napominje da je, prilikom procjene uticaja na životnu sredinu ove investicije, striktno navedeno da je, zbog biodiverziteta i ekskluzivnosti područja, zabranjeno odlaganje i deponovanje šuta na navedenim područjima.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Štrajk advokata – preko 3.000 suđenja odloženo: Građani trpe, delinkventi i kriminalci izmiču pravdi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Advokatska komora Crne Gore i Ministarstvo finansija i socijalnog staranja započeli su pregovore o uslovima fiskalizacije, ali još ništa konkretno nije dogovoreno. Najviše ispaštaju građani, pogotovo socijalno ugroženi, koji ne mogu doći do besplatne pravne pomoći, koju im garantuje Ustav. Delinkventi i kriminalci koriste štrajk advokata kao „rupu u zakonu“

 

Nakon više od dvije sedmice štrajka crnogorskih advokata, konačno je počeo dijalog između Advokatske komore i Vlade Crne Gore. Advokati nijesu htjeli da fiskalizuju kase na isti način kao ostala preduzeća, dok su iz resornog Ministarstva finansija i socijalnog staranja bili uporni da svako mora platiti porez bez izuzetka. Poslije dvosedmičnog štrajka Vlada je uvidjela da pravosudni sistem ne može da izdrži obustavu rada advokata, što je podrazumijevalo nepristupanje suđenjima, ročištima, postupcima pred tužiocem i policijom.

Počeli su pregovori ali na sastanku ništa konkretno nije dogovoreno. Advokatska komora svoje predloge mora da formalizuje na skupštini tog tijela. Predsjednik Advokatske komore Zdravko Begović za Monitor kaže da je zadovoljan sastankom i da je riječ o pozitivnom iskoraku. „Advokatska komora će na skupštini odlučiti kako će ući u pregovore sa Vladom. Štrajk je i dalje na snazi i trajaće najvjerovatnije dok se ne ispuni naš osnovni zahtjev, da se Zakon o fiskalizaciji u ovakvom obliku ne primjenjuje na advokate”, istakao je Begović.

Iz resornog ministarstva su prilično šturo govorili o sastanku sa predstavnicima Advokatske komore. Oni su saopštili da su se njihovi stavovi „u najvećoj mjeri približili“, i da će raditi „na postizanju konkretnih dogovora koji će voditi ka prevazilaženju nastale situacije“.

Najviše ispaštaju građani, čija prava bi trebalo da štiti pravosudni sistem. Građani, pogotovo oni socijalno ugroženi, ne mogu doći do besplatne pravne pomoći, koju im garantuje Ustav. Delinkventi i kriminalci koriste štrajk advokata kao „rupu u zakonu“ i izmiču pravdi. Najsvježiji je primjer Nikšićanina Luke Krivokapića koji je osumnjičen da je usred bijela dana, pred svjedocima, u centru grada ubio sugrađanina. Da se na poziv dežurnog tužioca nije odazvala advokatica Mirjana Pajković i prihvatila da zastupa osumnjičenog, Krivokapiću ne bi mogao biti određen pritvor. Advokatska komora je, međutim, suspendovala Pajkovićevu zbog prekida štrajka i protiv nje pokrenuli disciplinski postupak. Nedavno je specijalni povratnik, počinilac porodičnog nasilja, pušten da se brani sa slobode, a isto se može dogoditi i sa specijalnim povratnikom u predmetu koji se vodi za krivično djelo silovanje, ukoliko se štrajk nastavi.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo