DRUŠTVO
MURINO: NASILJE NAD PORODICAMA ŽRTAVA NATO BOMBARDOVANJA: Država traži da vrate pare
Država Crna Gora je opet odlučila da demonstira silu prema – žrtvama. Ovaj put murinskim. Zatražila je od porodice žrtava stradalih u bombardovanju te varošice 1999. godine, da vrati novac koji im je dodijeljen po osnovu odštete, nakon što je Vrhovni sud preinačio ranije pravosnažne presude nižih sudskih instanci
Pema riječima advokata ovih porodica Velije Murića takav razvoj događaja predstavlja apsurd. On je poručio da će u slučaju da dođe do toga da porodice budu zaista morale da vrate novac, o tome obavijestiti sve relevantne međunarodne adrese.
Murić kaže da slučaj oštećene porodice iz Murine govori i mnogo toga o crnogorskom pravosuđu. „Prvostepeni sud je dosudio porodici odštetu za duševnu bol a takođe i izgradnju spomenika. Drugostepeni sud je potvrdio tu presudu. Ja sam presudu izvršio u kratkom vremenu, jer je pravosnažnost davala mogućnost izvršenja. Radi se o iznosu od 80 hiljada eura. Vrhovni sud je preinačio i jednu i drugu presudu i odbio tužbeni zahtjev. Porodica je primila novac i potrošile ga. Država Crna Gora traži da murinske žrtve vrate novac u izvršnom postupku”, kaže Murić.
On objašnjava zbog čega i po kojem pravnom osnovu kao advokat osporava tu činjenicu.
„Na potezu je Osnovni sud u Podgorici koji je dozvolio kontraizvršenje. Ja sam prigovorio tome. Očekujem odluku suda da li porodica da vrati ili ne vrati novac. Ako bude morala da ga vrati – svijet će znati za taj slučaj. Pravne argumente imam. Upoznaću sve relevantne adrese međunarodne zajednice. Ovaj slučaj govori koliko je Crna Gora pravna država”, priča Murić.
Advokat porodica murinskih žrtava pita ako je pravosuđe jedna cjelovita institucija od više segmenata – prvostepenih, drugostepenih, Vrhovnog suda, Sudskog savjeta i ostalog, zbog čega se u jednom istom sudu, o istom događaju, u jednoj presudi usvaja tužbeni zahtjev, a u drugom odbija?
„Zbog čega drugostepeni sud potvrđuje prvostepenu presudu da se usvaja tužbeni zahtjev porodice sa Murina, i tu presudu potpisuje jedan doktor pravnih nauka i sudija Višeg suda u Podgorici, neću govoriti o imenima, a Vrhovni sud preinačuje i odbija tužbeni zahtjev. Ja tu presudu doživljavam kao pad crnogorskog pravosuđa. Papiri će trajati, a imena će se mijenjati. Vidjećemo dokle”, poručuje Murić.
On izražava ogorčenje odnosom koji država Crna Gora pokazuje prema ovom slučaju, optužujući je istovremeno da je nečinjenjem kriva za taj tragični događaj, s kraja aprila 1999. godine, kada je stradalo šest nedužnih civila, među kojima i troje maloljetne djece.
Murić podsjeća da slučaju žrtava granatiranja Murine nije podignut ni spomenik, niti je, kako kaže, učinjen državnički obzir prema porodicama žrtava kako treba.
„ Porodice su lutale od beogradskih advokatskih kancelarija do ne znam koga. Došli su kod mene, i onda smo se okupili u Domu kulture u Murini. Obećao sam im da ću pravno opservirati slučaj i odlučio sam se na podnošenje tužbi protiv države Crne Gore”, kaže Murić.
Prema njegovim riječima u Crnoj Gori ne postoji volja ni želja da se ratni zločini privedu kraju. „Ja slučaj Murina smatram klasičnim zločinom. I šta se dogodilo? Vrhovni sud hladnokrvno, pravnički zauzima stav da u radnjama mogućih odgovornih nema elemenata krivičnog djela. Time je trebalo da se bavi Vrhovni državni tužilac, jer objektivna odgovornost postoji. Neko ne želi da se priča oko ratnih zločina privede kraju. Iza toga su političke strukture”, smatra Murić.
On tvrdi da je bombardovanje Murine od strane NATO alijanse bilo najavljeno, i optužuje državu Crnu Goru da nije učinila ništa da obavijesti građane da se sklone.
„Bombardovanje Murine je bilo apsolutno najavljeno. Ja imam tekst, javno objavljen, gdje je komandant NATO snaga Vesli Klark potvrdio da je svaki nalet i prelet NATO aviona najavljen, i znalo se kada uzlijeću avioni sa Aviana, u kom pravcu će da idu. Oni su to činili i najavljivali, kako su tvrdili, iz humanitarnih razloga. To što u Murini ni lokalni organi, policija ili vojska, nijesu stavili do znanja tim ljudima da se sklone, to je stvar države Crne Gore. Pouzdano vam mogu reći da je Crna Gora bila dužna to da učini, odgovorna je zato što to nije učinila, i moralno i ljudski i tradicionalno. Jer te žrtve su nedužne”, kazao je Murić.
Advokat Murić objašnjava da je Murina bila važna vojna tačka.
„Most na Murini je kratka veza sa Kosovom. Ponavljam bombardovanje je bilo apsolutno najavljeno. Vlast Crne Gore koja je kontrolisala granicu nije preduzela ono što je bila dužna po Ustavu i zakonu, da obavijesti ili uzbuni građanstvo”, precizira Murić.
On pojašnjava i zašto se odlučio da podnese tužbu protiv Crne Gore, kada Crna Gora nije granatirala.
„Crna Gora je odgovorna za sve ono što se događa na njenim prostorima. Odgovorna je sa aspekta, kako mi pravnici kažemo, takozvane objektivne odgovornosti, sa aspekta pravičnosti. Na drugoj strani odgovorna je zbog takozvanog nečinjenja koje pravo poznaje kao svojevrsnu odgovornost”, kaže Murić.
Prema njegovim riječima država nije preko svojih institucionalnih organa, u skladu sa Ustavom, obezbijedila građanima miran život.
„Neko će reći pa gdje je Crna Gora, a gdje je NATO. Ustavna odgovornost stoji, bez obzira je li onaj jači ili nije jači”, kaže Murić.
On napominje da je u toku sudskih postupaka nailazio na broje probleme.
„Prije svega postojala je nevjerovatna autističnost države kada se radi o odgovornosti i moralnom osjećaju koji je ona ispoljila preko svojih pravnih zastupnika da bi izbjegla da plati štetu porodicama, koja im po zakonu pripada”, ističe advokat porodica žrtava stradalih u bombardovanju Murine.
Murić naglašava da i ovaj slučaj pokazuje da crnogorsko pravosuđe nije slobodno.
„Pravosuđe je zavisno. Smatram da je ono ispolitizovano i to ne zato što pravosuđe to želi, nego zato što ova Crna Gora još želi da to tako bude”.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
Veljko Belivuk, Marko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu
Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko Belivuk, Marko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.
Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.
Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi
Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.
Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.
Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).
Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada). Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?
Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove
Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.
Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.
U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.
Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.
Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični: ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi
PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi
-
INTERVJU3 sedmicePAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA: Osokoljeni nacionalistički šerifi se ne boje institucija sistema
-
FOKUS4 sedmicePOLITIKA I DEGRADACIJA PROFESIJE: Ko su policajci zbog kojih je uzdrmana Vlada
-
FOKUS2 sedmiceFAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju
-
DRUŠTVO4 sedmiceDRAMA OKO SMJENE DIREKTORA MONTEFARMA: Politički i drugi lobiji
-
DRUŠTVO4 sedmiceKOLAPS ZIMSKE TURISTIČKE SEZONE: Uzdanje se u nebo i državnu kasu
-
DRUŠTVO3 sedmiceHAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće
-
Izdvojeno4 sedmiceKAKO JE IBAR SPASIO VLADU: Političarenje
-
Izdvojeno3 sedmiceKRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini