Povežite se sa nama

MONITORING

MANJINE I IZBORI: Kobajagi autentični

Objavljeno prije

na

Jasno je predsjednik Demokratske partije sa prvog predizbornog skupa na Cetinju pozvao birače da njegovoj partiji obezbijede 41 mandat. Osim što mu je dosta „političkih krpelja”, po svemu sudeći rado bi izbjegao i situaciju u kojoj se našao nakon prethodnih izbora – da njegova vlast, makar formalno, zavisi od partija manjinskih naroda.

U oktobru 2012. koalicija Evropska Crna Gora – Milo Đukanović nije osvojila apsolutnu vlast. Od 81 imali su 39 mandata. Doduše, dodatak je mogao da bira. Tri mandata je imala Bošnjačka stranka, dva su osvojile dvije koalicije manjinskih lista albanskog naroda, jedan HGI. Oni su, kako je zamišljeno ,,autentični” predstavnici manjina. Zapravo se autentičnost, ma šta to bilo, glumi, radi se za vlast.

Već tokom pobjedničkog slavlja Đukanović je izjavio da je lista Evropska Crna Gora pobijedila ,,kao što su i obećali”, te da su osvojili 180 hiljada glasova, znatno više nego na prošlim izborima kada ih je zaokružilo 168 hiljada birača. Budući da je njegova koalicija zapravo dobila 165.380 glasova, bilo je očito da je, bez ikakve zadrške prisvojio 15.124 glasa Bošnjačke stranke.

Nije pogriješio. Potrkali su se predstavnici albanskih i hrvatske liste da se ponude „prirodnom savezniku”. Predstavnici Bošnjačke stranke govorili su da očekuju veći broj Bošnjaka na pozicijama gdje se odlučuje i tražili veću pomoć sjeveru gdje uglavnom žive Bošnjaci. „To nam je prioritet u odnosu na ministarske fotelje ili neka personalna rješenja”, objašnjavao je tada Rafet Husović, predsjednik BS-a.

Četiri godine kasnije, ne bi se reklo da je sjeveru išta bolje. Bošnjačka stranka najviše je glasova osvojila u Rožajama i Bijelom Polju, baš to su bili gradovi iz kojih je najviše ljudi početkom 2015. pokušalo da potraži azil u zemljama zapadne Evrope. Njihov pokušaj da se pridruže onima koji decenijama odlaze sa sjevera je ovoga puta propao, zbog migrantske krize, većina evropskih zemalja uvela je strože propise za doseljenike, naročito one koji traže azil. To ne znači da će ljudi koji žive bez ikakve perspektive prestati da pokušavaju da odu.

Milo zvuče priče o suživotu i multinacionalnom skladu, ali brojke kažu da je sve to – tandara mandara. Prema rezultatima popisa iz 2003. godine, najveće procentno učešće građana Crne Gore u inostranstvu je u opštinama Plav – 35,9 i Ulcinj – 23,6 procenata. Bošnjaci, Muslimani i Albanci te godine su činili 16,8 odsto ukupnog stanovništva zemlje, a njihov udio među crnogorskim građanima u inostranstvu iznosio je 67,3 procenta. Niko od dobra ne odlazi. Sa popisa iz 2011. brojke su skrivene.

Da, pažnju prema područjima gdje žive Bošnjaci vlast je pokazala dodjeljujući im samostalnost. Činjenica da su Petnjica i Gusinje dobili status opštine, živote ljudi u tim mjestima slabo je promijenila. Tokom prošle godine prosječna zarada ni u jednom mjestu gdje pretežno ili u većem broju žive manjinski narodi nije dostizala republički prosjek od 480 eura. Osim Tivta u kojem živi najviše Hrvata u Crnoj Gori. Njih 2.300 čine oko 16 odsto stanovnika tog grada.

Budući da živimo u Crnoj Gori, uslovi u kojima ljudi žive tek u naznakama utiču na to kako će glasati. I kod većinskih, a naročito kod manjinskih naroda u ovoj zemlji često presuđuje strah – da ne bude gore. Upravo taj strah je nezaobilazan osnov na kojem se grade praktične predizborne manipulacije: ucjene oko dobijanja ili gubljenja posla, socijalne pomoći, svega ono što čini baze sigurnih glasova.

Drugo su funkcioneri. Nepodijeljeno je mišljenje među pripadnicima manjinskih naroda da su „njihovi” predstavnici dobro naplatili drugovanje i poslovanje sa Đukanovićem nakon prošlih parlamentarnih izbora, zapošljavajući članove svojih familija i obezbjeđujući sebi bliskima razne protekcije.

Kako će se sve to odraziti na izbore koji su pred nama, teško je prognozirati. Partije manjinskih naroda dobijaju tek dio glasova svojih sunarodnika, ostali glasaju za vlast. Na ovim izborima pokazaće se, pored ostalog, koliko je glasova manjina koaliciji DPS-a i SDP-a donosio SDP.

Sudeći po rezultatima lokalnih izbora – pravila nema. U Petnjici je na lokalnim izborima DPS osvojio 15 mandata, SDP 11, Bošnjačka stranka četiri i SNP jedan. Vlast su formirale DPS i BS.

U Gusinju su DPS, BS i SDP bili na istoj listi, i dobili najviše glasova, za njima je bila koalicija Partija za Gusinje – SNP-LP, potom Demokratski savez, Albanska alijansa i DUA. Vlast je u toj opštini od početka bila nestabilna, na kraju se raspala.

U Plavu je 2014. najviše glasova dobio DPS, ali su vlast formirale SDP, BS i SNP.

U Rožajama je pobijedila Bošnjačka stranka sa 17 mandata, DPS je imao 12, SDP – četiri i Bošnjačka demokratska stranka jedan. Vlast su formirale BS i SDP.

,,Moj narod generalno pati od demencije, zaboravlja sve što je bilo i, nažalost, ‘najbošnjačkija’ stranka je DPS. Do skoro je DPS na lokalnom nivou samostalno bio na vlasti u Rožajama, a nije ni na Cetinju. Krivo mi je što moji sunarodnici zaboravljaju sve što se desilo onda kad je DPS radio to što je radio i ko je bio uz nas. Bilo ih je malo, ali ih je bilo. SDP i nekadašnji liberali”, kaže u izjavi za Monitor poslanik SDP-a Džavid Šabović.

Prema Šabovićevom mišljenju, Bošnjaci ovoga puta treba da glasaju sve, samo ne one koji će direktno ili indirektno da služe DPS-u. „Mi na sjeveru očekujemo i glasače Bošnjačke stranke jer se nadamo da su vidjeli za koga su glasali – bolje da su direktno Milu dali glas. Na prethodnim izborima, razočarani politikom DPS-a glasali su za Bošnjačku stranku, neće valjda sad glasati DPS broj dva. Konkurencija iz opozicije nam nije niko, sve će to biti manji broj”.

Širok je spektar posrednika kroz koji Bošnjaci mogu dati glas Đukanoviću: Bošnjačka stranka, Socijaldemokrate, Pozitivna… Računa se da URA može koaliciji Ključ donijeti određen broj glasova manjinskih naroda. Zanimljivo je, međutim, da su pregovori Bošnjačke demokratke zajednice sa Demosom oko uključivanja te partije u koaliciju propali.

Hazbija Kalač, predsjednik BDZ u Crnoj Gori, kazao je, kako piše Sandžak pres da su se razgovori sa Demosom završili nakon nepostizanja konsenzusa unutar trojne koalicije oko prijedloga Demosa o proširivanju koalicije uključivanjem manjih političkih subjekata u ovaj politički savez. ,,Očigledno je da je ova koalicija odbijanjem uključivanja BDZ-a kao i Albanske alternative, u stvari, poslala poruku da i ne očekuje glasove Bošnjaka i Albanaca.”

Bošnjačka stranka, kaže Kalač, odbila je svaki razgovor o zajedničkoj listi. ,,Očito je da je BS i ovdje pokazala da ima zadatak očuvanja političkih interesa DPS-a i njegovog šefa, gospodina Đukanovića. Ovo iz razloga jer se BDZ potvrdio da ima jasnu namjeru dati doprinos smjeni postojećeg režima, te bi ovakav koalicioni ugovor doveo u sumnju i njihovu bezrezevnu servilnost DPS-u”, ocijenio je Hazbija Kalač.

DF u prošlom sazivu nije imao nijednog poslanika pripadnika iz manjinskih naroda, vidjećemo hoće li i sada biti eskluzivno hrišćanski klub.

Uoči ovih izbora Albanci su napravili dvije koalicije. Jednu će činiti Forca i Demokratska unija Albanaca, u drugoj će se naći Demokratska partija, Demokratski savez u Crnoj Gori, Građanska inicijativa i Građanski pokret Perspektriva.

Monitorovi dobro obaviješteni izvori procjenjuju da će, kao i na prošlim izborima, uzeti po jedno poslaničko mjesto. „Biće još jedna ‘solistička grupa’ koja će prosuti nešto glasova. Samostalni ogranci Demokratskog saveza Albanaca u Crnoj Gori u Malesiji i Rožajama imaju u tim mjestima više glasova od partije od koje su se ‘odmetnuli’, ali najvjerovatnije nedovoljno za ulazak u parlament”.

„Poslanici sa manjinskih lista albanskog naroda biće kao i do sada Milovi produžni kablovi. Na prošlim izborima pali su za oko 1500 glasova, na ovima će jedan dio otići DPS-u, jedan Građanskom pokretu URA, odnosno Dritanu Abazoviću. Nepovjerenje u nacionalne stranke još je veće nego što je bilo. Ogromno nezadovoljstvo Albanaca nema ko da kanališe, Albanci više nijesu politički faktor u Crnoj Gori”, kaže naš izvor.

Cenzus za manjinske liste albanske nacionalne manjine po zakonu je 0,7 odsto. Na prošlim izborima, na primjer, 2.848 glasova Demokratskoj uniji Albanaca nije bilo dovoljno da uđe u parlament.

U potrazi za glasovima manjinskih naroda, naročito Bošnjaka, vlast je tokom proteklih mjeseci veoma agilno obilazila dijasporu. Upućeni objašnjavaju kako svi koji dođu iz inostranstva, glasaju za DPS. „Dio ljudi iz dijaspore pod velikim je pritiskom. Oni ih dovedu, plate im put, ali u rukama su im i drugi instrumenti osim ljubaznosti. Dovoljno je, na primjer, da vam MUP nekoliko dana zakasni sa produženjem pasoša, vi ćete u inostranstvu izgubiti posao”, objašnjava jedan od Monitorovih sagovornika.

Da bi dobila poslanički mandat, Hrvatska građanska inicijativa treba da dostigne cenzus od 0,3 odsto. Već smo pisali o tome da je to ,,najjeftiniji” poslanički mandat na koji DPS može da računa.

Većinski narodi u Crnoj Gori vole da grinjaju kako im kapu u njihovoj, pravoslavnoj zemlji, kroje pripadnici manjinskih naroda. Misaoni proces, međutim, nikako da im stigne dotle da čak i pristojnost nalaže da ka onome ko je manji i slabiji, onaj ko je jači treba da napravi prvi korak. Po mogućnosti, iskren.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

SELEKTIVNO PAMĆENJE 1999.: Vide se NATO bombe ali ne i Miloševićevi masovni zločini

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori  i Srbiji obilježen je početak NATO  udara  na SRJ.  Zvaničnici su pominjali žrtve, pale u odbrani SRJ.   Niko nije pomenuo albanske žrtve niti činjenicu da je rat na Kosovu bio četvrti Miloševićev rat devedesetih i da je njegov režim dugo 90-tih prizivao vojnu intervenciju sa strane svojim postupcima i ratnom politikom

 

U nedjelju 24. marta se navršilo 25 godina od intervencije NATO pakta protiv Miloševićeve krnje Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora. Do ove godine nijedna zvanična vlast u Crnoj Gori nije obilježavala godišnjice, niti je otvarala vrata kasarni u Danilovgradu , Maslinama i Podgorici, kako bi delegacije Nove srpske demokratije (NSD) i drugih sličnih stranaka položile vijence nastradalima tokom 78-dnevnog sukoba sa Alijansom. Vlada Milojka Spajića takođe nije organizovala zvanične ceremonije, akademije i skupove, ali je napravila malu promjenu. Ovaj put je lider NSD-a Andrija Mandić, sada u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore, prošao kapiju kasarne u Danilovgradu i položio vijenac u prisustvu garde. Na vijencu je pisalo „Herojskim braniocima Crne Gore 1999. godine“ dok je u saopštenju kabineta navedeno da se predsjednik Mandić poklonio prvoj žrtvi NATO bombardovanja – vojniku Saši Stajiću, i da je ovo prvi put da visoki državni funkcioner Crne Gore odaje poštovanje nevinim žrtvama i herojima odbrane zemlje 1999. god. Vijenac sa malo drugačijim natpisom – „Herojima odbrane naše zemlje 1999. godine“ i bez pominjanja Crne Gore, je položen i u Maslinama. Ova put je to urađeno u „znak sjećanja na nevine žrtve i junake koji su prije 25 godina branili nebo, kopno i more Savezne Republike Jugoslavije“. Mandić je istakao  da se sa ponosom sjeća junaka koji su dali sve, uključujući i vlastiti život „u odbrani naše zajedničke zemlje“.

Vijence u obje kasarne je položio,  u odvojenoj ceremoniji, i ministar odbrane Dragan Krapović. Krapovićeva poruka je bila značajno drugačija od Mandićeve. Rekao je da je Crna Gora , premda kroz bol i patnju, pronašla put ka boljoj budućnosti. „Odbili smo da dozvolimo da nas mržnja i strah parališu, birajući umjesto toga put mira, i put saradnje“ rekao je Krapović uz naglasak da smo „postali kredibilna članica Sjevernoatlantske alijanse, uzimajući u svoje ruke kormilo sudbine“. Za njega je članstvo afirmacija odlučnosti da se gradi „društvo, utemeljeno na univerzalnim vrijednostima, multietničkom skladu, bezbjednosti, miru i prosperitetu za sve“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podgorica, Budva, sukob u Vladi zbog bezbjednosnog sektora, optužbe na relaciji predsjednik države premijer. Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost

 

 

Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost.  Na državnom nivou Spajićev Pokret Evropa Sad (PES)  optužuje svog doskorašnjeg potpredsjednika i predsjednika CG Jakova Milatovića da radi protiv njih.  Sukob oko bezbjednosnog sektora zahladio je odnose između Demokrata i PES-a.  U Budvi se naširoko optužuju dva krila nekadašnjeg DF-a, pa DF i Demokrate. U Podgorici rascjep  PES-a ostavlja posljedice.

Da krenemo od posljednje vijesti. PES je nakon kritike Milatovića na račun ekonomskih reformi, optužio predsjednika države da radi protiv dojučerašnje partije, te da se udružio sa Građanskim pokretom URA i Pokretom za promjene (PzP) .

“Kampanja koju predsjednik države Jakov Milatović nastavlja da vodi protiv izvorne ideje svoje nekadašnje partije vidljivija je svakog dana”, saopštili su iz PES-a. “Nekadašnji zamjenik predsjednika PES-a se sada udružio sa Nebojšom Medojevićem, koji je najviše kritikovao program Evropa Sad 1 i sa Dritanom Abazovićem koji najviše osporava program Evropa Sad 2”.

Milatović je, navode dalje njegovi politički saborci, kritike  usmjerio “isključivo na formalno svoju partiju i 44. Vladu, čak i zbog imenovanja Predraga Drecuna koga je uključio u svoju kampanju i sa kojim je zajedno proslavljao izborne pobjede.”

Milatović je prethodno saopštio da smatra da je, bez dodatnih reformi u administraciji i obrazovanju, kao i smislenih razvojnih politika utemeljenih na sređenoj planskoj dokumentaciji i unaprijeđenom investicionom ambijentu, dugoročni održiv ekonomski razvoj, koji sa sobom donosi povećanje plata i penzija –  upitan.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USVOJEN BUDŽET ZA 2024. GODINU: Više novca, manje koristi za proizvođače

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivrednici kažu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova

 

 

Vlada je 14. marta usvojila agrobudžet za 2024. godinu. Konačno, kažu poljoprivrednici navodeći kako je samo jednom, 2001. godine, agrobudžet usvojen kasnije. U julu. Što je značajno doprinijelo da to, po ostvarenim rezultatima, za crnogorsku poljoprivredu bude najgora godina u ovom vijeku.

“Agrobudžet je donešen u zakonskom roku i nije bilo kašnjenja”, odgovara na primjedbe ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković. Ministar insistira da je u pitanju rekordan iznos izdvojen za mjere agrarne politike što bi, po njegovom mišljenju, “trebalo da dodatno unaprijedi ovaj sektor”.

“Ovim budžetom zadovoljni su samo ministri poljoprivrede i finansija”, kaže  za Monitor Budimir Mugoša, inženjer agronomije, proizvođač hrane, bivši ministar (2016.) i državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede. Agrobudžet je usvojen sa velikim zakašnjenjem, u martu umjesto u decembru, dok se predviđene premije i subvencije isplaćuju još kasnije, u novembru i decembru, obrazlaže Mugoša.

Prema njegovom mišljenju, problematičan je i rekordan iznos agrobudžeta. “Tu su uračunata i sredstva koja nijesu dio agrarne nego socijalne, zdravstvene  ili neke treće politike. Na primjer: staračke naknade, bezbjednost hrane i obavezna zdravstvena zaštita životinja, ispunjenje mjerila za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 12, projekti razvoja ruralne i putne infrastrukture, program besplatne distribucije voća, povrća i mliječnih prizvoda u školama… Oni, suštinski, nijesu dio agrobudžeta. Ali s njima on izgleda veći…”, navodi Mugoša uz ocjenu da agrobudžet vlastima, sadašnjim i bivšim, služi kao alat za “najjeftinije legalno kupljeni glas u Crnoj Gori”.

Iz Vlade se zaklanjaju iza brojeva. Ukupno, ovogodišnji  agrobudžet iznosi 75 miliona. Iz državne kase opredijeljeno je 51,35 miliona eura (“to je pravi agrobudžet”, tvrde kritičari), donacije donose još 15,55 a krediti 8,15 miliona eura. Samo što se pokazalo kako njih nije tako lako “zaraditi” i iskoristiti.

Imamo primjer programa IPARD II kroz koji je iz budžeta EU 2015. izdvojeno 37 miliona za crnogorsku poljoprivredu. Uz uslov: šta se ne potroši u dogovorenom roku vraća se. Iako je trajanje programa dva puta produžavano, još nije opredijeljeno više od trećine dostupnog novca (14,3 miliona). “Crna Gora će do kraja godine prema projekcijama Ministarstva poljoprivrede, unutar IPARD II programa potrošiti oko 11,7 miliona eura, dok će ostatak vratiti u budžet EU”, saopštio je ministar Joković krajam januara u parlamentu. Sada kaže da će EU biti vraćen “minimalan dio sredstava”, iako program ističe ove godine. Direktor Direktorata za plaćanje u Ministarstvu poljoprivrede Marko Radonjić još je veći optimista, pa očekuje da će do kraja godine biti utrošena sva preostala sredstva.

Kad već pominjemo EU, tamo postoje računice koje kažu da primarna poljoprivredna proizvodnja na svaki euro subvencija njihovoj ekonomiji vraća tri puta više. Naš ministar poljoprivrede je iznio podatak da nam  poljoprivreda donosi  preko 600 miliona godišnje. Tu nije uračunat  kumulativni efekat kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima. Po tome ispada kako, na svaki euro kojim poljoprivreda doprinese crnogorskoj ekonomiji, država kroz subvencije, podsticaje, staračke naknade i sva druga davanja, proizvođače pomogne sa osam centi (12 ako računamo donacije i kredite uključene u agrobudžet). Ili 3-4 puta manje od EU.

Može i ovako: mada poljoprivreda donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, crnogorski proizvođači hrane jedini su u regionu i zemljama EU koji državi plaćaju punu cijenu za gorivo koje pokreće njihovu mehanizaciju. Nije isključeno da tako, plaćajući akcizu na dizel gorivo, državi ne obezbijede najveći dio prihoda koji ona, kasnije, izdvaja za agrobudžet.

“Mislim da nema poljoprivrednika koji vjeruje da će akcize na gorivo biti vraćene za 2024. godinu jer od 2016. godine kada su poslednji put vraćene akcize, iako se svake godine obećava i najavljuje ista mjera”, ubijeđen je Mugoša. Naš sagovornik upozorava kako se, u potpunosti, ne može vjerovati ni onome što je zapisano u agrobudžetu. “Za livade i pašnjake prošle godine je obećano do 60, odnosno, 80 a isplaćeno – četiri eura”.

Jednako je nelogično da je PDV na mliječne proizvode veći od stope koja se naplaćuje na mlijeko. Time se,    zapravo, suprotno proklamovanim ciljevima, destimuliše prerada poljoprivrednih proizvoda. Potrošači se, faktički, primoravaju da kupuju i jedu uvezene proizvode.

Komentarišući ovogodišnji agrobudžet ratari ističu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova. Stočari se nadovezuju na priču. “Nekad sam sa 37 centi otkupne cijene mlijeka i premijom od devet centi mogao da zaradim. Sada, sa otkupnom cijenom od 48 centi i premijom od 20 poslujem sa gubitkom, pošto su troškovi rasli brže i više”, kaže jedan od sagovornika Monitora, vlasnik farme krava. Napominjući kako se u tom poslu “neće zadržati još dugo”. Nema računice.

Ministar Joković i te podatke komentariše iz druge perspektive: “Ovogodišnje premije uvećane su za gotovo sve pojedinačne stočarske kategorije. Tako je sada osnovna naknada za priplodne krave i junice, za one koji najmanje sedam mjeseci drže jedno i više grla te vrste, po grlu 100 eura, dok je prethodno bila 85. Na 150 eura je uvećana premija u sistemu držanja krava-tele…”. Ipak, već u susjednoj Srbiji premije su neuporedivo veće. Za kvalitetnu mliječnu kravu vlasnik od države dobija godišnju premiju veću od 360 eura (40.000 dinara). Farmeri traže da se ona poveća na makar 450 eura (55.000 dinara). U Srbiji su veće i premije po litru mlijeka. Pa, ko izdrži.

Listajući Agrobudžet za 2024. godinu lako je primijetiti da se neke stavke ponavljaju iz godine u godinu iako je riječ o jednokratnim troškovima. To znači da se posao ne završava. Tako opet – drugu, treću ili četvrtu godinu za redom – čitamo o kućama poljoprivrede u Beranama i Pljevljima, pogonu za zbrinjavanje životinjskih konsfikata (hrana isteklog roka trajanja, uginule životinje, nejestivi ostaci zaklanih životinja…) kome se još uvijek traži lokacija, izgradnji dvije ribarske luke na primorju (ulcinjska Porto Milena i Boka).

Iz agrobudžeta, na razočarenje zainteresovanih poljoprivrednika, isključene su makar tri mjere: podrška za preradu na gazdinstvu (mali pogoni za proizvodnju sira, džemova, sokova…); finansijska pomoć za nabavku junica tovnih rasa i podrška za nabavku traktora. Negdje je, nezvanično, razlog slabo interesovanje poljoprivrednika, a negdje zaključak da su pojedinci zloupotrebljavali taj vid pomoći. Pa su kažnjeni svi.

“Farmeri plaćaju nesposobnost države”, zaključuje Mugoša. Crna Gora je prošle godine uvezla hrane u vrijednosti 750 miliona eura. Deset ovogodišnjih agrobudžeta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo