Povežite se sa nama

MONITORING

TRANZICIONI BIZNISMEN ŽARKO BURIĆ: Hoteli, soliteri, fudbaleri

Objavljeno prije

na

Soliter od 12 spratova izviše hotela Podgorica stavljen je nedavno pod ploču. Ostalo je samo da se do 1. maja iduće godine presvuče staklom.

Dok su ostali građevinski biznismeni gradili po rubovima grada, Žarko Burić, vlasnik Normal kompani, preuredio je uže jezgro Podgorice sa dva objekta. Pomenuti soliter štrči iznad rijeke, a u centru se udara glanc na stari hotel Crna Gora, novi Hilton.

Burićeve graditeljske muke oko dva objekta, koji će ostati da krase glavni grad i kad sve ovo prođe, slika su nefunkcionisanja države i bezobzirnosti novobiznismena.

Nakon što je 2013. saurvao hotel Crna Gora, inspekcije su revoltiranu javnost ubjeđivale da ga nije rušio nego se samo urušio. Burić je uredno platio kaznu Komunalnoj policiji zbog uništavanja gradskog mobilijara od čak 1.650 eura. Čak je i ministar Branimir Gvozdenović osudio nezakonito rušenje koje je uslijedilo ,,bez ikakve najave, indikacije ili upozorenja”. Strogo je zahtijevao da se sve vrati u prvobitno stanje. Burić se pokajao, priznao grešku i obećao sve će biti kao prije. U napadu samokrtike izrazio je spremnost da odgovara pred zakonom zbog tog propusta. Srećom, nije bilo potrebe, umjesto poziva na odgovornost, nakon par mjeseci uručena mu je nagrada za razvoj turizma u Podgorici. Sada kad je kazino u sklopu hotela otvoren, čeka se da se konačno otvori i hotel, jasno je da u zbilji nije ispoštovan ni plan koji je prezentovan na sajtu Normal kompani. Podnesene su i krivične prijave. Nikom ništa.

Slična farsa se ponavlja i oko hotela Podgorica. Na vrijeme, krajem prošle godine protiv gradnje solitera reagovala je javnost. Zbog pritiska javnosti vijećalo se o tome i na najvišem nivou – na sastanku ministra održivog razvoja i turizma Branimira Gvozdenovića, ministra kulture Pavla Goranovića i gradonačelnika Slavoljuba Stijepovića. Urbanistička inspekcija je ocijenila da je DUP na osnovu kojeg se neboder gradi nezakonit. Korektno, iz kompanije Normal obećali su da će poštovati svaku odluku državnog organa zasnovanu na zakonu. A organi ne žure, pa je tokom ljetnje pauze soliter porastao do predviđene visine od 12 spratova.

Burićeva graditeljska logika je neumoljiva. Ogleda se u tekstu Neka mi oduzmu sve što sam nelegalno stekao, objavljenom nakon kritika na njegov račun od strane eminentnih arhitekata: ,,…ja kao ‘bivši ugostiteljski radnik’ koji je rekonstruisao i izgradio tri hotela od kojih će jedan uskoro biti Hilton, i to prvi u regionu, i koji je izgradio veliki broj stambenih i poslovnih objekata u posljednjih dvadeset godina, smatram da mogu sebi da dam za pravo da komentarišem arhitetkturu, pogotovo ako se radi o objektima koji predstavljaju moje investicije”. Eto tako.

Monitor je već pisao da se Burić nakon privremenog rada u Njemačkoj u drvnoj industriji, početkom devedesetih vratio u rodne Bjelopavliće i u Danilovgradu otvorio kafić.

Nakon što je promijenio vizuelni identitet Podgorice, odlučio je da pomogne i nematerijalnoj baštini glavnog grada. Početkom ovog mjeseca postao je predsjednik FK Budućnost. Najavljen je kao spasitelj, daće sve za klub a neće tražiti ništa. ,,Idemo korak po korak, ne možemo sve da promijenimo odmah”, izjavio je Burić nakon preuzimanja nove funkcije i najavio izgradnju terena sa travnatom podlogom.

Sredinom prošle godine Burićev UTIP Crna Gora je sudski napatio od FK Budućnosti dug od 113.000, koji je nastao na ime pružanja usluge hrane i pića.

Upornost je Burićev moto: ,,Kao i uvijek u životu, svaka upornost se isplatila”, povjerio se Pobjedi prije par godina pričajući o rekonstrukciji hotela Podgorica. Da. Samo par nedjelja, 2004. nakon što je u sklopu predstavljanja arhitekture Crne Gore na Venecijanskom bijenalu prezentiran i hotel Podgorica, Burić je rekonstruisao enterijer ovog hotela ne vodeći računa o kulturnom nasljeđu.

Pored upornosti Buriću je na ruku išlo još ponešto. Vlada mu je 2006. godine prodala većinski državni paket akcija UTIP Crna Gora u okviru kojeg su bili kamp i hotel Zlatica, kao i hoteli Ljubović i Crna Gora za 4.7600 eura. U vrijeme ove transakcije na čelu Uprave policije bio je Veselin Veljović.

Veljović je još bio direktor UP, a Ivan Brajović je ministar unutrašnjih poslova, kada UP, za potrebe SAJ-a, kupuje od Burićeve Normal kompani kamp na Zlatici za čak 8,3 miliona eura.

Uz tvrdnju da je Buriću nezakonito, samo na osnovu prodaje jednog hotela, omogućeno da ostvari višemilionski profit, MANS je 2013. podnio tužilaštvu krivičnu prijavu protiv više osoba, uključujući Veljovića i Burića.

Povodom ovog slučaja krivična prijava Ivici Stankoviću i Milivoju Katniću podnijeta je i početkom ove godine, od strane Partije udruženih penzionera i invalida. Oni Burića, Brajovića i Veljovića terete za krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala i korupcije. Pod lupom zbog ovog ugovora je i bivši premijer Igor Lukšić, kao i dugogodišnji gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša.

Nakon ove transakcije Veljović od firme Normal kompani kupuje luksuzni trosoban stan. Plaća tek trećinu njegove vrijednosti, umjesto tržišnih 300.000 eura, Veljović dobija stan za 92.0000 eura, podaci su koje je prezentovao MANS.

Burić je demantovao sve ove navode uz tvrdnju da će kad svi budu završeni, iznos investicija u hotele koje je kupio dostići 45 miliona eura. Veljović je stan dobio po povoljnoj cijeni, tvrdi Burić, jer ga je kupio u izgradnji.

Stanove u Burićevim zgradama imaju i drugi njegovi poslovni partneri. Sava Grbović, najveći akcionar Lutrije, ima dva stana u Podgorici na prestižnim lokacijama, u zgradama koje je gradila kompanija Normal. Državni paket akcija u Lutriji je 2005. kupila kompanija Korner, čiji su vlasnici bili Grbović i Burić. Uz amin Vlade privredno društvo Džek pot, čiji su osnivači Grbović i Branislav Mićunović, ima koncesiju na kazinu u hotelu Hilton do 2022. godine.

Burić je pomagao i kada su kumovi premijerovog brata Aca upadali u nevolje. Kum Miodrag Ivanović je 2006. osnovao Volvoks, firmu su krajem 2008. pomogli Žarko Burić (Normal kompani) i Željko Mišković (Kroling).

Sa biranim društvom, Burić je uključen i u posao oko mini hidroelektrana. U avgustu je za vodotok Bistrica u Bijelom Polju izabran kao jedini ponuđač konzorcijum Bistrica Clean Energy. BP Hydropower, čiji je Burić vlasnik, ima 98 odsto udjela u konzorcijumu, jedan odsto udjela ima takođe Burićeva kompanija Normal, kao i hrvatski Eucon. Preko šest odsto udjela Burić, zajedno sa suprugom, ima u kompaniji Barska plovidba…

Posao po posao, ispunjava crnogorski tajkunski san. Sve ima cijenu, moraju se plaćati i računi prema gazdama. Nakon prošlogodišnjeg prebijanja naroda po ulicama tokom protesta, iz DF-a su tražili od VDT-a da ispita Burićevu ulogu: ,,Po kom osnovu i za koji iznos je dao u zakup hotel Podgorica, u kojem su 24. oktobra pezionisani službenici DB – a i biznismeni sa trase autoputa, komandovali svojim privatnim odredima. Posebno će biti interesantno da Žarko Burić objasni kako je za potrebe prebijanja građana iznajmio podzemnu garažu hotela Hilton u kojoj je bila smještena partijska vojska DPS – a čiji je zadatak bio da nakon povlačenja demonstranata, obučeni u fantomke, presrijeću i batinaju demonstrante, dok ih progoni i gazi Hamer iz kojeg ispaljuju gumene metke, šok bombe i suzavac”, kazali su iz DF-a.

Ove tvrdnje Burić je nazvao notornom neistinom i požalio se da su mu demonstranti tokom protesta probili zaštitnu ogradu i kamenicama oštetili fasadu i tako počinili štetu od 15.000 eura.

Burić ide dalje. Čudo je upornost. Uz prisustvo vlasti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

DODIK POSLIJE PUTINA OBIŠAO MANDIĆA: Open srpski svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik parlamenta CG ugostio je predsjednika RS koji se prije nedjelju  vratio sa poklonjenja PutinuDodik je u Moskvi ponovio  punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu.  Putinu poželio “sve pobjede koje može da ostvari i rekao : “ Sve Putinove pobjede i pobjede Rusije su i naše pobjede”. Obišao je i  Putinovog vazala  Lukašenka.   Umjesto zastave BiH, čiji je RS sastavni dio, Mandić je  postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta. Uslijedila je  nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu

 

 

Nedavna, tobože državna, posjeta Milorada Dodika, predsjednika bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), Crnoj Gori ozbiljno dovodi u pitanje javno deklarisane političke motive i ciljeve njegovog domaćina – predsjednika Skupštine Andrije Mandića. Bilo bi razumljivo da je Mandić primio predsjednika Skupštine RS ili Parlamentarne Skupštine BiH. Umjesto njih dolazi Dodik koji se samo prije nedjelju dana vratio sa poklonjenja diktatoru Vladimiru Putinu u Moskvi. Dodik je u izjavama ruskom RT-u i domaćim medijima, po ko zna koji put, dao punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu rekavši da je Putinu “poželio sve pobjede koje može da ostvari i rekao da su sve Putinove pobjede i pobjede Rusije i naše pobjede”.

Dodik se osvrnuo i na  posjetu 19. januara Putinovom vazalu i diktatoru Aleksandru Lukašenku rekavši da je uspio “dogovoriti razne aranžmane bitne za RS”. Bjelorusija je, po Dodiku, “razvijena zemlja i nije omotana bodljikovom žicom kako to neki pokušavaju da predstave”. Ona je prijatelj RS-a. Takođe je rekao da vjeruje da će jednog dana doći do ujedinjenja srpskog naroda sa dvije strane Drine kao što je došlo do ujedinjenja dvije Njemačke. On već duže vrijeme ne krije da mu je rasturanje BiH, kako kaže mirnim sredstvima, jedan od glavnih političkih prioriteta.

Dodik, kao takav – ratnohuškački nacionalista i sa oreolom sponzora organizovanog kriminala i korupcije, u Crnoj Gori nije dočekan sa državničkim počastima niti su ga primili njegov kolega Jakov Milatović ni premijer Milojko SpajićVijestima je nezvanično saopšteno iz Vlade i Predsjedništva da Dodik nije ni tražio sastanak – vjerovatno znajući kakav bi odgovor bio. Kod Mandića je dobrodošao i učinio mu “veliku čast”. Iako je crnogorski predsjednik parlamenta kasnije izjavio da Crna Gora poštuje BiH kao državu, on je umjesto zastave Bosne i Hercegovine, čiji je RS sastavni dio, postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta zbog čega je uslijedila i nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu.

Dodik je Mandiću izrazio i brigu “da srpska nacionalna zajednica u Crnoj Gori bude adekvatno zastupljena” ali i da je tu da podrži stabilnost i razvoj Crne Gore kao i njeno EU članstvo. Koncept srpskog sveta je za Dodika “fenomenalna ideja” i ranije je govorio da je prirodno i da Crna Gora bio dio tog projekta.  Na kraju, Mandiću je predat, suprotno protokolima i rangu sagovornika, i Prijedlog sporazuma o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između RS i CG koji je Mandić na sebe preuzeo da proslijedi predsjedniku i premijeru.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZREŠENJE DIREKTORA UP ZORANA BRĐANINA STIGLO PRED VLADU: Bajka o vladavini prava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon više mjeseci ignorisanja od strane Vlade, inicijativa ministra policije Danila Šaranovića za smjenu direktora UP Zorana Brđanina, je  izgleda konačno na dnevnom redu izvršne vlasti.  Kakva će bit njena sudbina nije izvjesno. Za sada je sigurno tek da se iza priče o procedurama krije priča o kontroli bezbjednosnog sektora

 

 

Vlada Crne Gore će se konačno izjasniti o inicijativi za razrešenje direktora Uprave policije Zorana Brđanina, koju je krajem prošle godine uputio ministar policije Danilo Šaranović. Vlada bi, kako pišu Vijesti, to pitanje trebalo da otvori na sjednici u petak 29. decembra, kada ovaj broj Monitora bude na kioscima. Na sajtu Vlade, ipak, još nema najave o održavanju sjednice sa tom temom na dnevnom redu, niti se o tome govori u javnosti.

Razrešenje Brđanina jedno je od pitanja oko kog se spore Demokrate i Pokret Evropa sad, u okviru očigledne borbe za bezbjednosni sektor.  Odnosi PES-a i Demokrata, kojima je u izvršnoj vlasti pripao sektor bezbjednosti, zaoštreni su nakon sjednice Vlade početkom decembra prošle godine, na kojoj je ministar pravde Andrej Milović, izlazeći iz svoje nadležnostizatražio hitne smjene u tom sektoru.

Nakon više mjeseci ignorisanja inicijative Šaranovića, Vladina komisija za kadrovska i administrativna pitanja, kako pišu Vijesti, ove sedmice  proslijedila Vladi predlog  Šaranovića o razrješenju Brđanina.

Vlada je najprije tvrdila da nije dobila Šaranovićev predlog, a potom da je predlog odgođen dok Šaranović ne dostavi i predlog za određivanje vd direktora Uprave polcije. S druge strane, ministar policije je insistirao da se privremeni šef policije može predložiti tek kad to mjesto bude upražnjeno. Takođe, utvrdio je da odlaganjem ovog pitanja „neko čuva Brđanina“.

Šaranović je predlog uputio  krajem 2023. godine, nakon što je skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu dao negativno mišljenje na dva prošlogodišnja izvještja o radu UP. Izvještaji su razmatrani ubrzo pošto je Brđanin na poziciju direktora UP vraćen sudskom odlukom, 7. decembra prošle godine.

Brđanin je odbio da prisustvuje sjednici na kojoj su razmatrani njegovi izvještaji, uz obrazloženje da je jasno da „njegovo prisustvo nije potrebno, te da su partije već dale svoj sud o tim izvještajima“. Kako je saopštio, tim izvještajima, i njihovim neblagovremenim razmatranjem, se samo „fingira“ njegova zakonita smjena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

U noći 9. na 10. novembar 1924. godina rulja  u kojoj su bili  i rezervni majori  Sekula  Bošković i Dimitrije Redžić, i  umirovljeni načelnik kolašinske žandarmerije Nikola Đilas (otac Milovana Đilasa) se spustila na Vranešku dolinu. U dužini od 19 kilometara takozvani „osvetnici“ su „popalili sve muslimanske kuće, popljačkali i pobili svakog koga su zatekli” –  kako reče jedan od učesnika pogroma generalu Danilu Jaukoviću 28. avgusta 1973. godine u Mojkovcu. General Jauković je tada okupio preživjeli aktere i svjedoke zločina, snimio sve na magnetofonskoj traci i kasnije objavio stenograme.

Ovaj zločin je direktno podstaknut i koordiniran od strane Beogradu potčinjenih vlasti i kasnije je zataškan bez ikakve istrage. Glavni inspirator je bio načelnik bjelopoljskog sreza Nikodim Cerović koji je naredio zaključavanje dvije žandarmerijske stanice u Šahovićima kako vlasti ne bi reagovale kad se rulja spusti u dolinu. Prije pokolja je sprovedena akcija razoružavanje muslimanskog stanovništva i uzet je 31 talac. Oni su navodno trebali biti sprovedeni u Bijelo Polje ali su predati rulji 250 metara  od žandarmerijske stanice. Njih 28 su odmah ubijeni, dvojica su platili veliki otkup i spasili glave, a 13-godišnjeg dječaka je spasio jedan pravoslavac koji je zamalo nastradao zbog toga.

Izgovor za ovakav teški zločin u mirnodopskim uslovima, je bila „osveta“ za ubistvo umirovljenog službenika Ministarstva unutrašnjih djela i lokalnog silnika Boška Boškovića odgovornog za veliki broj ratnih i poratnih zločina nad muslimanskim i crnogorskim stanovništvom koje je htjelo obnovu samostalne Crne Gore. Ubistvo je pripisano muslimanskim odmetnicima Jusufu Mehonjiću i Huseinu Boškoviću iako su oni tada bili u Albaniji.

Boško Bošković je, prema ogromnoj većini svjedoka i učesnika masakra, uključujući i navode Milovana Đilasa u engleskom izdanju Besudne zemlje (Njujork 1958.god.), likvidiran od strane crnogorskih komita Radoša i Draga Bulatovića, zbog brojnih ubistava i pohare Rovaca i drugih sela po sjeveru, koje je Bošković počinio sa srbijanskom žandarmerijom i vojskom. Predstavnicima tadašnjih beogradskih vlasti (na čijem čelu je bio premijer Nikola Pašić) je odgovarala ideja da su Boška Boškovića „ubili Turci“ kako bi se pokrenuli pogromi i iseljavanje bošnjačkog stanovništva iz Sandžaka. Srbijanska vlast je radila na stvaranju jaza između crnogorskog i bošnjačkog stanovništva kako bi lakše vladali prostorom koji je ušao u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS).

Broj pobijenih je ostao nepoznat iz razloga što nikakva istraga nije pokrenuta uprkos nekoliko interpelacija u Skupštini Kraljevine SHS gdje je nekoliko poslanika tražilo kažnjavanje zločina. Broj stradalih varira, zavisno od izvora, od stotinu do preko hiljadu.

Prijedlog rezolucije navodi da je „rezultat ovog zločina  bio: cjelokupno muslimansko stanovništvo sa ovog područja je pobijeno, opljačkano i protjerano“ pa stoga „rijetki primjeri spasavanja pojedinaca od strane pravoslavnih komšija ukazuje na potrebu afirmacije dobra u ljudima”. Prijedlog rezolucije podsjeća i na 2022.godine  donesenu Rezoluciju o genocidu u Pivi i Velici koja se odnosi na stradanje pravoslavnog stanovništva 1943. i 1944. od strane njemačkih SS jedinica potpomognutih  lokalnim balističkim,  ustaškim i četničkim jedinicama kada je stradalo više od hiljadu civila uključujući stare, žene i djecu.

Od poslanika se prvi javio lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević rekavši na TV Adria da njegova partija neće podržati rezoluciju, „ne zato što žele da relativizuju ili dovedu u pitanje bilo koji zločin koji je napravljen nad muslimanskim stanovništvom, nego što smatraju to u ovom trenutku ne doprinosi ni pomirenju, ni putu ka EU“. Po Kneževiću bi onda trebalo donositi rezolucije od Vidovdana 1389. god., pa do 1912. i 1913., tj. “od onoga danka u krvi, do rušenja manastira, zločina nad pravoslavnim stanovništvom, do islamiziranja pravoslavnog stanovništva”. Smatra da će rezolucija biti test za Vladu premijera Milojka Spajića. Druge partije se još nisu izjasnile rekavši da će se opredijeliti kada rezolucija uđe u skupštinsku proceduru.

Potomci porodica iz Šahovića koji žive u Bosni i Hercegovini su takođe pisali Skupštini za zahtjevom da se 9. i 10. novembar uvrste u državni kalendar sjećanja na nevino ubijene, uz podizanje spomen-obilježja i održavanje komemoracije.

Profesor Rastoder je izjavio u medijima da potomci traže mogućnost da obiđu i urede groblja predaka kojih ima 34 u toj oblasti ali i „da nikome ne pada na pamet da traži nazad zemlju koja je uglavnom oteta i naseljena drugima ljudima“. Za sada,  kaže Rastoder nisu uspjeli od mještana otkupiti dio zemljišta na kome bi bio podignut spomenik.

U prepunoj sali Mjesne zajednice Tomaševo (nekadašnji Šahovići) je 18. februara održana tribina nazvana Prošlost Vraneša u 20. vijeku – tumačenja i zloupotrebe, u organizaciji Zavičajnog udruženja Vranešana. Tribinu je blagoslovio iguman Manastira Zlateš, otac Nikolaj Stamatović. Organizatori su istakli da je skup održan „da saopštimo istinu o događajima u Vranešu 1924. godine“ i pozvali na „detaljna naučna istraživanja“ o dešavanjima u Šahovićima. Sa skupa je poručeno da „osuđujemo sve zločine koji su se desili u prošlosti, posebno prema nejači, bez izuzetka“ ali da se da se ne „prihvata pravno-politička formulacija o genocidu u Vranešu i sve aktivnosti po tom pitanju koje se plasiraju u poslednje vrijeme“. Potpredsjednik udruženja, pisac i publicista Svetislav Šestović rekao je da su izazvani da se okupe jer „decenijama traju uvrede i nasrtaji na stanovništvo Vraneškog kraja i njihove pretke, od strane jedne grupacije bošnjačke vjeroispovijesti, čime se želi narušiti mir i suživot ovog naroda“. Optužio je za „pokušaje krivotvorenja istorije, da bi bacili ljagu na jedan narod“ i „da naše slavne pretke i nas njihove potomke proglase genocidnim narodom“. Prijedlog rezolucije je „raspirivanje nacionalne mržnje i  zato su, za nas Vranešane, zahtjevi odbora Bošnjaka neprihvatljivi“ – poručio je Šestović.

Publicista i istoričar Miloš Vojinović, kako prenosi list Dan, kazao je da nije istina da su muslimani protjerani iz tog kraja. „ Popisom iz 1931. godine u pavinopoljskoj opštini živjela su su 104 muslimana, a u opštini Šahovići 103 – što je dokaz da nije bilo riječi o genocidu“, rekao je Vojinović.  Dakle,  ukupno 207 muslimana. To je  92, 5  posto manje, nego što ih je popisano 1921. godine.   Na tom području 1921. godine  živjelo 2.755 muslimana – 1559 u Pavinom Polju i 1195 u Šahovićima.  Sa tribine u Vranešu,  Vojinović je pozvao Šerba  Rastodera na televizijski duel.

Ostaje da se vidi da li će Crna Gora imati hrabrosti da se suoči sa tamnim mrljama svoje prošlosti. Nesumnjivo je da su u zločinu, koji je organizovan za velikosrpske političke interese, učestvovali prije svega domicilni  Srbi i Crnogorci.  Zločin se desio na teritoriji Crne Gore. To obavezuje.  Na ovoj generaciji je da prekine ćutanje i pogleda istini u oči.

  Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo