Povežite se sa nama

MONITORING

TRANZICIONI BIZNISMEN ŽARKO BURIĆ: Hoteli, soliteri, fudbaleri

Objavljeno prije

na

Soliter od 12 spratova izviše hotela Podgorica stavljen je nedavno pod ploču. Ostalo je samo da se do 1. maja iduće godine presvuče staklom.

Dok su ostali građevinski biznismeni gradili po rubovima grada, Žarko Burić, vlasnik Normal kompani, preuredio je uže jezgro Podgorice sa dva objekta. Pomenuti soliter štrči iznad rijeke, a u centru se udara glanc na stari hotel Crna Gora, novi Hilton.

Burićeve graditeljske muke oko dva objekta, koji će ostati da krase glavni grad i kad sve ovo prođe, slika su nefunkcionisanja države i bezobzirnosti novobiznismena.

Nakon što je 2013. saurvao hotel Crna Gora, inspekcije su revoltiranu javnost ubjeđivale da ga nije rušio nego se samo urušio. Burić je uredno platio kaznu Komunalnoj policiji zbog uništavanja gradskog mobilijara od čak 1.650 eura. Čak je i ministar Branimir Gvozdenović osudio nezakonito rušenje koje je uslijedilo ,,bez ikakve najave, indikacije ili upozorenja”. Strogo je zahtijevao da se sve vrati u prvobitno stanje. Burić se pokajao, priznao grešku i obećao sve će biti kao prije. U napadu samokrtike izrazio je spremnost da odgovara pred zakonom zbog tog propusta. Srećom, nije bilo potrebe, umjesto poziva na odgovornost, nakon par mjeseci uručena mu je nagrada za razvoj turizma u Podgorici. Sada kad je kazino u sklopu hotela otvoren, čeka se da se konačno otvori i hotel, jasno je da u zbilji nije ispoštovan ni plan koji je prezentovan na sajtu Normal kompani. Podnesene su i krivične prijave. Nikom ništa.

Slična farsa se ponavlja i oko hotela Podgorica. Na vrijeme, krajem prošle godine protiv gradnje solitera reagovala je javnost. Zbog pritiska javnosti vijećalo se o tome i na najvišem nivou – na sastanku ministra održivog razvoja i turizma Branimira Gvozdenovića, ministra kulture Pavla Goranovića i gradonačelnika Slavoljuba Stijepovića. Urbanistička inspekcija je ocijenila da je DUP na osnovu kojeg se neboder gradi nezakonit. Korektno, iz kompanije Normal obećali su da će poštovati svaku odluku državnog organa zasnovanu na zakonu. A organi ne žure, pa je tokom ljetnje pauze soliter porastao do predviđene visine od 12 spratova.

Burićeva graditeljska logika je neumoljiva. Ogleda se u tekstu Neka mi oduzmu sve što sam nelegalno stekao, objavljenom nakon kritika na njegov račun od strane eminentnih arhitekata: ,,…ja kao ‘bivši ugostiteljski radnik’ koji je rekonstruisao i izgradio tri hotela od kojih će jedan uskoro biti Hilton, i to prvi u regionu, i koji je izgradio veliki broj stambenih i poslovnih objekata u posljednjih dvadeset godina, smatram da mogu sebi da dam za pravo da komentarišem arhitetkturu, pogotovo ako se radi o objektima koji predstavljaju moje investicije”. Eto tako.

Monitor je već pisao da se Burić nakon privremenog rada u Njemačkoj u drvnoj industriji, početkom devedesetih vratio u rodne Bjelopavliće i u Danilovgradu otvorio kafić.

Nakon što je promijenio vizuelni identitet Podgorice, odlučio je da pomogne i nematerijalnoj baštini glavnog grada. Početkom ovog mjeseca postao je predsjednik FK Budućnost. Najavljen je kao spasitelj, daće sve za klub a neće tražiti ništa. ,,Idemo korak po korak, ne možemo sve da promijenimo odmah”, izjavio je Burić nakon preuzimanja nove funkcije i najavio izgradnju terena sa travnatom podlogom.

Sredinom prošle godine Burićev UTIP Crna Gora je sudski napatio od FK Budućnosti dug od 113.000, koji je nastao na ime pružanja usluge hrane i pića.

Upornost je Burićev moto: ,,Kao i uvijek u životu, svaka upornost se isplatila”, povjerio se Pobjedi prije par godina pričajući o rekonstrukciji hotela Podgorica. Da. Samo par nedjelja, 2004. nakon što je u sklopu predstavljanja arhitekture Crne Gore na Venecijanskom bijenalu prezentiran i hotel Podgorica, Burić je rekonstruisao enterijer ovog hotela ne vodeći računa o kulturnom nasljeđu.

Pored upornosti Buriću je na ruku išlo još ponešto. Vlada mu je 2006. godine prodala većinski državni paket akcija UTIP Crna Gora u okviru kojeg su bili kamp i hotel Zlatica, kao i hoteli Ljubović i Crna Gora za 4.7600 eura. U vrijeme ove transakcije na čelu Uprave policije bio je Veselin Veljović.

Veljović je još bio direktor UP, a Ivan Brajović je ministar unutrašnjih poslova, kada UP, za potrebe SAJ-a, kupuje od Burićeve Normal kompani kamp na Zlatici za čak 8,3 miliona eura.

Uz tvrdnju da je Buriću nezakonito, samo na osnovu prodaje jednog hotela, omogućeno da ostvari višemilionski profit, MANS je 2013. podnio tužilaštvu krivičnu prijavu protiv više osoba, uključujući Veljovića i Burića.

Povodom ovog slučaja krivična prijava Ivici Stankoviću i Milivoju Katniću podnijeta je i početkom ove godine, od strane Partije udruženih penzionera i invalida. Oni Burića, Brajovića i Veljovića terete za krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala i korupcije. Pod lupom zbog ovog ugovora je i bivši premijer Igor Lukšić, kao i dugogodišnji gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša.

Nakon ove transakcije Veljović od firme Normal kompani kupuje luksuzni trosoban stan. Plaća tek trećinu njegove vrijednosti, umjesto tržišnih 300.000 eura, Veljović dobija stan za 92.0000 eura, podaci su koje je prezentovao MANS.

Burić je demantovao sve ove navode uz tvrdnju da će kad svi budu završeni, iznos investicija u hotele koje je kupio dostići 45 miliona eura. Veljović je stan dobio po povoljnoj cijeni, tvrdi Burić, jer ga je kupio u izgradnji.

Stanove u Burićevim zgradama imaju i drugi njegovi poslovni partneri. Sava Grbović, najveći akcionar Lutrije, ima dva stana u Podgorici na prestižnim lokacijama, u zgradama koje je gradila kompanija Normal. Državni paket akcija u Lutriji je 2005. kupila kompanija Korner, čiji su vlasnici bili Grbović i Burić. Uz amin Vlade privredno društvo Džek pot, čiji su osnivači Grbović i Branislav Mićunović, ima koncesiju na kazinu u hotelu Hilton do 2022. godine.

Burić je pomagao i kada su kumovi premijerovog brata Aca upadali u nevolje. Kum Miodrag Ivanović je 2006. osnovao Volvoks, firmu su krajem 2008. pomogli Žarko Burić (Normal kompani) i Željko Mišković (Kroling).

Sa biranim društvom, Burić je uključen i u posao oko mini hidroelektrana. U avgustu je za vodotok Bistrica u Bijelom Polju izabran kao jedini ponuđač konzorcijum Bistrica Clean Energy. BP Hydropower, čiji je Burić vlasnik, ima 98 odsto udjela u konzorcijumu, jedan odsto udjela ima takođe Burićeva kompanija Normal, kao i hrvatski Eucon. Preko šest odsto udjela Burić, zajedno sa suprugom, ima u kompaniji Barska plovidba…

Posao po posao, ispunjava crnogorski tajkunski san. Sve ima cijenu, moraju se plaćati i računi prema gazdama. Nakon prošlogodišnjeg prebijanja naroda po ulicama tokom protesta, iz DF-a su tražili od VDT-a da ispita Burićevu ulogu: ,,Po kom osnovu i za koji iznos je dao u zakup hotel Podgorica, u kojem su 24. oktobra pezionisani službenici DB – a i biznismeni sa trase autoputa, komandovali svojim privatnim odredima. Posebno će biti interesantno da Žarko Burić objasni kako je za potrebe prebijanja građana iznajmio podzemnu garažu hotela Hilton u kojoj je bila smještena partijska vojska DPS – a čiji je zadatak bio da nakon povlačenja demonstranata, obučeni u fantomke, presrijeću i batinaju demonstrante, dok ih progoni i gazi Hamer iz kojeg ispaljuju gumene metke, šok bombe i suzavac”, kazali su iz DF-a.

Ove tvrdnje Burić je nazvao notornom neistinom i požalio se da su mu demonstranti tokom protesta probili zaštitnu ogradu i kamenicama oštetili fasadu i tako počinili štetu od 15.000 eura.

Burić ide dalje. Čudo je upornost. Uz prisustvo vlasti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

SELEKTIVNO PAMĆENJE 1999.: Vide se NATO bombe ali ne i Miloševićevi masovni zločini

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori  i Srbiji obilježen je početak NATO  udara  na SRJ.  Zvaničnici su pominjali žrtve, pale u odbrani SRJ.   Niko nije pomenuo albanske žrtve niti činjenicu da je rat na Kosovu bio četvrti Miloševićev rat devedesetih i da je njegov režim dugo 90-tih prizivao vojnu intervenciju sa strane svojim postupcima i ratnom politikom

 

U nedjelju 24. marta se navršilo 25 godina od intervencije NATO pakta protiv Miloševićeve krnje Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora. Do ove godine nijedna zvanična vlast u Crnoj Gori nije obilježavala godišnjice, niti je otvarala vrata kasarni u Danilovgradu , Maslinama i Podgorici, kako bi delegacije Nove srpske demokratije (NSD) i drugih sličnih stranaka položile vijence nastradalima tokom 78-dnevnog sukoba sa Alijansom. Vlada Milojka Spajića takođe nije organizovala zvanične ceremonije, akademije i skupove, ali je napravila malu promjenu. Ovaj put je lider NSD-a Andrija Mandić, sada u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore, prošao kapiju kasarne u Danilovgradu i položio vijenac u prisustvu garde. Na vijencu je pisalo „Herojskim braniocima Crne Gore 1999. godine“ dok je u saopštenju kabineta navedeno da se predsjednik Mandić poklonio prvoj žrtvi NATO bombardovanja – vojniku Saši Stajiću, i da je ovo prvi put da visoki državni funkcioner Crne Gore odaje poštovanje nevinim žrtvama i herojima odbrane zemlje 1999. god. Vijenac sa malo drugačijim natpisom – „Herojima odbrane naše zemlje 1999. godine“ i bez pominjanja Crne Gore, je položen i u Maslinama. Ova put je to urađeno u „znak sjećanja na nevine žrtve i junake koji su prije 25 godina branili nebo, kopno i more Savezne Republike Jugoslavije“. Mandić je istakao  da se sa ponosom sjeća junaka koji su dali sve, uključujući i vlastiti život „u odbrani naše zajedničke zemlje“.

Vijence u obje kasarne je položio,  u odvojenoj ceremoniji, i ministar odbrane Dragan Krapović. Krapovićeva poruka je bila značajno drugačija od Mandićeve. Rekao je da je Crna Gora , premda kroz bol i patnju, pronašla put ka boljoj budućnosti. „Odbili smo da dozvolimo da nas mržnja i strah parališu, birajući umjesto toga put mira, i put saradnje“ rekao je Krapović uz naglasak da smo „postali kredibilna članica Sjevernoatlantske alijanse, uzimajući u svoje ruke kormilo sudbine“. Za njega je članstvo afirmacija odlučnosti da se gradi „društvo, utemeljeno na univerzalnim vrijednostima, multietničkom skladu, bezbjednosti, miru i prosperitetu za sve“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podgorica, Budva, sukob u Vladi zbog bezbjednosnog sektora, optužbe na relaciji predsjednik države premijer. Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost

 

 

Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost.  Na državnom nivou Spajićev Pokret Evropa Sad (PES)  optužuje svog doskorašnjeg potpredsjednika i predsjednika CG Jakova Milatovića da radi protiv njih.  Sukob oko bezbjednosnog sektora zahladio je odnose između Demokrata i PES-a.  U Budvi se naširoko optužuju dva krila nekadašnjeg DF-a, pa DF i Demokrate. U Podgorici rascjep  PES-a ostavlja posljedice.

Da krenemo od posljednje vijesti. PES je nakon kritike Milatovića na račun ekonomskih reformi, optužio predsjednika države da radi protiv dojučerašnje partije, te da se udružio sa Građanskim pokretom URA i Pokretom za promjene (PzP) .

“Kampanja koju predsjednik države Jakov Milatović nastavlja da vodi protiv izvorne ideje svoje nekadašnje partije vidljivija je svakog dana”, saopštili su iz PES-a. “Nekadašnji zamjenik predsjednika PES-a se sada udružio sa Nebojšom Medojevićem, koji je najviše kritikovao program Evropa Sad 1 i sa Dritanom Abazovićem koji najviše osporava program Evropa Sad 2”.

Milatović je, navode dalje njegovi politički saborci, kritike  usmjerio “isključivo na formalno svoju partiju i 44. Vladu, čak i zbog imenovanja Predraga Drecuna koga je uključio u svoju kampanju i sa kojim je zajedno proslavljao izborne pobjede.”

Milatović je prethodno saopštio da smatra da je, bez dodatnih reformi u administraciji i obrazovanju, kao i smislenih razvojnih politika utemeljenih na sređenoj planskoj dokumentaciji i unaprijeđenom investicionom ambijentu, dugoročni održiv ekonomski razvoj, koji sa sobom donosi povećanje plata i penzija –  upitan.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USVOJEN BUDŽET ZA 2024. GODINU: Više novca, manje koristi za proizvođače

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivrednici kažu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova

 

 

Vlada je 14. marta usvojila agrobudžet za 2024. godinu. Konačno, kažu poljoprivrednici navodeći kako je samo jednom, 2001. godine, agrobudžet usvojen kasnije. U julu. Što je značajno doprinijelo da to, po ostvarenim rezultatima, za crnogorsku poljoprivredu bude najgora godina u ovom vijeku.

“Agrobudžet je donešen u zakonskom roku i nije bilo kašnjenja”, odgovara na primjedbe ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković. Ministar insistira da je u pitanju rekordan iznos izdvojen za mjere agrarne politike što bi, po njegovom mišljenju, “trebalo da dodatno unaprijedi ovaj sektor”.

“Ovim budžetom zadovoljni su samo ministri poljoprivrede i finansija”, kaže  za Monitor Budimir Mugoša, inženjer agronomije, proizvođač hrane, bivši ministar (2016.) i državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede. Agrobudžet je usvojen sa velikim zakašnjenjem, u martu umjesto u decembru, dok se predviđene premije i subvencije isplaćuju još kasnije, u novembru i decembru, obrazlaže Mugoša.

Prema njegovom mišljenju, problematičan je i rekordan iznos agrobudžeta. “Tu su uračunata i sredstva koja nijesu dio agrarne nego socijalne, zdravstvene  ili neke treće politike. Na primjer: staračke naknade, bezbjednost hrane i obavezna zdravstvena zaštita životinja, ispunjenje mjerila za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 12, projekti razvoja ruralne i putne infrastrukture, program besplatne distribucije voća, povrća i mliječnih prizvoda u školama… Oni, suštinski, nijesu dio agrobudžeta. Ali s njima on izgleda veći…”, navodi Mugoša uz ocjenu da agrobudžet vlastima, sadašnjim i bivšim, služi kao alat za “najjeftinije legalno kupljeni glas u Crnoj Gori”.

Iz Vlade se zaklanjaju iza brojeva. Ukupno, ovogodišnji  agrobudžet iznosi 75 miliona. Iz državne kase opredijeljeno je 51,35 miliona eura (“to je pravi agrobudžet”, tvrde kritičari), donacije donose još 15,55 a krediti 8,15 miliona eura. Samo što se pokazalo kako njih nije tako lako “zaraditi” i iskoristiti.

Imamo primjer programa IPARD II kroz koji je iz budžeta EU 2015. izdvojeno 37 miliona za crnogorsku poljoprivredu. Uz uslov: šta se ne potroši u dogovorenom roku vraća se. Iako je trajanje programa dva puta produžavano, još nije opredijeljeno više od trećine dostupnog novca (14,3 miliona). “Crna Gora će do kraja godine prema projekcijama Ministarstva poljoprivrede, unutar IPARD II programa potrošiti oko 11,7 miliona eura, dok će ostatak vratiti u budžet EU”, saopštio je ministar Joković krajam januara u parlamentu. Sada kaže da će EU biti vraćen “minimalan dio sredstava”, iako program ističe ove godine. Direktor Direktorata za plaćanje u Ministarstvu poljoprivrede Marko Radonjić još je veći optimista, pa očekuje da će do kraja godine biti utrošena sva preostala sredstva.

Kad već pominjemo EU, tamo postoje računice koje kažu da primarna poljoprivredna proizvodnja na svaki euro subvencija njihovoj ekonomiji vraća tri puta više. Naš ministar poljoprivrede je iznio podatak da nam  poljoprivreda donosi  preko 600 miliona godišnje. Tu nije uračunat  kumulativni efekat kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima. Po tome ispada kako, na svaki euro kojim poljoprivreda doprinese crnogorskoj ekonomiji, država kroz subvencije, podsticaje, staračke naknade i sva druga davanja, proizvođače pomogne sa osam centi (12 ako računamo donacije i kredite uključene u agrobudžet). Ili 3-4 puta manje od EU.

Može i ovako: mada poljoprivreda donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, crnogorski proizvođači hrane jedini su u regionu i zemljama EU koji državi plaćaju punu cijenu za gorivo koje pokreće njihovu mehanizaciju. Nije isključeno da tako, plaćajući akcizu na dizel gorivo, državi ne obezbijede najveći dio prihoda koji ona, kasnije, izdvaja za agrobudžet.

“Mislim da nema poljoprivrednika koji vjeruje da će akcize na gorivo biti vraćene za 2024. godinu jer od 2016. godine kada su poslednji put vraćene akcize, iako se svake godine obećava i najavljuje ista mjera”, ubijeđen je Mugoša. Naš sagovornik upozorava kako se, u potpunosti, ne može vjerovati ni onome što je zapisano u agrobudžetu. “Za livade i pašnjake prošle godine je obećano do 60, odnosno, 80 a isplaćeno – četiri eura”.

Jednako je nelogično da je PDV na mliječne proizvode veći od stope koja se naplaćuje na mlijeko. Time se,    zapravo, suprotno proklamovanim ciljevima, destimuliše prerada poljoprivrednih proizvoda. Potrošači se, faktički, primoravaju da kupuju i jedu uvezene proizvode.

Komentarišući ovogodišnji agrobudžet ratari ističu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova. Stočari se nadovezuju na priču. “Nekad sam sa 37 centi otkupne cijene mlijeka i premijom od devet centi mogao da zaradim. Sada, sa otkupnom cijenom od 48 centi i premijom od 20 poslujem sa gubitkom, pošto su troškovi rasli brže i više”, kaže jedan od sagovornika Monitora, vlasnik farme krava. Napominjući kako se u tom poslu “neće zadržati još dugo”. Nema računice.

Ministar Joković i te podatke komentariše iz druge perspektive: “Ovogodišnje premije uvećane su za gotovo sve pojedinačne stočarske kategorije. Tako je sada osnovna naknada za priplodne krave i junice, za one koji najmanje sedam mjeseci drže jedno i više grla te vrste, po grlu 100 eura, dok je prethodno bila 85. Na 150 eura je uvećana premija u sistemu držanja krava-tele…”. Ipak, već u susjednoj Srbiji premije su neuporedivo veće. Za kvalitetnu mliječnu kravu vlasnik od države dobija godišnju premiju veću od 360 eura (40.000 dinara). Farmeri traže da se ona poveća na makar 450 eura (55.000 dinara). U Srbiji su veće i premije po litru mlijeka. Pa, ko izdrži.

Listajući Agrobudžet za 2024. godinu lako je primijetiti da se neke stavke ponavljaju iz godine u godinu iako je riječ o jednokratnim troškovima. To znači da se posao ne završava. Tako opet – drugu, treću ili četvrtu godinu za redom – čitamo o kućama poljoprivrede u Beranama i Pljevljima, pogonu za zbrinjavanje životinjskih konsfikata (hrana isteklog roka trajanja, uginule životinje, nejestivi ostaci zaklanih životinja…) kome se još uvijek traži lokacija, izgradnji dvije ribarske luke na primorju (ulcinjska Porto Milena i Boka).

Iz agrobudžeta, na razočarenje zainteresovanih poljoprivrednika, isključene su makar tri mjere: podrška za preradu na gazdinstvu (mali pogoni za proizvodnju sira, džemova, sokova…); finansijska pomoć za nabavku junica tovnih rasa i podrška za nabavku traktora. Negdje je, nezvanično, razlog slabo interesovanje poljoprivrednika, a negdje zaključak da su pojedinci zloupotrebljavali taj vid pomoći. Pa su kažnjeni svi.

“Farmeri plaćaju nesposobnost države”, zaključuje Mugoša. Crna Gora je prošle godine uvezla hrane u vrijednosti 750 miliona eura. Deset ovogodišnjih agrobudžeta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo