Povežite se sa nama

MONITORING

GUBITNIČKI BILANS PORODICE MAROVIĆ: Da li se Svetovo ćutanje isplatilo

Objavljeno prije

na

U septembru ove godine Svetozar Marović završava svoju dugu i burnu političku karijeru kao šef kriminalne organizacije, osuđenik koji će uz pomoć dvije nagodbe sa tužiocem Milivojem Katnićem provesti u zatvoru u Spužu nešto više od četiri godine, odnosno 22 plus 30 mjeseci.

Državnik, ideolog, funkcioner i koordinator Demokratske partije socijalista, neformalni vladar turističke Budve u posljednjih dvadeset godina, okrivljen je na kraju kratkotrajne istrage za krivično djelo zloupotreba službenog položaja podstrekavanjem i krivično djelo prevara u produženom trajanju.

Kada presude Višeg suda u Podgorici uskoro postanu pravosnažne, Marovića očekuje povratak u Spuž, u kome neće boraviti sam. Društvo će mu praviti najbliži članovi porodice, sin Miloš i brat Dragan Marović, koji su takođe potpisali sporazume o priznanju krivice za kriminalno udruživanje i učešće u nezakonitim poslovima u zamjenu za blaže kazne, koje je sud uvažio.

Miloš Marović robijaće godinu dana uz obavezu da plati 380.000 eura na ime imovinske koristi koju je stekao izvršenjem krivičnog djela u predmetu Prijevor, dok je njegov stric Dragan postigao dil za 17 mjeseci zatvora, rok u kome mu se odbija virjeme provedeno u istražnom zatvoru, u aferama koji se vode pod imenima Krapina i Donji bulevar. Specijalno tužilaštvo nije obezbijedilo dokaze da je Dragan Marović pribavio materijalnu korist za sebe izvršenjem krivičnog djela koje je priznao, te je oslobođen obaveze da Opštini Budva nadoknadi bilo kakvu štetu, osim plaćanja sudskih troškova u iznosu od 1.100 eura.

Sporazumom koji je Viši sud prihvatio 1. septembra ove godine, Svetozar Marović je pored zatvorske kazne od godine i deset mjeseci dužan da plati iznos od 1.096.000 eura, sudske troškove u iznosu od 3.000 eura i kaznu – prilog u humanitarne svrhe od 50.000 eura, okrivljen u aferama Donji bulevar, seoski put Krapina, Kopirajt i Properti investment u kojima je Opština oštećena za iznos od 20 miliona eura.

Tako će iz kuće Marovića, za štetu nanijetu Opštini, procijenjenu na 45,5 miliona eura, društvu biti vraćeno oko 1,5 milion eura.

U predmetima plato Jaz ili Madona, te Prijevor i TQ Plaza Opština Budva je oštećena za 24 miliona eura, ali je Svetozar Marović oslobođen obaveze da nadoknadi imovinsku štetu, jer je tužilaštvo utvrdilo kako u ovim milionskim aferama on nije pribavio nikakvu imovinsku korist za sebe.

,,Ni centa”, poentirao je Marović u pismu kojim se obratio javnosti nakon ročišta u Višem sudu, kojim je predsjedavao Boris Savić, bivši tužilac u Kotoru, koji će ostati upamćen po broju odbijenih i neprocesuiranih krivičnih prijava građana Budve, koji su godinama ukazivali na korupciju i kriminal u Budvi.

,,Priznao sam svoju krivicu i grijeh, kao prvi, kako je napisano, među ostalima, jer nijesam znao ono što sam trebao da znam. Nijesam vidio ono što su svi vidjeli, nisam spiječio ono što nisam znao da je bilo, što sam vjerovao onima kojima bih opet vjerovao….Kriv sam ja i niko drugi, nije kriva moja porodica koja kao taoc moga imena strada i pati, nije kriva partija koju sam stvarao i osjećao kao dijete svoje, iako je ona uvijek imala i ima boljih i važnijih od mene. Niko osim mene, jer iako u svim ovim pravnim slučajevima nijesam za sebe imao nikakve koristi, ni centa, prihvatio sam da vraćam i za druge iz nasleđa imovine moje porodice….”, navodi Marović u svojoj patetičnoj ispovijesti.

Kako iz poslova u kojima je Budva oštećena za ukupno 45 miliona eura Marović nije stekao ni centa, pitanje je na koje nema logičnog odgovora. Čak je i sporazumom o priznanju krivice za onaj milion koji treba da plati navedeno, da je to novčana nadoknada na ime pribavljene koristi za kriminalnu organizaciju, a ne za njenog šefa Svetozara Marovića.

Ispalo je da visoki funkcioner DPS-a kojeg su brojni svjedoci saradnici, među kojima je bilo kumova, prijatelja i partijskih drugova, i na koncu članovi njegove porodice, označili kao kreatora svih poslovnih kombinacija kojima su izvlačene pare iz opštinskog budžeta – nije za sebe pribavio ni centa. Radio je za druge, poput dobročinitelja i filantropa ali u obrnutom smjeru, čovjeka koji je svoj ugled i političku moć založio za bogaćenje drugih na račun grada i građana Budve koja je poslije njih ostala u ruševinama. Može se samo zamisliti kakva bi Budva danas bila da je svu tu energiju, uticaj, moć i milione, Marović usmjerio na razvoj grada u kome je rođen i na dobrobit svojih sugrađana.

Oslobađanjem od imovinske odgovornosti Specijalno tužilaštvo dalo je šlagvort Maroviću za žalopojku o nesrećnoj sudbini u kojoj strada zbog kirivice drugih, primoran da je prihvati – ,,iz straha za moju djecu, za moje po krvi najbliže, za moju porodicu, od onih koji su skriveno znali da bace kamen tereta na nas, iz zavisti ambicije, političkog neslaganja i kojima u njihovoj tajnoj moći možda neće biti dovoljno ovo moje kažnjavanje i stradanje Marovića….”

Ako Svetozar Marović u budvanskim aferama nije pribavio nikakvu imovinsku korist za sebe, postavlja se pitanje zbog čega su mu izrečene tolike zatvorske kazne. U vrijeme izvršenja navednih krivičnih djela nije imao nijednu izvršnu funkciju pa je bilo teško dokazati da je mogao naložiti onima koji su se izvukli kao svjedoci saradnici, da izvrše onolike kriminalne radnje.

Bio je ,,samo” potpredsjednik vladajuće partije, član Glavnog odbora i Predsjedništva stranke. Pa ako potpredsjednik DPS-a ima naredbodavnu, izvršnu moć, onda je, logično i DPS kriminalna organizacija.

Marovićeva greška, po mišljenju mnogih analitičara ovog i ovakvog procesa, jeste što je priznao krivicu. Čovjek njegovog formata morao se boriti do kraja ako već nije bilo dokaza da je izvukao ličnu korist. Familiju ionako nije zaštitio. Svi će se, neko na duži a neko na kraći rok, okupiti u Spužu. To je ogledalo drame ove porodice.

Javnost je u potpunosti isključena iz cijelog procesa protiv Marovića i ostalih. Suđenja su tajna, sadržaji do sada potpisanih sporazuma o priznanju krivice sa Specijalnim tužilaštvom nijesu okačeni na sajtu Specijalnog tužilaštva, pa su mnogi detalji istraga i nagodbi sa akterima budvanskih afera, koje su obilježile političku situaciju u državi, javnosti ostali nepoznati.

U Specijalnom tužilaštvu dobili smo informaciju da će se svi sporazumi uskoro naći na njihovom sajtu, kako su razlozi kašnjenja tehničke prirode, jer je potrebno u tekstu anonimizirati imena učesnika, firmi i svih aktera istrage, odnosno umjesto punih imena uvesti samo njihove inicijale.

Međutim, i presude Višeg suda ostaće van domašaja javnosti, najavljuje Marovićev advokat Zdravko Begović. ,,U ovom predmetu presuda neće biti javno objavljena, već će je predsjednik suda dostaviti strankama, jer takva nije zakonska obaveza”, kazao je novinarima Begović.

Nije baš najjasnije u čemu je igra, jer je Viši sud prihvatio sve sporazume Specijalnog tužilaštva u cjelosti. Nije se dogodilo da je vijeće Višeg suda odbilo sporazum ili zatražilo oštrije kazne za optužene.

Drama porodice Marović neće biti okončana dok se na završe pokrenute istrage i protiv njenih drugih članova, ćerke Milene, gradske menadžerke i strine Mirjane Marović, bivše šefice budvanskog katastra. Milena je uhapšena 13. avgusta prošle godine, osumnjičena u aferi izgradnje poslovnog centra TQ Plaza. Odmah je puštena da se brani sa slobode, dok je Mirjana, osumnjičena za učešće u malverzacijama sa opštinskim zemljištem u aferi Prijevor, provela nekoliko mjeseci u istražnom zatvoru.

Među osumnjičenima je i Dragica Popović, tašta Svetovog sina Miloša, za učešće u nezakonitim poslovima izgradnje platoa za koncerte Rolingstounsa i Madone na Jazu.

Godinu dana kasnije optužnice protiv navedenih članova uže i šire porodice Marović, kao ni protiv desetina učesnika, službenika lokalne uprave, hapšenih i privođenih u brojnim budvanskim aferama, nisu podignute.

Niko ništa nije uzeo

U januaru ove godine, nakon hapšenja Svetozara Marovića, tužilac Katnić je tvrdio kako će Opština Budva biti obeštećena.,,Svaka protivpravno stečena imovinska korist mora biti vraćena i svaka pričinjena šteta mora biti popravljena odnosno nadoknađena onome kome je pričinjena. To je stav tužilaštva i od njega se ni pod kojim okolnostima neće odustati”, govorio je Katnić Kasnije je ispalo drugačije. Prema glavnim akterima milenijumske pljačke Budve tužilaštvo nema zahtjeva za povraćaj novca. Opštini ništa ne duguju Rajko Kuljača, Lazar Rađenović, Dragan Marović, dok je Svetozarova obaveza u tom smislu gotovo simbolična, u odnosu na ukupno procijenjenu štetu. Izgleda da će sav finansijski teret ovih tužilačkih procesa snositi nekoliko privatnih firmi preko kojih je gradska kasa olakšavana. Onima koji su im to omogućili određene su minimalne zatvorske kazne ili su oslobođeni kao svjedoci saradnici.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

NAPUŠTENI HOTELI I TURISTIČKA NASELJA NA BUDVANSKOJ RIVIJERI: Simboli megalomanije, korupcije i bespravne gradnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale

 

Investiciona groznica koja je zahvatila Crnogorsko primorje, posebno područje budvanske rivijere, nakon proglašenja nezavisnosti Crne Gore, ostavila je neizbrisiv trag u vidu brojnih građevina koje su svojim gabaritima i izgledom trajno narušile atraktivan priobalni prostor turističke prijestonice. Grozničavu kupoprodaju zemljišta i gradnju neprimjerenih objekata uz morsku obalu, pratilo je enormno zaduživanje kod crnogorskih banaka, bespravna gradnja, kriminal i korupcija, te nevjerovatne povlastice koje su pripadnici građevinskog lobija dobijali od tadašnje vlade i pojedinih ministarstava.

Iza investicione euforije ostali su brojni nedovršeni objekti, napušteni betonski skeleti razasuti duž morske obale, ponegdje i čitava stambena naselja, kao svojevrsni spomenici megalomanije i alavosti investitora.

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, koji poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale, prešao je put od elitnog hotela izgrađenog za potrebe njemačkog auto-moto kluba, preko blokade rada u jednoj od privrednih afera u SFRJ, do strateške privatizacije koja je završila optužnicom protiv vlasnika za privredni kriminal i korupciju. Prošlo je 18 godina od neuspjele privatizacije hotela As koju je obilježila blamaža sa izdavanjem bezvrijednih garancija Vladi, tadašnjem ministru Branimiru Gvozdenoviću, u iznosu od 3 miliona eura. Hotel je nelegalno rekonstruisan i dograđivan dok nije dostigao nevjerovatnih 17 spratova. Sablasna betonska građevina hotela As izgleda kao kadar iz horor filmova

U selu Blizikuće iznad Svetog Stefana, na uzvišenju lokaliteta Česminovo, tik uz seosko groblje i crkvu Sv. Neđelja, sagrađeno je stambeno naselje Carsko selo, sa 36 tipskih kuća namijenjenih prodaji. Investitor projekta prvobitno nazvanog Rusko selo, bio je poznati crnogorski tajkun Zoran Ćoćo Bećirović, dok je radove izvodila kompanija Trejdjunik iz Budve, vlasnika Mirka Latinovića. Luksuzne vile podijeljene su među partnerima. One u posjedu Latinovića već su u funkciji, dok  kuće Bećirovića, deset godina kasnije, zvrje napuštene i prazne.

Bećirovićeva investicija na brdu Česminovo, odakle se pruža predivan pogled na morsku pučinu i budvansku rivijeru, svjedoči prije svega o korupciji, kriminalu i povlasticama koje su Opština Budva i Vlada udjeljivale pojedincima tokom proteklog investicionog buma. Carsko selo izgrađeno je na opštinskoj zemlji koju je tadašnji predsjednik Opštine, bez saglasnosti Skupštine i bez javnog poziva, ustupio Bećiroviću. Radi se o parceli površine 6.000 kvadrata procijenjenih na 600.000 eura. Bećirović zemljište nije platio Opštini. Zbog nezakonitog prenosa opštinske imovine na fizičko lice, Specijalno državno tužilaštvo otvorilo je 2016. istragu protiv tadašnjih budvanskih funkcionera Rajka Kuljače, Aleksandra Tičića i biznismena Mirka Latinovića, koja pored ostalih leži u nekoj fijoci.

Bećirović je stambeno naselje sagradio nelegalno, na lokaciji koja nije bila urbanizovana. Prodaja kuća u Carskom selu ne ide željenim tokom jer investitori nisu uzeli u obzir veoma prisutno sujevjerje kod potencijalnih kupaca, koji su odustajali od kupovine čim bi ugledali seosko groblje i crkvu. Trejdjunik je uspio prodati tek 5-6 kuća, dok ostale koristi za izdavanje tokom turističke sezone. Vile površine 180 m2 sa 400m2 placa prodaju se po cijeni od 400.000–500.000 eura.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZBRKA U DRŽAVNOM TUŽILAŠTVU: Ko je nadležan za bivše čelnike UP

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić naredio je hapšenje dvojice policijskih rukovodilaca zbog sumnje da su „skidanjem“ zabrane ulaska Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću zloupotrijebili službeni položaj, ali je SDT preuzeo predmet i oslobodio ih

 

Hapšenje visokih policijskih službenika Aleksandra Boškovića i Saše Đurovića odjeknulo je prethodne sedmice. Lišenje slobode rukovodilaca u Upravi policije naredio je podgorički osnovni državni tužilac Vukas Radonjić. Nakon tog događaja nastala je opšta zbrka u državnom tužilaštvu, ali i u bezbjednosnom sektoru.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je, istog dana kada je objavljena vijest o hapšenju Boškovića i Đurovića, preuzelo slučaj od Radonjića i odlučilo da u njihovim postupcima nema elemenata krivičnog djela. Ono je naredilo Specijalnom policijskom odjeljenju da policijske rukovodioce pusti na slobodu.

Radonjića je zatvorio Boškovića i Đurovića zbog osnova sumnje da su krajem prošle godine zloupotrijebili službeni položaj nezakonitim ukidanjem zabrane ulaska u Crnu Goru beogradskim kriminalcima Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću. Protiv njihove kriminalne grupe je u Srbiji podignuta optužnica zbog više ubistava i trgovine drogom, a važe za saradnike kavačkog klana i njihovog odbjeglog vođe Radoja Zvicera.

Belivuk i Miljković su optuženi i u Crnoj Gori za ubistvo pripadnika škaljarskog klana Damira Hodžića i njegovog zeta Adisa Spahića. Oni su tada, prema sumnjama SDT-a, nelegalno ušli u Crnu Goru da bi počinili ovaj zločin. U to vrijeme im je kao bezbjednosno interesantnim licima, bio zabranjen ulaz u Crnu Goru. Krajem prošle godine, međutim, dozvoljeno im je da uđu u državu kao gosti kotorskih kriminalaca Slobodana Kašćelana i Zvicera. Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ranije je pojasnio da je menadžment Uprave policije „skinuo“ zabranu ulaska na zahtjev srpskih bezbjednosnih službi, ali do danas nema materijalnih dokaza koji bi potkrijepili tu tvrdnju.

Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić, ipak je sumnjao da zabrana ulaska opasnim beogradskim kriminalcima nije skinuta u skladu sa zakonom. Monitor nezvanično saznaje da je do osnova sumnje došao nakon saslušanja službenice Granične policije S.I. protiv koje je prijavu podnio državni sekretara u MUP-u Rade Milošević. Nakon toga odredio je zadržavanje policijskim službenicima zbog, kako saznaje Monitor, opasnosti da će uticati na svjedoke, saradnike, između ostalog, i na S.I.

Privođenje Boškovića i Đurovića izazvalo je, prema informacijama Monitora, veliko interesovanje kod tužilaca višeg ranga od Radonjića. Iste noći nazvala ga je predsjednica Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica. Milošević je na pres konferenciji kazao da je Medenica pokušala da vrši pritisak na Radonjića.

„Naređeno mu je kako da postupa, a postupajući tužilac je to odbio“, kazao je Milošević na pres konferenciji.

Pravnici objašnjavaju da Medenica nije imala zakonski osnov da direktno telefonom pozove Radonjića i naloži mu kako da postupa. Zakonom propisana komunikacija je da Medenica, kao predsjednica tužilaštva višeg ranga, pismenim putem šalje obavezujuće uputstvo rukovodiocu osnovnog tužilaštva. On dalje prosljeđuje uputstvo tužiocu nadležnom za taj predmet. Ovdje je očigledno bila riječ o žurbi da se neke radnje završe što prije.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZVJEŠTAJ O POSTUPANJU BEZBJEDNOSNOG SEKTORA NA CETINJU: Papir bez pravne snage

Objavljeno prije

na

Objavio:

Komisiju Vladinog Biroa za operativnu koordinaciju ne prepoznaje zakon, zbog čega njen izvještaj nema pravnu snagu.  Međutim, ovaj dokument  može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu eventualne postupke

 

Nešto više od mjesec dana od ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, završen je dokument komisije, koju je osnovao Biro za operativnu koordinaciju (BOK), a koja je trebala da utvrdi šta se dešavalo na dan ustoličenja na Cetinju, 5. septembra ove godine, i da li je bilo propusta u radu izvršnih organa.

Noć uoči ustoličenja došlo je do sukoba između premijera Zdravka Krivokapića i ministra unutrašnjih poslova (MUP) Sergeja Sekulovića i direktora Uprave policije Zorana Brđanina, jer su navodno, vođeni bezbjednosnim procjenama Agencije za nacionalnu bezbjendost (ANB) i Uprave policije, čelnici policije bili za to da se ustoličenje izmjesti ili odgodi. Krivokapić je navodno tražio smjenu Sekulovića i Brđanina, ali se predomislio prije konferencije na kojoj je to trebao da najavi, a nakon reakcija zemalja Kvinte i najave Građanskog pokreta URA da će uskratiti podršku Vladi. Na toj konferenciji je, međutim, premijer iznio da će Vlada obrazovati tijelo, koje će ispitati rad svih državnih organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Iza Krivokapića stali su Demokratski front i Demokratska Crna Gora, dok je iza Sekulovića i Brđanina stao potpredsjednik Vlade i koordinator bezbjednosnih službi Dritan Abazović.

Izvještaju o rezultatima postupanja sektora bezbjednosti tokom ustoličenja mitropolita Joanikija, prethodilo je prepucavanje između političkih lidera. Vlast i dalje preokupira  ko je bio za, a ko protiv ustoličenja novog mitropolita, dok se gotovo i ne pominje  uloga najvećeg opozicionog subjekta Demokratske partije socijalista (DPS) u neredima na Cetinju.

Komisija, na čijem čelu je poslanik Socijalističke narodne partije (SNP) Dragan Ivanović, konstatovala je u Izvještaju  da su lica kojima tu nije bilo mjesto i koja nisu u lancu odgovornosti, prisustvovala  sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija. Situaciju je, piše u izvještaju, dodatno usložnila činjenica da su se Sekulović i Brđanin protivili ustoličenju na Cetinju, pozivajuću se na procjene ANB-a i Uprave polcije. Komisija je zaključila da je Uprava policije profesionalno odradila svoj posao.

,,Uzimajući u obzir sve okolnosti, probleme i uočene nedostatke, UP je 5. septembra svoj zadatak obavila profesionalno i efikasno, čuvajući ustavni poredak i štiteći zagarantovana vjerska prava i slobode”, navodno piše u Izvještaju.

Na posljednjoj sjednici BOK-a nije usvojen Izvještaj, niti se razmatrao, jer je Ivanović bio odsutan. Abazović je rekao da je na sjednici preovladao stav da u Izvještaju nije dovoljno potencirana uloga državnog tužilaštva u potencijalnom suzbijanju rizika za dešavanje na Cetinju 4. i 5. septembra.

,,Siguran sam da će to biti glavni komentar nakon što se mi i zvanično izjasnimo, i vjerujem da će i Komisija to prihvatiti. Možda je to nešto što je promaklo, ali to je jako važna činjenica vezana za aktivnosti državnog tužilaštva u susret i tokom dešavanja na Cetinju”, kazao je Abazović.

Članovi Biroa za operativnu koordinaciju će na narednoj sjednici dati komentare na Izvještaj, ali i usvojiti zaključke. Prema nezvaničnim informacijama Monitora, pojedini članovi će insistirati da se kroz zaključke precizira da Sekulović i Brđanin nijesu bili protiv ustoličenja mitropolita, već da nijesu željeli da ugrožavaju bezbjednost štićene ličnosti (patrijarha Porfirija), za čiji su život bili najodgovorniji kao rukovodioci policije. Da je postojao visok stepen opasnost po život štićene ličnosti ukazuju bezbjednosne procjene ANB-a.

Iako bi Izvještaj trebao da završi priču o događajima na Cetinju, sagovornici Monitora iz izvršne vlasti smatraju da se to neće dogoditi. Jedan od lidera Demokratskog fronta i predsjednik skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu Milan Knežević tražio je da Izvještaj, koji trenutno nosi oznaku tajnosti, bude dostavljen članovima tog tijela. Takođe je tražio da se taj dokument otvori za javnost.

Nezvanični izvori Monitora tvrde da je i ministar Sekulović predložio da se svi iskazi, na osnovu kojih je sačinjen Izvještaj, učine javnim. O tome će se, međutim, takođe raspravljati na narednoj sjednici BOK-a, a i na nekoj od narednih sjednica Vlade.

Izvještaj, međutim, tvrde eksperti sam po sebi ne može da ima pravno dejstvo. Riječ je o komisiji koju ne prepoznaje sistem, niti zakoni. Međutim, ovaj Izvještaj može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu postupke. Jedan od njih je Skupština, koja vrši kontrolnu funkciju izvršne vlasti, i može da pokrene parlamentarnu istragu. Odbor za bezbjednost i odbranu je već obavio kontrolna saslušanja čelnika bezbjednosnog sektora na sjednici koja je trajala devet sati.

Na osnovu Izvještaja moglo bi da djeluje i državno tužilaštvo, ukoliko je stvarno bilo ,,veleizdaje” i ,,pokušaja državnog udara u Vladi” koji su se pominjali nakon 5. septembra. Međutim, Abazović od početka potencira ulogu tužilaštva koje nije regovalo uoči, tokom i nakon protesta na Cetinju. On će, prema saznanjima Monitora, inicirati da BOK u tom pravcu donese i jedan od zaključaka nakon rasprave o Izvještaju.

Ovaj dokument, čini se, neće otkriti ništa novo o postupanju policije, tužilaštva, Vlade, političara tokom protesta na Cetinju. Neće ni otkloniti neslaganja nosilaca vlasti u Crnoj Gori. Izvještaj konstatuje da su Sekulović i Brđanin predlagali da se, zbog bezbjednosnih razloga, odgodi ili izmjesti ustoličenje, što ide na ruku onih koji zagovaraju njihovu smjenu zbog protivljenja ustoličenju. Dok, sa druge strane, zaključuje i da je Uprava policije radila profesionalno što je argument onih koji brane ministra i prvog čovjeka policije. Međutim, iako je zakonska obaveza ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije da postupaju jedino na osnovu podataka koje prikupi policija (uniformisana i tajna), donosiocima odluka je, čini se, mnogo bitnija politička konotacija njihovih predloga, a ne zakonitost.

Abazović je više puta javno rekao da neće dozvoliti da ni na jedan način budu sankcionisani ljudi koji su dobro obavili svoj posao. Takođe je podsjetio da bi promjenama u sektoru bezbjednosti ova Vlada mogla izgubiti podršku država Kvinte. On naredne sedmice putuje u zvaničnu posjetu jednoj od tih država – Sjedinjenim Američkim Državama, gdje će upravo biti govora i o bezbjednosnim izazovima. Demokratski front, međutim, traži rekonstrukciju Vlade i da Abazovićevu ulogu u rekonstruisanoj izvršnoj vlasti preuzme lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević.

Izvještaj svakako, čini se, neće značajno uticati na političke posljedice i neslaganja nakon događaja na Cetinju, ali pitanje je da li će i kakve pravne posljedice proizaći iz ovog dokumenta.

 

Formiran 21 predmet povodom postupanja policije na Cetinju

Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije, žalilo se 25 građana na postupanje službenika tog organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Na osnovu toga formiran je 21 predmet.

Ministarstvo unutrašnjih poslova je četiri pritužbe proslijedilo Direktoratu za bezbjednosno-nadzorne poslove.

,,Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije je dostavljeno 25 pritužbi građana u vezi sa postupanjem policijskih službenika povodom predmetnog događaja, povodom kojih je formiran 21 predmet, dok su četiri pritužbe, imajući u vidu njihovu sadržinu, proslijeđene na uvid i dalje postupanje Direktoratu za bezbjednosno-nadzorne poslove Ministarstva unutrašnjih poslova. Osim navedenog, Odjeljenje za unutrašnju kontrolu policije preduzima mjere i radnje iz nadležnosti i povodom šest zahtjeva za prikupljanje potrebnih obavještenja koje je, u vezi sa primjenom policijskih ovlašćenja u predmetnom događaju, Unutrašnjoj kontroli policije dostavilo Osnovno državno tužilaštvo Cetinje”, navode iz MUP-a.

 

U Vladi bili ljudi koji nijesu u lancu komande

U javnosti se ranije vodila polemika o ljudima koji su bili u Krivokapićevom kabinetu, a nijesu iz bezbjednosnog sektora. U Izvještaju Komisije konstantovano je da su ljudi koji nisu u lancu odgovornosti prisustvovali sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija.

U zgradi Vlade sastali su se Krivokapić, Abazović, Sekulović, Brđanin, ministarka odbrane Olivera Injac, ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić, šef diplomatije Đorđe Radulović, ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić, ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, ministar ekologije i prostornog planiranja Ratko Mitrović, direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić, generalna sekretarka Vlade Žana Praščević – Milačić, poslanik i lider Prave Crne Gore Marko Milačić i državna sekretarka u Ministarstvu poljoprivrede Nikolina Mišnić. Sastanci su trajali gotovo neprekidno tokom cijele noći. U zgradu Vlade kasnije su, u različitim terminima, ušli funkcioner Demokratske Crne Gore Momo Koprivica, a potom i lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo