Povežite se sa nama

MONITORING

GUBITNIČKI BILANS PORODICE MAROVIĆ: Da li se Svetovo ćutanje isplatilo

Objavljeno prije

na

U septembru ove godine Svetozar Marović završava svoju dugu i burnu političku karijeru kao šef kriminalne organizacije, osuđenik koji će uz pomoć dvije nagodbe sa tužiocem Milivojem Katnićem provesti u zatvoru u Spužu nešto više od četiri godine, odnosno 22 plus 30 mjeseci.

Državnik, ideolog, funkcioner i koordinator Demokratske partije socijalista, neformalni vladar turističke Budve u posljednjih dvadeset godina, okrivljen je na kraju kratkotrajne istrage za krivično djelo zloupotreba službenog položaja podstrekavanjem i krivično djelo prevara u produženom trajanju.

Kada presude Višeg suda u Podgorici uskoro postanu pravosnažne, Marovića očekuje povratak u Spuž, u kome neće boraviti sam. Društvo će mu praviti najbliži članovi porodice, sin Miloš i brat Dragan Marović, koji su takođe potpisali sporazume o priznanju krivice za kriminalno udruživanje i učešće u nezakonitim poslovima u zamjenu za blaže kazne, koje je sud uvažio.

Miloš Marović robijaće godinu dana uz obavezu da plati 380.000 eura na ime imovinske koristi koju je stekao izvršenjem krivičnog djela u predmetu Prijevor, dok je njegov stric Dragan postigao dil za 17 mjeseci zatvora, rok u kome mu se odbija virjeme provedeno u istražnom zatvoru, u aferama koji se vode pod imenima Krapina i Donji bulevar. Specijalno tužilaštvo nije obezbijedilo dokaze da je Dragan Marović pribavio materijalnu korist za sebe izvršenjem krivičnog djela koje je priznao, te je oslobođen obaveze da Opštini Budva nadoknadi bilo kakvu štetu, osim plaćanja sudskih troškova u iznosu od 1.100 eura.

Sporazumom koji je Viši sud prihvatio 1. septembra ove godine, Svetozar Marović je pored zatvorske kazne od godine i deset mjeseci dužan da plati iznos od 1.096.000 eura, sudske troškove u iznosu od 3.000 eura i kaznu – prilog u humanitarne svrhe od 50.000 eura, okrivljen u aferama Donji bulevar, seoski put Krapina, Kopirajt i Properti investment u kojima je Opština oštećena za iznos od 20 miliona eura.

Tako će iz kuće Marovića, za štetu nanijetu Opštini, procijenjenu na 45,5 miliona eura, društvu biti vraćeno oko 1,5 milion eura.

U predmetima plato Jaz ili Madona, te Prijevor i TQ Plaza Opština Budva je oštećena za 24 miliona eura, ali je Svetozar Marović oslobođen obaveze da nadoknadi imovinsku štetu, jer je tužilaštvo utvrdilo kako u ovim milionskim aferama on nije pribavio nikakvu imovinsku korist za sebe.

,,Ni centa”, poentirao je Marović u pismu kojim se obratio javnosti nakon ročišta u Višem sudu, kojim je predsjedavao Boris Savić, bivši tužilac u Kotoru, koji će ostati upamćen po broju odbijenih i neprocesuiranih krivičnih prijava građana Budve, koji su godinama ukazivali na korupciju i kriminal u Budvi.

,,Priznao sam svoju krivicu i grijeh, kao prvi, kako je napisano, među ostalima, jer nijesam znao ono što sam trebao da znam. Nijesam vidio ono što su svi vidjeli, nisam spiječio ono što nisam znao da je bilo, što sam vjerovao onima kojima bih opet vjerovao….Kriv sam ja i niko drugi, nije kriva moja porodica koja kao taoc moga imena strada i pati, nije kriva partija koju sam stvarao i osjećao kao dijete svoje, iako je ona uvijek imala i ima boljih i važnijih od mene. Niko osim mene, jer iako u svim ovim pravnim slučajevima nijesam za sebe imao nikakve koristi, ni centa, prihvatio sam da vraćam i za druge iz nasleđa imovine moje porodice….”, navodi Marović u svojoj patetičnoj ispovijesti.

Kako iz poslova u kojima je Budva oštećena za ukupno 45 miliona eura Marović nije stekao ni centa, pitanje je na koje nema logičnog odgovora. Čak je i sporazumom o priznanju krivice za onaj milion koji treba da plati navedeno, da je to novčana nadoknada na ime pribavljene koristi za kriminalnu organizaciju, a ne za njenog šefa Svetozara Marovića.

Ispalo je da visoki funkcioner DPS-a kojeg su brojni svjedoci saradnici, među kojima je bilo kumova, prijatelja i partijskih drugova, i na koncu članovi njegove porodice, označili kao kreatora svih poslovnih kombinacija kojima su izvlačene pare iz opštinskog budžeta – nije za sebe pribavio ni centa. Radio je za druge, poput dobročinitelja i filantropa ali u obrnutom smjeru, čovjeka koji je svoj ugled i političku moć založio za bogaćenje drugih na račun grada i građana Budve koja je poslije njih ostala u ruševinama. Može se samo zamisliti kakva bi Budva danas bila da je svu tu energiju, uticaj, moć i milione, Marović usmjerio na razvoj grada u kome je rođen i na dobrobit svojih sugrađana.

Oslobađanjem od imovinske odgovornosti Specijalno tužilaštvo dalo je šlagvort Maroviću za žalopojku o nesrećnoj sudbini u kojoj strada zbog kirivice drugih, primoran da je prihvati – ,,iz straha za moju djecu, za moje po krvi najbliže, za moju porodicu, od onih koji su skriveno znali da bace kamen tereta na nas, iz zavisti ambicije, političkog neslaganja i kojima u njihovoj tajnoj moći možda neće biti dovoljno ovo moje kažnjavanje i stradanje Marovića….”

Ako Svetozar Marović u budvanskim aferama nije pribavio nikakvu imovinsku korist za sebe, postavlja se pitanje zbog čega su mu izrečene tolike zatvorske kazne. U vrijeme izvršenja navednih krivičnih djela nije imao nijednu izvršnu funkciju pa je bilo teško dokazati da je mogao naložiti onima koji su se izvukli kao svjedoci saradnici, da izvrše onolike kriminalne radnje.

Bio je ,,samo” potpredsjednik vladajuće partije, član Glavnog odbora i Predsjedništva stranke. Pa ako potpredsjednik DPS-a ima naredbodavnu, izvršnu moć, onda je, logično i DPS kriminalna organizacija.

Marovićeva greška, po mišljenju mnogih analitičara ovog i ovakvog procesa, jeste što je priznao krivicu. Čovjek njegovog formata morao se boriti do kraja ako već nije bilo dokaza da je izvukao ličnu korist. Familiju ionako nije zaštitio. Svi će se, neko na duži a neko na kraći rok, okupiti u Spužu. To je ogledalo drame ove porodice.

Javnost je u potpunosti isključena iz cijelog procesa protiv Marovića i ostalih. Suđenja su tajna, sadržaji do sada potpisanih sporazuma o priznanju krivice sa Specijalnim tužilaštvom nijesu okačeni na sajtu Specijalnog tužilaštva, pa su mnogi detalji istraga i nagodbi sa akterima budvanskih afera, koje su obilježile političku situaciju u državi, javnosti ostali nepoznati.

U Specijalnom tužilaštvu dobili smo informaciju da će se svi sporazumi uskoro naći na njihovom sajtu, kako su razlozi kašnjenja tehničke prirode, jer je potrebno u tekstu anonimizirati imena učesnika, firmi i svih aktera istrage, odnosno umjesto punih imena uvesti samo njihove inicijale.

Međutim, i presude Višeg suda ostaće van domašaja javnosti, najavljuje Marovićev advokat Zdravko Begović. ,,U ovom predmetu presuda neće biti javno objavljena, već će je predsjednik suda dostaviti strankama, jer takva nije zakonska obaveza”, kazao je novinarima Begović.

Nije baš najjasnije u čemu je igra, jer je Viši sud prihvatio sve sporazume Specijalnog tužilaštva u cjelosti. Nije se dogodilo da je vijeće Višeg suda odbilo sporazum ili zatražilo oštrije kazne za optužene.

Drama porodice Marović neće biti okončana dok se na završe pokrenute istrage i protiv njenih drugih članova, ćerke Milene, gradske menadžerke i strine Mirjane Marović, bivše šefice budvanskog katastra. Milena je uhapšena 13. avgusta prošle godine, osumnjičena u aferi izgradnje poslovnog centra TQ Plaza. Odmah je puštena da se brani sa slobode, dok je Mirjana, osumnjičena za učešće u malverzacijama sa opštinskim zemljištem u aferi Prijevor, provela nekoliko mjeseci u istražnom zatvoru.

Među osumnjičenima je i Dragica Popović, tašta Svetovog sina Miloša, za učešće u nezakonitim poslovima izgradnje platoa za koncerte Rolingstounsa i Madone na Jazu.

Godinu dana kasnije optužnice protiv navedenih članova uže i šire porodice Marović, kao ni protiv desetina učesnika, službenika lokalne uprave, hapšenih i privođenih u brojnim budvanskim aferama, nisu podignute.

Niko ništa nije uzeo

U januaru ove godine, nakon hapšenja Svetozara Marovića, tužilac Katnić je tvrdio kako će Opština Budva biti obeštećena.,,Svaka protivpravno stečena imovinska korist mora biti vraćena i svaka pričinjena šteta mora biti popravljena odnosno nadoknađena onome kome je pričinjena. To je stav tužilaštva i od njega se ni pod kojim okolnostima neće odustati”, govorio je Katnić Kasnije je ispalo drugačije. Prema glavnim akterima milenijumske pljačke Budve tužilaštvo nema zahtjeva za povraćaj novca. Opštini ništa ne duguju Rajko Kuljača, Lazar Rađenović, Dragan Marović, dok je Svetozarova obaveza u tom smislu gotovo simbolična, u odnosu na ukupno procijenjenu štetu. Izgleda da će sav finansijski teret ovih tužilačkih procesa snositi nekoliko privatnih firmi preko kojih je gradska kasa olakšavana. Onima koji su im to omogućili određene su minimalne zatvorske kazne ili su oslobođeni kao svjedoci saradnici.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA: Građevinska mafija i dalje jača od države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine od zabrane eksploatacije, građevinska mafija se dodatno obogatila, uništila rijeke, a ovog ljeta mještane i turiste zbog krađe šljunka iz Morače očekuju restirkcije vode na Primorju. Državne institucije su nesložne, korumpirane i nemoćne, pa se prijeti vojskom

 

Snimak bagera koji nesmetano kradu i odnose šljunak iz razorene Morače, prikazao je u utorak na TV Vijestima novinar i aktivista Vuk Vujisić. Iz Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka i Ministarstva ekologije dobili smo odgovore da oni pokušavaju da to zaustave ali da im loše ide, da je sve to naslijeđen problem iz doba DPS-a, te da građani prijave svaku ovakvu aktivnost…

Od decembra 2020. godine svaki oblik eksploatacije šljunka je zabranjen jer je ugroženo snabdijevanje Regionalnog vodovoda Bolje sestre. No i pored rješenja inspekcija o zabrani eksploatacije šljunka i naredbi o uklanjanju nelegalnih objekata sa državne imovine, građevinske kompanije su nastavile da kradu, a država da žmuri.

Kao rezultat, mamo još uništeniju Moraču, Cijevnu, Taru, Lim i ostale napadnute rijeke, uz dodatne milione koji su se slili na račune građevinskih firmi. Posljedice nerada institucija osjetiće u vidu restrikcija vode ovog ljeta mještani i turisti šest primorskih opština koje se snadbijevaju iz vodovoda Bolje sestre, najavili su iz Regionalnog vodovoda za crnogorsko primorje. Sa nekadašnjih 2.600 litara u sekundi izdašnost izvorišta je tokom posljednjih ljetnih sezona padala na 265 l/s, a ovog ljeta će se dodatno smanjiti.

Regionalni vodovod je građane koštao preko 100 miliona eura, a prema ranijoj računici Centra za zaštitu i proučavanje ptica, pored uništene rijeke i ekosistema, krađom šljunka samo iz Morače izvučeno je 138 miliona eura. Bivši ministar Aleksandar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Premijer Dritan Abazović je ove nedjelje izjavio da je biznis u vezi sa nelegalnom eksploatacijom šljunka u posljednjih 10 do 15 godina bio vrijedan „blizu milijardu eura“.

Ogromne pare koje je građevinska mafija zaradila uništavanjem i krađom zajedničkog resursa donijele su joj i enormnu moć. Nakon što su nove vlasti u decembru 2020. godine zabranile  eksploataciju  šljunka, postalo je jasno da bageri koji izvlače milione iz rijeka neće stati sami od sebe. Godinu kasnije, tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović javno je progovorio o zvjerskom uništavanju rijeka. Javašluku poluga sistema čudio se i  tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: „Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade  Dritan Abazović je izjavio da je „Vlada odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAŠTVO ISPITUJE NAVODNU KORUPCIJU U SUDSKOM SAVJETU: Penzije ili suspenzije?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je odluka o penzionisanju sutkinje Svetlane Vujanović poništena kao nezakonita, što je razljutilo resornog ministra, Sudski savjet je penzionisao jednu od donosilaca te odluke sudiju Hasniju Simonović. Ona je odgovorila tvrdnjama o mogućoj korupciji i zloupotrebama među članovima Savjeta

 

Sutkinja Vrhovnog suda Svetlana Vujanović prisilno je penzionisana u avgustu prethodne godine. Tada je odlukom Sudskog savjeta u penziju ispraćeno 23 crnogorskih sudija. Tužilački savjet je, prije gotovo godinu, na isti način smijenio glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića sa još deset njegovih kolega.

I Sudski i Tužilački savjet pozvali su se na Zakon o penzijskom osiguranju, koji propisuje sa koliko godina starosti i radnog staža funkcioner te grane vlasti može u penziju, i na zakone o sudu i tužilaštvima koji propisuje da ovim službenicima prestaje funkcija čim ispune uslove u penziju. Nova vlast je iskoristila ovaj mehanizam kako bi se obračunala sa dijelom tužilaca i sudija bliskih bivšem režimu, odnosno za dovođenje „svježe krvi“.

Međutim, odluke ovih tijela čekaju izjašnjenje Ustavnog suda, s obzirom na to da dio javnosti smatra da je riječ o diskriminatornom odnosu i pogrešnom tumačenju zakona o penzijskom osiguranju. Nezadovoljne sudije i tužioci u svoju odbranu kažu da je riječ o odredbama zakona koje propisuju beneficirani radni staž u pravosuđu, koji funkcioner tog resora mogu koristiti samo ukoliko to oni žele. Drugi sporni dio odluka je što žene, prema ovom tumačenju, u penziju idu sa navršenih 64 godine, kako kaže zakon, dok muškarci mogu da rade dvije godine duže. Ovo je, smatraju, diskriminatoran odnos prema ženama.

Zbog toga je Upravni, a potom i Vrhovni sud, presudio u korist Svetlane Vujanović, supruge bivšeg predsjendika Crne Gore Filipa Vujanovića, i naložio Sudskom savjetu da je vrati u Vrhovni sud. ,,Konačno sam uspjela u sporu i dokazala da je Sudski savjet donio nezakonite odluke kojima je meni i koleginicama oduzeo sudijske funkcije. Svi navodi moje tužbe prepisani su u presudi. Nažalost, Sudski savjet i neodgovorne sudije meni i mojim koleginicama oduzeli su 18 mjeseci prava na rad i obavljanje sudijske funkcije, ali naša pravna borba nije bila uzaludna”, kazala je Vujanović.

Ova odluka je otvorila Pandorinu kutiju u pravosudnom sektoru, zbog koje je u cijeli slučaj uvedeno i državno tužilaštvo.

Nakon što je Vijeće drugostepenog organa, Vrhovnog suda, potvrdilo odluku Upravnog suda da je Vujanović protivzakonito penzionisana, oglasio se ministar pravde u tehničkom mandatu Marko Kovač. On je obje presude nazvao „skandaloznim“, dok je optužio sutkinju Hasniju Simonović, članicu Vijeća koje je vratilo penzionisanu Vujanović u Vrhovni sud, za konflikt interesa.

,,Vrhovni sud Crne Gore je 14. decembra 2022. godine donio presudu odlučujući o zahtjevu za ispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda Crne Gore. U tom Vijeću, u svojstu sudije izvjestioca, odlučivala je i sutkinja Hasnija Simonović koja je direktno bila zainteresovana za donošenje ovakve presude jer po postojećem zakonu ona stiče uslove za prestanak sudijske funkcije u januaru 2023. godine. Po svim standardima a naročito poštujući načelo nepristrasnosti u radu sudija, sutkinja Simonović nije smjela da bude sudija izvjestilac u konkretnom slučaju, niti da u njemu odlučuje”, naveo je ministar Kovač.

Odlazećem ministru je veliki broj crnogorskih pravnika i relevantnih pravnih organizacija zamjerio na direktnom miješanju u rad pravosuđa. Kovač je, ispred Ministarstva pravde, takođe i član Sudskog savjeta. Ovakve izjave zamjerila mu je i predsjednica Udruženja sudija i bivša sutkinja Vrhovnog suda Hasnija Simonović. Nju je Sudski savjet, na prvoj narednoj sjednici, takođe poslao u penziju. Kovač je bio izuzet iz glasanja.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆEVA PUTOVANJA: Moj je život Švicarska

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. I dalje. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti

 

 

Predsjednik Crne Gore i DPS-a Milo Đukanović je sa suprugom Lidijom i obezbjeđenjem novogodišnje praznike, od 30. decembra do 7. januara, proveo u  luksuznom hotelu Grand Hotel des Bains Kempinski u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric.

Cijena prava sitnica. Na sajtu hotela navodi se da se za datume u kojima je boravio Đukanović, najjeftiniji smještaj mogao naći za oko 1.800 eura za noć u sobi od 25 kvadrata, dok apartmani počinju od 2.500 eura za noć do preko 13 hiljada eura za predsjednički apartman. Hotel nudi i ,,rezidencije” koje počinju od 5.000 eura za noć, a najskuplja opcija košta 20.000 eura.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) su saopštili da su troškovi po osnovu službenog putovanja njihova dva službenika, koji obezbjeđuju Đukanovića, iznosili preko 11 hiljada eura. Troškove obezbjeđenja štićenih ličnosti snosi država. ,,Od ukupnog iznosa, iznos od 8.931,42 eura se odnosi na hotelski smještaj, a troškovi za dnevnice su iznosili 2,209,20 eura”, navodi se u odgovorima MUP-a na pitanja Vijesti.

Portal A-plus je prvi objavio da je Đukanović bio u Sent Moricu i tada su naveli i da se vratio iznajmljenim privatnim avionom. A o tome da je na odmor otišao Vladinim avionom prvi je pisao Portal Press koji je objavio informaciju o letu u Bergamo, a tom portalu bliska NVO Lupa poslala je Specijalnom državnom tužilaštvu obavještenje ,,koje se može smatrati krivičnom prijavom” o ,,mogućem krivičnom djelu” u vezi sa letom Đukanovića.

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti. Njegova predsjednička plata iznosi oko 2.200 eura mjesečno, dok njegova supruga prima oko 900 eura.

Korišćenje državnih resursa se ne računa. Tako se Đukanović u Istanbulu 30. decembra sastao sa turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom. Istog dana, popodne, avion Vlade Crne Gore je poletio iz Istanbula, ali nije sletio u Podgoricu, već je oko 20.30 sletio u Bergamo, a nakon pola sata se uputio ka Podgorici gdje je sletio nešto poslije 22 časa.

Iz Vlade Crne Gore je Vijestima rečeno da Đukanović jeste tražio da avion leti rutom Podgorica-Istanbul-Bergamo-Podgorica i da je u zahtjevu navedeno da je tome razlog diplomatski susret. Kabinet predsjednika nije obavijestio javnost o tome sa kojim diplomatom ili stranim zvaničnikom se to Đukanović navodno sreo u Bergamu ili bilo gdje u Italiji, a kamoli Švajcarskoj.

Poznato je da Đukanović voli da uživa u novogodišnjim slavljima u inostranstvu. Tako je 2018. uoči novogodišnjih praznika Vladinim avionom letio u Amsterdam, bez ikakvog zvaničnog objašnjenja. Otputovao je 29. decembra u Amsterdam, državni avion se vratio u Podgoricu, da bi do istog grada državni avion letio i vratio se 8. januara 2019. godine. Nikad nije razjašnjeno da li je Đukanović bio do Amsterdama na par sati u razmaku od desetak dana, ili je ostao u Amsterdamu ili odatle otputovao dalje pa se državnim avionom vratio u Podgoricu nakon završetka odmora.

Đukanović je državni avion koristio i tokom novogodišnjih praznika 2019. za odlazak u Pariz, odakle je sa suprugom i prijateljima otputovao u Majami. Vratio se istim avionom iz Pariza desetak dana kasnije u Podgoricu, utvrdio je MANS u februaru 2020. godine.

Predsjednik je Agenciji za sprječavanje korupcije, objasnio da je u Parizu 29. decembra 2019. imao službene obaveze o kojima nije obavijestio javnost jer su ,,u pitanju sastanci sa odgovarajućim stepenom tajnosti”, nakon čega je o svom trošku otputovao redovnom linijom za Majami, saopštio je ASK u januaru 2021. Tada je, pozivajući se na rješenje Specijalnog državnog tužilaštva kojim je odbačena prijava MANS-a za zlopupotrebu službenog položaja, ASK utvrdio da Đukanović nije prekršio zakon.

Direktor Istraživačkog centra MANS-a, Dejan Milovac rekao je tada da SDT i ASK nisu drugim dokazima provjeravali tvrdnju Đukanovića da je u Parizu bio službeno a tajno, već da su samo konstatovali da je poštovana procedura odobravanja letova. Milovac je rekao da ASK nije cijenila to što je državni avion nakon službenih sastanaka u Parizu vraćen u Crnu Goru, te da je, nakon što se Đukanović vratio iz Majamija, ponovo poslat u Pariz po njega: ,,Sve i da se zaista radilo o službenom putu u Pariz, nesporno je Đukanovićeva odluka da novogodišnje praznike provede u SAD-u, dodatno koštala crnogorske građane u vidu naknadnih letova državnog aviona za Pariz”, rekao je Milovac.

Vijesti su tokom 2021. otkrile da je Đukanović od januara 2019. do decembra 2020. godine 19 puta letio tajno na razne evropske destinacije. Za te letove se ne znaju ni putnici ni razlozi. Bez javnog objašnjenja Đukanović je osam puta letio u Švajcarsku – sedam puta u Ženevu i jednom u Cirih. Mediji su nagađali da je jedina poznata okolnost koja povezuje Đukanovića sa Ženevom bila to što u njoj živi i njegov dugogodišnji prijatelj Stanko Cane Subotić.

A onda su tokom 2021. Pandora papiri, koje je objavio MANS, otkrili još jedan razlog tolikog Đukanovićevog interesovanja za Švajcarsku. MANS je utvrdio da je firma koja je upravljala trastovima koje su Đukanović i njegov sin Blažo formirali 2012. godine – i sakrili to vlasništvo preko pet država – poslovala na adresi u švajcarskom mjestu Nušatel. Ono se nalazi na stotinak kilometara od Ženeve, a u blizini više malih aerodroma oko Ženevskog jezera. Od 2017. godine, firma LJ Management, kod koje se nalazi dokumentacija o poslovanju trastova Đukanovića, preselila se na adresu u Ženevi. Iako su Đukanovići negirali da su imali bilo kakvu imovinu u osnovanim trastovima, MANS je utvrdio da su postojali najmanje do 2014. godine.

Direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković poručila je 2021. da crnogorska policija, tužilaštvo i tajne službe treba da u saradnji sa inostranim partnerima utvrde gdje se i s kim u Švajcarskoj tajno sastajao.

,,Činjenica je da je Đukanović više puta putovao u Ženevu državnim avionom, iako tamo nije imao nikakvih zvaničnih obaveza. Podaci iz Pandora papira pokazuju da se upravo u Švajcarskoj nalazila kompanija koja je upravljala skrivenim trastovima Mila Đukanovića i njegovog sina. Zbog toga bi tužilaštvo i policija, ali i obavještajna služba, trebalo da kroz međunarodnu saradnju utvrde gdje je išao predsjednik države dok je boravio u Švajcarskoj. Posebno je važno utvrditi koja lica su bila sa njim prilikom posjete Ženevi, jer upravo te osobe mogu biti takozvani proksiji, odnosno fiktivni vlasnici njegove imovine”, rekla je ona Vijestima.

Utvrđivanje za sada teče ovako – Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) je u oktobru prošle godine utvrdila da Đukanović nije prekršio Zakon  o sprečavanju korupcije kada je davne 2010. putovao u Dubaji na poziv i o trošku biznismena Duška Kneževića.

Đukanović je priznao da je u glavni grad UAE putovao na privatnu zabavu u organizaciji Duška Kneževića optuženog biznismena i predsjednika Atlas grupe, koji je i sam više puta izjavio da je snosio troškove Đukanovićevog putovanja. ,,Đukanović je istakao da je na putovanje bio pozvan sa suprugom na privatno druženje, te da u konkretnom javna funkcija koju je obavijao u tom momentu ni na koji način nije bila povezana sa putovanjem”, navodi se u obrazloženju Đukanovićevog putovanja koje je objavio ASK.

Iako mu je Knežević 2010. plaćao putovanje, Đukanović je devet godina kasnije izjavio da Knežević nikada nije bio njegov prijatelj: ,,Imam vrlo pažljiv odnos prema prijateljima, imam vrlo strogu selekciju prijatelja i on nikada nije bio dio tog kruga”.

Agencija je, istovjetnu odluku donijela i kada je Đukanović takođe o Kneževićevom trošku putovao na njegovu zabavu u Sen Trope, u junu te iste 2010. godine. Knežević je izjavio da Đukanović u imovinskom kartonu za tu godinu nije prijavio prihod koji je od njega dobio u vidu poklona i koji je kako je precizno izračunao koštao, najmanje 22.763 eura –  za troškove puta i boravka u ljetovalištu San Trope.

Da bi sve bilo bar politički korektno, ASK je istovjetnu odluku donio i povodom sadašnjeg premijera, a tadašnjeg vicepremijera Dritana Abazovića. On je u decembru 2021. putovao takođe u Dubaji na poziv Muhameda Šajbanija, člana tamošnje vladarske porodice. Po tumačenju ASK-a u putovanjima o trošku trećih lica najviših državnih funkcionera nema elemenata korupcije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo