Povežite se sa nama

MONITORING

SVA BJEKSTVA IZ ZIKS-A: Zatvorenici na slobodi, šefovi nagrađeni

Objavljeno prije

na

Jovica Zindović, čuveni bjegunac iz ZIKS-a, trebalo bi uskoro da se vrati ,,kući”, u Crnu Goru, nakon što je nedavno uhapšen u susjednoj Srbiji, u Beogradu.

Zindovića je uhapsila tamošnja policija, a s obzirom na arsenal oružja koji je kod njega pronađen, policija sumnja da je pripremao novu likvidaciju. U stanu u Zvečanskoj 58, u kom je Zindović boravio, osim automatske puške, heklera sa prigušivačem i tri pištolja, te pet pancira, pronađena su i falsifikovana dokumenta na drugo ime sa fotografijom Zindovića.

Zindović je pobjegao iz zatvora u Bijelom Polju 7. oktobra prošle godine. Zbog njegovog bjekstva osuđeno je nekoliko službenika zatvora, ali nijesu do kraja ispitane tvrdnje zaposlenih da je bjekstvo Zindovića omogućio sam vrh ZIKS-a. Takođe, nije utvrđeno kako je Zindović, kao neko ko je osuđen za ubistvo, boravio u zatvoru u Bijelom Polju umjesto u Spužu. Zindović, inače bivši zet Darka Šarića, bio je u zatvoru zbog ubistva Luke Popovića, Šarićevog šuraka. Teretili su ga i za ubistvo Miša Vujačića, nekadašnjeg šefa crnogorskog podzemlja u Sloveniji, u septembru 2003. godine.

Osuđeni službenici su u sudnici tvrdili i da je Zindović uživao privilegovan tretman u zatvoru. Bivši šef sprovodničke službe bjelopoljskog zatvora Safet Dizdarević kazao je da je Zindović imao apartman sa mašinama za pranje i sušenje veša, i pranje posuđa. Dizdarević je tvrdio da bi on i čuvari bili mrtvi da su sustigli i pucali na odbjeglog Zindovića.

Tvrdili su da su oni samo kolateralna šteta, jer su izvršavali naređenja nadređenih. Zindović je pobjegao tokom posjete porodici. Nikada nije utvrđena odgovornost za to što je Zindović više puta posjećivao porodicu dok je bio u zatvoru. Načelnik bjelopoljskog zatvora Goran Šćekić optužio je direktora ZIKS-a Miljana Perovića da je on potpisao rješenja kojima je Zindoviću omogućeno da napusti zatvor nakon čega je pobjegao. Šćekić je kao jednog od glavnih krivaca označio i Dragoljuba Bulatovića, tadašnjeg pomoćnika direktora ZIKS-a, čija su naređenja, kako je rekao, izvršavali. Bulatović, prema propisima, ima važnu ulogu i odgovornost kada je u pitanju obezbjeđenje.

Perović je još na čelu ZIKS-a, a Bulatović je prešao u Vladu. U decembru prošle godine, ubrzo nakon bjekstva Zindovića, postavljen je na mjesto savjetnika potrpedsjednika Vlade Duška Markovića, šefa Savjeta za bezbjednost. I to na predlog Markovića. Šta ga je preporučilo, nije objašnjeno.

Tokom dvije decenije iz ovdašnjih zatvora pobjeglo je više od deset ljudi. Iako je u nekim slučajevima bilo jasno da se bjekstva nijesu mogla sprovesti bez odgovornosti uprave zatvora, niko od šefova nikada nije odgovarao, niti bio predmet istrage. Nerijetko su i nagrađivani boljim radnim mjestima. Kažnjavani su samo niži službenici koji su najčešće izvršavali nečija naređenja.

Još je jedan odbjegli zatvorenik ZIKS-a viđen ljetos u Beogradu. Beogradska policija sumnja da je upravo Vujović krajem jula u glavnom gradu Srbije ranio Beograđanina Darka Bulatovića (29) u jednom tamošnjem lokalu. Vujović je osuđen na 14 godina zatvora zbog ubistva Radomira Savovića. Pobjegao je naoružan iz bjelopoljskog zatvora u decembru prošle godine, automobilom koji je čekao ispred.

Ministar pravde Zoran Pažin svojevremeno je kazao da su kada je u pitanju bjekstvo Vujovića neusmnjivo utvrđeno da su postojali propusti nadležnih.

Zbog Vujovićevog bjekstva suspendovana su trojica službenika zatvora Nikola Konatar, Petar Šuković i Slaviša Kljajević. Internom kontrolom naoružanja kod službenika obezbjeđenja i magacina zatvora Bijelo Polje tada je utvrđeno da nedostaje pištolj marke TT 7,62mm, koji je shodno ličnom zaduženju, dužio Konatar.

Bjelopoljsko tužilaštvo nije međutim još našlo krivca za bjekstvo Vujovića.

Tada se takođe govorilo da će se razmotriti odgovornost Miljana Perovića, čija je ostavka odbijena nakon bjekstva Zindovića. Perović je još na mjestu šefa ZIKS-a.

Vujović je inače bio cimer Zindovića u zatvoru. Večernje novosti su pisale da je oružje koje je koristio kada je pobjegao ,,dužio od Zindovića”. Taj list je tvrdio da je Zindović oružje nabavio u zatvoru.

Jedno od poznatijih bjekstava iz ZIKS-a koje je takođe zaokupljalo pažnju javnosti je bjekstvo Veselina Vlahovića Batka, kojeg je sud u BiH osudio na 45 godina zatvora zbog monstruoznih ratnih zločina počinjenih nad nesrpskim stanovništvom u sarajevskim naseljima Grbavica, Vraca i Kovačići tokom 1992.

U Podgorici je 18. juna 2001. godine na sastanku predstavnika ministarstava pravde CG i BiH postignut dogovor da zvanično Sarajevo Podgorici ustupi dokumentaciju po kojoj bi se moglo suditi Vlahoviću. Bosanska delegacija nije ni stigla nazad, a iz zatvora u Spužu stigla je vijesti da je pobjegao Batko, poznatiji kako ,,monstrum s Grbavice”.

Više svjedoka i izvora tvrdilo je da je praktično istjeran iz zatvora. ,,To bjekstvo je organizovano”, tvrdio je za Monitor tadašnji direktor ZIKS-a, Željko Jočić: ,,Vlahović je u tačno određeno vrijeme, neometan od službenika kojima je isključivi posao da obezbjeđuju bedeme zatvorenog dijela KPD, pobjegao do vozila koje ga je čekalo, i nestao. Bio je potpuno siguran da će bez problema – uz nečiju pomoć – preskočiti bedem visine četiri metra i pretrčati brisani prostor od nekoliko stotina metara. Samo jedan metak ispaljen u znak upozorenja onemogućio bi to bjekstvo”, tvrdio je Jočić. ,,Zanimljiva je činjenica da policija tokom uviđaja nije uzela izjave od zatvorenika koji su prisustvovali bjekstvu, iako se osnovano sumnja da su neki od njih pomogli Vlahoviću”, ukazao je bivši direktor zatvora. Jočić je ubrzo završio u advokaturi, a do danas nije utvrđena odgovornost za Batkovo bjekstvo.

Nekoliko mjeseci prije Batka iz Kliničkog centra u Podgorici pobjegao je hrvatski novinar Antun Masle, koji je tada bio u istražnom zatvoru u Spužu. Protiv njega je Vojni sud u Podgorici pokrenuo istragu zbog špijunaže. Hrvatski mediji pisali su da se Masle nakon bjekstva vratio u Dubrovnik.

Privatni detektiv Vladan Pavićević podnio je u februaru 2010. godine krivičnu prijavu protiv nepoznatih osoba zaposlenih u ZIKS-u zbog toga što je u akciji hapšenja Darka Šarića uhapšen i Muhamed Agović koji je u to vrijeme morao biti u zatvoru. O tom slučaju Monitor je već pisao. Agovića je sud u Bijelom Polju osudio na 40 godina zatvora, a tu kaznu je Vrhovni sud preinačio na 20 godina. Za Agovićem, rođenim 1970. godine u Ivangradu, državljaninom SR Jugoslavije, raspisivane su potjernice zbog ubistva, teške pljačke, pljačke sa ubistvom, iznuđivanja…

,,Pitao sam Vrhovnog državnog tužioca kako je moguće da osoba pravosnažno osuđena na kaznu od 20 godina zatvora, koju je izdržavala u Kazneno-popravnom domu Spuž, i to u najbezbjednijem dijelu te ustanove, bude na slobodi od 30. juna prošle godine”, pojašnjavao je Pavićević u razgovoru za Monitor. Odgovor od tadašnje tužiteljice nije stigao.

Pavićević još nije dobio odgovor od Ranke Čarapić. U to vrijeme na čelu ZIKS-a nalazio se Božidar Vuksanović, koji je kasnije prešao na mjesto šefa Uprave policije.

Nekad policija odbjegle zatvorenici brzo uhvati. U decembru 2012. godine iz zatvora u Spužu pobjegao je Miomir Mitrović, ali je uhapšen i vraćen već istog dana. Mitrović je pobjegao oko 11.30 časova, a njegov nestanak primijećen je skoro dva sata kasnije, kada je bilo brojanje za ručak. Uprava policije o bjekstvu je obaviještena tek nešto poslije 16 časova, jer su do tada službenici ZIKS-a pretraživali unutrašnjost zidina spuškog zatvora.

,,Nije nam jasno kako je pobjegao pored fizičkog obezbijeđenja i pored video nadzora”, sumnjali su tada zatvorenici Spuža. Jedan od njih kazao je da je teško zamisliti bjekstvo u prijepodnevnim časovima, preko ograde visoke četiri metra.

Dražen Vojvodić pobjegao je iz psihijatrijske bolnice u Kotoru u junu iste godine. Služio je četvorogodišnju kaznu zbog teškog razbojništva. Dvadesetak dana nakon bjekstva vraćen je iza rešetaka.

Među onima koji su brzo pronađeni bio je i bjegunac Žarko Nilević koji je iz ZIKS-a pobjegao 11. maja 2008. godine. Uhapšen je nekoliko sati kasnije u šumi u selu Pričelje u Piperima.

U junu 2005. godine zatvorenici Smajo Babić, Stevo Poček i Milan Ristić pobjegli su iz Poluotvorenog odjeljenja. Babić je izdržavao kaznu od 20 godina zatvora zbog svirepog ubistva, a i Ristić je bio u Spužu zbog ubistva.

Nakon bjekstva, njih trojica su se uputili ka Nikšiću. Babić se utopio u tamošnjem jezeru Krupac.

Dešavalo se da neki od bjegunaca budu vraćeni i nakon decenije. Tako je 2008. u Novom Sadu uhapšen Vladeta Milačić, koji je iz spuškog zatvora pobjegao 1995. godine. I on je bio osuđen zbog ubistva. Zbog njegovog bjekstva krivično su odgovarala trojica stražara, koji su kasnije oslobođeni optužbi.

Čini se očitim da se bjegunci mogu naći kad se traže. I pobjeći kad se puste.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVOSUĐE, BANKE I ZLOUPOTREBA MOĆI: Falsifikatom do bogatstva?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve više je povoda za sumnje u presude sudova pod komandom Vesne Medenice, tokom trajanja njene funkcije i nakon odlaska sa nje. I Dragan Senić tvrdi da je presudom zasnovanom na falsifikovanom dokumentu (mjenici AA 0889562) oštećen za ogroman novac. Pa traži reviziju i čeka odluku Tužilačkog savjeta

 

Širi se istraga o zloupotrebama nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i Vrhovne države tužiteljke Vesne Medenice. Više nije o riječ o dva već o četiri predmeta u kojima je, sumnja se, presuđeno tako što su sudije u postupku izvršile njeno naređenje. Ne mareći za činjenice i pravdu.

O načinu na koji je funkcionisalo pravosuđe pod komandom Medenice nedavno je, u Tužilaštvu, svjedočio sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković. Novinarka TV Vijesti Svetlana Đokić predočila nam je dio njegovog iskaza o tome kako je postupio nakon što je Medenica, tada već bivša predsjednica Vrhovnog suda, od njega naručila presudu vršeći, jezikom krivičnog prava, nezakonit uticaj.

„U tom trenutku sam se našao u veoma nezahvalnoj poziciji. Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a s druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi, a koji bi sigurno uslijedili čim se ona za njega zainteresovala”, objasnio je Stanković u svom iskazu. „I donio sam tu (traženu – prim. Monitora) odluku, smatrajući to u tom trenutku najjednostavnijim rješenjem, da sklonim taj predmet iz kancelarije, a što je najvažnije da skinem nju sa dnevnog reda”.

U zapisniku sa saslušanja zapisano je i opravdanje hercegnovskog sudije. On se, kaže, kaje a nezadovoljne stranke mogu da se – žale.

„Ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena…  U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio”. Pravdajući svoje postupke sudija-svjedok saopštio je da nije mogao da se odupre pritisku Vesne Medenice, ali jeste drugima koji su dolazili iz Višeg ili Apelacionog suda. Sa tih adresa je „u najmanje dva navrata”, dobijao direktne naloge kako da postupi u određenim predmetima. Ali ih, kaže, nije izvršio.

Možemo samo da razmišljamo o tome koliko je sličnih presuda donijeto u crnogorskim sudnicama. Po predočenom modelu: predmet sklonim iz kancelarije, moćnika skinem s dnevnog reda. A možemo i da se zapitamo šta je sa onima kojima su takve presude, jednostavne i efikasne, nanijele nepravdu i, nerijetko, donijele velike egzistencijalne probleme. Posebno ako pretpostavimo, a za to već postoji jak osnov sumnje, da se niz presuda donijetih pod pritiskom onih koji mogu da naruče ili kupe pravdu protezao od najnižih do najviših sudskih instanci. Odnosno, od osnovih do Vrhovnog suda.

Iz arhiva sumnjivih slučajeva izdvojimo jedan. On je dio priče o švajcarskim kreditima koje je nekadašnja Hypo Alpe Adria Banka (HAAB) svojim klijentima isplaćivala u domaćoj valuti (eurima) a nominalno obračunava u švajcarskim francima. Da bi naknadno, na kursnim razlikama, ostvarila ogromnu razliku. Gurajući u probleme i bijedu nekoliko stotina svojih klijenata u Crnoj Gori. I hiljade njih u regionu.

„Poslovanje Hypo Alpe Adria Grupe u Jugoistočnoj Evropi najveći je kriminalni akt nakon Drugog svjetskog rata”, ocijenio je Kristijan Bohler, inspektor austrijske policije i vođa posebnog tima zaduženog za istraživanje afere Hypo u Beču.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Prelazak na dužnost u Privredni sud, pozicionirao je Jovanića na skali uticaja. Kao što je višestruko uvećao štetu koju je on, sa nove pozicije, proizvodio ovdašnjoj privredi, ali i cijelom društvu.

Njegovim odlukama nepristrasnim sudijama su oduzimani predmeti, nepodobni su premještani sa sistemski važnih funkcija, a protiv nesalomivih su pokretani discilinski postupci s naumom da se, uz pomoć Medenice i njenog Sudskog savjeta, istjeraju iz sudnice.

Jovanić je mandat u Privrednom sudu započeo pomenutom aferom KAP. Kao stečajni sudija u postupku morao je biti u toku prodaje imovine bankrotirale firme. A ona je Veselinu Pejoviću i njegovom Unipromu prodata uz kršenje praktično svih postojećih pravila i procedura.

Stečajni upravnik Veselin Perišić prodao je imovinu koja nije pripadala KAP-u;  Kupac godinama nije platio „kupljeno“; Država i Opština Podgorica častile su ga, nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, sa nekih 2,5 miliona kvadrata građevinskog zemljišta uz oproštene komunalije, uz sumnje da je taj aranžman ugovoren ranije, mimo znanja drugih potencijalnih kupaca; Stečajni upravnik je novom vlasniku iznajmljivao radnike i iz stečajne mase plaćao fizičko obezbjeđenje (stražare) prodate imovine, a stečaj je okončan tek krajem prošlog ljeta. Povjerioci su namirili manje od 10 odsto svojih (priznatih) potraživanja a Pejović je nekoliko mjeseci kasnije zaustavio proizvodnju u svojoj fabrici.

Nabrojati sve one koji su podnijeli krivične prijave zbog (ne)postupanja stečajnog sudije i upravnika zahtijevalo bi još jedan, makar ovoliki, pasus. Ne znamo, ipak, da li su i  za slučaj KAP  Jovanić i grupa njegovih saradnika privedeni u ponedjeljak. Čekamo zvanične informacije iz SDT-a.

Jovanić, uporedo sa poslom predsjednika Privrednog suda obavlja, ili je obavljao, posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, Radoju Dakiću, Vektri Boki, Brodogradilištu Bijela, Onogoštu, uz još nekoliko stotina stečajnih postupaka manje vrijednosti. Karakteristično za većinu njih  je da se radi o kompanijama koje su bile, ili su prešle, u vlasništvo nekog od ovdašnjih pobjednika tranzicije. I da su stečajni postupak u njima pratile sumnje i optužbe zbog brojnih, velikih, zloupotreba.

Veselin Pejović je, uz KAP, kupio i imovinu Boksita u stečaju ali i njihovu koncesiju za kopanje crvene rude. Opet uz brojne kontroverze.

Veselin Barović nije uspio u naumu da državno zemljište, 1,5 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže, urbanizuje i proda kao svoje vlasništvo. Iako je stečajni upravnik Žarko Ostojić (Jovanićev kum i kolega iz afere pljačka Vrhovnog suda) u više navrata oglašavao prodaju tog zemljišta. Znajući da ono ne pripada Solani.

Dragan Brković, vlasnik HTP Boka uhapšen je prošlog ljeta zbog sumnji da je novac dobijen prodajom imovine svog preduzeća u stečaju, umjesto povjeriocima, distribuirao sebi bliskim kompanijama iz nekadašnjeg sistema Vektra (bankrotirala i promijenila vlasnika). Prethodno je, uz pomoć Blaža Jovanića, godinama blokirao  uvođenje stečaja koji su tražile banke kojima je dugovao. Bivši radnici Boke godinama su upozoravali na zloupotrebe ali Jovanić i stečajni upravnik koga je imenovao (navodno, još jedan njegov kum)  nijesu imali sluha za njih. Dok se nije umiješalo SDT.

Kao što je i Vesna Medenica ostajala slijepa na njegove propuste i, moguće, nezakonite radnje.

Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a (njih je bilo 3.600), nezadovoljno načinom na koji je proveden stečajni postupak u njihovom preduzeću, uložilo je u novembru 2015.  Privrednom sudu zahtjev za reviziju postupka. I ako je u pitanju postupak koji bi trebalo da se rješava po ubrzanoj proceduri, njihov zahtjev čamio je, skriven, sve do jula 2020. Tek tada, nakon skoro pet godina,  proslijeđen je na postupanje Vrhovnom sudu. Sporna imovina je do data trajno izgubljena. Reakcije Medenice nije bilo.

Na krivičnu prijavu koju su protiv Jovanića državnom tužilaštvu podnijeli predstavnici Udruženja još nije bilo zvanične reakcije.

Zanimljiva je i priča sa predmetom vezanim za odluku EPCG-a da od Aca Đukanovića i italijanske A2A kupi većinski paket akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Jovanić je taj predmet oduzeo sudiji Nataši Bošković nakon što je ona, dva puta, donosila mjeru privremene zabrane sprječavajući da se taj posao pravno okonča dok se ne razriješe kontroverze koje su ga pratile. I krivične prijave dijela manjiskih akcionara EPCG-a ostale su bez reakcije tužilaštva ali i Sudskog savjeta.

Nabrajanje bi moglo potrajati. Ipak, tek treba da saznamo za šta, konkretno, SDT sumnjiči Jovanića i njegove saradnike. Onda treba napisati optužnicu koju, opet, mora da potvrdi nadležni sud. Odnosno, neko od Jovanićevih kolega – on je i dalje sudija i predsjednik Privrednog suda. Kad sve to prođe predviđenu proceduru predmet treba dovesti do pravosnažne presude.

Iskustvo uči (suđenja za aferu Telekom, Koverta (Slavoljub Stijepović), Carine (Miomir Mugoša) da bi do okončanja tog postupka mogle proći godine. Uz mogućnost da se predmet okonča plaćanjem odštete optuženim pa pravosnažno oslobođenim (Šarić, Kalići…).

Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama vladavine Medenice, Jovanića i njima sličnih. Ako dobije priliku da se oporavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo