Povežite se sa nama

MONITORING

SVA BJEKSTVA IZ ZIKS-A: Zatvorenici na slobodi, šefovi nagrađeni

Objavljeno prije

na

Jovica Zindović, čuveni bjegunac iz ZIKS-a, trebalo bi uskoro da se vrati ,,kući”, u Crnu Goru, nakon što je nedavno uhapšen u susjednoj Srbiji, u Beogradu.

Zindovića je uhapsila tamošnja policija, a s obzirom na arsenal oružja koji je kod njega pronađen, policija sumnja da je pripremao novu likvidaciju. U stanu u Zvečanskoj 58, u kom je Zindović boravio, osim automatske puške, heklera sa prigušivačem i tri pištolja, te pet pancira, pronađena su i falsifikovana dokumenta na drugo ime sa fotografijom Zindovića.

Zindović je pobjegao iz zatvora u Bijelom Polju 7. oktobra prošle godine. Zbog njegovog bjekstva osuđeno je nekoliko službenika zatvora, ali nijesu do kraja ispitane tvrdnje zaposlenih da je bjekstvo Zindovića omogućio sam vrh ZIKS-a. Takođe, nije utvrđeno kako je Zindović, kao neko ko je osuđen za ubistvo, boravio u zatvoru u Bijelom Polju umjesto u Spužu. Zindović, inače bivši zet Darka Šarića, bio je u zatvoru zbog ubistva Luke Popovića, Šarićevog šuraka. Teretili su ga i za ubistvo Miša Vujačića, nekadašnjeg šefa crnogorskog podzemlja u Sloveniji, u septembru 2003. godine.

Osuđeni službenici su u sudnici tvrdili i da je Zindović uživao privilegovan tretman u zatvoru. Bivši šef sprovodničke službe bjelopoljskog zatvora Safet Dizdarević kazao je da je Zindović imao apartman sa mašinama za pranje i sušenje veša, i pranje posuđa. Dizdarević je tvrdio da bi on i čuvari bili mrtvi da su sustigli i pucali na odbjeglog Zindovića.

Tvrdili su da su oni samo kolateralna šteta, jer su izvršavali naređenja nadređenih. Zindović je pobjegao tokom posjete porodici. Nikada nije utvrđena odgovornost za to što je Zindović više puta posjećivao porodicu dok je bio u zatvoru. Načelnik bjelopoljskog zatvora Goran Šćekić optužio je direktora ZIKS-a Miljana Perovića da je on potpisao rješenja kojima je Zindoviću omogućeno da napusti zatvor nakon čega je pobjegao. Šćekić je kao jednog od glavnih krivaca označio i Dragoljuba Bulatovića, tadašnjeg pomoćnika direktora ZIKS-a, čija su naređenja, kako je rekao, izvršavali. Bulatović, prema propisima, ima važnu ulogu i odgovornost kada je u pitanju obezbjeđenje.

Perović je još na čelu ZIKS-a, a Bulatović je prešao u Vladu. U decembru prošle godine, ubrzo nakon bjekstva Zindovića, postavljen je na mjesto savjetnika potrpedsjednika Vlade Duška Markovića, šefa Savjeta za bezbjednost. I to na predlog Markovića. Šta ga je preporučilo, nije objašnjeno.

Tokom dvije decenije iz ovdašnjih zatvora pobjeglo je više od deset ljudi. Iako je u nekim slučajevima bilo jasno da se bjekstva nijesu mogla sprovesti bez odgovornosti uprave zatvora, niko od šefova nikada nije odgovarao, niti bio predmet istrage. Nerijetko su i nagrađivani boljim radnim mjestima. Kažnjavani su samo niži službenici koji su najčešće izvršavali nečija naređenja.

Još je jedan odbjegli zatvorenik ZIKS-a viđen ljetos u Beogradu. Beogradska policija sumnja da je upravo Vujović krajem jula u glavnom gradu Srbije ranio Beograđanina Darka Bulatovića (29) u jednom tamošnjem lokalu. Vujović je osuđen na 14 godina zatvora zbog ubistva Radomira Savovića. Pobjegao je naoružan iz bjelopoljskog zatvora u decembru prošle godine, automobilom koji je čekao ispred.

Ministar pravde Zoran Pažin svojevremeno je kazao da su kada je u pitanju bjekstvo Vujovića neusmnjivo utvrđeno da su postojali propusti nadležnih.

Zbog Vujovićevog bjekstva suspendovana su trojica službenika zatvora Nikola Konatar, Petar Šuković i Slaviša Kljajević. Internom kontrolom naoružanja kod službenika obezbjeđenja i magacina zatvora Bijelo Polje tada je utvrđeno da nedostaje pištolj marke TT 7,62mm, koji je shodno ličnom zaduženju, dužio Konatar.

Bjelopoljsko tužilaštvo nije međutim još našlo krivca za bjekstvo Vujovića.

Tada se takođe govorilo da će se razmotriti odgovornost Miljana Perovića, čija je ostavka odbijena nakon bjekstva Zindovića. Perović je još na mjestu šefa ZIKS-a.

Vujović je inače bio cimer Zindovića u zatvoru. Večernje novosti su pisale da je oružje koje je koristio kada je pobjegao ,,dužio od Zindovića”. Taj list je tvrdio da je Zindović oružje nabavio u zatvoru.

Jedno od poznatijih bjekstava iz ZIKS-a koje je takođe zaokupljalo pažnju javnosti je bjekstvo Veselina Vlahovića Batka, kojeg je sud u BiH osudio na 45 godina zatvora zbog monstruoznih ratnih zločina počinjenih nad nesrpskim stanovništvom u sarajevskim naseljima Grbavica, Vraca i Kovačići tokom 1992.

U Podgorici je 18. juna 2001. godine na sastanku predstavnika ministarstava pravde CG i BiH postignut dogovor da zvanično Sarajevo Podgorici ustupi dokumentaciju po kojoj bi se moglo suditi Vlahoviću. Bosanska delegacija nije ni stigla nazad, a iz zatvora u Spužu stigla je vijesti da je pobjegao Batko, poznatiji kako ,,monstrum s Grbavice”.

Više svjedoka i izvora tvrdilo je da je praktično istjeran iz zatvora. ,,To bjekstvo je organizovano”, tvrdio je za Monitor tadašnji direktor ZIKS-a, Željko Jočić: ,,Vlahović je u tačno određeno vrijeme, neometan od službenika kojima je isključivi posao da obezbjeđuju bedeme zatvorenog dijela KPD, pobjegao do vozila koje ga je čekalo, i nestao. Bio je potpuno siguran da će bez problema – uz nečiju pomoć – preskočiti bedem visine četiri metra i pretrčati brisani prostor od nekoliko stotina metara. Samo jedan metak ispaljen u znak upozorenja onemogućio bi to bjekstvo”, tvrdio je Jočić. ,,Zanimljiva je činjenica da policija tokom uviđaja nije uzela izjave od zatvorenika koji su prisustvovali bjekstvu, iako se osnovano sumnja da su neki od njih pomogli Vlahoviću”, ukazao je bivši direktor zatvora. Jočić je ubrzo završio u advokaturi, a do danas nije utvrđena odgovornost za Batkovo bjekstvo.

Nekoliko mjeseci prije Batka iz Kliničkog centra u Podgorici pobjegao je hrvatski novinar Antun Masle, koji je tada bio u istražnom zatvoru u Spužu. Protiv njega je Vojni sud u Podgorici pokrenuo istragu zbog špijunaže. Hrvatski mediji pisali su da se Masle nakon bjekstva vratio u Dubrovnik.

Privatni detektiv Vladan Pavićević podnio je u februaru 2010. godine krivičnu prijavu protiv nepoznatih osoba zaposlenih u ZIKS-u zbog toga što je u akciji hapšenja Darka Šarića uhapšen i Muhamed Agović koji je u to vrijeme morao biti u zatvoru. O tom slučaju Monitor je već pisao. Agovića je sud u Bijelom Polju osudio na 40 godina zatvora, a tu kaznu je Vrhovni sud preinačio na 20 godina. Za Agovićem, rođenim 1970. godine u Ivangradu, državljaninom SR Jugoslavije, raspisivane su potjernice zbog ubistva, teške pljačke, pljačke sa ubistvom, iznuđivanja…

,,Pitao sam Vrhovnog državnog tužioca kako je moguće da osoba pravosnažno osuđena na kaznu od 20 godina zatvora, koju je izdržavala u Kazneno-popravnom domu Spuž, i to u najbezbjednijem dijelu te ustanove, bude na slobodi od 30. juna prošle godine”, pojašnjavao je Pavićević u razgovoru za Monitor. Odgovor od tadašnje tužiteljice nije stigao.

Pavićević još nije dobio odgovor od Ranke Čarapić. U to vrijeme na čelu ZIKS-a nalazio se Božidar Vuksanović, koji je kasnije prešao na mjesto šefa Uprave policije.

Nekad policija odbjegle zatvorenici brzo uhvati. U decembru 2012. godine iz zatvora u Spužu pobjegao je Miomir Mitrović, ali je uhapšen i vraćen već istog dana. Mitrović je pobjegao oko 11.30 časova, a njegov nestanak primijećen je skoro dva sata kasnije, kada je bilo brojanje za ručak. Uprava policije o bjekstvu je obaviještena tek nešto poslije 16 časova, jer su do tada službenici ZIKS-a pretraživali unutrašnjost zidina spuškog zatvora.

,,Nije nam jasno kako je pobjegao pored fizičkog obezbijeđenja i pored video nadzora”, sumnjali su tada zatvorenici Spuža. Jedan od njih kazao je da je teško zamisliti bjekstvo u prijepodnevnim časovima, preko ograde visoke četiri metra.

Dražen Vojvodić pobjegao je iz psihijatrijske bolnice u Kotoru u junu iste godine. Služio je četvorogodišnju kaznu zbog teškog razbojništva. Dvadesetak dana nakon bjekstva vraćen je iza rešetaka.

Među onima koji su brzo pronađeni bio je i bjegunac Žarko Nilević koji je iz ZIKS-a pobjegao 11. maja 2008. godine. Uhapšen je nekoliko sati kasnije u šumi u selu Pričelje u Piperima.

U junu 2005. godine zatvorenici Smajo Babić, Stevo Poček i Milan Ristić pobjegli su iz Poluotvorenog odjeljenja. Babić je izdržavao kaznu od 20 godina zatvora zbog svirepog ubistva, a i Ristić je bio u Spužu zbog ubistva.

Nakon bjekstva, njih trojica su se uputili ka Nikšiću. Babić se utopio u tamošnjem jezeru Krupac.

Dešavalo se da neki od bjegunaca budu vraćeni i nakon decenije. Tako je 2008. u Novom Sadu uhapšen Vladeta Milačić, koji je iz spuškog zatvora pobjegao 1995. godine. I on je bio osuđen zbog ubistva. Zbog njegovog bjekstva krivično su odgovarala trojica stražara, koji su kasnije oslobođeni optužbi.

Čini se očitim da se bjegunci mogu naći kad se traže. I pobjeći kad se puste.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo