Povežite se sa nama

MONITORING

SVA BJEKSTVA IZ ZIKS-A: Zatvorenici na slobodi, šefovi nagrađeni

Objavljeno prije

8 godina

na

miljan-perovic

Jovica Zindović, čuveni bjegunac iz ZIKS-a, trebalo bi uskoro da se vrati ,,kući”, u Crnu Goru, nakon što je nedavno uhapšen u susjednoj Srbiji, u Beogradu.

Zindovića je uhapsila tamošnja policija, a s obzirom na arsenal oružja koji je kod njega pronađen, policija sumnja da je pripremao novu likvidaciju. U stanu u Zvečanskoj 58, u kom je Zindović boravio, osim automatske puške, heklera sa prigušivačem i tri pištolja, te pet pancira, pronađena su i falsifikovana dokumenta na drugo ime sa fotografijom Zindovića.

Zindović je pobjegao iz zatvora u Bijelom Polju 7. oktobra prošle godine. Zbog njegovog bjekstva osuđeno je nekoliko službenika zatvora, ali nijesu do kraja ispitane tvrdnje zaposlenih da je bjekstvo Zindovića omogućio sam vrh ZIKS-a. Takođe, nije utvrđeno kako je Zindović, kao neko ko je osuđen za ubistvo, boravio u zatvoru u Bijelom Polju umjesto u Spužu. Zindović, inače bivši zet Darka Šarića, bio je u zatvoru zbog ubistva Luke Popovića, Šarićevog šuraka. Teretili su ga i za ubistvo Miša Vujačića, nekadašnjeg šefa crnogorskog podzemlja u Sloveniji, u septembru 2003. godine.

Osuđeni službenici su u sudnici tvrdili i da je Zindović uživao privilegovan tretman u zatvoru. Bivši šef sprovodničke službe bjelopoljskog zatvora Safet Dizdarević kazao je da je Zindović imao apartman sa mašinama za pranje i sušenje veša, i pranje posuđa. Dizdarević je tvrdio da bi on i čuvari bili mrtvi da su sustigli i pucali na odbjeglog Zindovića.

Tvrdili su da su oni samo kolateralna šteta, jer su izvršavali naređenja nadređenih. Zindović je pobjegao tokom posjete porodici. Nikada nije utvrđena odgovornost za to što je Zindović više puta posjećivao porodicu dok je bio u zatvoru. Načelnik bjelopoljskog zatvora Goran Šćekić optužio je direktora ZIKS-a Miljana Perovića da je on potpisao rješenja kojima je Zindoviću omogućeno da napusti zatvor nakon čega je pobjegao. Šćekić je kao jednog od glavnih krivaca označio i Dragoljuba Bulatovića, tadašnjeg pomoćnika direktora ZIKS-a, čija su naređenja, kako je rekao, izvršavali. Bulatović, prema propisima, ima važnu ulogu i odgovornost kada je u pitanju obezbjeđenje.

Perović je još na čelu ZIKS-a, a Bulatović je prešao u Vladu. U decembru prošle godine, ubrzo nakon bjekstva Zindovića, postavljen je na mjesto savjetnika potrpedsjednika Vlade Duška Markovića, šefa Savjeta za bezbjednost. I to na predlog Markovića. Šta ga je preporučilo, nije objašnjeno.

Tokom dvije decenije iz ovdašnjih zatvora pobjeglo je više od deset ljudi. Iako je u nekim slučajevima bilo jasno da se bjekstva nijesu mogla sprovesti bez odgovornosti uprave zatvora, niko od šefova nikada nije odgovarao, niti bio predmet istrage. Nerijetko su i nagrađivani boljim radnim mjestima. Kažnjavani su samo niži službenici koji su najčešće izvršavali nečija naređenja.

Još je jedan odbjegli zatvorenik ZIKS-a viđen ljetos u Beogradu. Beogradska policija sumnja da je upravo Vujović krajem jula u glavnom gradu Srbije ranio Beograđanina Darka Bulatovića (29) u jednom tamošnjem lokalu. Vujović je osuđen na 14 godina zatvora zbog ubistva Radomira Savovića. Pobjegao je naoružan iz bjelopoljskog zatvora u decembru prošle godine, automobilom koji je čekao ispred.

Ministar pravde Zoran Pažin svojevremeno je kazao da su kada je u pitanju bjekstvo Vujovića neusmnjivo utvrđeno da su postojali propusti nadležnih.

Zbog Vujovićevog bjekstva suspendovana su trojica službenika zatvora Nikola Konatar, Petar Šuković i Slaviša Kljajević. Internom kontrolom naoružanja kod službenika obezbjeđenja i magacina zatvora Bijelo Polje tada je utvrđeno da nedostaje pištolj marke TT 7,62mm, koji je shodno ličnom zaduženju, dužio Konatar.

Bjelopoljsko tužilaštvo nije međutim još našlo krivca za bjekstvo Vujovića.

Tada se takođe govorilo da će se razmotriti odgovornost Miljana Perovića, čija je ostavka odbijena nakon bjekstva Zindovića. Perović je još na mjestu šefa ZIKS-a.

Vujović je inače bio cimer Zindovića u zatvoru. Večernje novosti su pisale da je oružje koje je koristio kada je pobjegao ,,dužio od Zindovića”. Taj list je tvrdio da je Zindović oružje nabavio u zatvoru.

Jedno od poznatijih bjekstava iz ZIKS-a koje je takođe zaokupljalo pažnju javnosti je bjekstvo Veselina Vlahovića Batka, kojeg je sud u BiH osudio na 45 godina zatvora zbog monstruoznih ratnih zločina počinjenih nad nesrpskim stanovništvom u sarajevskim naseljima Grbavica, Vraca i Kovačići tokom 1992.

U Podgorici je 18. juna 2001. godine na sastanku predstavnika ministarstava pravde CG i BiH postignut dogovor da zvanično Sarajevo Podgorici ustupi dokumentaciju po kojoj bi se moglo suditi Vlahoviću. Bosanska delegacija nije ni stigla nazad, a iz zatvora u Spužu stigla je vijesti da je pobjegao Batko, poznatiji kako ,,monstrum s Grbavice”.

Više svjedoka i izvora tvrdilo je da je praktično istjeran iz zatvora. ,,To bjekstvo je organizovano”, tvrdio je za Monitor tadašnji direktor ZIKS-a, Željko Jočić: ,,Vlahović je u tačno određeno vrijeme, neometan od službenika kojima je isključivi posao da obezbjeđuju bedeme zatvorenog dijela KPD, pobjegao do vozila koje ga je čekalo, i nestao. Bio je potpuno siguran da će bez problema – uz nečiju pomoć – preskočiti bedem visine četiri metra i pretrčati brisani prostor od nekoliko stotina metara. Samo jedan metak ispaljen u znak upozorenja onemogućio bi to bjekstvo”, tvrdio je Jočić. ,,Zanimljiva je činjenica da policija tokom uviđaja nije uzela izjave od zatvorenika koji su prisustvovali bjekstvu, iako se osnovano sumnja da su neki od njih pomogli Vlahoviću”, ukazao je bivši direktor zatvora. Jočić je ubrzo završio u advokaturi, a do danas nije utvrđena odgovornost za Batkovo bjekstvo.

Nekoliko mjeseci prije Batka iz Kliničkog centra u Podgorici pobjegao je hrvatski novinar Antun Masle, koji je tada bio u istražnom zatvoru u Spužu. Protiv njega je Vojni sud u Podgorici pokrenuo istragu zbog špijunaže. Hrvatski mediji pisali su da se Masle nakon bjekstva vratio u Dubrovnik.

Privatni detektiv Vladan Pavićević podnio je u februaru 2010. godine krivičnu prijavu protiv nepoznatih osoba zaposlenih u ZIKS-u zbog toga što je u akciji hapšenja Darka Šarića uhapšen i Muhamed Agović koji je u to vrijeme morao biti u zatvoru. O tom slučaju Monitor je već pisao. Agovića je sud u Bijelom Polju osudio na 40 godina zatvora, a tu kaznu je Vrhovni sud preinačio na 20 godina. Za Agovićem, rođenim 1970. godine u Ivangradu, državljaninom SR Jugoslavije, raspisivane su potjernice zbog ubistva, teške pljačke, pljačke sa ubistvom, iznuđivanja…

,,Pitao sam Vrhovnog državnog tužioca kako je moguće da osoba pravosnažno osuđena na kaznu od 20 godina zatvora, koju je izdržavala u Kazneno-popravnom domu Spuž, i to u najbezbjednijem dijelu te ustanove, bude na slobodi od 30. juna prošle godine”, pojašnjavao je Pavićević u razgovoru za Monitor. Odgovor od tadašnje tužiteljice nije stigao.

Pavićević još nije dobio odgovor od Ranke Čarapić. U to vrijeme na čelu ZIKS-a nalazio se Božidar Vuksanović, koji je kasnije prešao na mjesto šefa Uprave policije.

Nekad policija odbjegle zatvorenici brzo uhvati. U decembru 2012. godine iz zatvora u Spužu pobjegao je Miomir Mitrović, ali je uhapšen i vraćen već istog dana. Mitrović je pobjegao oko 11.30 časova, a njegov nestanak primijećen je skoro dva sata kasnije, kada je bilo brojanje za ručak. Uprava policije o bjekstvu je obaviještena tek nešto poslije 16 časova, jer su do tada službenici ZIKS-a pretraživali unutrašnjost zidina spuškog zatvora.

,,Nije nam jasno kako je pobjegao pored fizičkog obezbijeđenja i pored video nadzora”, sumnjali su tada zatvorenici Spuža. Jedan od njih kazao je da je teško zamisliti bjekstvo u prijepodnevnim časovima, preko ograde visoke četiri metra.

Dražen Vojvodić pobjegao je iz psihijatrijske bolnice u Kotoru u junu iste godine. Služio je četvorogodišnju kaznu zbog teškog razbojništva. Dvadesetak dana nakon bjekstva vraćen je iza rešetaka.

Među onima koji su brzo pronađeni bio je i bjegunac Žarko Nilević koji je iz ZIKS-a pobjegao 11. maja 2008. godine. Uhapšen je nekoliko sati kasnije u šumi u selu Pričelje u Piperima.

U junu 2005. godine zatvorenici Smajo Babić, Stevo Poček i Milan Ristić pobjegli su iz Poluotvorenog odjeljenja. Babić je izdržavao kaznu od 20 godina zatvora zbog svirepog ubistva, a i Ristić je bio u Spužu zbog ubistva.

Nakon bjekstva, njih trojica su se uputili ka Nikšiću. Babić se utopio u tamošnjem jezeru Krupac.

Dešavalo se da neki od bjegunaca budu vraćeni i nakon decenije. Tako je 2008. u Novom Sadu uhapšen Vladeta Milačić, koji je iz spuškog zatvora pobjegao 1995. godine. I on je bio osuđen zbog ubistva. Zbog njegovog bjekstva krivično su odgovarala trojica stražara, koji su kasnije oslobođeni optužbi.

Čini se očitim da se bjegunci mogu naći kad se traže. I pobjeći kad se puste.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

PREGOVORI ZA FORMIRANJE VLASTI U PODGORICI: Centar uskih interesa   

Objavljeno prije

3 sedmice

na

27 Decembra, 2024

Objavio:

U ponedjeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima.   U utorak su stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu – vaskrsnuo je model građanskog centra i  „jedinstvenog PES-a“.  Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta, sve su prilike da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.  Teško da se ovako važne pretumbacije mogu desiti mimo volje i uticaja međunarodnog faktora. Preczinije, Kvinte

 

 

Kao da politički pravac određuje kakva viša sila, a ne politička logika, programi i principi, pregovori o formiranju vlasti u Podgorici za javnost su postali nedokučiva formula. Sve može i sve je nepredvidivo. Javnost je tu samo da navija.

U ponedeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima (Evropski savez i Stranka evropskog razvoja).  Skupa, imali bi 30 odbornika u lokalnom parlamentu, odnosno većinu.  U subotu, 28. decembra, posljednji je rok da se izabere predsjednik/ca Skupštine Glavnog grada, a rok da se konstituiše podgorički parlament  ističe 5. januara naredne godine.  U protivnom Podgorici prijete ponovni izbori.

Vidjeli smo: opozicija se oglašavala u medijima, predsjednik pričao o „antievropskoj i anticrnogorskoj vlasti“, nabrajajući sva njihova skorašnja nepočinstva, od navodnog ustavnog puča do netransparentnog i spornog  izbora čelnika ANB-a.  Kad se u tu jednačinu stave višemjesečne optužbe na relaciji Predsjednik -Premijer, logika sugeriše  da će se Milatović prikloniti DPS-u, odnosno opoziciji i da je to buduća podgorička vlast.  Bilo je toliko znakovito, da se Milatović čak slikao sa dva bivša predsjednika depees Ustavnog suda – Milanom Markovićem i Mladenom Vukčevićem, koji su mu potvrdili stav o Ustavnom sudu.  Falilo je samo da odnekud iskoči Filip Vujanović, za čiji je treći neustavni predsjednički mandat bio zaslužan Markovićev Ustavni sud.  I otvori šampanjac.  Vlasti su brujale o izdaji.  Iako im je tekovine sve teže razlikovati od  tekovina DPS-a.

Pregovori DPS –a i Milatovićevog pokreta navodno su imali  jedan  tehnički problem. Miloš Krstović, jedan od četiri odbornika PzPg, nije htio u koaliciju sa višedecenijskom bivšom vladajućom partijom.  No, taj problem opozicija očito nije smatrala nepremostivim kada je početkom sedmice gotovo slavila buduću vlast sa PzPG.

U utorak su  stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu.  Osvanuo je tvit predsjednika  Milatovića da   budućnost Podgorice i Crne Gore treba pronaći kroz jačanje dijaloga i međusobnog razumijevanja između političkih subjekata i aktera građanskog centra – ideje koju je na prethodnim lokalnim, predsjedničkim i parlamentarnim izborima predvodio jedinstveni PES .  I dok javnost još pokušava da shvati kako se desio obrt i otkud  preko noći  jedinstveni PES i građanski centar,  blok vlasti i Milatovićev blok  sjeli su za pregovarački sto. To im, kažu, „ide u dobrom pravcu“.  Pregovori sa DPS-om i partnerima „odgođeni su“.

Pravac je prvi javno prepoznao bivši premijer Zdravko Krivokapić, među čijih su 12 apostola bili i Milatović i Spajić, kao ministri ekonomskog sektora u tadašnjoj vladi.  On je odmah tvitnuo da podržava predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića “koji je pružio ruku svom nekadašnjem PES-u za saradnju na obostrano korisnim osnovama, u funkciji svih građana Crne Gore”.

Nakon sastanka predstavnika PZPG sa blokom koji predvodi Spajićev PES, nosilac liste koalicije PES-Demokrate Saša Mujović saopštio je  da je stvorena “dobra osnova”, ali da tek treba da se vidi hoće li to biti pretočeno “u rezultat”.

“Pokazali smo da želimo kompromis i da smo spremni na ustupke, te da smo listi koju predvodi Milatović spremni da ponudimo saradnju, a u korist građana Podgorice i cijele Crne Gore”, rekao je Mujović. Odbornica PzPG-a Nađa Ljiljanić, saopštila je da je sastanak s vladajućim strankama prošao u najboljem redu, i da su razgovarali o principima na kojima treba konstituisati vlast.  Principi su, očigledno, relativna stvar. Poklope se sa političkim interesom.

Učinak  pregovarača se broji u funkcijama. Navodno je PZPG ponuđeno više od četvrtine: mjesto zamjenika gradonačelnika, potpredsjednik Skupštine Glavnog grada, Sekretarijat za finansije, Upravu lokalnih javnih prihoda, Sekretarijat za socijalno staranje, Sekretarijat za kulturu, KIC Budo Tomović, Muzeji i galerije, CIS, Parking servis ili Zelenilo, Sportski objekti.

Za razliku od eventualne koalicije PZPG sa DPS i partnerima, blok vlasti ima većinu sa partijom bliskom Milatoviću,  pa vlast u Podgorici može formirati bez URE Dritana Abazovića, koalicionog partnera Milatovićevih snaga.   Iz Abazovićeve URE su stigle optužbe na račun novog pravca PzPG, dok im Mujović, kaže, drži otvorena vrata ako žele da se vrate na “poznati teren”. URA svakako više nema nepoznati teren.

Nepoznati teren je još i sastanak Milatovića i Spajića koji se odigrao krajem prethodne sedmice. Spajić je saopštio prije sastanka da ide „da izbavi Milatovića iz zagrljaja DPS-a“.  Nakon sastanka, ni on ni Milatović nijesu saopštili ništa, a do danas je tajna o čemu su razgovarali i šta su dogovorili.  Ko je koga izbavio i od čega.  Zbunjujuće je svakako što je nakon sastanka Milatović par dana nastavio da kritikuje vlast, a potom okrenuo priču na građanski centar i jedinstveni PES.  Da li  je u međuvremenu bilo još nekih razgovora iza zatvorenih vrata, javnost ne zna.

Teško  da se ovako važne pretumbacije u CrnojGori mogu desiti mimo znanja  i uticaja međunarodnog faktora. Preciznije Kvinte. Kakav i koliki je to uticaj može se samo nagađati,  ali je primijetno da su strane adrese u Crnoj Gori ovih dana,  oko formiranja vlasti u Podgorici,  vrlo suzdržane. Nemaju primjedbi, možda bi se moglo reći .

Milatović je priču o građanskom centru aktuelizovao još ranije, tokom boravka u Briselu.   Krajem novembra saopštio je da će po povratku iz Brisela pozvati premijera Milojka Spajića na dijalog. „Okupljanje građanskog i evropskog centra, koji će diktirati tempo društvenih promena do ulaska Crne Gore u EU, ideja je koja je veća od svakog pojedinca ili partije“, poručio je. Kazao je da smatra da je u narednom periodu neophodno prevazići nesuglasice između snaga koje pripadaju građanskom centru i zajednički krenuti ka ostvarivanju najvažnijeg vanjskopolitičkog cilja – članstvu Crne Gore u EU do 2028. godine.

I Brisel  je potezima davao znak da želi „građanski centar“ u Crnoj Gori, koja je ove godine dobila IBAR, ali istovremeno zaradila blokiranje zatvaranja poglavlja 31 od strane susjedne Hrvatske.  Stigla je na naplatu politika podjela i tenzija, i Rezolucija o Jasenovcu izglasana glasovima parlamentarne većine,  pogurana od strane bloka Aleksandra Vučića u Crnoj Gori.

U narednom periodu, a nakon što je Spajić zvaničnim saopštenjem prihvatio ponudu Milatovića da se sastanu radi evropskog puta zemlje, premijer i Predsjednik su zaoštrili retoriku. Sastanak se desio tek krajem prošle sedmice, a njegov rezultat ostao tajna. Javnost je isključena iz procesa.

Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta u Podgorici,sve su prilike  da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKICA ZA KOLEKTIVNI PORTRET – ČETNICI IZ VLASTI: Dogodine u Briselu

Objavljeno prije

3 sedmice

na

27 Decembra, 2024

Objavio:

Ispalo je kao da je najnovija prezentacija neočetnika iz NSD-a najviše uznemirila premijera Milojka Spajića. Samo što im on nije zamjerio veličanje ideologije zločina, o kojoj bi kao rođeni Pljevljak morao znati ponešto, već fizički izgled. „Vala ste se dobro spremili sa tim ćevap-tjelesinama i rumenim obraščićima“

 

 

Četa mala ali odabrana, potpisao je Dario Vraneš, predsjednik Opštine Pljevlja i funkcioner Nove srpske demokratije (NSD), fotografiju sa partijskim kolegama Markom Kovačevićem, predsjednikom Opštine Nikšić, i  Jovanom Vučurovićem, poslanikom NSD i predsjednikom skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode. Da pokaže kako okupljeni ne dijele samo zajednički prostor nego i ideje, odnosno ideologiju, Vraneš je svoju objavu uljepšao adekvatnom muzičkom podlogom: sprem’te se sprem’te četnici. Za one što ne znaju nastavak, ako ih ima: silna će borba da bude…

Pošteno govoreći, ta borba već je počela. Nalik na 1941. godinu, za sada  (novo)četnici bolje stoje. Dobar dio zasluga za takvo stanje na terenu pripada Vranešu.

Otkako je, uz podršku Demokrata, GP URA i Pokreta Evropa sad, u aprilu prošle godine preuzeo funkciju prvog čovjeka Pljevalja, Dario Vraneš intenzivno i dosljedno demonstrira naum da svoj feud predstavi kao jednonacionalnu (srpsku) zajednicu koja se voljom dušmana, ali ne za dugo, nalazi van granica srpskog sveta. Zato se, od tada, u Pljevljima obilježavaju praznici Republike Srbije a ignoriše ili omalovažava sve što ima veze sa obnovom crnogorske državnosti, od NOB-a do danas.

Pljevlja su, veli Vraneš, “srpska zemlja” koju od etničke matice ne dijeli granica, nego “prevoj koji se zove Jabuka”. Ali to se, cijeni on, da riješiti. Da li kopanjem tunela koji bi “provjetrio Pljevlja”, ili brisanjem međa. “Nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod“, besjedio je Vraneš proljetos, nakon što je odsvirana himna Bože pravde, tokom pljevaljske proslave Dana državnosti Srbije. „U čast tog dana i mi smo se ovdje večeras okupili da kažemo i pokažemo da je ovaj praznik zajednički praznik, a himna Bože pravde zajednička himna svih Srba ma gdje živjeli“.

Prethodno je, na dan oslobođenja (dan opštine) Pljevalja, Vraneš obilježio polažući vijenac na mjesto na kome su partizani strijeljali 25 četnika i nacističkih kolaboracionista 1944.godine. “Pomolili smo se Bogu i zapalili svijeću za sve heroje koji su bili u četničkom pokretu i koji su život dali za slobodu”, poručio je. Nije mu smetalo što su među tim “herojima” i počinioci nepojmljivih zločina koje Pljevljaci dobro pamte.

Pomenimo, za primjer, Boža Bjelicu. Kod njega je, nakon likvidacije 1951.,  pronađen popis sa 54 žrtve. Ili Josif Babić, kome se sudilo za više od 500 ubistava. On je na sudu priznao i opisao 219 zločina. Najzanimljiviji je, može biti, sveštenik Milorad Vukojičić koga je Srpska pravoslavna crkva 2005. godine proglasila za “sveštomučenika postradalog za živu veru”. Vukojičić, u Crnoj Gori poznatiji kao Pop maca (nadimak nije dobio po maloj mački nego po velikom čekiću) osuđen je na smrt nakon što je optužen za 57 ubistava od kojih je većinu počinio klanjem. Maca se branio da je sve radio u strahu od Bjelice, Babića i njima sličnih.

Kada se Milosava Strunjaš iz Pljevalja obratila Sinodu SPC povodom kanonizacije popa Mace s pitanjem: „Može li ubica biti svetitelj“, odgovorio joj je sekretar Sinoda, protođakon Momir Lečić, obavještenjem da se Sinod „ne bavi istoriografskim analizama i ovlašćenjima“.

Drugi su zadaci i ciljevi njima na umu. Poput odlikovanja dodijeljenog Vranešu na ovogodišnjoj proslavi Svete Petke, gradske slave u Pljevljima. “U slozi i bratskoj ljubavi da čuvamo, radimo, gradimo naša Pljevlja, naše srpske zemlje, naše Kosovo i Metohiju. Da svakog momenta znamo da su sva naša stradanja zakopana u jednu grobnicu na Kosovu i Metohiji. Draga braćo i sestre, dogodine u Prizrenu”, poručio je razdragani laureat.

Sada se, nakon najnovijih optužbi za promociju četnika i njihovih zločina, Dario Vraneš brani objašnjenjima da je njegova “ideja borbe za slobodu i bolji život  vanvremenska”. A kritike doživljava kao dokaz da “vrijeme diskriminacije još nije prošlo.”

Kovačević i Vučurović ćute. Šta bi objašnjavali, uostalom?

Marka Kovačevića ovdašnja javnost zna koju godinu duže od njegovog kolege iz Pljevalja. Samo mjesec dana nakon što je postao predsjednik Opštine Nikšić (maj 2021.)  zadobio je regionalnu prepoznatljivost ponavljajući: “Nije bilo genocida u Srebrenici”. Uprkos tome što je negiranje ratnih zločina krivično djelo, Viši sud u Podgorici ga je oslobodio tih, ali i optužbi za izazivanje vjerske i nacionalne mržnje.

Uslijedilo je Kovačevićevo razračunavanje sa himnom Crne Gore. Njeno intoniranje prvi čovjek Nikšića pozdravio je ispruženim srednjim prstom. Što se u istražnom postupku pretvorilo u “malo duže namještanje sata na ruci”. Pa je nikšićko tužilaštvo odbacilo prijavu tamošnje policije.

A Kovačević je nagrađen poslaničkim mjestom u Skupštini Crne Gore. Nezakonito, tvrde u ASK-u, pošto poslanik ne može pokrivati druge javne funkcije. Pa šta onda? “Nekako lijepo stoji predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da Švabama to smeta”, podijelio je Kovačević jednu od prvih impresija iz parlamenta, aludirajući na porijeklo poslanika DPS Oskara Hutera i zgradu administracije koja je upravljala teritorijom Crne Gore nakon njene nasilne aneksije od strane Srbije.

Pošto je vidio da može, Kovačević je  podigao ljestvicu netrpeljivosti. U govoru povodom obilježavanja 166 godina od bitke na Grahovu, obratio se političkim neistomišljenicima a, po nekim interpretacijama, i svim građanima Crne Gore drugih vjera i nacija. “Bićemo strpljivi, čekaćemo uvijek otvorenog srca i otvorenih ruku sa pitanjem jesmo li braća. A ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda ćemo bogami u budućnosti prema njima i postupati kao prema Turcima“.

Evo šta je uslijedilo: trebalo je da prođu 33 dana prije nego što je nadležno tužilaštvo formiralo predmet protiv Kovačevića (16. jula). Još dva mjeseca putovao je njihov zahtjev Administrativnom odboru Skupštine Crne Gore da se Kovačeviću ukine imunitet. Od tada čekamo odluku parlameneta. “O tome ćemo odlučivati kad se steknu uslovi”, kazala je predsjednica Odbora Jelena Nedović (PES). “Stvar je administrativne prirode”. Baš jeste.

Ni Jovan Vučurović nije zalutao na fotografiju čete male… ”Poslanik Jovan Vučurović je u Skupštini Crne Gore negirao genocid u Srebrenici, tvrdio da ‘Crnogorci ne postoje’, a u nekim od ranijih istupa sa omalovažavanjem je govorio o jednoj od najmarginalizovanijih društvenih grupa – LGBT populaciji”, konstatovali su krajem 2020. iz civilnog sektora, protiveći se odluci da se Vučuroviću povjeri funkcija predsjednika Odbora za ljudska prava i slobode. Pogriješili su. Pošto može biti da su ga baš ti i takvi stavovi kvalifikovali da ga 30-to avgustovska većina prepozna kao pravog čovjeka na pravom mjestu.

S vremena na vrijeme on pritvrdi kako nijesu pogriješili. Kao nedavno, kad se obratio učesnicima protesta pred podgoričkom Gimnazijom koji su tražili ostavku/smjenu direktorice te škole. Njegove supruge. “Ako su krenuli, ako žele nečiju glavu, onda moraju biti spremni i na svoju žrtvu… Svakako, biće dočekani onako kako se dušmanin uvijek dočekivao u Crnoj Gori, Brdima, Krivošijama, Staroj Hercegovini…”, napisao je Vučurović. I institucije su zaćutale.

Ispalo je kao da je najnovija prezentaciji neočetnika iz NSD-a najviše uznemirila premijera Milojka Spajića. Samo što im on nije zamjerio veličanje ideologije zločina, o kojoj bi kao rođeni Pljevljak morao znati po nešto, već fizički izgled. „Vala ste se dobro spremili sa tim ćevap-tjelesinama i rumenim obraščićima“, napisao je Spajić na mreži X. Onda su se, po službenoj dužnosti, oglasili i Vranešovi koalicioni partneri.

Opštinski odbor PES u Pljevljima saopštio je da ne podržava “retrogradnu politiku”. Iz URA su poručili da “ne žele da daju legitimitet za njegove poteze kojima Pljevlja i Pljevljake stavlja u negativan fokus javnosti”, dok su Demokrate pozvali “sve funkcionere” da se u javnim saopštenjima i objavama “uzdržavaju od sadržaja koji će uzrokovati podjele”. I iz SNP-a su poručili da ostaju čvrsto na građanskom političkom kursu.

Dakle, nema razloga za brigu. Dogodine u Prizrenu. Ovaj, u Briselu. Milan Knežević, obećao je, na leđima nosi jednoga od onih što ne budu kadri stići na svojim nogama. Mada, on sumnja u opoziciju. Njegovi su, računa, spremni.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SUDBINA IZMJENA I DOPUNA PROSTORNO URBANISTIČKOG PLANA GLAVNOG GRADA: Kako Slaven kaže

Objavljeno prije

4 sedmice

na

20 Decembra, 2024

Objavio:

Iz vlade (resornog Ministarstva)  brojne primjedbe zainteresovane javnosti na ponuđeni dokument, nijesu željeli ni da ih čuju. Ko želi, može da im piše, saopštio je ministar Slaven Radunović, najavljujući skoro usvajanje pripremljenog PUP-a Podgorice

 

 

Obećano je pretvaranje Podgorice u „modernu metropolu“. Dobićemo građevinsko zemljište umjesto šuma u Rogamima i na Gorici. Višespratnicu umjesto gradskog bazena u Tološima (ulica Baku), stambena naselja umjesto igrališta i prostora za rekreaciju u Zagoriču, Zlatici, na Marezi. Potencijalna šetališta uz rijeke Moraču (Zlatica) i Širaliju (Rogami) takođe će postati prostori za stanovanje i komercijalne djelatnosti. Park prirode Zeta dobiće – kolektor. U dijelu zaštićenog prostora vodoizvorišta Mareza mogao bi nići dio novog grada Velje brdo.

Duž bulevara Podgorica –Tuzi, 300 metara sa lijeve i desne strane, umjesto vinograda uzgajaće se će –zgrade. Takođe na zahtjev Plantaža, i zemljište u Kokotima  (42 hektara) koje im je nekada dato na korišćenje, za podizanje vinograda, a sada se izgleda vodi kao njihovo vlasništvo, biće prenamijenjeno iz poljoprivrednog u zamljište „za centralne djelatnosti“ (magacini, hale…). Samo njima, ali ne i ostalim vlasnicima okolnog zemljišta. „Prođe li im što su zamislili, Plantaže će se proizvodnjom vina baviti samo iz hobija“, čuli smo od verziranih.

Ko se ne sjeća lekcija iz osnovne škole da je Crna Gora oskudna s poljoprivrednim zemljištem, moraće da ih pritvrdi. Usvoji li Vlada pripremljeni prijedlog izmjena i dopuna Prostorno urbanističkog plana Glavnog grada, na prostoru opštine Podgorica biće izgubljeno oko 10.000 hektara poljoprivrednog zemljišta (od sadašnjih oko 30 hiljada urbanizaciju će preživjeti 22.018 hektara). Najbolje poljoprivredno zemljište – čak i ono sa postojećim sistemima za navodnjavanje –postaće građevinsko.

Neke se stvari, opet, neće mijenjati. U PUP-u ostaje ucrtana saobraćajnica koja bi trebala da, dijagonalno, spoji kružni tok na ukrštanju ulica Džordža Vašingtona i Dalmatinske sa kružnim tokom na raskrsnici Moskovske i ulice 13. jula. Kada se ta saobraćajnica, daleke 1987. godine, prvi put pojavila u prostornom planu tadašnjeg Titograda, najavljivana je kao „obilaznica“. Sada bi išla preko kuća i kroz dvorišta. Ima toga još. Poznatog i nepoznatog (skrivenog), pošto se sve ponuđena planska dokumenta nijesu mogla otvoriti na običnim računarima, dok neke od izmjena u postojećim planovima (DUP-ovi) ne prati tekstualno objašnjenje.

Problema je bilo od starta. „Preporučili smo da se pitanja koja se tiču ne samo razvoja Glavnog grada već i čitave države, trebaju i mogu riješiti kroz cjelovit planski postupak što izmjene i dopune nijesu“, navodi u svom mišljenju (negativnom) član Savjeta za reviziju planskih dokumenata, mr Dragoljub Marković. „Cjelovit planski postupak, između ostalog, obuhvata analitičke faze i na osnovu njih preciznu i jasnu ocjenu stanja- konstatovane probleme, potrebe i mogućnosti razvoja i sl., što bi bio pouzdan osnov za iznalaženje i izbor optimalnih rješenja.Istovremena, izrada Prostornog plana  Crne Gore bila je prilika da se po principu susretnosti planiranja usklade strategije razvoja, organizacije i uređenja prostora sa državnog i nivoa Glavnog grada“.
Moglo je, ali nije. Izmjene PUP-a Podgorica, koji je inače trebao da važi do kraja ove godine, biće usvojene prije Prostornog plana Crne Gore. Nezvanično, žuri se zbog najavljenih izmjena Zakona o planiranju prostora i izgradnji, kojim će izrada PUP-ova, ponovo, biti vraćena u nadležnost lokalnih samouprava. Zvanično: razvoj ne može da čeka.

Ako se u minut do 12 ne dogodi kakvo čudo, javna rasprava o inoviranom Nacrtu Izmjena i dopuna prostorno urbanističkog plana Glavnog grada biće završena na dan izlaska ovog broja Monitora.

“Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine je održalo dvije centralne javne rasprave na kojima je zainteresovanoj javnosti i korisnicima prostora data mogućnost da daju promjedbe, predloge i sugestije na Nacrt plana”, saopšteno je iz kabineta ministra Slavena Radunovićauz konstataciju da Ministarstvo “neće održavati dodatne javne rasprave po ovom planskom dokumentu”.I obavještenje da zainteresovani za konkretne lokacije neposredan uvid  u ponuđeni  dokument mogu izvršiti u jednoj od tri kancelarije Ministarstva koje su za građane bile otvorene radnim danima od 08 do 15 časova.

Iz saopštenog bi se moglo zaključiti kako sve ide u najboljem redu pa će se, vjerovatno, obistiniti najave da će Vlada, možda i do kraja godine, usvojiti dopunjeni/novi PUP Podgorice. Realnost je bitno drugačija.

“Dvije centralne javne rasprave” o kojima piše Ministarstvo prostornog planiranja ostale su u pokušaju i, sve skupa, trajale manje od jednog sata. Svi zainteresovani nijesu mogli da stanu u sale u kojima su sastanci organizovani. Oni koji su ugrabili mjesta i uspjeli da dođu do riječi imali su bezbroj primjedbi na ponuđeni dokument: od toga da je on rađen uz kršenje predviđene procedure, preko mišljenja da favorizuje  privatne interese investitora u odnosu na građane Glavnog grada,do tvrdnji da su detalji (tzv. tačkaste izmjene) inoviranog PUP-a prezentovani sa namjerom da ostanu nepoznati široj javnosti.

“Odluka Ministarstva da ne organizuje novu (pravu) javnu raspravu o inoviranom nacrtu Izmjena i dopuna PUP-a Glavnog grada Podgorice predstavlja produbljivanje praksi ranijih vlasti koje su tražile način da obesmisle svaki upliv građana i struke u ono što odluče partijske vrhuške”, kaže Srđan Perić, lider Preokreta i odbornik u SO Podgorica. “  Podsjetimo se da je recimo projekat Velje Brdo predstavljen od strane premijera i ministra osam dana prije podgoričkih izbora, da nije jasno kako su šumsko zemljište prevodili u građevinsko, da nam nije jasno, čak i da je to zaista projekat koji bi se realizovao i da za tren, ali samo za tren, stavimo po strani primjedbe stručnjaka iz oblasti prostornog planiranja i zaštite životne sredine, kako bi on uopšte funkcionisao, ko u tako kratkom roku do sredine 2026.može dovršiti vodovodnu i kanalizacionu mrežu…”

Perić zaključuje: “Dakle, radi se o par excellence političkom marketingu koji u konačnom šalje dvojako pogrešnu poruku: da se može pretjerivanjem obesmišljavati svaka ideja – u ovom konkretnom slučaju ideja o socijalnom stanovanju, ali i da se u tom poslu funkcioneri ponašanju kao da je to privatna – a ne javna stvar. Potrebno je raditi sasvim suprotno.”

Ministar  Radunović sve  je to video na drugi način. Iz njegove perspektive žrtve su Ministarstvo, Vlada i vladajuća koalicija. “Čuli smo čak i besprizorno ucjenjivanje oko formiranja nove vlasti (u Podgorici – prim. Monitora). Ali, poručujem svima koji ucjenjuju, da ovo Ministarstvo, ova Vlada i građani Podgorice koji dugo čekaju na PUP, neće dozvoliti da ih bilo ko reketira”, kazao je Radunović. Uz opasku kako on ponuđeni dokument “nije ni pogledao”.

Možda je to trebalo da bude ministrov alibi, za tvrdnje kako je plan rađen u dogovoru sa potencijalnim investitorima i vlasnicima zemljišta kome je predviđena promjena namjene iz poljoprivrednog u građevinsko. Nijesu, međutim, svi izrečenu  poruku shvatili na takav način.

“Nakon što je Ministarstvo urbanizma predožilo loš planski dokument, kojim se nastavlja devastacija našeg Grada, a nakon toga odlučilo da (po prvi put ikad) ukine javnu raspravu, ministar Radunović je u Skupštini otišao korak dalje i kazao da ‘PUP pogledao nije’, jer to nije njegov posao”, saopštio je Luka Rakčević, aktuelni zamjenik gradonačelnice Podgorice. “PUP je Zakon u oblasti prostornog planiranja, koji je za Podgoricu – najvažniji planski dokument. Ovo je kao da ministar pravde predloži izmjene Krivičnog zakonika i kaže da ih pogledao nije, jer ih, jelte, priprema Radna grupa”.

Od Rakčevića smo, prethodno, saznali da je Glavni grad već dva puta dao negativno mišljenje na vladine prijedloge izmjena i dopuna PUP Podgorice.Razlog je, objasnio je Rakčević, to što vladini planeri nijesu u zatražene izmjene PUP-a (inicijator su bile lokalne vlasti Podgorice) unijeli ono što su tražili predstavnici Glavnog grada, ali su zato mijenjali i ucrtavali ono što od njih nije traženo.

Na kraju, Velje brdo je došlo  kao svojevrstan dar. Samo što nije besplatan.

 

Dragoljub Marković, član Savjeta za reviziju planskih dokumenata:
Nema  argumenata o potrebi izgradnje 20-tak hiljada stanova u Podgorici

Dragoljub Marković, član Savjeta za reviziju planskih dokumenata, u svom se mišljenju posebno osvrnuo na projekat Velje brdo, odnosno GUP Velje brdo kao sastavni dio PUP-a Podgorica, uz konstataciju da “u Planu nije iznijeta uvjerljiva argumentacija o potrebi izgradnje 20-tak hiljada novih stanova u Podgorici”.Prenosimo dio onoga što je napisao u svom  mišljenju.

“Na osnovu važećih planova i strategija može se zaključiti da je ideja o formiranju grada sa oko 36.000 stanovnika Velje Brdo, suprotna osnovnim strateškim opredjeljenjima i ciljevima razvoja:

– koncentracija tolikog broja novih stanovnika u Podgorici je suprotna opredjeljenju o ujednačenom regionalnom razvoju jer bi za posledicu imali dalju depopulaciju, i to radno sposobnog kontigenta iz naselja koja već duže imaju taj problem;

– dalji porast broja stanovnika u Podgorici bi uslovio razvoj novih funkcija i sadržaja u centru države i dodatno “ispraznio” postojeće sadržaje po gradovima iz kojih se iseljava stanovništvo (vrtići, škole, bolnice…), što je suprotno utvrđenom cilju i strateškom opredjeljenju o decentralizaciji Crne Gore;

– problem velikog broja podstanara i pored viška stanova u odnosu na broj domaćinstava u Podgorici, pa i drugim gradovima, treba prvenstveno rješavati poreskom politikom koja će stimulisati aktiviranje praznih stanova, fondovima za podršku podstanarima i sl.;

– sa aspekta opštih ciljeva i strateških opredjeljenja djeluje prihvatljivije da se sredstva koja bi trebala država da investira (600? miliona eura) u infrastrukturno opremanje planiranog naselja preusmjere u razvoj i uređenje naselja koja sada bilježe negativne razvojne i demografske trendove.

Na osnovu navedenog moja ocjena Plana je negativna.Ukoliko zajednički stav Recenzione komisije bude pozitivan, moj stav se može smatrati kao izuzeto mišljenje.”

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo