Povežite se sa nama

MONITORING

SVA BJEKSTVA IZ ZIKS-A: Zatvorenici na slobodi, šefovi nagrađeni

Objavljeno prije

na

Jovica Zindović, čuveni bjegunac iz ZIKS-a, trebalo bi uskoro da se vrati ,,kući”, u Crnu Goru, nakon što je nedavno uhapšen u susjednoj Srbiji, u Beogradu.

Zindovića je uhapsila tamošnja policija, a s obzirom na arsenal oružja koji je kod njega pronađen, policija sumnja da je pripremao novu likvidaciju. U stanu u Zvečanskoj 58, u kom je Zindović boravio, osim automatske puške, heklera sa prigušivačem i tri pištolja, te pet pancira, pronađena su i falsifikovana dokumenta na drugo ime sa fotografijom Zindovića.

Zindović je pobjegao iz zatvora u Bijelom Polju 7. oktobra prošle godine. Zbog njegovog bjekstva osuđeno je nekoliko službenika zatvora, ali nijesu do kraja ispitane tvrdnje zaposlenih da je bjekstvo Zindovića omogućio sam vrh ZIKS-a. Takođe, nije utvrđeno kako je Zindović, kao neko ko je osuđen za ubistvo, boravio u zatvoru u Bijelom Polju umjesto u Spužu. Zindović, inače bivši zet Darka Šarića, bio je u zatvoru zbog ubistva Luke Popovića, Šarićevog šuraka. Teretili su ga i za ubistvo Miša Vujačića, nekadašnjeg šefa crnogorskog podzemlja u Sloveniji, u septembru 2003. godine.

Osuđeni službenici su u sudnici tvrdili i da je Zindović uživao privilegovan tretman u zatvoru. Bivši šef sprovodničke službe bjelopoljskog zatvora Safet Dizdarević kazao je da je Zindović imao apartman sa mašinama za pranje i sušenje veša, i pranje posuđa. Dizdarević je tvrdio da bi on i čuvari bili mrtvi da su sustigli i pucali na odbjeglog Zindovića.

Tvrdili su da su oni samo kolateralna šteta, jer su izvršavali naređenja nadređenih. Zindović je pobjegao tokom posjete porodici. Nikada nije utvrđena odgovornost za to što je Zindović više puta posjećivao porodicu dok je bio u zatvoru. Načelnik bjelopoljskog zatvora Goran Šćekić optužio je direktora ZIKS-a Miljana Perovića da je on potpisao rješenja kojima je Zindoviću omogućeno da napusti zatvor nakon čega je pobjegao. Šćekić je kao jednog od glavnih krivaca označio i Dragoljuba Bulatovića, tadašnjeg pomoćnika direktora ZIKS-a, čija su naređenja, kako je rekao, izvršavali. Bulatović, prema propisima, ima važnu ulogu i odgovornost kada je u pitanju obezbjeđenje.

Perović je još na čelu ZIKS-a, a Bulatović je prešao u Vladu. U decembru prošle godine, ubrzo nakon bjekstva Zindovića, postavljen je na mjesto savjetnika potrpedsjednika Vlade Duška Markovića, šefa Savjeta za bezbjednost. I to na predlog Markovića. Šta ga je preporučilo, nije objašnjeno.

Tokom dvije decenije iz ovdašnjih zatvora pobjeglo je više od deset ljudi. Iako je u nekim slučajevima bilo jasno da se bjekstva nijesu mogla sprovesti bez odgovornosti uprave zatvora, niko od šefova nikada nije odgovarao, niti bio predmet istrage. Nerijetko su i nagrađivani boljim radnim mjestima. Kažnjavani su samo niži službenici koji su najčešće izvršavali nečija naređenja.

Još je jedan odbjegli zatvorenik ZIKS-a viđen ljetos u Beogradu. Beogradska policija sumnja da je upravo Vujović krajem jula u glavnom gradu Srbije ranio Beograđanina Darka Bulatovića (29) u jednom tamošnjem lokalu. Vujović je osuđen na 14 godina zatvora zbog ubistva Radomira Savovića. Pobjegao je naoružan iz bjelopoljskog zatvora u decembru prošle godine, automobilom koji je čekao ispred.

Ministar pravde Zoran Pažin svojevremeno je kazao da su kada je u pitanju bjekstvo Vujovića neusmnjivo utvrđeno da su postojali propusti nadležnih.

Zbog Vujovićevog bjekstva suspendovana su trojica službenika zatvora Nikola Konatar, Petar Šuković i Slaviša Kljajević. Internom kontrolom naoružanja kod službenika obezbjeđenja i magacina zatvora Bijelo Polje tada je utvrđeno da nedostaje pištolj marke TT 7,62mm, koji je shodno ličnom zaduženju, dužio Konatar.

Bjelopoljsko tužilaštvo nije međutim još našlo krivca za bjekstvo Vujovića.

Tada se takođe govorilo da će se razmotriti odgovornost Miljana Perovića, čija je ostavka odbijena nakon bjekstva Zindovića. Perović je još na mjestu šefa ZIKS-a.

Vujović je inače bio cimer Zindovića u zatvoru. Večernje novosti su pisale da je oružje koje je koristio kada je pobjegao ,,dužio od Zindovića”. Taj list je tvrdio da je Zindović oružje nabavio u zatvoru.

Jedno od poznatijih bjekstava iz ZIKS-a koje je takođe zaokupljalo pažnju javnosti je bjekstvo Veselina Vlahovića Batka, kojeg je sud u BiH osudio na 45 godina zatvora zbog monstruoznih ratnih zločina počinjenih nad nesrpskim stanovništvom u sarajevskim naseljima Grbavica, Vraca i Kovačići tokom 1992.

U Podgorici je 18. juna 2001. godine na sastanku predstavnika ministarstava pravde CG i BiH postignut dogovor da zvanično Sarajevo Podgorici ustupi dokumentaciju po kojoj bi se moglo suditi Vlahoviću. Bosanska delegacija nije ni stigla nazad, a iz zatvora u Spužu stigla je vijesti da je pobjegao Batko, poznatiji kako ,,monstrum s Grbavice”.

Više svjedoka i izvora tvrdilo je da je praktično istjeran iz zatvora. ,,To bjekstvo je organizovano”, tvrdio je za Monitor tadašnji direktor ZIKS-a, Željko Jočić: ,,Vlahović je u tačno određeno vrijeme, neometan od službenika kojima je isključivi posao da obezbjeđuju bedeme zatvorenog dijela KPD, pobjegao do vozila koje ga je čekalo, i nestao. Bio je potpuno siguran da će bez problema – uz nečiju pomoć – preskočiti bedem visine četiri metra i pretrčati brisani prostor od nekoliko stotina metara. Samo jedan metak ispaljen u znak upozorenja onemogućio bi to bjekstvo”, tvrdio je Jočić. ,,Zanimljiva je činjenica da policija tokom uviđaja nije uzela izjave od zatvorenika koji su prisustvovali bjekstvu, iako se osnovano sumnja da su neki od njih pomogli Vlahoviću”, ukazao je bivši direktor zatvora. Jočić je ubrzo završio u advokaturi, a do danas nije utvrđena odgovornost za Batkovo bjekstvo.

Nekoliko mjeseci prije Batka iz Kliničkog centra u Podgorici pobjegao je hrvatski novinar Antun Masle, koji je tada bio u istražnom zatvoru u Spužu. Protiv njega je Vojni sud u Podgorici pokrenuo istragu zbog špijunaže. Hrvatski mediji pisali su da se Masle nakon bjekstva vratio u Dubrovnik.

Privatni detektiv Vladan Pavićević podnio je u februaru 2010. godine krivičnu prijavu protiv nepoznatih osoba zaposlenih u ZIKS-u zbog toga što je u akciji hapšenja Darka Šarića uhapšen i Muhamed Agović koji je u to vrijeme morao biti u zatvoru. O tom slučaju Monitor je već pisao. Agovića je sud u Bijelom Polju osudio na 40 godina zatvora, a tu kaznu je Vrhovni sud preinačio na 20 godina. Za Agovićem, rođenim 1970. godine u Ivangradu, državljaninom SR Jugoslavije, raspisivane su potjernice zbog ubistva, teške pljačke, pljačke sa ubistvom, iznuđivanja…

,,Pitao sam Vrhovnog državnog tužioca kako je moguće da osoba pravosnažno osuđena na kaznu od 20 godina zatvora, koju je izdržavala u Kazneno-popravnom domu Spuž, i to u najbezbjednijem dijelu te ustanove, bude na slobodi od 30. juna prošle godine”, pojašnjavao je Pavićević u razgovoru za Monitor. Odgovor od tadašnje tužiteljice nije stigao.

Pavićević još nije dobio odgovor od Ranke Čarapić. U to vrijeme na čelu ZIKS-a nalazio se Božidar Vuksanović, koji je kasnije prešao na mjesto šefa Uprave policije.

Nekad policija odbjegle zatvorenici brzo uhvati. U decembru 2012. godine iz zatvora u Spužu pobjegao je Miomir Mitrović, ali je uhapšen i vraćen već istog dana. Mitrović je pobjegao oko 11.30 časova, a njegov nestanak primijećen je skoro dva sata kasnije, kada je bilo brojanje za ručak. Uprava policije o bjekstvu je obaviještena tek nešto poslije 16 časova, jer su do tada službenici ZIKS-a pretraživali unutrašnjost zidina spuškog zatvora.

,,Nije nam jasno kako je pobjegao pored fizičkog obezbijeđenja i pored video nadzora”, sumnjali su tada zatvorenici Spuža. Jedan od njih kazao je da je teško zamisliti bjekstvo u prijepodnevnim časovima, preko ograde visoke četiri metra.

Dražen Vojvodić pobjegao je iz psihijatrijske bolnice u Kotoru u junu iste godine. Služio je četvorogodišnju kaznu zbog teškog razbojništva. Dvadesetak dana nakon bjekstva vraćen je iza rešetaka.

Među onima koji su brzo pronađeni bio je i bjegunac Žarko Nilević koji je iz ZIKS-a pobjegao 11. maja 2008. godine. Uhapšen je nekoliko sati kasnije u šumi u selu Pričelje u Piperima.

U junu 2005. godine zatvorenici Smajo Babić, Stevo Poček i Milan Ristić pobjegli su iz Poluotvorenog odjeljenja. Babić je izdržavao kaznu od 20 godina zatvora zbog svirepog ubistva, a i Ristić je bio u Spužu zbog ubistva.

Nakon bjekstva, njih trojica su se uputili ka Nikšiću. Babić se utopio u tamošnjem jezeru Krupac.

Dešavalo se da neki od bjegunaca budu vraćeni i nakon decenije. Tako je 2008. u Novom Sadu uhapšen Vladeta Milačić, koji je iz spuškog zatvora pobjegao 1995. godine. I on je bio osuđen zbog ubistva. Zbog njegovog bjekstva krivično su odgovarala trojica stražara, koji su kasnije oslobođeni optužbi.

Čini se očitim da se bjegunci mogu naći kad se traže. I pobjeći kad se puste.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo