Na predstojećim izborima, u odnosu na one iz oktobra 2012, jedno će ostati isto – biraće se 81 poslanik. Od izborne volje građana prije četiri godine nije ostao ni kamen na kamenu. Osim tradicionalno nikakvog povjerenja u izborni proces.
Rastanci i sastanci na političkoj sceni proizveli su kod birača dodatne dileme – kako da znaju za koga zapravo glasaju i kuda će njihovi izabranici odnijeti njihov glas. Sasvim je uobičajeno čuti kako se političari bore samo za sopstvene privilegije i još četiri godine lagodnog života. Običan svijet, neupućen u tanane izborne računice, premišlja hoće li, ako na izborni dan ostane kod kuće, „dati glas Milu” iako za to nije voljan.
Političari još preslažu karte. Najnovije je da će zajedničku listu formirati SNP, Demos Miodraga Lekića i Građanski pokret URA sa Žarkom Rakčevićem na čelu. Predsjedništvo SD-a odlučilo je da preporuči Glavnom odboru da na izbore idu samostalno. Kako sada stoje stvari, na izbornom listiću biće preko 15 brojeva za zaokruživanje.
Na prethodnim izborima konkurisalo je 13 izbornih lista. U parlament je ušlo sedam. Bilo je preko 13 hiljada ,,rasutih” glasova. Na izborima 2012. zabilježena je visoka izlaznost od preko 70 odsto.
Predrag Bulatović, funkcioner Demokratskog fronta, političar koji odavno u Crnoj Gori važi za stručnjaka za izborne računice, objašnjava u izjavi za Monitor da su stepen izlasnosti i postojanje bar jedne jake izborne liste koja će konkurisati vladajućoj, najvažniji faktori kojima se može uticati na to da rasuti glasovi ne završe u mandatima DPS-a.
„Kod proporcionalnog izbornog sistema i D’Ontove formule postoji određena zakonitost po kojoj se glasovi onih stranaka koje ne uđu u parlament pretvaraju u mandate onih stanaka koje su prešle cenzus”, kaže on. „Princip je: ako postoji jedna ubjedljivo najjača lista, najveći procenat rasutih glasova se pretvara u mandate te liste. Na primjer, 2009. godine, blizu 10 mandata raspodijeljeno je od rasutih glasova – dvije trećine, šest ili sedam, pripalo je DPS- ovoj koaliciji, a tri mandata SNP-u. To je bio najbolji rezultat DPS-a i najubjedljiviji poraz opozicije. Za ovaj primjer bitna je činjenica da je stepen izlaznosti bio 65 odsto, najniži ikad u Crnoj Gori”, pojašnjava Bulatović.
Prema njegovim riječima, na izborima 2012. godine DF je bio jaka politička grupacija i upravo zbog toga DPS nije imao značajan broj mandata po osnovu rasutih glasova.
„Za ove izbore takođe će biti veliki stepen izlaznosti, mora biti i iznad 73 odsto. Vjerujem da hoće jer je ponuda, bez obzira kako će ko da nastupi, mnogo veća, uz uslov da svim protivnicima DPS-a glavna meta bude DPS, a ne borba za preraspodjelu biračkog tijela između opozicije”, kaže Bulatović i precizira: „Cifra od 73 odsto islaznosti je važna zato što DPS i sa izbornom krađom i zloupotrebom državnih resursa ,ne može imati više od 25 odsto ukupnog biračkog tijela. To je oko 140.000. Stepen izlaznosti je bitan jer tih 140 hiljada, ukoliko je izlaznost 65 procenata, donosi DPS-u 41 do 42 odsto glasova. Na stepen izlaznosti veći od 73 procenta, to je 35 odsto. DPS ima mehanizam da izvede sigurne birače, ali se mogućnost zloupotreba smanjuje većom izlaznošću”.
Druga važna stvar, po Bulatovićevom mišljenju, je postojanje bar jedne jake liste koja će biti nasuprot DPS-u. „Prema istraživanjima kojima DF raspolaže, pozicionirali smo se iznad 20 odsto, a nije isključeno da se pojavi još jedna jaka opoziciona lista. U tom slučaju, DPS neće biti ni ubjedljivo najjači, niti će ovoga puta koristiti benefite koje daje D’Ontova formula. Posebno zato što, po mom mišljenju, cenzus neće preći njihovi partneri Socijaldemokrate, Pozitivna i još neke male vanparlamentarne stranke koje preferiraju DPS. U tom slučaju, takozvani rasuti glasovi bili bi ravnomjerno raspoređeni na DPS, DF i ostale opozicione grupe”.
Čaršija, međutim, razmatra druge mogućnosti. Šaptačka mašinerija koja pred svake izbore pronosi kako je Milo jači nego ikad, ovih dana ima i verziju po kojoj je DPS toliko jak da će dio svojih glasova pokloniti domaćim ljubimcima – Socijaldemokratama i Pozitivnoj.
Bulatović odbacuje takvu mogućnost. „Jedini način da Pozitivna i SD uđu u parlament je predizborna koalicija sa DPS-om, a to znači da im DPS pokloni mandate za šta ne postoji racionalan razlog. Na osnovu istraživanja koje kontinuirano radimo, DPS bi, ako bi ove dvije stranke uzeo u koaliciju, osvojio manje glasova nego sam. Sa druge strane, teorijski nije moguće da DPS dodaje glasove bilo kome jer ima manjak glasova”.
Više sagovornika sa kojima je Monitor razgovarao smatraju posebno interesantnim birače koje svrstavaju u grupu „bivših liberala”, odnosno ljudi koji su procrnogorski orjentisani, a nijesu za DPS. Na pitanje da li su oni mogući apstinenti ili će, ipak, još jednom, pokušati da svojim glasom pokažu otpor režimu uz začepljen nos, nije lako pretpostaviti odgovor.
„Glasala sam za LSCG, pa za PZP, pa za Pozitivnu. Sad najvjerovatnije neću ni izaći na izbore. Za PZP ne mogu da glasam zbog njihove koalicije sa Novom. Pozitivna je najveće političko razočarenje koje sam doživjela, jer u novijoj istoriji nije zabilježena takva prodaja glasova. Glasači moje orijentacije su bez alternative. To može biti mač sa dvije oštrice. Dovoljno je sjetiti se Srbije u kojoj su građani, razočarani Tadićevom vladavinom, na vlast doveli Nikolića i Vučića. To je najcrnji scenario, pa se možda i predomislim”, kaže jedna od Monitorovih sagovornica.
Da stvari nijesu jednoobrazne u toj grupi glasača svjedoči jedan od sagovorinika koji kaže: „Jedina opcija za koju bih mogao da glasam je DF. Ne gledam ih kroz srpsko-crnogorsku prizmu, nego kao dosljedne protivnike vlasti”.
Na dio nedepeesovanih crnogorskih glasova računa i SDP. „U Crnoj Gori postoji grupa glasača, njih oko 10 do 13 odsto koji nikad neće glasati srpske stranke, a sad su nešto ljuti na Mila i DPS. Jednom su dali glasove PZP-u za 11 mandata, poslije Pozitivnoj za sedam. Računamo na dio tih glasova”, kaže za Monitor Džavid Šabović, poslanik SDP-a.
Iako izvori bliski vlasti vole da ih predstave kao partiju koja odlazi u istoriju u SDP-u su sigurni da brigu oko cenzusa ne moraju da brinu.
„Po DPS-ovim računicama možemo da osvojimo pet, po našim šest ili sedam odsto glasova. Izgleda da će svako da kidiše na naše birače – i DPS i Bošnjačka stranka i URA. Ako uzmemo rezultate tamo gdje smo išli sami imamo uvijek 20 odsto od onoga što osvoji DPS, a ponegdje skoro jednako, kao u Petnjici i Plavu”, kaže Šabović.
„Očekujem konačno poraz DPS-a i pravljenje nove vlasti, pa me ponekad čudi kad, najviše iz Demokratskog fronta, napadaju opoziciju, a ne DPS. S kim misle da prave koaliciju ako pobijedimo DPS – zato bolje da malo otupe oštricu jer poslije 16. oktobra će biti drugačija Crna Gora”. Na pitanje, da li se pribojava apstinencije birača odgovara: „ Iako se građani pomalo ljute na sve – nemaština, kriza, jesen, škola – na nama je da ih ubijedimo da je pravi trenutak. Kad, ako ne sad”.
Za prelazak cenzusa i ulazak u parlament na ovim izborima će, uz uslov visoke izlaznosti, biti potrebno više od 12 hiljada glasova.
Crnogorskim opozicionim biračima, kao da kajanje ne gine. Ako ne izađu, Đukanović ima sugurne glasove i pobjeđuje nadmoćno. Ako prekriže listić, glas je nevažeći, kao da nijesu izašli. Ako glasaju za malu partiju, velike su šanse da glas obezbijedi mandat DPS-u.
Ako vam se ništa od toga ne sviđa – opoziciona ponuda, kakva god da je, tu je. Zvuči jednostavno: ko hoće da smrša, mora manje da jede. Fakat da je teško, ne mijenja stvar.
Miloš BAKIĆ
HORIZONTI4 sedmice
FOKUS4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice