Povežite se sa nama

MONITORING

PREDIZBORNI RAČUNI: Glasanje i kajanje

Objavljeno prije

na

Na predstojećim izborima, u odnosu na one iz oktobra 2012, jedno će ostati isto – biraće se 81 poslanik. Od izborne volje građana prije četiri godine nije ostao ni kamen na kamenu. Osim tradicionalno nikakvog povjerenja u izborni proces.

Rastanci i sastanci na političkoj sceni proizveli su kod birača dodatne dileme – kako da znaju za koga zapravo glasaju i kuda će njihovi izabranici odnijeti njihov glas. Sasvim je uobičajeno čuti kako se političari bore samo za sopstvene privilegije i još četiri godine lagodnog života. Običan svijet, neupućen u tanane izborne računice, premišlja hoće li, ako na izborni dan ostane kod kuće, „dati glas Milu” iako za to nije voljan.

Političari još preslažu karte. Najnovije je da će zajedničku listu formirati SNP, Demos Miodraga Lekića i Građanski pokret URA sa Žarkom Rakčevićem na čelu. Predsjedništvo SD-a odlučilo je da preporuči Glavnom odboru da na izbore idu samostalno. Kako sada stoje stvari, na izbornom listiću biće preko 15 brojeva za zaokruživanje.

Na prethodnim izborima konkurisalo je 13 izbornih lista. U parlament je ušlo sedam. Bilo je preko 13 hiljada ,,rasutih” glasova. Na izborima 2012. zabilježena je visoka izlaznost od preko 70 odsto.

Predrag Bulatović, funkcioner Demokratskog fronta, političar koji odavno u Crnoj Gori važi za stručnjaka za izborne računice, objašnjava u izjavi za Monitor da su stepen izlasnosti i postojanje bar jedne jake izborne liste koja će konkurisati vladajućoj, najvažniji faktori kojima se može uticati na to da rasuti glasovi ne završe u mandatima DPS-a.

„Kod proporcionalnog izbornog sistema i D'Ontove formule postoji određena zakonitost po kojoj se glasovi onih stranaka koje ne uđu u parlament pretvaraju u mandate onih stanaka koje su prešle cenzus”, kaže on. „Princip je: ako postoji jedna ubjedljivo najjača lista, najveći procenat rasutih glasova se pretvara u mandate te liste. Na primjer, 2009. godine, blizu 10 mandata raspodijeljeno je od rasutih glasova – dvije trećine, šest ili sedam, pripalo je DPS- ovoj koaliciji, a tri mandata SNP-u. To je bio najbolji rezultat DPS-a i najubjedljiviji poraz opozicije. Za ovaj primjer bitna je činjenica da je stepen izlaznosti bio 65 odsto, najniži ikad u Crnoj Gori”, pojašnjava Bulatović.

Prema njegovim riječima, na izborima 2012. godine DF je bio jaka politička grupacija i upravo zbog toga DPS nije imao značajan broj mandata po osnovu rasutih glasova.

„Za ove izbore takođe će biti veliki stepen izlaznosti, mora biti i iznad 73 odsto. Vjerujem da hoće jer je ponuda, bez obzira kako će ko da nastupi, mnogo veća, uz uslov da svim protivnicima DPS-a glavna meta bude DPS, a ne borba za preraspodjelu biračkog tijela između opozicije”, kaže Bulatović i precizira: „Cifra od 73 odsto islaznosti je važna zato što DPS i sa izbornom krađom i zloupotrebom državnih resursa ,ne može imati više od 25 odsto ukupnog biračkog tijela. To je oko 140.000. Stepen izlaznosti je bitan jer tih 140 hiljada, ukoliko je izlaznost 65 procenata, donosi DPS-u 41 do 42 odsto glasova. Na stepen izlaznosti veći od 73 procenta, to je 35 odsto. DPS ima mehanizam da izvede sigurne birače, ali se mogućnost zloupotreba smanjuje većom izlaznošću”.

Druga važna stvar, po Bulatovićevom mišljenju, je postojanje bar jedne jake liste koja će biti nasuprot DPS-u. „Prema istraživanjima kojima DF raspolaže, pozicionirali smo se iznad 20 odsto, a nije isključeno da se pojavi još jedna jaka opoziciona lista. U tom slučaju, DPS neće biti ni ubjedljivo najjači, niti će ovoga puta koristiti benefite koje daje D'Ontova formula. Posebno zato što, po mom mišljenju, cenzus neće preći njihovi partneri Socijaldemokrate, Pozitivna i još neke male vanparlamentarne stranke koje preferiraju DPS. U tom slučaju, takozvani rasuti glasovi bili bi ravnomjerno raspoređeni na DPS, DF i ostale opozicione grupe”.

Čaršija, međutim, razmatra druge mogućnosti. Šaptačka mašinerija koja pred svake izbore pronosi kako je Milo jači nego ikad, ovih dana ima i verziju po kojoj je DPS toliko jak da će dio svojih glasova pokloniti domaćim ljubimcima – Socijaldemokratama i Pozitivnoj.

Bulatović odbacuje takvu mogućnost. „Jedini način da Pozitivna i SD uđu u parlament je predizborna koalicija sa DPS-om, a to znači da im DPS pokloni mandate za šta ne postoji racionalan razlog. Na osnovu istraživanja koje kontinuirano radimo, DPS bi, ako bi ove dvije stranke uzeo u koaliciju, osvojio manje glasova nego sam. Sa druge strane, teorijski nije moguće da DPS dodaje glasove bilo kome jer ima manjak glasova”.

Više sagovornika sa kojima je Monitor razgovarao smatraju posebno interesantnim birače koje svrstavaju u grupu „bivših liberala”, odnosno ljudi koji su procrnogorski orjentisani, a nijesu za DPS. Na pitanje da li su oni mogući apstinenti ili će, ipak, još jednom, pokušati da svojim glasom pokažu otpor režimu uz začepljen nos, nije lako pretpostaviti odgovor.

„Glasala sam za LSCG, pa za PZP, pa za Pozitivnu. Sad najvjerovatnije neću ni izaći na izbore. Za PZP ne mogu da glasam zbog njihove koalicije sa Novom. Pozitivna je najveće političko razočarenje koje sam doživjela, jer u novijoj istoriji nije zabilježena takva prodaja glasova. Glasači moje orijentacije su bez alternative. To može biti mač sa dvije oštrice. Dovoljno je sjetiti se Srbije u kojoj su građani, razočarani Tadićevom vladavinom, na vlast doveli Nikolića i Vučića. To je najcrnji scenario, pa se možda i predomislim”, kaže jedna od Monitorovih sagovornica.

Da stvari nijesu jednoobrazne u toj grupi glasača svjedoči jedan od sagovorinika koji kaže: „Jedina opcija za koju bih mogao da glasam je DF. Ne gledam ih kroz srpsko-crnogorsku prizmu, nego kao dosljedne protivnike vlasti”.

Na dio nedepeesovanih crnogorskih glasova računa i SDP. „U Crnoj Gori postoji grupa glasača, njih oko 10 do 13 odsto koji nikad neće glasati srpske stranke, a sad su nešto ljuti na Mila i DPS. Jednom su dali glasove PZP-u za 11 mandata, poslije Pozitivnoj za sedam. Računamo na dio tih glasova”, kaže za Monitor Džavid Šabović, poslanik SDP-a.

Iako izvori bliski vlasti vole da ih predstave kao partiju koja odlazi u istoriju u SDP-u su sigurni da brigu oko cenzusa ne moraju da brinu.

„Po DPS-ovim računicama možemo da osvojimo pet, po našim šest ili sedam odsto glasova. Izgleda da će svako da kidiše na naše birače – i DPS i Bošnjačka stranka i URA. Ako uzmemo rezultate tamo gdje smo išli sami imamo uvijek 20 odsto od onoga što osvoji DPS, a ponegdje skoro jednako, kao u Petnjici i Plavu”, kaže Šabović.

„Očekujem konačno poraz DPS-a i pravljenje nove vlasti, pa me ponekad čudi kad, najviše iz Demokratskog fronta, napadaju opoziciju, a ne DPS. S kim misle da prave koaliciju ako pobijedimo DPS – zato bolje da malo otupe oštricu jer poslije 16. oktobra će biti drugačija Crna Gora”. Na pitanje, da li se pribojava apstinencije birača odgovara: „ Iako se građani pomalo ljute na sve – nemaština, kriza, jesen, škola – na nama je da ih ubijedimo da je pravi trenutak. Kad, ako ne sad”.

Za prelazak cenzusa i ulazak u parlament na ovim izborima će, uz uslov visoke izlaznosti, biti potrebno više od 12 hiljada glasova.

Crnogorskim opozicionim biračima, kao da kajanje ne gine. Ako ne izađu, Đukanović ima sugurne glasove i pobjeđuje nadmoćno. Ako prekriže listić, glas je nevažeći, kao da nijesu izašli. Ako glasaju za malu partiju, velike su šanse da glas obezbijedi mandat DPS-u.

Ako vam se ništa od toga ne sviđa – opoziciona ponuda, kakva god da je, tu je. Zvuči jednostavno: ko hoće da smrša, mora manje da jede. Fakat da je teško, ne mijenja stvar.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo