Povežite se sa nama

MONITORING

PREDIZBORNI RAČUNI: Glasanje i kajanje

Objavljeno prije

na

Na predstojećim izborima, u odnosu na one iz oktobra 2012, jedno će ostati isto – biraće se 81 poslanik. Od izborne volje građana prije četiri godine nije ostao ni kamen na kamenu. Osim tradicionalno nikakvog povjerenja u izborni proces.

Rastanci i sastanci na političkoj sceni proizveli su kod birača dodatne dileme – kako da znaju za koga zapravo glasaju i kuda će njihovi izabranici odnijeti njihov glas. Sasvim je uobičajeno čuti kako se političari bore samo za sopstvene privilegije i još četiri godine lagodnog života. Običan svijet, neupućen u tanane izborne računice, premišlja hoće li, ako na izborni dan ostane kod kuće, „dati glas Milu” iako za to nije voljan.

Političari još preslažu karte. Najnovije je da će zajedničku listu formirati SNP, Demos Miodraga Lekića i Građanski pokret URA sa Žarkom Rakčevićem na čelu. Predsjedništvo SD-a odlučilo je da preporuči Glavnom odboru da na izbore idu samostalno. Kako sada stoje stvari, na izbornom listiću biće preko 15 brojeva za zaokruživanje.

Na prethodnim izborima konkurisalo je 13 izbornih lista. U parlament je ušlo sedam. Bilo je preko 13 hiljada ,,rasutih” glasova. Na izborima 2012. zabilježena je visoka izlaznost od preko 70 odsto.

Predrag Bulatović, funkcioner Demokratskog fronta, političar koji odavno u Crnoj Gori važi za stručnjaka za izborne računice, objašnjava u izjavi za Monitor da su stepen izlasnosti i postojanje bar jedne jake izborne liste koja će konkurisati vladajućoj, najvažniji faktori kojima se može uticati na to da rasuti glasovi ne završe u mandatima DPS-a.

„Kod proporcionalnog izbornog sistema i D'Ontove formule postoji određena zakonitost po kojoj se glasovi onih stranaka koje ne uđu u parlament pretvaraju u mandate onih stanaka koje su prešle cenzus”, kaže on. „Princip je: ako postoji jedna ubjedljivo najjača lista, najveći procenat rasutih glasova se pretvara u mandate te liste. Na primjer, 2009. godine, blizu 10 mandata raspodijeljeno je od rasutih glasova – dvije trećine, šest ili sedam, pripalo je DPS- ovoj koaliciji, a tri mandata SNP-u. To je bio najbolji rezultat DPS-a i najubjedljiviji poraz opozicije. Za ovaj primjer bitna je činjenica da je stepen izlaznosti bio 65 odsto, najniži ikad u Crnoj Gori”, pojašnjava Bulatović.

Prema njegovim riječima, na izborima 2012. godine DF je bio jaka politička grupacija i upravo zbog toga DPS nije imao značajan broj mandata po osnovu rasutih glasova.

„Za ove izbore takođe će biti veliki stepen izlaznosti, mora biti i iznad 73 odsto. Vjerujem da hoće jer je ponuda, bez obzira kako će ko da nastupi, mnogo veća, uz uslov da svim protivnicima DPS-a glavna meta bude DPS, a ne borba za preraspodjelu biračkog tijela između opozicije”, kaže Bulatović i precizira: „Cifra od 73 odsto islaznosti je važna zato što DPS i sa izbornom krađom i zloupotrebom državnih resursa ,ne može imati više od 25 odsto ukupnog biračkog tijela. To je oko 140.000. Stepen izlaznosti je bitan jer tih 140 hiljada, ukoliko je izlaznost 65 procenata, donosi DPS-u 41 do 42 odsto glasova. Na stepen izlaznosti veći od 73 procenta, to je 35 odsto. DPS ima mehanizam da izvede sigurne birače, ali se mogućnost zloupotreba smanjuje većom izlaznošću”.

Druga važna stvar, po Bulatovićevom mišljenju, je postojanje bar jedne jake liste koja će biti nasuprot DPS-u. „Prema istraživanjima kojima DF raspolaže, pozicionirali smo se iznad 20 odsto, a nije isključeno da se pojavi još jedna jaka opoziciona lista. U tom slučaju, DPS neće biti ni ubjedljivo najjači, niti će ovoga puta koristiti benefite koje daje D'Ontova formula. Posebno zato što, po mom mišljenju, cenzus neće preći njihovi partneri Socijaldemokrate, Pozitivna i još neke male vanparlamentarne stranke koje preferiraju DPS. U tom slučaju, takozvani rasuti glasovi bili bi ravnomjerno raspoređeni na DPS, DF i ostale opozicione grupe”.

Čaršija, međutim, razmatra druge mogućnosti. Šaptačka mašinerija koja pred svake izbore pronosi kako je Milo jači nego ikad, ovih dana ima i verziju po kojoj je DPS toliko jak da će dio svojih glasova pokloniti domaćim ljubimcima – Socijaldemokratama i Pozitivnoj.

Bulatović odbacuje takvu mogućnost. „Jedini način da Pozitivna i SD uđu u parlament je predizborna koalicija sa DPS-om, a to znači da im DPS pokloni mandate za šta ne postoji racionalan razlog. Na osnovu istraživanja koje kontinuirano radimo, DPS bi, ako bi ove dvije stranke uzeo u koaliciju, osvojio manje glasova nego sam. Sa druge strane, teorijski nije moguće da DPS dodaje glasove bilo kome jer ima manjak glasova”.

Više sagovornika sa kojima je Monitor razgovarao smatraju posebno interesantnim birače koje svrstavaju u grupu „bivših liberala”, odnosno ljudi koji su procrnogorski orjentisani, a nijesu za DPS. Na pitanje da li su oni mogući apstinenti ili će, ipak, još jednom, pokušati da svojim glasom pokažu otpor režimu uz začepljen nos, nije lako pretpostaviti odgovor.

„Glasala sam za LSCG, pa za PZP, pa za Pozitivnu. Sad najvjerovatnije neću ni izaći na izbore. Za PZP ne mogu da glasam zbog njihove koalicije sa Novom. Pozitivna je najveće političko razočarenje koje sam doživjela, jer u novijoj istoriji nije zabilježena takva prodaja glasova. Glasači moje orijentacije su bez alternative. To može biti mač sa dvije oštrice. Dovoljno je sjetiti se Srbije u kojoj su građani, razočarani Tadićevom vladavinom, na vlast doveli Nikolića i Vučića. To je najcrnji scenario, pa se možda i predomislim”, kaže jedna od Monitorovih sagovornica.

Da stvari nijesu jednoobrazne u toj grupi glasača svjedoči jedan od sagovorinika koji kaže: „Jedina opcija za koju bih mogao da glasam je DF. Ne gledam ih kroz srpsko-crnogorsku prizmu, nego kao dosljedne protivnike vlasti”.

Na dio nedepeesovanih crnogorskih glasova računa i SDP. „U Crnoj Gori postoji grupa glasača, njih oko 10 do 13 odsto koji nikad neće glasati srpske stranke, a sad su nešto ljuti na Mila i DPS. Jednom su dali glasove PZP-u za 11 mandata, poslije Pozitivnoj za sedam. Računamo na dio tih glasova”, kaže za Monitor Džavid Šabović, poslanik SDP-a.

Iako izvori bliski vlasti vole da ih predstave kao partiju koja odlazi u istoriju u SDP-u su sigurni da brigu oko cenzusa ne moraju da brinu.

„Po DPS-ovim računicama možemo da osvojimo pet, po našim šest ili sedam odsto glasova. Izgleda da će svako da kidiše na naše birače – i DPS i Bošnjačka stranka i URA. Ako uzmemo rezultate tamo gdje smo išli sami imamo uvijek 20 odsto od onoga što osvoji DPS, a ponegdje skoro jednako, kao u Petnjici i Plavu”, kaže Šabović.

„Očekujem konačno poraz DPS-a i pravljenje nove vlasti, pa me ponekad čudi kad, najviše iz Demokratskog fronta, napadaju opoziciju, a ne DPS. S kim misle da prave koaliciju ako pobijedimo DPS – zato bolje da malo otupe oštricu jer poslije 16. oktobra će biti drugačija Crna Gora”. Na pitanje, da li se pribojava apstinencije birača odgovara: „ Iako se građani pomalo ljute na sve – nemaština, kriza, jesen, škola – na nama je da ih ubijedimo da je pravi trenutak. Kad, ako ne sad”.

Za prelazak cenzusa i ulazak u parlament na ovim izborima će, uz uslov visoke izlaznosti, biti potrebno više od 12 hiljada glasova.

Crnogorskim opozicionim biračima, kao da kajanje ne gine. Ako ne izađu, Đukanović ima sugurne glasove i pobjeđuje nadmoćno. Ako prekriže listić, glas je nevažeći, kao da nijesu izašli. Ako glasaju za malu partiju, velike su šanse da glas obezbijedi mandat DPS-u.

Ako vam se ništa od toga ne sviđa – opoziciona ponuda, kakva god da je, tu je. Zvuči jednostavno: ko hoće da smrša, mora manje da jede. Fakat da je teško, ne mijenja stvar.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

SELEKTIVNO PAMĆENJE 1999.: Vide se NATO bombe ali ne i Miloševićevi masovni zločini

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori  i Srbiji obilježen je početak NATO  udara  na SRJ.  Zvaničnici su pominjali žrtve, pale u odbrani SRJ.   Niko nije pomenuo albanske žrtve niti činjenicu da je rat na Kosovu bio četvrti Miloševićev rat devedesetih i da je njegov režim dugo 90-tih prizivao vojnu intervenciju sa strane svojim postupcima i ratnom politikom

 

U nedjelju 24. marta se navršilo 25 godina od intervencije NATO pakta protiv Miloševićeve krnje Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora. Do ove godine nijedna zvanična vlast u Crnoj Gori nije obilježavala godišnjice, niti je otvarala vrata kasarni u Danilovgradu , Maslinama i Podgorici, kako bi delegacije Nove srpske demokratije (NSD) i drugih sličnih stranaka položile vijence nastradalima tokom 78-dnevnog sukoba sa Alijansom. Vlada Milojka Spajića takođe nije organizovala zvanične ceremonije, akademije i skupove, ali je napravila malu promjenu. Ovaj put je lider NSD-a Andrija Mandić, sada u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore, prošao kapiju kasarne u Danilovgradu i položio vijenac u prisustvu garde. Na vijencu je pisalo „Herojskim braniocima Crne Gore 1999. godine“ dok je u saopštenju kabineta navedeno da se predsjednik Mandić poklonio prvoj žrtvi NATO bombardovanja – vojniku Saši Stajiću, i da je ovo prvi put da visoki državni funkcioner Crne Gore odaje poštovanje nevinim žrtvama i herojima odbrane zemlje 1999. god. Vijenac sa malo drugačijim natpisom – „Herojima odbrane naše zemlje 1999. godine“ i bez pominjanja Crne Gore, je položen i u Maslinama. Ova put je to urađeno u „znak sjećanja na nevine žrtve i junake koji su prije 25 godina branili nebo, kopno i more Savezne Republike Jugoslavije“. Mandić je istakao  da se sa ponosom sjeća junaka koji su dali sve, uključujući i vlastiti život „u odbrani naše zajedničke zemlje“.

Vijence u obje kasarne je položio,  u odvojenoj ceremoniji, i ministar odbrane Dragan Krapović. Krapovićeva poruka je bila značajno drugačija od Mandićeve. Rekao je da je Crna Gora , premda kroz bol i patnju, pronašla put ka boljoj budućnosti. „Odbili smo da dozvolimo da nas mržnja i strah parališu, birajući umjesto toga put mira, i put saradnje“ rekao je Krapović uz naglasak da smo „postali kredibilna članica Sjevernoatlantske alijanse, uzimajući u svoje ruke kormilo sudbine“. Za njega je članstvo afirmacija odlučnosti da se gradi „društvo, utemeljeno na univerzalnim vrijednostima, multietničkom skladu, bezbjednosti, miru i prosperitetu za sve“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podgorica, Budva, sukob u Vladi zbog bezbjednosnog sektora, optužbe na relaciji predsjednik države premijer. Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost

 

 

Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost.  Na državnom nivou Spajićev Pokret Evropa Sad (PES)  optužuje svog doskorašnjeg potpredsjednika i predsjednika CG Jakova Milatovića da radi protiv njih.  Sukob oko bezbjednosnog sektora zahladio je odnose između Demokrata i PES-a.  U Budvi se naširoko optužuju dva krila nekadašnjeg DF-a, pa DF i Demokrate. U Podgorici rascjep  PES-a ostavlja posljedice.

Da krenemo od posljednje vijesti. PES je nakon kritike Milatovića na račun ekonomskih reformi, optužio predsjednika države da radi protiv dojučerašnje partije, te da se udružio sa Građanskim pokretom URA i Pokretom za promjene (PzP) .

“Kampanja koju predsjednik države Jakov Milatović nastavlja da vodi protiv izvorne ideje svoje nekadašnje partije vidljivija je svakog dana”, saopštili su iz PES-a. “Nekadašnji zamjenik predsjednika PES-a se sada udružio sa Nebojšom Medojevićem, koji je najviše kritikovao program Evropa Sad 1 i sa Dritanom Abazovićem koji najviše osporava program Evropa Sad 2”.

Milatović je, navode dalje njegovi politički saborci, kritike  usmjerio “isključivo na formalno svoju partiju i 44. Vladu, čak i zbog imenovanja Predraga Drecuna koga je uključio u svoju kampanju i sa kojim je zajedno proslavljao izborne pobjede.”

Milatović je prethodno saopštio da smatra da je, bez dodatnih reformi u administraciji i obrazovanju, kao i smislenih razvojnih politika utemeljenih na sređenoj planskoj dokumentaciji i unaprijeđenom investicionom ambijentu, dugoročni održiv ekonomski razvoj, koji sa sobom donosi povećanje plata i penzija –  upitan.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USVOJEN BUDŽET ZA 2024. GODINU: Više novca, manje koristi za proizvođače

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivrednici kažu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova

 

 

Vlada je 14. marta usvojila agrobudžet za 2024. godinu. Konačno, kažu poljoprivrednici navodeći kako je samo jednom, 2001. godine, agrobudžet usvojen kasnije. U julu. Što je značajno doprinijelo da to, po ostvarenim rezultatima, za crnogorsku poljoprivredu bude najgora godina u ovom vijeku.

“Agrobudžet je donešen u zakonskom roku i nije bilo kašnjenja”, odgovara na primjedbe ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković. Ministar insistira da je u pitanju rekordan iznos izdvojen za mjere agrarne politike što bi, po njegovom mišljenju, “trebalo da dodatno unaprijedi ovaj sektor”.

“Ovim budžetom zadovoljni su samo ministri poljoprivrede i finansija”, kaže  za Monitor Budimir Mugoša, inženjer agronomije, proizvođač hrane, bivši ministar (2016.) i državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede. Agrobudžet je usvojen sa velikim zakašnjenjem, u martu umjesto u decembru, dok se predviđene premije i subvencije isplaćuju još kasnije, u novembru i decembru, obrazlaže Mugoša.

Prema njegovom mišljenju, problematičan je i rekordan iznos agrobudžeta. “Tu su uračunata i sredstva koja nijesu dio agrarne nego socijalne, zdravstvene  ili neke treće politike. Na primjer: staračke naknade, bezbjednost hrane i obavezna zdravstvena zaštita životinja, ispunjenje mjerila za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 12, projekti razvoja ruralne i putne infrastrukture, program besplatne distribucije voća, povrća i mliječnih prizvoda u školama… Oni, suštinski, nijesu dio agrobudžeta. Ali s njima on izgleda veći…”, navodi Mugoša uz ocjenu da agrobudžet vlastima, sadašnjim i bivšim, služi kao alat za “najjeftinije legalno kupljeni glas u Crnoj Gori”.

Iz Vlade se zaklanjaju iza brojeva. Ukupno, ovogodišnji  agrobudžet iznosi 75 miliona. Iz državne kase opredijeljeno je 51,35 miliona eura (“to je pravi agrobudžet”, tvrde kritičari), donacije donose još 15,55 a krediti 8,15 miliona eura. Samo što se pokazalo kako njih nije tako lako “zaraditi” i iskoristiti.

Imamo primjer programa IPARD II kroz koji je iz budžeta EU 2015. izdvojeno 37 miliona za crnogorsku poljoprivredu. Uz uslov: šta se ne potroši u dogovorenom roku vraća se. Iako je trajanje programa dva puta produžavano, još nije opredijeljeno više od trećine dostupnog novca (14,3 miliona). “Crna Gora će do kraja godine prema projekcijama Ministarstva poljoprivrede, unutar IPARD II programa potrošiti oko 11,7 miliona eura, dok će ostatak vratiti u budžet EU”, saopštio je ministar Joković krajam januara u parlamentu. Sada kaže da će EU biti vraćen “minimalan dio sredstava”, iako program ističe ove godine. Direktor Direktorata za plaćanje u Ministarstvu poljoprivrede Marko Radonjić još je veći optimista, pa očekuje da će do kraja godine biti utrošena sva preostala sredstva.

Kad već pominjemo EU, tamo postoje računice koje kažu da primarna poljoprivredna proizvodnja na svaki euro subvencija njihovoj ekonomiji vraća tri puta više. Naš ministar poljoprivrede je iznio podatak da nam  poljoprivreda donosi  preko 600 miliona godišnje. Tu nije uračunat  kumulativni efekat kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima. Po tome ispada kako, na svaki euro kojim poljoprivreda doprinese crnogorskoj ekonomiji, država kroz subvencije, podsticaje, staračke naknade i sva druga davanja, proizvođače pomogne sa osam centi (12 ako računamo donacije i kredite uključene u agrobudžet). Ili 3-4 puta manje od EU.

Može i ovako: mada poljoprivreda donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, crnogorski proizvođači hrane jedini su u regionu i zemljama EU koji državi plaćaju punu cijenu za gorivo koje pokreće njihovu mehanizaciju. Nije isključeno da tako, plaćajući akcizu na dizel gorivo, državi ne obezbijede najveći dio prihoda koji ona, kasnije, izdvaja za agrobudžet.

“Mislim da nema poljoprivrednika koji vjeruje da će akcize na gorivo biti vraćene za 2024. godinu jer od 2016. godine kada su poslednji put vraćene akcize, iako se svake godine obećava i najavljuje ista mjera”, ubijeđen je Mugoša. Naš sagovornik upozorava kako se, u potpunosti, ne može vjerovati ni onome što je zapisano u agrobudžetu. “Za livade i pašnjake prošle godine je obećano do 60, odnosno, 80 a isplaćeno – četiri eura”.

Jednako je nelogično da je PDV na mliječne proizvode veći od stope koja se naplaćuje na mlijeko. Time se,    zapravo, suprotno proklamovanim ciljevima, destimuliše prerada poljoprivrednih proizvoda. Potrošači se, faktički, primoravaju da kupuju i jedu uvezene proizvode.

Komentarišući ovogodišnji agrobudžet ratari ističu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova. Stočari se nadovezuju na priču. “Nekad sam sa 37 centi otkupne cijene mlijeka i premijom od devet centi mogao da zaradim. Sada, sa otkupnom cijenom od 48 centi i premijom od 20 poslujem sa gubitkom, pošto su troškovi rasli brže i više”, kaže jedan od sagovornika Monitora, vlasnik farme krava. Napominjući kako se u tom poslu “neće zadržati još dugo”. Nema računice.

Ministar Joković i te podatke komentariše iz druge perspektive: “Ovogodišnje premije uvećane su za gotovo sve pojedinačne stočarske kategorije. Tako je sada osnovna naknada za priplodne krave i junice, za one koji najmanje sedam mjeseci drže jedno i više grla te vrste, po grlu 100 eura, dok je prethodno bila 85. Na 150 eura je uvećana premija u sistemu držanja krava-tele…”. Ipak, već u susjednoj Srbiji premije su neuporedivo veće. Za kvalitetnu mliječnu kravu vlasnik od države dobija godišnju premiju veću od 360 eura (40.000 dinara). Farmeri traže da se ona poveća na makar 450 eura (55.000 dinara). U Srbiji su veće i premije po litru mlijeka. Pa, ko izdrži.

Listajući Agrobudžet za 2024. godinu lako je primijetiti da se neke stavke ponavljaju iz godine u godinu iako je riječ o jednokratnim troškovima. To znači da se posao ne završava. Tako opet – drugu, treću ili četvrtu godinu za redom – čitamo o kućama poljoprivrede u Beranama i Pljevljima, pogonu za zbrinjavanje životinjskih konsfikata (hrana isteklog roka trajanja, uginule životinje, nejestivi ostaci zaklanih životinja…) kome se još uvijek traži lokacija, izgradnji dvije ribarske luke na primorju (ulcinjska Porto Milena i Boka).

Iz agrobudžeta, na razočarenje zainteresovanih poljoprivrednika, isključene su makar tri mjere: podrška za preradu na gazdinstvu (mali pogoni za proizvodnju sira, džemova, sokova…); finansijska pomoć za nabavku junica tovnih rasa i podrška za nabavku traktora. Negdje je, nezvanično, razlog slabo interesovanje poljoprivrednika, a negdje zaključak da su pojedinci zloupotrebljavali taj vid pomoći. Pa su kažnjeni svi.

“Farmeri plaćaju nesposobnost države”, zaključuje Mugoša. Crna Gora je prošle godine uvezla hrane u vrijednosti 750 miliona eura. Deset ovogodišnjih agrobudžeta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo