Povežite se sa nama

DRUŠTVO

MEDIJI I DIKTATOR:Uguši, pa vladaj

Objavljeno prije

na

Propaganda ne patiše. Osim uobičajenih tema o tome kako je od Crne Gore bolja samo Crna Gora u NATO-u, ove sedmice na meti su opet, uz ostale antidržavne elemente, mediji koji nijesu po volji premijeru. Kako to već biva u izokrenutoj crnogorskoj stvarnosti, dželat se opet predstavio žrtvom.

Pobjeda, državni medij u koji je tokom protekle decenije nezakonito usuto desetine miliona eura, novca poreskih obveznika, i kojoj je država, ignorišući ekonomske kriterijume, sasula stotine hiljada eura godišnje za reklamiranje i oglašavanje očito ignorišući gledanije i čitanije medije, ,,istražuje” kako je državna kompanija Montenegro airlines navodno privilegovala Monitor, Vijesti i TV Vijesti, oglašavajući se u tim medijima više nego u ostalim.

Pobjeda je tako, istražujući po partijskim fasciklama Đukanovićevih najbližih saradnika, „otkrila” da su TV Vijesti i Vijesti tokom devet posljednjih godina od nacionalne avio kompanije za reklame dobile – 206.275 eura ukupno. Strašno. Pobjeda je toliko novca, 200 hiljada eura, dobila od državnih organa samo tokom jedne, 2011 godine. I to bez ikakve ekonomske logike, s obzirom na mali tiraž tada državne novine. Prema istraživanju koje je sproveo Centar za građansko obrazovanje, Vlada je te godine od 180 hiljada eura novca koje je ukupno uputila za oglašavanje, čak 130 dala Pobjedi, ignorišući mnogo čitanije i gledanije medije. Neke od javnih ustanova, poput Uprave za nekretnine, te su godine cjelokupan budžet za reklamiranje dale Pobjedi, ne dajući ni cent nikom od drugih, neuporedivo tiražnijih medija.

CGO je obznanio i da je tokom 2012. godine Pobjeda dobila 93. 000 eura od vladinih institucija za reklamiranje u odnosu na ukupno 21.000 eura koje su zajedno dobile tri druge privatne dnevne novine – Vijesti, Dan i Dnevne novine. Daleko tiražnije od Pobjede.

Kada se iznos od 200 hiljada eura podijeli na devet godina, ispada da su TV Vijesti i Vijesti ukupno dobile tri puta manju sumu nego što godišnje od državnih preduzeća dobije jedna Analitika, portal čiji je gazda od prošle godine, kao i Pobjedin, Grk Petros Statis, Đukanovićev glavni strani biznismen. Direktor Vijesti Željko Ivanović saopštio je da su i od te sume TV Vijesti i Vijesti od nacionalne avio kompanije dobijale tek nekoliko stotina eura mjesečno, dok se u 80 odsto radilo o kompenzacijama.

,,Bez jasnog mehanizma za dodjelu državne pomoći medijima, distribucija ovih sredstava ima potencijal da izazove ozbiljne devijacije na medijskom tržištu i ugrozi funkcionisanje jednih, ili unaprijedi poslovanje drugih medija na diskriminatornoj osnovi i suprotno politici konkurencije EU”, ukazivala je CGO u svojoj publikaciji Jednake šanse za sve medije u Crnoj Gori.

Ali ne radi se samo o lošim zakonima ili pravilima. Radi se o jasnoj namjeri Đukanovića da ućutka sve nezgodne svjedoke. Tokom protekle dvije i po decenije Đukanović je u tu svrhu razvio cijelu lepezu mehanizama. Pumpanje režimskih medija iz državne kase kako bi ojačao sopstvenu propagandu, i istovremeno pritiskao one koje ne kontroliše, samo je jedan od njih. Perfidnijih. Tu su i biznismeni, domaći i strani, od Željka Mitrovića do Statisa, da pomognu u zamjenu za privilegije. Batinanje, prijetnje, visoke sudske odštete spadaju u one manje suptilne. Sredinom jula ove godine Hjuman rajts voč (HRW) označio je premijera Crne Gore, uz premijera Srbije Aleksandra Vučića, kao jednog od visokih funkcionera Zapadnog Balkana koji vodi i kampanje protiv medija.

,,U nekim slučajevima u kampanjama protiv novinara učestvuju i najviši državni zvaničnici”, piše HRW i dodaje da su Đukanović i Vučić javno optuživali novinare da rade u stranom interesu.

HRW je ukazala na obrazac po kome u BiH, Crnoj Gori i Srbiji najviši državni zvaničnici izlažu novinare krivičnom progonu tužeći ih za klevetu pred sudovima. ,,Ti procesi čini se predstavljaju pokušaj finansijskog kažnjavanja kritički orijentisanih medija i odvođenja novinara na sud umesto da rade svoj posao”, naveo je HRW. ,,Nezavisni mediji i novinari često su izloženi kampanji klevetanja u medijima bliskim vlasti u tekstovima u kojima ih nazivaju izdajnicima ili ponižavajućim karikaturama, a u nekoliko slučajeva o ženama novinarima pisano je na vulgaran i uvredljiv način”, navodi ta organizacija.

Nije vjerovatno potrebno podsjećati na visoke sudske odštete koje su od Monitora, Vijesti i Dana tražili Đukanović ili njegovi najbliži rođaci, prijatelji i saradnici. Monitor je nedavno morao da plati premijerovoj sestri pet hiljada eura, jer je izvještavao i istraživao aferu Telekom, u kojoj je bez sumnje, prema riječima američkih vlasti ovdje, dokazana korupcija familije. To je pri tom samo jedna u nizu tužbi koje su stigle na adrese Monitora, Vijesti i Dana.

Dok je Pobjedu udomio grčkim partnerima, koji su usput pokupovali još tri crnogorska medija, koja sada služe kao propaganda režima, RTCG je Đukanović ogradio kumovima, prijateljima i partijskim saradnicima, da nikad od nje ne postane javni servis.

Ove sedmice član Savjeta RTCG Goran Đurović opet je ukazao da se stanje u toj kući ne mijenja, te da je RTCG, posebno njena informativna redakcija i dalje servis vlasti. U to smo se imali prilike uvjeriti ove jeseni i kada su u javnost procurila dva snimka koja pokazuju kako novinari RTCG, perjanice informativne redakcije, dogovaraju i naručuju pitanja i odgovore od političkih moćnika, tek glumeći ono što bi trebali biti – novinari javnog servisa.

,,Rad redakcije informativnog programa TVCG kontinuirano je predmet prigovora gledalaca i članova Savjeta Javnog servisa i hitno se mora mijenjati”,  saopštio je Đurović. On je rekao da je 17 gledalaca u 2015. uputilo prigovore na Dnevnik 2 i pojedine nedjeljne emisije koje proizvodi ova redakcija.

,,Bez obzira na preporuke i smjernice Savjeta RTCG date direktorki TVCG Radojki Rutović, stanje se ne popravlja. Posebno je problematično praćenje protesta DF-a od strane RTCG”, saopštio je Đurović. On je, između ostalog, pitao zašto se u Dnevniku 2 o protestima emituju komentari bivših političara i predstavnika vanparlamentarnih partija.

Kako je rekao, protesti već dvije sedmice nijesu tema ni u nedjeljnim informativnim emisijima TVCG. „Umjesto da TVCG daje doprinos da se uspostavi dijalog u vezi sa važnim političkim pitanjima i da građani imaju mogućnost da čuju različite strane kako bi sami formirali svoj stav, TVCG čini sve da se suština političkog problema izmjesti iz prostora za javnu debatu”, kazao je.

Đurović je ranije ljetos ocijenio da je TVCG ostala ,,jednostrana, partijska, neobjektivna i neizbalansirana u izvještavanju i da se  u političkim previranjima jasno svrstava na stranu vladajuće partije”.

Po njemu razlog tome je to što generalni direktor  RTCG Rade Vojvodić nije promijenio direktorku TVCG Radojku Rutović, kao ni urednički tim informativnog programa. Vojvodić je premijerov prijatelj, a povezuju ih i zajedničke kompanije o čemu je Monitor pisao još kad je Vojvodić prije nekoliko godina postao direktor RTCG. Teško je bilo povjerovati da on može učiniti išta sem šminkanja RTCG. Da Đukanoviću ne treba više ni šminka već gola propaganda govori i to da bi se na mjesto Vojvodića, prema pisanju medija, mogao naći direktor Antene M, Darko Šuković. Njegovo ime sinonim je za propagandu DPS-a.

I dok diktator jače stišće medije, novinarske nagrade na svjetskom nivou dobijaju oni koji istražuju kriminalne veze i korupcionaške afere u koje je Đukanović upleten. Dejan Milovac, direktor Istraživačkog centra MANS-a i Miranda Petrucić ovih dana nagrađeni su globalnom nagradom za istraživačko novinarstvo koju dodjeljuje Svjetska mreža istraživačkih novinara. Nagrađena je njihova priča Nečasni savezi koja pokazuje na veze Đukanovića i kokainskog bosa Darka Šarića. Nečasni savezi su dobitnici European Press Prize za izvrsnost u istraživanju, kao i nagradu za istraživačko novinarstvo u Crnoj Gori koju podržava Evropska komisija.

Đukanovićeva propaganda nemoćna je u globalnom i umreženom novinarskom svijetu. Zna to Đukanović, zato želi da nas što duže zadrži u mraku.

Ah, da, mi smo tek počeli.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVETI STEFAN U NEVOLJAMA: Radnicima prijete otkazima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se u MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora

 

Nakon prve godine rada elitnih crnogorskih hotela pod imenom Aman Sveti Stefan, u maju 2014. godine, u tekstu američkog portala USA Today, naslovljenom „Za 1 posto iznad najboljih evropskih hotela“ Hotel Sveti Stefan našao se na listi 10 najboljih hotela u Evropi. Sa ekskluzivnom ponudom za „Jet set turiste“ Aman Sveti Stefan opisan je kao „igralište za ultra bogate u centru crnogorskog dijela jadranske obale“.

Sedam godina kasnije, uoči turističke sezone 2021. Aman resort, hotelski operater u projektu  višedecenijskog zakupa hotela Miločer i Sveti Stefan, najavljuje zatvaranje hotela i odlazak iz Crne Gore. Razlozi neočekivanog poteza Amana navodno su, nemogućnost da svojim gostima obezbijedi ekskluzivnost i mir, ugodan odmor daleko od očiju javnosti, nakon što mještani okolnih naselja, traže pristup manjem dijelu plaža kojima zakupac gazduje.

Zatvaranje hotela makar i na jednu turističku sezonu, najprije su na svojoj koži osjetili zaposleni radnici prema kojima se poslodavac, kompanija Adriatic properties, u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, ponio na krajnje ponižavajući i nehuman način. Oni koji su do juče opsluživali super bogate goste najpoznatijeg hotelskog brenda na svijetu, Aman resorta, ostavljeni su na cjedilu u jednom trenu. U toku jednog sata, koliko je 17. aprila trajao sastanak sa izvršnim direktorom firme, Goranom Bencunom, radnicima su saopšteni uslovi pod kojima mogu da odu iz firme ili da ostanu.

Usmeno im je saopšteno da su od tog dana na odmoru, da mogu da traže posao negdje drugo zbog čega se „Aman neće ljutiti“, da uzmu otpremnine ili prihvate nove uslove rada za ostanak u firmi.

Kompanija Adriatic properties zapošljava ukupno 100 radnika, od kojih jedan broj radi u administraciji, drugi u ugostiteljstvu, treću grupu čine sezonci. Na udaru su se našla 43 radnika iz ugostiteljstva, na poslovima kuvara, poslastičara, konobara, sobarica, koji imaju ugovore o stalnom zaposlenju i u hotelima Svetog Stefana rade dugi niz godina. Oni su dio grupe od 220 zaposlenih u HTP Budvanska rivijera i HTP Miločer, koje je zakupac preuzeo nakon zaključenja ugovora o zakupu. Najveći broj njih uzeli su tada povoljne otpremnine i napustili firmu.

Radnici navode podatak da za 14 godina trajanja zakupa Adriatic properties nije primio nijednog novog radnika u stalni radni odnos. Primali su samo sezonce sa kojima zaključuju ugovore o djelu i to najčešće na rok od dva mjeseca.

Priču oko zatvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer zakupac koristi da se oslobodi ugostitelja preuzetih 2007. pod uslovima suprotnim Zakonu o radu. Njima su ponuđene otpremnine čiji je iznos u rasponu od 8-15.000 eura, koje mnogima nisu pirhvatljive, posebno radnicima sa dužim radnim stažom.

„Jako je ružno od Amana i njegovih predstavnika da nam kažu ko bude našao posao da se oni neće ljutiti. Mi možemo uvijek da nađemo posao, ovo su vrlo kvalitetni ljudi, oni su proveli svoj radni vijek na pozicijama koje su ovdje vrlo zahtjevne i pružili svoj maksimum. Ostavili su dio života i postali dio ovog hotela i da im neko sada na najgori mogući način kaže da treba da idu“, kazao je Bogdan Krsmanović, predsjednik sindiklane organizacije Adriatic properties.

„Ove godine smo imali odlične najave, spremali smo se za sezonu a doživjeli smo ovo. To što poslodavac ne može da obezbijedi gostima privatnost i da nađe kompromis sa mještanima, nije naš problem. Mi tražimo da nas neko podrži i zaštiti naša prava dok se problem ne prevaziđe“, poručuje Krsmanović

Radnicima su ponuđene tri mogućnosti za produžetak radnog odnosa.

„Da čistimo, radimo na plaži ili da održavamo bašte uz smanjenje plate za 50 odsto. Mi smo bašte jednom već prošli, prije 15 godina kada je Aman preuzeo Sveti Stefan. Mi smo njih lijepo dočekali, radili smo sve vrste poslova bez ikakvih rješenja. Bili smo i mlađi 15 godina i imali entuzijazam zbog dolaska poznatog hotelskog brenda, a oni nam sada vraćaju đonom. Ovakvu ponudu sada ne prihvatamo. Za rad u bašti, šumi ili na plaži dobijali bismo 350 eura mjesečno. Među nama ima i visoko obrazovanog i stručnog kadra, ugostitelja koji svoj posao rade decenijama, pa je ova ponuda za nas ponižavajuća“, ističu zaposleni.

Radnici Svetog Stefana prepušteni su sami sebi. Žalili su se inspekcijskim organima, ali nisu dobili nikakve odgovore. Obratili su se predsjedniku države, premijeru, ministrima…

„Neko bi u ovoj državi trebao da se nama pozabavi. Mi samo želimo da radimo i ostanemo na svom radnom mjestu. Mi smo ovdje svoji na svome, radili smo kod Adriatic propertiesa na više radnih mjesta, nismo odbijali poslove… Hotele možemo otvoriti za 5 dana… pitamo se šta će biti sljedeće godine, hoće li raditi bez nas i zapošljavati druge“, rezignirano govore novinarima.

Ovo je epilog priče o „ugovoru stoljeća“ o „povratku starog sjaja Svetog Stefana“ o dolasku grčkih milionera i Amana. Sa jedne strane investicije u stotinama miliona eura, poznati brend i super bogata klijentela a sa druge surova realnost u kojoj se nalaze zaposleni. Lice i naličje  Statisovog „najljepšeg mjesta na svijetu“.

Ljepotu turističkog mjesta, hotela, parkova i plaža ne čine samo nesporne prirodne ljepote, nego i odnos poslodavca prema zaposlenima. Kako ultra bogati mogu uživati u ponudi koja počiva na nezadovoljstvu i eksploataciji zaposlenih, na neuvažavanju društvene zajednice sa granica rajskog odmarališta.

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predstavnici MZ Sveti Stefan i JP Morsko dobro iznijeli su svoje viđenje nastale situacije ministrima ekonomskog razvoja i ekologije, Jakovu Milatoviću i Ratku Mitroviću na sastanku održanom u Ministarstvu ekologije i prostornog planiranja.

Oni su istakli kako nisu smetnja poslovanju zakupca, kompanijama Adriatic properties i Aman, koje nisu pokazale spremnost da riješe probleme na koje mještani ukazuju godinama. Zbog nedostatka dijaloga suočili su se sa izolovanim incidentima, kako je ocijenjeno uklanjanje ograda na Kraljičinoj plaži.

Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se članovi MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora.

Što bi trebalo da znači da odustaju od svojih zahtjeva za korišćenje djelova plaža Svetog Stefana.

Sastancima u Vladi nisu prisustvovali predstavnici zakupca Adriatic propertiesa i menadžmenta Aman resorta.

Da li će Aman prihvatiti ponudu i povući odluku o zatvaranju hotela Sveti Stefan i Miločer, znaće se uskoro.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U TOKU DEVASTACIJA MAREZE: Žrtva opet zaštićeno područje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Insitucije, po ko zna koji put, rade ono što znaju najbolje – prebacuju odgovornost s jednih na druge

 

Ko ovih dana iz pravca Danilovgrada, glavnim nikšićkim putem krene ka Podgorici, na samom prilazu Marezi, sa lijeve strane, svjedočiće – masakru nad prirodom. Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Opet, isplivava na vidjelo nemar nadležnih – putnu infrastrukturu razvijaju na uštrb životne sredine, prebacujući pri tom odgovornost s jednih na druge.

U julu prošle godine otpočeli su radovi na izgradnji dijela glavnog puta za Nikšić – od Podgorice do Danilovgrada. Vrijednost izgradnje 15 kilometara dugog bulevara je 24 miliona eura, a rok za izgradnju je dvije godine. Izvođač radova je podgorička firma Bemaks, poznata po tome da, nekako, dobije svaki ,,veliki posao”. Nelegalna deponija građevinskog otpada, vidljiva u blizini Mareze, posljedica je tih radova.

Mareza, inače glavno podgoričko vodoizvorište, kao ekološki nedjeljiva cjelina Parka prirode Dolina rijeke Zete, zaštićena je 2019. godine, kada je, na osnovu Studije zaštite i uspostavljanja zaštićenog prirodnog dobra dolina rijeke Zete, odlučeno da se dolina te rijeke proglasi za park prirode. Da je biodiverzitet Zete neprocjenjiv, pokazala su istraživanja u kojima je učestovalo 19 stručnjaka. Utvrđeno je da su glavni uzročnici ugrožavanja flore i faune tog područja: urbanizacija, neracionalna eksploatacija drveća i građevinskih materijala, požari, hemijski zagađivači i deponije.

,,Mareza i Lužnica su nakon izglasavanja u lokalnim parlamentima Danilovgrada i Podgorice, nakon što su prošle skupštinske odbore i uz punu podršku gradonačelnika Glavnog grada Ivana Vukovića i predsjednice Opštine Danilovgrad Zorice Kovačević, ušle u Park prirode Dolina rijeke Zete, kao jedna od najvrednijih cjelina. Plavne livade Mareze i Lužnice su stavljene u II zonu sa aktivnim režimom zaštite, gdje se mogu izvoditi samo intervencije u cilju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprijeđenja zaštićenog područja“, ističe Darko Saveljić, ornitolog i jedan od autora pomenute studije.

Prema njegovim riječima, studija zaštite je prepoznala proširenje puta od Podgorice do Danilovgrada kao važnu stavku razvoja zajednice, i jasno navela da nema prepreka realizaciji te investicije. ,,No, u II zoni zaštite izvođač radova je masakrirao plavne livade koje su od posebnog interesa, kako za Crnu Goru, tako i na nivou Evropske unije (EU), suprotno studiji zaštite i dokumentima vezanim za samu investiciju. Glavni grad je bio dužan da brine o teritoriji kojom upravlja, uključujući i zaštićena područja, zbog javnog dobra i interesa“, kaže Saveljić i napominje da je, prilikom procjene uticaja na životnu sredinu ove investicije, striktno navedeno da je, zbog biodiverziteta i ekskluzivnosti područja, zabranjeno odlaganje i deponovanje šuta na navedenim područjima.

Iz Glavnog grada demantuju da snose odgovornost zbog stanja u ovom dijelu Mareze. ,,Investitor nije Glavni grad, već Uprava za saobraćaj, koja je sada u nadležnosti Ministarstva kapitalnih investicija, pa je stoga, kao nosilac projekta, odgovorna da prilikom izgradnje implementira mjere koje su definisane Elaboratom procjene uticaja na životnu sredinu, na koji je data saglasnost. Ispunjenje tih mjera kontroliše Ekološka inspekcija koja je u nadležnosti Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma”.

Kako su još kazali iz resora gradonačelnika Ivana Vukovića, nadležnim državnim organima ukazali su na problem. ,,U aprilu ove godine naša Agencija za upravljanje zaštićenim područjima Podgorice je uputila dopis Upravi za inspekcijske poslove, odnosno Ekološkoj inspekciji. Tom prilikom iskazali smo zabrinutost zbog stanja na lokalitetu i zatražili preduzimanje mjera, u skladu sa nadležnostima. Nemamo odgovor na to zašto nadležni državni organi nijesu reagovali na naš dopis“.

Iz Ekološke inspekcije za Monitor pak kažu da su odradili inspekcijski nadzor, kao i da je Uprava za saobraćaj pribavila građevinsku dozvolu u martu prošle godine od tadašnjeg Ministarstva održivog razvoja i turizma. ,,Konstatovali smo u prethodnom mjesecu da je u neposrednoj blizini gradilišta uspostavljeno skladištenje zemlje i kamena (materijala iz iskopa), koji su stvoreni u toku izvođenja radova, na zemljištu u privatnom vlasništvu koje obuhvata park prirode. U toku inspekcijskog nadzora, prisutni predstavnik izvođača radova tvrdio je da je u pitanju materijal koji je iskopan na dijelu gradilišta koji je u zoni parka prirode, da nije bilo miješanja sa bilo kojim drugim materijalom, te da je dio područja, koje je od strane inspekcije prepoznato kao sporno, zapravo gradilište, a da će privremeno skladišteni materijal biti upotrijebljen u daljem izvođenju radova“, navode.

Od izvođača radova, napominju, zatražene su i informacije koje bi identifikovale vlasnike parcela, ugovorni odnos sa njima, kao i eventualno postojanje drugih skladišta materijala iz iskopa. Tvrde i da će, nakon što dobiju odgovore na ta pitanja, preduzeti dalje mjere shodno ovlašćenjima.

Iz kompanije Bemaks Monitoru su kazali da sva nasipanja materijalom vrše ,,isključivo iz iskopa, uz pisanu saglasnost vlasnika zemljišta“. ,,U dogovoru sa vlasnicima zemljišta na kraju radova u obavezi smo da parcelu koja se nasipa uredimo kako bi vlasnicima bilo omogućeno korišćenje iste. Naša obaveza, kao izvođača radova, jeste da po završetku svih radova na bulevaru gradilište očistimo i vratimo u prvobitno stanje“, kaže  Jovana Vuksanović, koordinatorka Bemaksa za niskogradnju. Ona je pozvala da se toj kompaniji, ukoliko je napravila bilo kakav propust, ukaže na njega ,,te će ga otkloniti“.

Zona Parka prirode Dolina rijeke Zete gdje se izvode radovi je, kako još kažu iz Ekološke inspekcije, već duže vrijeme, znatno prije uspostavljanja tog statusa, pod negativnim uticajem zbog sličnih razloga. Zbog čega se onda do sada čekalo sa reakcijom – nije poznato.

Iz tog odsjeka Uprave za inspekcijske poslove nadležnost ponovo usmjeravaju na Glavni grad. ,,Parkom prirode, shodno odluci o njegovom proglašenju, upravljaće privredno društvo koje će osnovati opštine Danilovgrad i Podgorica, a do njegovog osnivanja za upravljača je određen organ lokalne uprave nadležan za poslove zaštite životne sredine u tim opštinama“.

Monitor se obratio i Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, no i odatle su odgovornost prebacili na Glavni grad: ,,Upravljanje građevinskim otpadom je u nadležnosti jedinica lokalne samouprave (opština) tako da pitanja treba adresirati tom organu”, navodi se u odgovoru.

Iz Glavnog grada smatraju da se radi o ,,organizovanoj hajci” usmjerenoj ka toj instituciji: ,,Kako od nekih politički motivisanih pojedinaca, tako i onih nevladinih organizacija za koje želimo da vjerujemo da nijesu time vođene”.

,,Evropska banka za rekonstrukciju i razvoj, vrlo vjerovatno, obustaviće finansiranje izgradnje puta zbog ugrožavanja zaštićenog područja. Nastaviće da ga finansira kad se šut odatle izmjesti. Stotine hiljada kubika nasutog materijala neko mora da izmjesti od nečijih para“, upozorava Saveljić.

Da državne insitucije funkcionišu kako treba, neko bi, shodno Zakonu o zaštiti prirode, bio kažnjen sa 40 hiljada eura jer zatvara oči na devastaciju u zaštićenom području Mareze. No, s obzirom na to da se i dalje bave prebacivanjem odgovornosti, implementacija zakona i zaštita prirode Crne Gore još uvijek su daleko.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Štrajk advokata – preko 3.000 suđenja odloženo: Građani trpe, delinkventi i kriminalci izmiču pravdi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Advokatska komora Crne Gore i Ministarstvo finansija i socijalnog staranja započeli su pregovore o uslovima fiskalizacije, ali još ništa konkretno nije dogovoreno. Najviše ispaštaju građani, pogotovo socijalno ugroženi, koji ne mogu doći do besplatne pravne pomoći, koju im garantuje Ustav. Delinkventi i kriminalci koriste štrajk advokata kao „rupu u zakonu“

 

Nakon više od dvije sedmice štrajka crnogorskih advokata, konačno je počeo dijalog između Advokatske komore i Vlade Crne Gore. Advokati nijesu htjeli da fiskalizuju kase na isti način kao ostala preduzeća, dok su iz resornog Ministarstva finansija i socijalnog staranja bili uporni da svako mora platiti porez bez izuzetka. Poslije dvosedmičnog štrajka Vlada je uvidjela da pravosudni sistem ne može da izdrži obustavu rada advokata, što je podrazumijevalo nepristupanje suđenjima, ročištima, postupcima pred tužiocem i policijom.

Počeli su pregovori ali na sastanku ništa konkretno nije dogovoreno. Advokatska komora svoje predloge mora da formalizuje na skupštini tog tijela. Predsjednik Advokatske komore Zdravko Begović za Monitor kaže da je zadovoljan sastankom i da je riječ o pozitivnom iskoraku. „Advokatska komora će na skupštini odlučiti kako će ući u pregovore sa Vladom. Štrajk je i dalje na snazi i trajaće najvjerovatnije dok se ne ispuni naš osnovni zahtjev, da se Zakon o fiskalizaciji u ovakvom obliku ne primjenjuje na advokate”, istakao je Begović.

Iz resornog ministarstva su prilično šturo govorili o sastanku sa predstavnicima Advokatske komore. Oni su saopštili da su se njihovi stavovi „u najvećoj mjeri približili“, i da će raditi „na postizanju konkretnih dogovora koji će voditi ka prevazilaženju nastale situacije“.

Najviše ispaštaju građani, čija prava bi trebalo da štiti pravosudni sistem. Građani, pogotovo oni socijalno ugroženi, ne mogu doći do besplatne pravne pomoći, koju im garantuje Ustav. Delinkventi i kriminalci koriste štrajk advokata kao „rupu u zakonu“ i izmiču pravdi. Najsvježiji je primjer Nikšićanina Luke Krivokapića koji je osumnjičen da je usred bijela dana, pred svjedocima, u centru grada ubio sugrađanina. Da se na poziv dežurnog tužioca nije odazvala advokatica Mirjana Pajković i prihvatila da zastupa osumnjičenog, Krivokapiću ne bi mogao biti određen pritvor. Advokatska komora je, međutim, suspendovala Pajkovićevu zbog prekida štrajka i protiv nje pokrenuli disciplinski postupak. Nedavno je specijalni povratnik, počinilac porodičnog nasilja, pušten da se brani sa slobode, a isto se može dogoditi i sa specijalnim povratnikom u predmetu koji se vodi za krivično djelo silovanje, ukoliko se štrajk nastavi.

U velikoj su nevolji tužioci koji ne mogu da odrede zadržavanje i izvedu osumnjičenog pred sudiju za istragu, ukoliko mu ne obezbijede advokata. Portparol Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici Vukas Radonjić za Monitor kaže da se u njihovom poslu posljedice obustave advokatskog rada osjećaju svakodnevno. Manifestuju se, tvrdi, tako što se sva saslušanja osumnjičenih i svjedoka, u krivičnim predmetima u kojima je odbrana (advokat) obavezna, odnosno gdje su osumnjičeni u pritvoru, odlažu na neodređeno vrijeme.

„Obavljaju se samo ona saslušanja osumnjičenih i svjedoka u krivičnim predmetima u kojima odbrana nije obavezna ili osumnjičeni nemaju branioca ili, u slučaju obavezne odbrane, prihvate da lično prisustvuju saslušanju svjedoka, umjesto svog branioca“, pojašnjava Radonjić.

Poseban problem, kako kaže, postoji u predmetima u kojima državni tužioci, nakon saslušanja osobe lišene slobode kao osumnjičene, ocijene da postoje zakonski razlozi za njegovo zadržavanje. U takvim predmetima državni tužioci pozivaju advokate po redosljedu sa spiska Advokatske komore Crne Gore, kako bi ih postavili osumnjičenima koje treba zadržati, ali bilo je slučajeva da 30 do 40 pozvanih advokata odbiju da dođu u tužilaštvo, zbog čega su državni tužioci osumnjičenog morali da puste na slobodu. Zakonikom o krivičnom postupku određeno je da će zadržanoj osobi i braniocu državni tužilac odmah, a najkasnije u roku od dva časa (koji se računa od trenutka završetka saslušanja), donijeti i uručiti rješenje o zadržavanju, a taj rok je istekao za vrijeme pozivanja advokata i ne može da donese pravno valjano rješenje.

„Kako bi državni tužioci makar malo ublažili posljedice obustave rada advokata, u pojedinim predmetima, u slučaju kad iz navedenih razloga ocijene da ne mogu zadržati osumnjičeno lice i postaviti mu branioca, sudu su predlagane neke od mjera nadzora – obično zabrana pristupa ili sastajanja sa određenim licima, a sud je takve predloge usvajao i osumnjičenima izricao mjere“, navodi Radonjić.

Poseban problem štrajka je, kako kaže Radonjić, u postupcima koji se vode prema maloljetnim učiniocima krivičnih djela. Ne samo da su ti postupci hitni, već maloljetnici na prvom saslušanju i tokom čitavog postupka, po Zakonu o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku, moraju imati branioca iz reda advokata, pa se u tim postupcima prvo saslušanje maloljetnika ne može obaviti, već se sva odlažu na neodređeno vrijeme.

„I konačno osumnjičeni, odnosno okrivljeni moraju imati branioca tokom pregovaranja o uslovima priznanja krivice za krivično djelo, pa se posljedice obustave rada advokata osjećaju i u ovoj fazi postupka, jer se nijedno ročište o pregovaranju po predlogu za zaključenje takvog sporazuma pred državnim tužiocem ne može održati, već se i ona odlažu na neodređeno vrijeme“, kazao je Radonjić.

Radonjić kaže da je u jednom krivičnom predmetu advokat prihvatio da pruži stručnu odbranu osumnjičenom kojeg je državni tužilac zadržao, po njegovom pozivu. „Međutim disciplinski tužilac Advokatske komore, od Tužilaštva je tražio podatke o identitetu tog advokata i radnjama koje je preduzeo, radi pokretanja disciplinskog postupka“.

Iz podgoričkog Osnovnog suda kažu da obustava pružanja pravne pomoći advokata dovodi do odugovlačenja postupka i do odlaganja  velikog broja suđenja. Evidentan je i priliv novih predmeta u svim referatima u nadležnosti ovog suda, što usljed odlaganja suđenja dovodi do povećanja broja neriješenih predmeta. Prema podacima Monitora u tom sudu je do sada  odloženo 1.225 suđenja – najviše u Crnoj Gori. Potom slijede Bar i Nikšić sa po oko 300 odloženi suđenja. Od 24. maja, kada je krenuo štrajk, pa do zaključenja ovog broja ukupno u svim sudovima odloženo je preko 3.000 ročišta.

Udruženje pravnika Crne Gore, Evropska asocijacija za pravo i finansije (EALF), Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za ženska prava, Centar za građansko obrazovanje (CGO), Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), Komitet mladih pravnika Crne Gore, Prima, Udruženje Roditelji, ADAMAS i Alijansa omladinskih radnika apelovali su na Vladu da hitno obnovi pregovore sa Advokatskom komorom u cilju zaštite prava svih ugroženih korisnika i korisnica pravosudnog sistema.

Do daljnjeg, građani se mole Bogu da im ne zatreba advokat, a kriminalci da ovakva situacija potraje.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo