Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, LIDER DEMOKRATSKOG FRONTA: Smisao učestvovanja na ovakvim izborima sve upitniji

Objavljeno prije

na

miodrag-lekic-2

MONITOR: Opozicija je pretrpjela poraz na nedavno održanim lokalnim izborima u tri opštine. Demokratska partija socijalista samostalno je osvojila apsolutnu većinu u Mojkovcu i Cetinju, a Petnjicu osvojila velikom većinom. Koji je razlog ovako ubjedljivog poraza opozicije?

LEKIĆ: Više je razloga. Bez sumnje se nastavljaju beskrupulozne, javne zloupotrebe državnih resursa, operacije koje posebno daju rezultate kada se sva ta moć manipulacija koncentriše na pojedinačne, u ovom slučaju, tri opustošene opštine. Oni koji su ih doveli do sadašnjeg stanja, vodiće ih i dalje. Opet su se pojavili i snimci, kao materijalni dokazi izborne korupcije. Ono što je poražavajuće jeste da sve to nema pravne epiloge, što vlastima daje krila da nastavi po starom. Vladajuća oligarhija priželjkuje da snimci – čitaj, otvorena, dokazana političko izborna korupcija – postanu normalni, sastavni dio života ovdje. U tom slučaju moraće se Crna Gora suočiti sa snimkom o sebi.

Ovaj primaran razlog ne smije da bude opšti alibi za opoziciju koja treba da kritički sagleda manifestovane slabosti kako na politički strateškom tako i dijelu neposrednog djelovanja na terenu. Bilanse svih izbora u jednoj godini – lokalnih, parlamentarnih, predsjedničkih treba analizirati sa neophodnim poukama.

MONITOR: ,,Pobjednički Mojkovac Miodrag Lekić” na lokalnim izborima, uz ogromnu izlaznost, osvojio je skoro 1.500 glasova manje nego vi na predsjedničkim izborima, osam mjeseci ranije. Građanski front je osvojio samo tri mandata na cetinjskim lokalnim izborima. Kako ovo tumačite?
LEKIĆ: Da, ta činjenica zaslužuje posebnu analizu. Pored dokazano jakih pritisaka i ucjena tokom lokalnih izbora u Mojkovcu, po svemu sudeći način formiranja opozicione koalicije, ipak parcijalne, ne cjelovite, sa ne najboljom koordinacijom koalicionih subjekata, nije bio uspješan. Činjenica da su takav nastup agilno zahtijevali opozicioni aktivisti iz same opštine ne lišava odgovornosti svih političkih subjekata. Ne treba isključiti i mogućnost da je ubjedljiva pobjeda opozicionog kandidata na predsjedničkim izborima u Mojkovcu na neki način u terenskom radu stvorila privid sigurne pobjede.

Demokratski front sa komponentama koje ga čine u prethodnom mandatu nije imao nijednog odbornika u Mojkovcu i na Cetinju. Uvjeren sam će cetinjski Građanski front sa veoma uglednim ličnostima i mladim talentovanim pojedincima, koji izbore nisu shvatili kao nemoralnu, beskrupuloznu propagandnu bitku, već spremnost da se iskreno pomogne svom gradu, da će, dakle, takav Front samo jačati u narednom periodu

MONITOR: Da li planirate promjene u sopstvenim redovima, nakon rezultata lokalnih izbora?
LEKIĆ: Mi smo kao Front ostvarili dobar rezultat na parlamentarnim, objektivno pobjednički na predsjedničkim, dok sa rezultatima na ovim lokalnim ne možemo biti zadovoljni, makar stojala činjenica da u Mojkovcu i na Cetinju sada, poslije duže pauze, imamo odbornike, dakle bazu za dalji politički rad. Promjene, posebno u daljim izbornim nastupima, prije svega na lokalnom nivou, treba planirati.

MONITOR: Nešto prije izbora na Cetinju, bjelodano je potvrđena kupovina glasova za potrebe DPS-a. Koliko ima smisla učestvovati na izborima pod takvim okolnostima, naročito lokalnim, kada se sva partijska mašinerija ustremi na jednu opštinu?
LEKIĆ: Nažalost, smisao učestvovanja u ovakvim uslovima jeste pitanje koje se sve izoštrenije postavlja. Vjerujem da se neminovno širi krug društvenih snaga koje su spremne da se bore za pravedno društvo, za poimanje politike kao javno odgovorne djelatnosti koja vodi opštem dobru, a ne politike kao opsesije trajanja na vlasti kako bi se ostvarivale lične i grupne privilegije. Pored korupcionaške stvarnosti u dobrom dijelu vrha vlasti, ovdje postoji kriza ideja, kriza kompetentnosti – sve se to prikriva propagandom razuđene mreže plaćenih i kontrolisanih punktova.

MONITOR: Pozitivna Crna Gora je nakon posljednjih izbora u više navrata aktuelizovala priču o opozicionom objedinjavanju, ali i bojkotu. Front je ranije saopštavao da je za to ali da je ostatak opozicije nevoljan da vas u tome podrži. Hoće li se sada nešto promijeniti i šta planirate da preduzmete ?
LEKIĆ: Demokratski front je nakon izborne krađe na predsjedničkim izborima bojkotovao parlament. Žao nam ja da to nisu uradile i druge opozicione stranke ne negirajući im naravno, pravo da autonomno donose odluke. Ipak naš bojkot je doveo do rezultata koji ne treba potcijeniti. Naime, Skupština je usvojila zaključke o izradi novih izbornih propisa, pravno i političko procesuiranje afere Snimak, dvotrećinski izbor tužioca čime je spriječen reizbor po starom sistemu ranijeg tužioca. Mi smo se tek tada vratili u parlament i to dijelimično. Učestvujemo na tačkama od većeg državnog interesa.

Ako su, kao što navodite, druge opozicione stranke sada opredijeljene da nam se pridruže – da zajednički na ravnopravnim osnovama tražimo rješenja za pravednu stvar odbrane zakona i ustava, za pravnu državu, za dekriminalizovanje društva, za kompetentnu strategiju ekonomskog oporavka – mi smo spremni za pravi dijalog i ozbiljan dogovor.

MONITOR: Svjedoci smo sve oštrijih tonova SDP-a prema svom dugogodišnjem koalicionom partneru. Nakon nagovještaja teze o formiranju državotvornog bloka i koalicionoj saradnji između SDP-a i opozicije, rekli ste da je riječ o „suvoj retorici” predsjednika partije Ranka Krivokapića. Kako vidite ponašanje SDP-a?
LEKIĆ: Mislim da je dosta toga rečeno o nastaloj vrlo bizarnoj situaciji u kojoj još formalno traje vladina koalicija čiji se partneri ne samo optužuju teškim kvalifikacijama, već se u parlamentu povodom važnih državnih mjera nalaze na različitim stranama. Sada ništa manje nego o budžetu, najvažnijem državno ekonomsko aktu, imaju različite pozicije. Naime, krnju vladu koju predstavlja jedna partija čeka protivnički u parlamentu druga partija koja još sjedi u vladi. Da nije tragično sve bi bilo prilično komično.

Svakom ozbiljnom analizom se brzo dolazi do zaključka da u ovom trenutku legitimna vlada zapravo i ne postoji. Ostaje da se vidi do kada će trajati uzajamno ponižavanje koalicionih partnera, a što je još ozbiljnije, do kada će trajati ova političko-institucionalna agonija sa svim posljedicama na produbljivanje krize.

MONITOR: Krivokapić je kazao i da ,,sazrijevanje Fronta ide u dobrom pravcu, ali ne ide dovoljno brzo”, te da će SDP biti spreman da pruži ruku bilo kome, ,,kada opozicija pokaže da je zrela da ide ka NATO i građanskoj državi.” Komentar?
LEKIĆ: Gotovo da nemam komentar. Naš odgovor je jasan – kada izađete iz kriminogenih struktura vlasti koje sami kritikujete, onda možemo da razgovaramo o mnogo čemu, svakako javno, pa ako treba i o frazama koje ste citirali u vašem pitanju.

Vidite, potreban je 41 poslanik da bi se formirala većina u parlamentu. Demokratski front ima 20 poslanika i nesporno, to cijela crnogorska javnost zna, bori se za pad ove vlade i formiranje nove vlade, tehničke, privremenog karaktera ili političke do kraja parlamentarnog mandata, s primarnim zadatkom uspostavljanja pravne države, hitnog ekonomskog oporavka zemlje i definisanje demokratskih izbornih uslova. Očigledno, potrebno je postojanje druge polovina poslanika da bi se dogodio takav scenario. Dakle, mi vrlo zrelo čekamo da sazri ili se kompletira – kako hoćete – druga neophodna polovina iz opozicionih stanaka, SDP, eventualno partija manjinskih naroda.

Progresivne promjene društva su materija konkretnih poteza, preuzimanja javne odgovornosti, hrabrosti. Sve ostalo, bojim se, rizikuje da bude shvaćeno kao verbalizam, blefiranje, u krajnjoj liniji kukavičluk.

MONITOR: Šta opozicija radi na jačanju veza sa regionalnim i međunarodnim igračima u snaženju svojih pozicija na rušenju crnogorskog režima?
LEKIĆ: Opozicija, a imam pravo da govorim u ime DF, nastoji da se konstituiše kao kredibilna demokratska alternative, boreći se za prije svega evropske vrijednosti. Kao takva, ona bi trebalo da bude predmet međunarodne pažnje, pa i podrške. Mi treba da unaprijedimo dijalog sa predstavnicima međunarodne zajednice. Ipak, to ne znači da namjeravamo da povodom crnogorske stvarnosti ubjeđujemo nekoga da treba da vidi ono što se lako može vidjeti. Ponavljam, konstruktivan dijalog sa predstavnicima međunarodne zajednice zainteresovanih za razvoj demokratske, prosperitetne, iznad svega pravne crnogorske države jeste važno pitanje za DF, siguran sam i za cijelu opoziciju.

Marko MILAČIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo