Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, LIDER DEMOKRATSKOG FRONTA: Smisao učestvovanja na ovakvim izborima sve upitniji

Objavljeno prije

na

MONITOR: Opozicija je pretrpjela poraz na nedavno održanim lokalnim izborima u tri opštine. Demokratska partija socijalista samostalno je osvojila apsolutnu većinu u Mojkovcu i Cetinju, a Petnjicu osvojila velikom većinom. Koji je razlog ovako ubjedljivog poraza opozicije?

LEKIĆ: Više je razloga. Bez sumnje se nastavljaju beskrupulozne, javne zloupotrebe državnih resursa, operacije koje posebno daju rezultate kada se sva ta moć manipulacija koncentriše na pojedinačne, u ovom slučaju, tri opustošene opštine. Oni koji su ih doveli do sadašnjeg stanja, vodiće ih i dalje. Opet su se pojavili i snimci, kao materijalni dokazi izborne korupcije. Ono što je poražavajuće jeste da sve to nema pravne epiloge, što vlastima daje krila da nastavi po starom. Vladajuća oligarhija priželjkuje da snimci – čitaj, otvorena, dokazana političko izborna korupcija – postanu normalni, sastavni dio života ovdje. U tom slučaju moraće se Crna Gora suočiti sa snimkom o sebi.

Ovaj primaran razlog ne smije da bude opšti alibi za opoziciju koja treba da kritički sagleda manifestovane slabosti kako na politički strateškom tako i dijelu neposrednog djelovanja na terenu. Bilanse svih izbora u jednoj godini – lokalnih, parlamentarnih, predsjedničkih treba analizirati sa neophodnim poukama.

MONITOR: ,,Pobjednički Mojkovac Miodrag Lekić” na lokalnim izborima, uz ogromnu izlaznost, osvojio je skoro 1.500 glasova manje nego vi na predsjedničkim izborima, osam mjeseci ranije. Građanski front je osvojio samo tri mandata na cetinjskim lokalnim izborima. Kako ovo tumačite?
LEKIĆ: Da, ta činjenica zaslužuje posebnu analizu. Pored dokazano jakih pritisaka i ucjena tokom lokalnih izbora u Mojkovcu, po svemu sudeći način formiranja opozicione koalicije, ipak parcijalne, ne cjelovite, sa ne najboljom koordinacijom koalicionih subjekata, nije bio uspješan. Činjenica da su takav nastup agilno zahtijevali opozicioni aktivisti iz same opštine ne lišava odgovornosti svih političkih subjekata. Ne treba isključiti i mogućnost da je ubjedljiva pobjeda opozicionog kandidata na predsjedničkim izborima u Mojkovcu na neki način u terenskom radu stvorila privid sigurne pobjede.

Demokratski front sa komponentama koje ga čine u prethodnom mandatu nije imao nijednog odbornika u Mojkovcu i na Cetinju. Uvjeren sam će cetinjski Građanski front sa veoma uglednim ličnostima i mladim talentovanim pojedincima, koji izbore nisu shvatili kao nemoralnu, beskrupuloznu propagandnu bitku, već spremnost da se iskreno pomogne svom gradu, da će, dakle, takav Front samo jačati u narednom periodu

MONITOR: Da li planirate promjene u sopstvenim redovima, nakon rezultata lokalnih izbora?
LEKIĆ: Mi smo kao Front ostvarili dobar rezultat na parlamentarnim, objektivno pobjednički na predsjedničkim, dok sa rezultatima na ovim lokalnim ne možemo biti zadovoljni, makar stojala činjenica da u Mojkovcu i na Cetinju sada, poslije duže pauze, imamo odbornike, dakle bazu za dalji politički rad. Promjene, posebno u daljim izbornim nastupima, prije svega na lokalnom nivou, treba planirati.

MONITOR: Nešto prije izbora na Cetinju, bjelodano je potvrđena kupovina glasova za potrebe DPS-a. Koliko ima smisla učestvovati na izborima pod takvim okolnostima, naročito lokalnim, kada se sva partijska mašinerija ustremi na jednu opštinu?
LEKIĆ: Nažalost, smisao učestvovanja u ovakvim uslovima jeste pitanje koje se sve izoštrenije postavlja. Vjerujem da se neminovno širi krug društvenih snaga koje su spremne da se bore za pravedno društvo, za poimanje politike kao javno odgovorne djelatnosti koja vodi opštem dobru, a ne politike kao opsesije trajanja na vlasti kako bi se ostvarivale lične i grupne privilegije. Pored korupcionaške stvarnosti u dobrom dijelu vrha vlasti, ovdje postoji kriza ideja, kriza kompetentnosti – sve se to prikriva propagandom razuđene mreže plaćenih i kontrolisanih punktova.

MONITOR: Pozitivna Crna Gora je nakon posljednjih izbora u više navrata aktuelizovala priču o opozicionom objedinjavanju, ali i bojkotu. Front je ranije saopštavao da je za to ali da je ostatak opozicije nevoljan da vas u tome podrži. Hoće li se sada nešto promijeniti i šta planirate da preduzmete ?
LEKIĆ: Demokratski front je nakon izborne krađe na predsjedničkim izborima bojkotovao parlament. Žao nam ja da to nisu uradile i druge opozicione stranke ne negirajući im naravno, pravo da autonomno donose odluke. Ipak naš bojkot je doveo do rezultata koji ne treba potcijeniti. Naime, Skupština je usvojila zaključke o izradi novih izbornih propisa, pravno i političko procesuiranje afere Snimak, dvotrećinski izbor tužioca čime je spriječen reizbor po starom sistemu ranijeg tužioca. Mi smo se tek tada vratili u parlament i to dijelimično. Učestvujemo na tačkama od većeg državnog interesa.

Ako su, kao što navodite, druge opozicione stranke sada opredijeljene da nam se pridruže – da zajednički na ravnopravnim osnovama tražimo rješenja za pravednu stvar odbrane zakona i ustava, za pravnu državu, za dekriminalizovanje društva, za kompetentnu strategiju ekonomskog oporavka – mi smo spremni za pravi dijalog i ozbiljan dogovor.

MONITOR: Svjedoci smo sve oštrijih tonova SDP-a prema svom dugogodišnjem koalicionom partneru. Nakon nagovještaja teze o formiranju državotvornog bloka i koalicionoj saradnji između SDP-a i opozicije, rekli ste da je riječ o „suvoj retorici” predsjednika partije Ranka Krivokapića. Kako vidite ponašanje SDP-a?
LEKIĆ: Mislim da je dosta toga rečeno o nastaloj vrlo bizarnoj situaciji u kojoj još formalno traje vladina koalicija čiji se partneri ne samo optužuju teškim kvalifikacijama, već se u parlamentu povodom važnih državnih mjera nalaze na različitim stranama. Sada ništa manje nego o budžetu, najvažnijem državno ekonomsko aktu, imaju različite pozicije. Naime, krnju vladu koju predstavlja jedna partija čeka protivnički u parlamentu druga partija koja još sjedi u vladi. Da nije tragično sve bi bilo prilično komično.

Svakom ozbiljnom analizom se brzo dolazi do zaključka da u ovom trenutku legitimna vlada zapravo i ne postoji. Ostaje da se vidi do kada će trajati uzajamno ponižavanje koalicionih partnera, a što je još ozbiljnije, do kada će trajati ova političko-institucionalna agonija sa svim posljedicama na produbljivanje krize.

MONITOR: Krivokapić je kazao i da ,,sazrijevanje Fronta ide u dobrom pravcu, ali ne ide dovoljno brzo”, te da će SDP biti spreman da pruži ruku bilo kome, ,,kada opozicija pokaže da je zrela da ide ka NATO i građanskoj državi.” Komentar?
LEKIĆ: Gotovo da nemam komentar. Naš odgovor je jasan – kada izađete iz kriminogenih struktura vlasti koje sami kritikujete, onda možemo da razgovaramo o mnogo čemu, svakako javno, pa ako treba i o frazama koje ste citirali u vašem pitanju.

Vidite, potreban je 41 poslanik da bi se formirala većina u parlamentu. Demokratski front ima 20 poslanika i nesporno, to cijela crnogorska javnost zna, bori se za pad ove vlade i formiranje nove vlade, tehničke, privremenog karaktera ili političke do kraja parlamentarnog mandata, s primarnim zadatkom uspostavljanja pravne države, hitnog ekonomskog oporavka zemlje i definisanje demokratskih izbornih uslova. Očigledno, potrebno je postojanje druge polovina poslanika da bi se dogodio takav scenario. Dakle, mi vrlo zrelo čekamo da sazri ili se kompletira – kako hoćete – druga neophodna polovina iz opozicionih stanaka, SDP, eventualno partija manjinskih naroda.

Progresivne promjene društva su materija konkretnih poteza, preuzimanja javne odgovornosti, hrabrosti. Sve ostalo, bojim se, rizikuje da bude shvaćeno kao verbalizam, blefiranje, u krajnjoj liniji kukavičluk.

MONITOR: Šta opozicija radi na jačanju veza sa regionalnim i međunarodnim igračima u snaženju svojih pozicija na rušenju crnogorskog režima?
LEKIĆ: Opozicija, a imam pravo da govorim u ime DF, nastoji da se konstituiše kao kredibilna demokratska alternative, boreći se za prije svega evropske vrijednosti. Kao takva, ona bi trebalo da bude predmet međunarodne pažnje, pa i podrške. Mi treba da unaprijedimo dijalog sa predstavnicima međunarodne zajednice. Ipak, to ne znači da namjeravamo da povodom crnogorske stvarnosti ubjeđujemo nekoga da treba da vidi ono što se lako može vidjeti. Ponavljam, konstruktivan dijalog sa predstavnicima međunarodne zajednice zainteresovanih za razvoj demokratske, prosperitetne, iznad svega pravne crnogorske države jeste važno pitanje za DF, siguran sam i za cijelu opoziciju.

Marko MILAČIĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Vrijeme je za izbore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vjerujem da je prva ekspertska vlada kao koncept imala potencijala ali sa našim neodgovornim, pohlepnim i bahatim političarima dodatno je destabilizovala stanje u zemlji. Širiti taj koncept nije logično ni korisno a praviti kompromisni bućkuriš još manje. Po mom mišljenju vrijeme je za nove izbore i nadam se da URA neće pristati na još jedan ustupak

 

MONITOR: Ove sedmice pričamo o uvođenju vjeronauke u škole, a nakon najave tek ustoličenog mitropolita Joanikija da je to „osnovno dječije pravo“, te da samo rijetke zemlje u Evropi nemaju tu vrstu obrazovanja. Kako vidite želju mitropolita, i da li bi nam uvođenje vjeronauke pomoglo da budemo više evropski?

KOVAČEVIĆ: Izjavu  mitropolita shvatam kao znak namjere da povećava tenzije u Crnoj Gori i da one trenutno odgovaraju SPC. Crna Gora je definisana kao građanska i sekularna i to je najoptimalniji okvir za multietničku i multikonfesionalnu zajednicu. Svaka vjerska zajednica ima pravo da organizuje vjersku nastavu i to već funkcioniše. Najslabije funkcioniše građansko obrazovanje u okviru zvaničnih institucija. Podržavalo se djelovanje i razvoj vjerskih zajednica a nipodoštavalo građansko obrazovanje i inicijative. Rezultati su prisutni i vidljivi kroz nizak stepen emancipatorske i kritičke svijesti. To što većina zemalja Evrope ima vjersko obrazovanje ne znači da je dobro za Crnu Goru, malu teritoriju sa malim brojem stanovnika čija je situacija ekonomska, istorijska, obrazovna i politička specifična. U tim zemljama je vjerska odrednica stvar intime i slobodnog izbora, kod  nas se vjerskim odrednicama maše u javnosti i služe za demonstriranje  moći i ugrožavanje drugačijih. Religija je u našim uslovima vrlo opasno oružje u rukama neodgovornih vjerskih vođa i političkih elita i udaljava nas od Evrope.

MONITOR: Kako komentarišete ustoličenje mitropolita Joanikija, te sve što je pratilo taj događaj, ali i prve poteze mitropolita naokon ustoličenja, poput ugošćavanja Milorada Dodika?

KOVAČEVIĆ: Ustoličenje je bilo „silom na sramotu” kako se kaže u narodu. I sila i sramota su očite, izuzimajući  iz toga veliki broj onih koji su protestovali sa  iskrenim ubjeđenjem da brane državu i dostojanstvo, došlo se do „crvene linije” i pružen je otpor. Mislim da su ti građani i građanke, i  razumne  intervencije bezbjednosnih službi obezbijedili da se krizna situacija završi bez žrtava, iako je bilo prekomjerne upotrebe sile. I to se mora preispitati i sankcionisati. Dvije slike koje su za mene vrlo značajne sa Cetinja su dva lica. Lice premijera koje je jasno pokazalo beskompromisnost i odvažnost da po svaku cijenu brani vlastite ciljeve i  spremnost da interese svoje crkve stavi iznad interesa države i ljudi što liči vjerskom fundamentalizmu. U kriznoj situaciju u pomoć su pristigli oni koji dijele ista vjerska ubjeđenja a ne nezavisni eksperti. Nakon ostvarenja cilja logično je očekivati da će pokazati umjerenost i spremnost za dijalog  o pitanjima državnog i društvenog funkcionisanja  uz obavezne „konsultacije“ sa zapadnim saveznicima.  Drugo lice je lice predsjednika države. Jasna je bila neusklađenost sa pozicijom i situacijom. Izlazak na ulicu kao približavanje građanima sa svitom obezbjeđenja bilo je karikaturalno a djelovanje besmisleno. Nakon ove situacije duboke narcističke povrede (možda i ugroženosti drugih interesa), logičan je žešći sukob sa svima onima koje prepozna kao prijetnju. Vidljivo oslabljen računa na sve članove partije i nastaviće  mobilizaciju članstva i sluđivanje stanovništva tzv. ugroženošću države i intenziviraće  „konsultacije”  uz pokušaj mobilizacije  zapadnih saveznika. Obje slike pokazuju autoritarne vođe koje gaje duboko potcjenjivanje i prezir prema onima koji su ih birali i nemaju povjerenja, ni sposobnosti da riješe sukobe koje su proizveli i proizvode u zemlji. Saveznici van zemlje već preuzimaju kontrolu i u skladu sa njihovim interesima dalje diriguju sukobom. Milorad Dodik je znak takvih uticaja, prijetnja primjerom i simbol stvaranja uticaja koji prevazilazi granice i ne priznaje legalne državne granice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA ŽANIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA FONDA ZA HUMANITARNO PRAVO: Vučić neće protiv bivših mentora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije u Srbiji problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimjenjivanju zakonskih mogućnosti i u opštem neradu oko istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sjednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada

 

MONITOR: Ovih dana je u Beogradu održana Regionalna konferencija tužilaštava o saradnji u krivičnom progonu počinilaca ratnih zločina, u organizaciji srpskog Tužilaštva za ratne zločine, a uz podršku UN i vlade Velike Britanije. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

ŽANIĆ: O održavanju ovog događaja znamo samo na osnovu šturog saopštenja Tužilaštva za ratne zločine i članaka malobrojnih medija koji još uvek prate ove teme. Osim floskula koje slušamo duži niz godina kako je regionalna saradnja važna i kako mora biti unapređena jer žrtve to očekuju, nismo čuli ništa novo. U stvarnosti je baš sve suprotno od toga. Nema iskrene volje da se sarađuje i veruje pravosudnim organima država u regionu, da se razmenjuju važni predmeti i dokazi, da se radi na otkrivanju masovnih grobnica.

Od vidiljive regionalne saradnje imamo dva medijska članka da je organizovana regionalna konferencija tužilaca u regionu. Koji su zaključci te konferencije i koji su naredni koraci dogovoreni – o tome nema ni reči. Tako da ja ovaj sastank ocenjujem kao potpuno trošenje vremena na razgovor koji je vođen već mnogo puta do sada, a koji nije doveo ni do kakvih pomaka u procesuiranju ratnih zločina niti do poboljšanja regionalne saradnje.

MONITOR: Ministarka pravde u vladi Srbije Maja Popović tom prilikom je naglasila posvećenost Srbije procesuranju optuženih za ratne zločine, pozivajući se na Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina 2021–2026 i najavljujući skoro usvajanje Akcionog plana za njenu primjenu. Kako komentarišete tvrdnju ministarke o „jakim institucionalnim kapacitetima Srbije“?

ŽANIĆ: Što se tiče institucionalnog i zakonodavnog okvira – Srbija zaista ima sve na raspolaganju. Postoje zakoni na osnovu kojih se sudi, zaključeni memorandumi i protokoli o saradnji sa tužilaštvima u regionu. Imali smo čak i prvu Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina koja je i usvojena da bi se ubrzalo procesuiranje ratnih zločina. Uskoro ćemo dobiti i drugu strategiju sa propratnim akcionim planom. Nije problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimenjivanju zakonskih mogućnosti i u jednom opštem neradu po pitanju istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada. Samo bih podsetila da mi trenutno u TRZ imamo 12 zamenika tužioca i za prošlu godinu samo dve optužnice koje su rezultat isključivo njihovog rada. Dakle, imamo šest puta više zamenika tužilaca nego optužnica.

MONITOR: Za vrijeme trajanja Regionalne konferencije, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sastao se sa glavnim tužiocem Mehanizma za međunarodne krivične sudove Seržom Bramercom. Vučić je saopštio da je to bio razgovor o poboljšanju regionalne saradnje u vezi sa optužbama za ratne zločine. Imate li saznanja o „konkretnijim“ zahtjevima Bramerca?

ŽANIĆ: Kad god bi dolazio u posetu Srbiji, Serž Bramerc bi dolazio i u FHP kako bismo razgovarali o tome ima li pomaka u procesuiranju ratnih zločina pred domaćim sudovima. Međutim, poslednje dve godine Bramerc razgovara isključivo sa tužiteljkom za ratne zločine Snežanom Stanojković i predstavnicima vlasti, tako da mi nemamo ni tu minimalnu mogućnost da saznamo koji su njegovi konkretni zahtevi. FHP stalno zahteva od Tužilaštva za ratne zločine da na svom web sajtu objavljuje informacije o podignutim optužnicama, donetim presudama,  sastancima, i još važnije, rezultatima sastanaka i da na taj način obaveštava javnost o svom radu. Međutim, ukoliko se informišete isključivo putem sajta TRZ tu gotovo ništa nećete saznati jer se na njemu nalaze dve ili tri rečenice o tome ko je prisustvovao sastanku i koja je bila tema, ali o konkretnim zahtevima nema ni reči. Da zaključim, ne znamo koji je bio konkretan zahtev Bramerca, ali pretpostavljam da se u razgovorima išlo u pravcu iskrenije regionalne saradnje, razmene dokaza, neophodnosti pronalska nestalih i izručenje Radete i Jojića Mehanizmu za krivične sudove u Hagu.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARIJA ZIDAR, REDITELJKA: To nije moja fikcija, to je nečiji život

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pomirenje je za mene priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou

 

 

Film Pomirenje u režiji Marije Zidar otvorio je u srijedu veče 12. UnderhillFest, međunarodni festival dugometražnog dokumentarnog filma u Podgorici. Za okosnicu prvog dugometražnog dokumentarnog filma, rediteljka iz Slovenije odabrala je sukob dvije porodice u brdima sjeverne Albanije. Film prati proces pomirenja nakon ubistva osamnaestogodišnje Gjiste u regiji u kojoj se neke porodice još uvijek pridržavaju srednjovjekovnog kodeksa Kanuna i običajnog prava na krvnu osvetu. Pomirenje je nastao u koprodukciji Slovenije, Crne Gore, Srbije i Kosova, a imao je premijeru na jednom od najvažnijih festivala dokumentarnog filma u Evropi – CPH:DOX u Kopenhagenu. Već ima zapažen festivalski život i nekoliko nagrada.

Marija Zidar je završila osnovne studije novinarstva kao i engleski jezik i književnost, a doktorirala je sociologiju na Univerzitetu u Ljubljani. Interesuje je predstavljanje temeljno istraženih društvenih tema kroz intimno, osjetljivo i empatično vizuelno pripovijedanje. Napisala je tri i režirala jedan srednjemetražni dokumentarac za Televiziju Slovenije. Pomirenje, koji je sniman u Albaniji od 2014. godine, je njen debitantski dugometražni dokumentarni film.

MONITOR: UnderhillFest je otvorio dirljiv film „Pomirenje”. Priča o pokušaju pomirenja porodica, ali predstavlja svojevrsni anatomski prikaz patrijarhalnog društva zarobljenog između prošlosti i sadašnjosti. Kada i kako ste se zainteresovali za ovu temu, za ovaj događaj?

ZIDAR: Za mene je to priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou.  Profesor Martin Berishaj, koji je istraživao i ovu temu, 2013. mi je rekao da je krvna osveta obrađena hiljadu puta, ali nikad pravilno. To me je zaintrigiralo i počela sam da istražujem. To što sam pronašla, bila je veoma aktuelna tema sukoba između različitih sistema vrijednosti, u nekom društvu u tranziciji, a najviše se to odnosilo na državno pravno uređenje, religiju i reinterpretaciju starih zakona, oko kojih u nekim regionima nema društvenog slaganja. U Albaniji se to desilo devedesetih godina kada je pala komunistička diktatura, u kojoj je Enver Hodža pola vijeka progonio i religiju i tradiciju, a slijedio je ekonomski kolaps. Država je bila na granici građanskog rata. U toj praznini vrijednosti, u pojedinim djelovima zemlje vraćali su se stari sistemi vrijednosti, ali bez kontinuiteta, reinterpretirani i ponekad čak zloupotrijebljeni. To me podsjeća na sadašnju situaciju ne samo po Balkanu nego i u Evropi, gdje krajni desni populizam masama obespravljenih ljudi, koji nemaju više povjerenja u državu i pravni red, kao rješenje nudi reinterpretaciju nacionalne tradicije, religije ali i neopatrijarhalne vrijednosti.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo