Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, LIDER DEMOKRATSKOG FRONTA: Smisao učestvovanja na ovakvim izborima sve upitniji

Objavljeno prije

na

MONITOR: Opozicija je pretrpjela poraz na nedavno održanim lokalnim izborima u tri opštine. Demokratska partija socijalista samostalno je osvojila apsolutnu većinu u Mojkovcu i Cetinju, a Petnjicu osvojila velikom većinom. Koji je razlog ovako ubjedljivog poraza opozicije?

LEKIĆ: Više je razloga. Bez sumnje se nastavljaju beskrupulozne, javne zloupotrebe državnih resursa, operacije koje posebno daju rezultate kada se sva ta moć manipulacija koncentriše na pojedinačne, u ovom slučaju, tri opustošene opštine. Oni koji su ih doveli do sadašnjeg stanja, vodiće ih i dalje. Opet su se pojavili i snimci, kao materijalni dokazi izborne korupcije. Ono što je poražavajuće jeste da sve to nema pravne epiloge, što vlastima daje krila da nastavi po starom. Vladajuća oligarhija priželjkuje da snimci – čitaj, otvorena, dokazana političko izborna korupcija – postanu normalni, sastavni dio života ovdje. U tom slučaju moraće se Crna Gora suočiti sa snimkom o sebi.

Ovaj primaran razlog ne smije da bude opšti alibi za opoziciju koja treba da kritički sagleda manifestovane slabosti kako na politički strateškom tako i dijelu neposrednog djelovanja na terenu. Bilanse svih izbora u jednoj godini – lokalnih, parlamentarnih, predsjedničkih treba analizirati sa neophodnim poukama.

MONITOR: ,,Pobjednički Mojkovac Miodrag Lekić” na lokalnim izborima, uz ogromnu izlaznost, osvojio je skoro 1.500 glasova manje nego vi na predsjedničkim izborima, osam mjeseci ranije. Građanski front je osvojio samo tri mandata na cetinjskim lokalnim izborima. Kako ovo tumačite?
LEKIĆ: Da, ta činjenica zaslužuje posebnu analizu. Pored dokazano jakih pritisaka i ucjena tokom lokalnih izbora u Mojkovcu, po svemu sudeći način formiranja opozicione koalicije, ipak parcijalne, ne cjelovite, sa ne najboljom koordinacijom koalicionih subjekata, nije bio uspješan. Činjenica da su takav nastup agilno zahtijevali opozicioni aktivisti iz same opštine ne lišava odgovornosti svih političkih subjekata. Ne treba isključiti i mogućnost da je ubjedljiva pobjeda opozicionog kandidata na predsjedničkim izborima u Mojkovcu na neki način u terenskom radu stvorila privid sigurne pobjede.

Demokratski front sa komponentama koje ga čine u prethodnom mandatu nije imao nijednog odbornika u Mojkovcu i na Cetinju. Uvjeren sam će cetinjski Građanski front sa veoma uglednim ličnostima i mladim talentovanim pojedincima, koji izbore nisu shvatili kao nemoralnu, beskrupuloznu propagandnu bitku, već spremnost da se iskreno pomogne svom gradu, da će, dakle, takav Front samo jačati u narednom periodu

MONITOR: Da li planirate promjene u sopstvenim redovima, nakon rezultata lokalnih izbora?
LEKIĆ: Mi smo kao Front ostvarili dobar rezultat na parlamentarnim, objektivno pobjednički na predsjedničkim, dok sa rezultatima na ovim lokalnim ne možemo biti zadovoljni, makar stojala činjenica da u Mojkovcu i na Cetinju sada, poslije duže pauze, imamo odbornike, dakle bazu za dalji politički rad. Promjene, posebno u daljim izbornim nastupima, prije svega na lokalnom nivou, treba planirati.

MONITOR: Nešto prije izbora na Cetinju, bjelodano je potvrđena kupovina glasova za potrebe DPS-a. Koliko ima smisla učestvovati na izborima pod takvim okolnostima, naročito lokalnim, kada se sva partijska mašinerija ustremi na jednu opštinu?
LEKIĆ: Nažalost, smisao učestvovanja u ovakvim uslovima jeste pitanje koje se sve izoštrenije postavlja. Vjerujem da se neminovno širi krug društvenih snaga koje su spremne da se bore za pravedno društvo, za poimanje politike kao javno odgovorne djelatnosti koja vodi opštem dobru, a ne politike kao opsesije trajanja na vlasti kako bi se ostvarivale lične i grupne privilegije. Pored korupcionaške stvarnosti u dobrom dijelu vrha vlasti, ovdje postoji kriza ideja, kriza kompetentnosti – sve se to prikriva propagandom razuđene mreže plaćenih i kontrolisanih punktova.

MONITOR: Pozitivna Crna Gora je nakon posljednjih izbora u više navrata aktuelizovala priču o opozicionom objedinjavanju, ali i bojkotu. Front je ranije saopštavao da je za to ali da je ostatak opozicije nevoljan da vas u tome podrži. Hoće li se sada nešto promijeniti i šta planirate da preduzmete ?
LEKIĆ: Demokratski front je nakon izborne krađe na predsjedničkim izborima bojkotovao parlament. Žao nam ja da to nisu uradile i druge opozicione stranke ne negirajući im naravno, pravo da autonomno donose odluke. Ipak naš bojkot je doveo do rezultata koji ne treba potcijeniti. Naime, Skupština je usvojila zaključke o izradi novih izbornih propisa, pravno i političko procesuiranje afere Snimak, dvotrećinski izbor tužioca čime je spriječen reizbor po starom sistemu ranijeg tužioca. Mi smo se tek tada vratili u parlament i to dijelimično. Učestvujemo na tačkama od većeg državnog interesa.

Ako su, kao što navodite, druge opozicione stranke sada opredijeljene da nam se pridruže – da zajednički na ravnopravnim osnovama tražimo rješenja za pravednu stvar odbrane zakona i ustava, za pravnu državu, za dekriminalizovanje društva, za kompetentnu strategiju ekonomskog oporavka – mi smo spremni za pravi dijalog i ozbiljan dogovor.

MONITOR: Svjedoci smo sve oštrijih tonova SDP-a prema svom dugogodišnjem koalicionom partneru. Nakon nagovještaja teze o formiranju državotvornog bloka i koalicionoj saradnji između SDP-a i opozicije, rekli ste da je riječ o „suvoj retorici” predsjednika partije Ranka Krivokapića. Kako vidite ponašanje SDP-a?
LEKIĆ: Mislim da je dosta toga rečeno o nastaloj vrlo bizarnoj situaciji u kojoj još formalno traje vladina koalicija čiji se partneri ne samo optužuju teškim kvalifikacijama, već se u parlamentu povodom važnih državnih mjera nalaze na različitim stranama. Sada ništa manje nego o budžetu, najvažnijem državno ekonomsko aktu, imaju različite pozicije. Naime, krnju vladu koju predstavlja jedna partija čeka protivnički u parlamentu druga partija koja još sjedi u vladi. Da nije tragično sve bi bilo prilično komično.

Svakom ozbiljnom analizom se brzo dolazi do zaključka da u ovom trenutku legitimna vlada zapravo i ne postoji. Ostaje da se vidi do kada će trajati uzajamno ponižavanje koalicionih partnera, a što je još ozbiljnije, do kada će trajati ova političko-institucionalna agonija sa svim posljedicama na produbljivanje krize.

MONITOR: Krivokapić je kazao i da ,,sazrijevanje Fronta ide u dobrom pravcu, ali ne ide dovoljno brzo”, te da će SDP biti spreman da pruži ruku bilo kome, ,,kada opozicija pokaže da je zrela da ide ka NATO i građanskoj državi.” Komentar?
LEKIĆ: Gotovo da nemam komentar. Naš odgovor je jasan – kada izađete iz kriminogenih struktura vlasti koje sami kritikujete, onda možemo da razgovaramo o mnogo čemu, svakako javno, pa ako treba i o frazama koje ste citirali u vašem pitanju.

Vidite, potreban je 41 poslanik da bi se formirala većina u parlamentu. Demokratski front ima 20 poslanika i nesporno, to cijela crnogorska javnost zna, bori se za pad ove vlade i formiranje nove vlade, tehničke, privremenog karaktera ili političke do kraja parlamentarnog mandata, s primarnim zadatkom uspostavljanja pravne države, hitnog ekonomskog oporavka zemlje i definisanje demokratskih izbornih uslova. Očigledno, potrebno je postojanje druge polovina poslanika da bi se dogodio takav scenario. Dakle, mi vrlo zrelo čekamo da sazri ili se kompletira – kako hoćete – druga neophodna polovina iz opozicionih stanaka, SDP, eventualno partija manjinskih naroda.

Progresivne promjene društva su materija konkretnih poteza, preuzimanja javne odgovornosti, hrabrosti. Sve ostalo, bojim se, rizikuje da bude shvaćeno kao verbalizam, blefiranje, u krajnjoj liniji kukavičluk.

MONITOR: Šta opozicija radi na jačanju veza sa regionalnim i međunarodnim igračima u snaženju svojih pozicija na rušenju crnogorskog režima?
LEKIĆ: Opozicija, a imam pravo da govorim u ime DF, nastoji da se konstituiše kao kredibilna demokratska alternative, boreći se za prije svega evropske vrijednosti. Kao takva, ona bi trebalo da bude predmet međunarodne pažnje, pa i podrške. Mi treba da unaprijedimo dijalog sa predstavnicima međunarodne zajednice. Ipak, to ne znači da namjeravamo da povodom crnogorske stvarnosti ubjeđujemo nekoga da treba da vidi ono što se lako može vidjeti. Ponavljam, konstruktivan dijalog sa predstavnicima međunarodne zajednice zainteresovanih za razvoj demokratske, prosperitetne, iznad svega pravne crnogorske države jeste važno pitanje za DF, siguran sam i za cijelu opoziciju.

Marko MILAČIĆ

Komentari

INTERVJU

INES MRDOVIĆ, AKCIJA ZA SOCIJALNU PRAVDU: Opet hljeba i igara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ništa manjinsku Vladu nije sprječavalo da joj standard građana bude prioritet, naročito zbog rata u Ukrajini i energetske krize, koje su uticale da cijene životnih troškova polete ka nebu. Dvocifrena inflacija u zemlji zahtijevala je propratnu zaštitu najugroženijih građana. U zemlji je maltene petina građanstva na margini

 

MONITOR: Kakav je Vaš stav po pitanju odluke Vlade da na ovakav način i sada riješi pitanje ugovora sa SPC-om?

MRDOVIĆ: Očito je ovaj tajming bio rezultat direktnog pritiska pojedinih političkih struktura u parlamentu da će podržati pravosudne reforme, ako se potpiše Temeljni ugovor, a to je bio i zahtjev jednog od konstituenata u  Vladi. Manjinski premijer je bio između dvije vatre, a potpisivanjem je pokušao da političke aktere u zemlji izgura na čistac uoči sjednice 16. avgusta, kada treba da se raspravlja o izboru članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika.

U politički iznuđenom potezu, a suočen sa padom povjerenja i sopstvene popularnosti kod građana, manjinski premijer je odlučio da presiječe.  Vrijeme će brzo pokazati da li će i koliko mu se ovaj potez ,,politički obiti o glavu” i da li će obezbijediti većinu za izbor nosilaca pravosudnih funkcija.

Način potpisivanja Temeljnog ugovora, bez obavještavanja javnosti i medija, implicira da je pokušao da izbjegne moguće incidente i podmetanja. On je potpisivanje tog ugovora sakrio ni manje ni više nego od onih koji su podrška njegovoj Vladi (a koji su u međuvremenu pokrenuli izglasavanje nepovjerenja Vladi) što dovoljno govori koliko je ta politička saradnja bila čvrsta. Neki će u javnosti reći da je imao kičmu da potpiše Temeljni ugovor. Ako pretpostavimo da je jeste imao, prosto se ne možete oteti utisku da je ta kičma, figurativno rečeno, ipak bila nešto savijena, a imajući u vidu tajnost potpisivanja Temeljnog ugovora.

Vidjeli smo i opšteprisutno licemjerstvo nakon tog čina – SDP ministri koji napadaju Vladu, ali neće da podnesu ostavke; DPS koji pokreće pitanje nepovjerenja Vladi, ali mu ne pada na pamet da povuče imenovanja i postavljenja svojih funkcionera ,,po dubini”, Demokrata koji tek treba da razmisle kakav će stav zauzeti u parlamentu oko izglasavanja nepovjerenja, a već sedmicama javnu scenu zasipaju porukama da su neophodni vanredni parlamentarni izbori.

Posebno naglasiti licemjerstvo DPS-a. Mislim da je za DPS Temeljni ugovor biti ili ne biti samo radi njihove političke propagande i pokušaja da se predstavljaju kao nekakvi zaštitnici nacionalnih interesa, odnosno da u predizbornoj kampanji drže i dalje fokus na vještačkim podjelama. Oni osim podjela nemaju šta drugo da ponude građanima,  nakon tri decenije u kojima je zemlja poharana i postala prepoznatljiva kao korumpirana, nepotistička i gdje nema vladavine prava. Da su željeli demokratiju i državu blagostanja imali su tri decenije da to postignu. Mislim da DPS ne ,,žulja” toliko Temeljni ugovor, koliko buduća postavljenja nosilaca pravosudnih funkcija. To je suština priče – da li će DPS uspjeti da utiče da se ponovo instaliraju neki od njihovih poslušnih kadrova, kako bi mnogi visoki funkcioneri te partije bili zaštićeni od nekih potencijalnih budućih sudskih procesa. U suštini,  manje se radi o Temeljnom ugovoru, već se iza brda valjaju bitnije stvari. Na Temeljni ugovor svakako treba staviti tačku, a vidjećemo da li će neki subjekti, koji javno iskazuju nezadovoljstvo njegovim sadržajem, iskoristiti pravne mehanizme koji stoje na raspolaganju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR BELJANSKI, PREDSJEDNIK ADVOKATSKE KOMORE VOJVODINE, PREDSTAVNIK SRBIJE U MEĐUNARODNOJ UNIJI ADVOKATA: Sudstvo u Srbiji nije treća grana vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od toga šta ćemo sami preduzeti, koliko ćemo biti hrabri, mudri, uporni i sistematični zavisi u kakvoj ćemo zemlji živeti

 

MONITOR: Predsjednik Aleksandar Vučić je na TV Pink rekao je da se u Vojvodini radi o agresivnim građanski orijentisanim pojedincima i grupama. „Neću da kažem antisrpski orijentisanim“, rekao je pridajući  učesnicima protesta i niz „namera“ (uvođenje sankcija Rusiji, uništavanje Republike Srpske, podršku priznavanju nezavisnosti Kosova). Šta ovakva izjava govori?

BELJANSKI: Vučićeva izjava nije iznenađenje. Usmerena je na dodatnu diskreditaciju učesnika protesta i na opravdanje primene sile od strane policije i privatnog obezbeđenja. Vučić je veoma vešt političar i inteligentan čovek, ali čovek jedne dimenzije posvećen usmeravanju mišljenja građana. On se ovom izjavim ne obraća učesnicima protesta niti onima koji bi mogli da ih podrže, već onima koji imaju pojednostavljen način razmišljanja, a na čemu se u Srbiji vredno radi više od 30 godina. Batine su, dakle, dobili antisrbi, neprijatelji Rusije, srpskog Kosova i Republike Srpske. I tačka. Jednostavno, prihvatljivo, a da li je tačno je nešto do čega se uglavnom ni ne dolazi. Negovanje nekritičkog prihvatanja svega sto se ponudi sa pozicije autoriteta je preovlađujući način formiranja mišljenja većine. Odanost kao najveća vrlina je postala paradigma. Slepa vernost vođi, partiji, tuđim vrednosnim sudovima je postao skoro jedini način da se lagodno živi. To podrazumeva odricanje od značajnog dela slobode kojom bi trebalo da raspolažemo.

MONITOR: Svojevremeno ste se javno „pobunili“ zbog odbacivanja krivične prijave protiv dvojice policajaca koji su 2020. prebili mladića sa posebnim potrebama. Ovih dana svjedočimo i da moćnici preko tužilaštva pokušavaju da kriminalizuju poteze načelnika Odeljenja za borbu protiv trgovine narkoticima. Postoji li otpor prema pritiscima organizovanog kriminala i korumpiranog dijela policije?

BELJANSKI: Od policije se na opskuran način očekuje da se manje bavi svojim poslom, a više da štiti nezakonite aktivnosti pojedinih grupa. Načelnik Milenković je samo jedan od primera kakva je sudbina onih koji svoj posao pokušaju da rade nezavisno. Što se tiče premlaćivanja mladića sa posebnim potrebama u julu 2020-e, on nije bio učesnik demonstracija i tu je krivični postupak obustavljen nakon pogrešnih i deplasiranih istražnih radnji, jer bi inače mogao da bude osuđen policajac koji je podoban i potreban određenim grupama povezanim sa vlašću. Slično funkcionišu razne kriminalne organizacije. Sektor unutrašnje kontrole policije može da bude rešenje za ove probleme, ali se on mora izmestiti iz okvira MUP-a i mora postati vrsta nezavisne agencije. Nisam optimista  da će se to dogoditi, a ni da bi čak i tada takva agencija mogla da bude van domašaja vrha vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Partije u borbi protiv struke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa

 

MONITOR: U ovu godinu smo ušli sa idejom da ekonomija, uz evropske integracije, bude u centru naše pažnje. Da li je Abazovićeva vlada na tom kursu?

VUJOVIĆ: Teško je davati utemeljeniju ocjenu o radu Vlade a da ona nije završila ni svojih prvih sto dana. Ipak, može se vidjeti da je ona pokazala brojne nedosljednosti i protivrječnosti. Ne ulazeći u motive rasporeda koraka, počelo se sa temama koje nemaju direktne veze ni sa EU integracijama ni sa ekonomijom. Obrazloženje je bilo da se mora ostvariti pomirenje a dobili smo nove tenzije. Novi sastav Vlade očigledno još nije sasvim razumio da su oni najodgovorniji za stanje u državi – pocrtavam ne neko drugi, već oni.

MONITOR: Zašto ekonomske teme nemaju prioritet kod naših političara?

VUJOVIĆ: Lakše je ne baviti se konkretnim problemima već stalno indukovati krize. Ustaljuje se tako stil vladanja u kome ćemo biti obasipani ogromnim brojem informacija koje običan građanin ne može da obradi, dok se prividom izmjene političkih odnosa daje dovoljno materijala za „kupovinu vremena” za „velike teme”.

Ekonomija je mjerljiva, jasno je nakon relativno kratkog perioda da li neke ideje funkcionišu, da li se indikatori ispunjuju i da li mijenjate ekonomski krajolik. No, to podrazumijeva pun fokus i nerijetko situacije u kojima ćete objašanjavati zašto nijeste nešto ispunili, jer je ekonomija takva – dinamična i sa puno „dnevnih problema”. Mnogo je lakše stalno govoriti u apstrakntim kategorijama i ulaziti u političke rasprave bez kraja i smisla. Političari tu najbolje „plivaju” i ne žele da mijenjaju matricu koju su trasirale vlade i političari prije njih.

MONITOR: Talas poskupljenja je evidentan, a prema podacima Monstata već imamo dvocifrenu inflaciju na godišnjem nivou. Koliko je krivica naša, a koliko smo žrtve globalnih dešavanja i gdje nas to može odvesti?

VUJOVIĆ: Situacija nastala zbog stradanja Ukrajine se reflektuje i na našu ekonomiju. Inflacija postoji i u najrazvijenijim zapadnim ekonomijama. Sukob ovolikih razmjera koji prate sankcije nužno se održava na ekonomiju. Kod nas se nastavlja trend da kada imamo dobre vijesti iz regiona, one se ne prelivaju kod nas. Na primjer, mi nismo iskoristili godine velikog ekonomskog prosperiteta devedesetih već smo bili pod sankcijama i bavili smo se užasnim temama rata i njegovih posljedica.

Ali kada dođe negativni talas, čini se da on ne dolazi umanjen – već uvećan. Na to ukazuju i statistički podaci o rastu cijena iz maja 2022. godine u odnosu na isti mjesec prethodne. Inflacija u Crnoj Gori je 11,7 procenata, veća nego u Eurozoni gdje je izmjerena na 8,1 procenata.  Značajan dio uvećanja zarada koji se desio kroz Evropu sad su „pojela” poskupljenja. Litar ulja je u januaru koštao 1,04€, sada košta 2,04€. Mliječni proizvodi su u julu ove godine 25 procenata skuplji u odnosu na isti period prethodne godine.

Ako su prosječne neto zarade programom Evropa sad porasle za oko 26 procenata, a namirnice navedene kao primjer iznad poskupile između 25 i čak skoro 100 procenata, onda je jasno da su se oni građani koji koriste dosta ovih namirnica, koji ne žive u luskuzu, približili standradu iz decembra prošle godine, sa trendom daljeg opadanja.

MONITOR: Zvaničnici i turistički radnici sa primorja različito ocjenjuju tok glavne turističke sezone. Odoka se vidi da ne ide dobro. Zašto?

VUJOVIĆ: Priprema turističke sezone nije obavljena kako treba i za nas je sasvim irelevantno ko je kriv, dok bivši i sadašnji ministri razmjenjuju optužbe, a cijenu njihovog prepucavanja na kraju plaćamo mi – građani. Nijesmo nadomjestili gubitak tržišta Rusije i Ukrajine – koji su činili preko četvrtinu noćenja stranih turista u 2019. godini i da je priča o tome da smo hit u Evropi bila populistička fraza bez utemeljenja u realnosti.

Mada je najavljivana rekordna sezona, s obzirom na dosadašnju statistiku teško će se doseći 2019. kada smo prihodovali preko 1,1 milijardi eura od turizma.

MONITOR: Iz EPCG stižu apeli za štednju struje. Možemo li izbjeći restrikcije i poskupljenja?

VUJOVIĆ: Očigledno je da se i ovdje želio frizirati veliki uspjeh energetske kompanije sa početka godine, bez ideje koje posljedice mogu biti takvog „natezanja” sistema. Dosta zavisi od hidrologije i od toga kakvo će biti ljeto. Olakšavajuća okolnost je to što mi ne koristimo gas u omjeru u kojem ga troše velike evropske ekonomije. Izvjesno je da bi uvozna struja bila skupa do nepodnošljivih razmjera i da bi na kraju ona mogla dovesti do ugrožavanja solventnosti državnog elektronergetskog sistema, jer on toliki rast cijena teško da bi mogao „preliti” građanima.

Moramo ubrzno poboljšati energetsku efikasnost. Ujedno mora se ići u optimizovanje sistema sa stanovišta uključivanja solarnih i vjetroleketrana a,  koliko god nam se to sviđalo ili ne, moraćemo pokazati i dozu štedljivosti. Ako bogata Evropa na to priprema svoje stanovništvo, šta je sporno i da mi preduzmemo korake u tom pravcu? Neodgovorne su izjave koje minimizuju ove rizike.

MONITOR: Kako Vi gledate na ideju priključenja projektu Otvoreni Balkan?

VUJOVIĆ: Prvo da vidimo što je to Open Balkan. Mada to nije vezano za tu inicijativu, ali premijer i ministri su nakon posjete Beogradu obećavali uvođenje platnog prometa između Crne Gore i Srbije – kada će to biti gotovo? Ovaj detalj je lakmus papir koliko je nešto ekonomska, a koliko politička priča. Ako budemo imali brzo ovo obećanje ispunjeno, onda možemo govoriti o nečem opipljivom, ako ne, onda imamo nastavak obećanja sa malo ili nimalo realizacije.  Mi smo malo i ranjivo tržište i moramo biti jako oprezni u svakoj vrsti sklapanja aranžmana koje našu malu ekonomiju može oslabiti jer ona nije u poziciji da se takmiči sa ostalima. Njoj su najčešće potrebne subvenije a ne utakmica. Mi smo ekonomski gledano onaj igrač koji je umoran, dehidrirao i koji je povrijeđen, i vi sada želite prije nego ga oporavite i osvježite da pošaljete u utakmicu koja je još zahtjevnija za njega.

Ukupna spoljnotrgovinska robna razmjena Crne Gore u prošloj godini je bila skoro 3 milijarde eura, od čega je izvoz bio 437 miliona, a uvoz 2.505 miliona eura. Pokrivenost uvoza izvozom je bila svega 17,4 procenta. Naš najvažniji spoljnotgovinski partner u uvozu i izvozu je bila Srbija, s tim što je uvoz skoro 5 puta veći od izvoza i postavlja se pitanje da li ćemo kao mala ekonomija imati više benefita ili izazova kada je ovaj odnos u pitanju ukoliko zaživi projekat Otvoreni Balkan, ali ponavljam ostaje prvo da vidimo stvarno značenje projekta Open Balkan.

MONITOR: Menadžerske funkcije u državnim preduzećima ostale su predmet političke trgovine. Vidite li alternativu?

VUJOVIĆ: Alternativa je nužna. Moraju se uvesti javni konkursi i moraju se postavljati indikatori uspješnosti. Samo tako biste mogli zaštiti i one uspješne upravljačke strukture. Najočigledniji primjer naopake prakse je bio u Crnogorskoj plovidbi kada je jedan od najboljih i najuspješnijih menadžmenata u državnim preduzećima smijenjen da bi bio postavljen novi partijski kadar. Moramo izlaziti iz tog naopakog modela svemoći partija u borbi protiv struke i dobrog menadžemnta.

MONITOR: Projekat Evropa sad, nakon mjeseci primjene?

VUJOVIĆ: Taj projekat je dobio i svoj politički iskaz, jer su ministri koji su ga ključno promovisali osnovali politički pokret pod tim nazivom. Sad se i zove drugačije „Nova poreska politika” – što je istina i bliže stvarnom karakteru ove poreske reforme. Dobra stvar je što je tema, makar nakratko, bila povećanje plata i što su građani osjetli neku korist i tako amortizovali poskupljenja o kojima smo govorili. Upitno je koliko će biti održiva. Tačno je da će porastom inflacije biti veći i poreski prihodi i da bi poreska disciplina mogla dati određene rezultate, ali sve to bez sistemske promjene u našoj ekonomiji će biti gola kalkualcija u kojoj će uvijek faliti par stotina miliona eura da bi se isplatila budžetska godišnja davanja – a koja bi se obezbjeđivala iz kredita. Mi moramo imati poreske prihode iz realnih izvora koji generišu nova radna mjesta, nove tehnologije, novi privredni sektori i revitalizacija onih koji su nekada postojali. Od poljoprivrede, do zanatstva, ali i drugih djelatnosti koje bi davale finalni proizvod, koji i više vrijedi na tržištu. Na primjer, šansa bi mogla biti drvoprerađivačka industrija.

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa.

MONITOR: Problem nedostatka radne snage svih nivoa kvalifikacije sve je izraženiji. Ima li rješenja?

VUJOVIĆ: Ima dugoročno, ali za to je potrebna strategija i predan rad. Prvo se mora promijeniti populaciona, potom obrazovna i na kraju poslovna politika.  Sve mimo takvog sistemskog rješenja će nas vrlo brzo dovesti da smo tržište niskokvalifikovane i niskoplaćene radne snage – ako već i nijesmo tamo. Od nas zavisi.

 

Ko će snositi odgovornost za Montenegro Works

MONITOR: Vlada je odlučila da ugasi Montenegro Works. Kako komentarišete tu odluku i dosadašnji učinak tog preduzeća?

VUJOVIĆ: Nije bilo zakonito postojanje tog preduzeća sa stanovišta djelokruga rada. Da bi nešto tako bilo moguće, bilo je potrebno donijeti čitav set zakona koji bi to omogućio. Radilo se očigledno o političkim momentima da jedan ministar tada ima kontrolu nad što više resursa. I tako to biva kada sistemska rješenja prilagođavate personalnim rješenjima. Preambiciozno je bilo očekivati da to preduzeće može ispratiti toliko raznorodne sisteme, od avio i željezničkog saobraćaja, pa sve do energetike i poštanske djelatnosti.

Odluka je donešena na progrešan način, bez zakonskog utemeljnja i podređena političkim ambicijima. Jasno je bilo da to ne može trajati. Ključno pitanje je ko će snositi odgovornost za to? Nova vlada, koja je bila dio stare, raniji ministri, niko? Čini mi se ovo posljednje, to je naša boljka od koje se teško liječimo. Dok neko ne podnese odgovornost za svoje poteze, teško ćemo imati bolje rezultate, posebno u privredi.

Sada jedino znamo da će ovaj eksperiment platiti građani novcem iz budžeta – za plate i moguće otrpemnine.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo