Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, LIDER DEMOKRATSKOG FRONTA: Smisao učestvovanja na ovakvim izborima sve upitniji

Objavljeno prije

na

MONITOR: Opozicija je pretrpjela poraz na nedavno održanim lokalnim izborima u tri opštine. Demokratska partija socijalista samostalno je osvojila apsolutnu većinu u Mojkovcu i Cetinju, a Petnjicu osvojila velikom većinom. Koji je razlog ovako ubjedljivog poraza opozicije?

LEKIĆ: Više je razloga. Bez sumnje se nastavljaju beskrupulozne, javne zloupotrebe državnih resursa, operacije koje posebno daju rezultate kada se sva ta moć manipulacija koncentriše na pojedinačne, u ovom slučaju, tri opustošene opštine. Oni koji su ih doveli do sadašnjeg stanja, vodiće ih i dalje. Opet su se pojavili i snimci, kao materijalni dokazi izborne korupcije. Ono što je poražavajuće jeste da sve to nema pravne epiloge, što vlastima daje krila da nastavi po starom. Vladajuća oligarhija priželjkuje da snimci – čitaj, otvorena, dokazana političko izborna korupcija – postanu normalni, sastavni dio života ovdje. U tom slučaju moraće se Crna Gora suočiti sa snimkom o sebi.

Ovaj primaran razlog ne smije da bude opšti alibi za opoziciju koja treba da kritički sagleda manifestovane slabosti kako na politički strateškom tako i dijelu neposrednog djelovanja na terenu. Bilanse svih izbora u jednoj godini – lokalnih, parlamentarnih, predsjedničkih treba analizirati sa neophodnim poukama.

MONITOR: ,,Pobjednički Mojkovac Miodrag Lekić” na lokalnim izborima, uz ogromnu izlaznost, osvojio je skoro 1.500 glasova manje nego vi na predsjedničkim izborima, osam mjeseci ranije. Građanski front je osvojio samo tri mandata na cetinjskim lokalnim izborima. Kako ovo tumačite?
LEKIĆ: Da, ta činjenica zaslužuje posebnu analizu. Pored dokazano jakih pritisaka i ucjena tokom lokalnih izbora u Mojkovcu, po svemu sudeći način formiranja opozicione koalicije, ipak parcijalne, ne cjelovite, sa ne najboljom koordinacijom koalicionih subjekata, nije bio uspješan. Činjenica da su takav nastup agilno zahtijevali opozicioni aktivisti iz same opštine ne lišava odgovornosti svih političkih subjekata. Ne treba isključiti i mogućnost da je ubjedljiva pobjeda opozicionog kandidata na predsjedničkim izborima u Mojkovcu na neki način u terenskom radu stvorila privid sigurne pobjede.

Demokratski front sa komponentama koje ga čine u prethodnom mandatu nije imao nijednog odbornika u Mojkovcu i na Cetinju. Uvjeren sam će cetinjski Građanski front sa veoma uglednim ličnostima i mladim talentovanim pojedincima, koji izbore nisu shvatili kao nemoralnu, beskrupuloznu propagandnu bitku, već spremnost da se iskreno pomogne svom gradu, da će, dakle, takav Front samo jačati u narednom periodu

MONITOR: Da li planirate promjene u sopstvenim redovima, nakon rezultata lokalnih izbora?
LEKIĆ: Mi smo kao Front ostvarili dobar rezultat na parlamentarnim, objektivno pobjednički na predsjedničkim, dok sa rezultatima na ovim lokalnim ne možemo biti zadovoljni, makar stojala činjenica da u Mojkovcu i na Cetinju sada, poslije duže pauze, imamo odbornike, dakle bazu za dalji politički rad. Promjene, posebno u daljim izbornim nastupima, prije svega na lokalnom nivou, treba planirati.

MONITOR: Nešto prije izbora na Cetinju, bjelodano je potvrđena kupovina glasova za potrebe DPS-a. Koliko ima smisla učestvovati na izborima pod takvim okolnostima, naročito lokalnim, kada se sva partijska mašinerija ustremi na jednu opštinu?
LEKIĆ: Nažalost, smisao učestvovanja u ovakvim uslovima jeste pitanje koje se sve izoštrenije postavlja. Vjerujem da se neminovno širi krug društvenih snaga koje su spremne da se bore za pravedno društvo, za poimanje politike kao javno odgovorne djelatnosti koja vodi opštem dobru, a ne politike kao opsesije trajanja na vlasti kako bi se ostvarivale lične i grupne privilegije. Pored korupcionaške stvarnosti u dobrom dijelu vrha vlasti, ovdje postoji kriza ideja, kriza kompetentnosti – sve se to prikriva propagandom razuđene mreže plaćenih i kontrolisanih punktova.

MONITOR: Pozitivna Crna Gora je nakon posljednjih izbora u više navrata aktuelizovala priču o opozicionom objedinjavanju, ali i bojkotu. Front je ranije saopštavao da je za to ali da je ostatak opozicije nevoljan da vas u tome podrži. Hoće li se sada nešto promijeniti i šta planirate da preduzmete ?
LEKIĆ: Demokratski front je nakon izborne krađe na predsjedničkim izborima bojkotovao parlament. Žao nam ja da to nisu uradile i druge opozicione stranke ne negirajući im naravno, pravo da autonomno donose odluke. Ipak naš bojkot je doveo do rezultata koji ne treba potcijeniti. Naime, Skupština je usvojila zaključke o izradi novih izbornih propisa, pravno i političko procesuiranje afere Snimak, dvotrećinski izbor tužioca čime je spriječen reizbor po starom sistemu ranijeg tužioca. Mi smo se tek tada vratili u parlament i to dijelimično. Učestvujemo na tačkama od većeg državnog interesa.

Ako su, kao što navodite, druge opozicione stranke sada opredijeljene da nam se pridruže – da zajednički na ravnopravnim osnovama tražimo rješenja za pravednu stvar odbrane zakona i ustava, za pravnu državu, za dekriminalizovanje društva, za kompetentnu strategiju ekonomskog oporavka – mi smo spremni za pravi dijalog i ozbiljan dogovor.

MONITOR: Svjedoci smo sve oštrijih tonova SDP-a prema svom dugogodišnjem koalicionom partneru. Nakon nagovještaja teze o formiranju državotvornog bloka i koalicionoj saradnji između SDP-a i opozicije, rekli ste da je riječ o „suvoj retorici” predsjednika partije Ranka Krivokapića. Kako vidite ponašanje SDP-a?
LEKIĆ: Mislim da je dosta toga rečeno o nastaloj vrlo bizarnoj situaciji u kojoj još formalno traje vladina koalicija čiji se partneri ne samo optužuju teškim kvalifikacijama, već se u parlamentu povodom važnih državnih mjera nalaze na različitim stranama. Sada ništa manje nego o budžetu, najvažnijem državno ekonomsko aktu, imaju različite pozicije. Naime, krnju vladu koju predstavlja jedna partija čeka protivnički u parlamentu druga partija koja još sjedi u vladi. Da nije tragično sve bi bilo prilično komično.

Svakom ozbiljnom analizom se brzo dolazi do zaključka da u ovom trenutku legitimna vlada zapravo i ne postoji. Ostaje da se vidi do kada će trajati uzajamno ponižavanje koalicionih partnera, a što je još ozbiljnije, do kada će trajati ova političko-institucionalna agonija sa svim posljedicama na produbljivanje krize.

MONITOR: Krivokapić je kazao i da ,,sazrijevanje Fronta ide u dobrom pravcu, ali ne ide dovoljno brzo”, te da će SDP biti spreman da pruži ruku bilo kome, ,,kada opozicija pokaže da je zrela da ide ka NATO i građanskoj državi.” Komentar?
LEKIĆ: Gotovo da nemam komentar. Naš odgovor je jasan – kada izađete iz kriminogenih struktura vlasti koje sami kritikujete, onda možemo da razgovaramo o mnogo čemu, svakako javno, pa ako treba i o frazama koje ste citirali u vašem pitanju.

Vidite, potreban je 41 poslanik da bi se formirala većina u parlamentu. Demokratski front ima 20 poslanika i nesporno, to cijela crnogorska javnost zna, bori se za pad ove vlade i formiranje nove vlade, tehničke, privremenog karaktera ili političke do kraja parlamentarnog mandata, s primarnim zadatkom uspostavljanja pravne države, hitnog ekonomskog oporavka zemlje i definisanje demokratskih izbornih uslova. Očigledno, potrebno je postojanje druge polovina poslanika da bi se dogodio takav scenario. Dakle, mi vrlo zrelo čekamo da sazri ili se kompletira – kako hoćete – druga neophodna polovina iz opozicionih stanaka, SDP, eventualno partija manjinskih naroda.

Progresivne promjene društva su materija konkretnih poteza, preuzimanja javne odgovornosti, hrabrosti. Sve ostalo, bojim se, rizikuje da bude shvaćeno kao verbalizam, blefiranje, u krajnjoj liniji kukavičluk.

MONITOR: Šta opozicija radi na jačanju veza sa regionalnim i međunarodnim igračima u snaženju svojih pozicija na rušenju crnogorskog režima?
LEKIĆ: Opozicija, a imam pravo da govorim u ime DF, nastoji da se konstituiše kao kredibilna demokratska alternative, boreći se za prije svega evropske vrijednosti. Kao takva, ona bi trebalo da bude predmet međunarodne pažnje, pa i podrške. Mi treba da unaprijedimo dijalog sa predstavnicima međunarodne zajednice. Ipak, to ne znači da namjeravamo da povodom crnogorske stvarnosti ubjeđujemo nekoga da treba da vidi ono što se lako može vidjeti. Ponavljam, konstruktivan dijalog sa predstavnicima međunarodne zajednice zainteresovanih za razvoj demokratske, prosperitetne, iznad svega pravne crnogorske države jeste važno pitanje za DF, siguran sam i za cijelu opoziciju.

Marko MILAČIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo