Povežite se sa nama

FELJTON

MIODRAG PEROVIĆ: 30 GODINA MONITORA (XXXVII): Neuspjelo dogovaranje o vlasništvu

Objavljeno prije

2 godine

na

Profesor Miodrag Perović piše o nastanku i opstajanju Monitora, o vremenu i ljudima

 

Željko i Ljubiša su prešli sa zaposlenjem u Daily Press da požure sa pripremama za otpočinjanje Vijesti. Pošto nijesam planirao nikakav moj angažman u tom listu, želio sam da završim svoj posljednji zadatak, dogovor o vlasničkim odnosima u Monitoru i Anteni M. Nekoliko sastanka na ovu temu vodio sam sa bivšim i sadašnjim direktorima i glavnim urednicima Monitora, to jest sa članovima četvoročlanog kružoka. Poslije raskola u  DPS-u novinari su postali još tvrđi u svojim zahtjevima. Od kad je izabran za glavnog urednika, Drašku je porastao značaj u kolektivu. Iz nekih razloga uspostavio se odnos u kojem je on bio značajniji od Milke, iako je trebalo da Milka bude prvi čovjek Monitora. Da bi podupro zahtjeve novinara, na jednom sastanku Draško je osporio moj argument da nije u redu da idemo daleko od onog što predlaže Ćano. Rekao je da pomoć koju je Ćano davao Monitoru, nije davao iz svoga džepa, već iz državnog preduzeća. Takve riječi su donedavno bile nezamislive u Monitoru, jer smo se prema Ćanu odnosili kao prema svecu zaštitniku.

Iznenadio me Draškov neprijateljski stav prema njegovom dobrotvoru. Plašio sam se da se ne proizvede atmosfera u kojoj će neko isprljati Ćana. Budući da sam se bio operativno udaljio od Monitora, a Ćano stalno boravio u inostranstvu, procijenio sam da u ovom trenutku treba izbjeći bilo kakvu svađu s novinarima oko vlasništva. Proces udaljavanja Crne Gore od Miloševića, koji je započeo raskolom u DPS-u, trebalo je pospješivati. Svađe oko procenata bi nam oslabile snagu i uticaj. Osim toga, dugoročno gledano, to su svađe oko nečega što ima malu materijalnu vrijednost. Monitor i Antena M trenutno preživljavaju od pomoći Evropske unije. Fondacije iz Evrope su uvijek tražile što veću nezavisnost redakcije, pa je sukob redakcije i vlasnika mogao da rezultira prekidom pomoći. Realno je očekivat da bi novinari u tom slučaju osnovali ono o čemu su već govorili – Naš Monitor.

Budući da sam se bio operativno udaljio od Monitora, a Ćano stalno boravio u inostranstvu, riješio sam da mu predložim da ovu bitku izgubimo. Pošto su vlasnici i osnivači bili spremni da poklone novinarima dio svog uloga u mjeri za koju se dogovorimo Ćano i ja,
predložio sam Ćanu da prihvatimo zahtjeve novinara.

 

04.05.97.
Dragi  Ćano,

Novi zakon o preduzećima predviđa ponovnu registraciju
svih postojećih preduzeća do 04. jula ove godine. …

Došao je trenutak da se u Montenegropublicu i sudski (a ne samo interno) registruje promijenjena vlasnička struktura u odnosu na onu koja je upisana u sudski registar 1990. godine. Održao sam nekoliko sastanaka s novinarima. U razgovorima sam došao do zaključka da mi na raspolaganju stoje dvije opcije: 1. Da sve razjebem
(što bi se dopalo Ranku Vukotiću); 2. Da pristanemo da
novinarima damo u Monitoru i Anteni M po 50 odsto vlasničkih prava.

Prvu opciju sam odbacio iz više razloga. Prije svega mislim da to nema smisla. Novinari su … bili moja vojska 7 godina i ja nemam pravo da se ponašam kao njihov neprijatelj i kad nijesu potpuno u pravu. …

Drugu opciju mislim da treba da prihvatimo, takođe iz
više razloga. Jedan je da ni list ni radio ne mogu sebe da izdržavaju, i bez osjećaja da je to sve u značajnoj mjeri njihovo, nema šansu da živi. Drugi je, da je Monitor jedna od rijetkih institucija u istoriji Crne Gore koja se može smatrati nezavisnom, i treba joj dati šansu da se bori za život. Itd.

Novinarima sam rekao da ako ti prihvatiš predlog, on će
biti sproveden. Evo detalja koji bi trebali da uđu u osnivački akt.

Monitor i Antena M se izdvajaju u posebna preduzeća u svakom od kojih Montenegropublic ima 50 odsto vlasništva. Osim toga Montenegropublic bi bio taj koji formira predlog za izbor glavnih urednika i direktora. Redakcije daju mišljenje predlozima, a izbor vrše upravni odbori, u svakom od njih Montenegropublic ima 50 odsto glasova (uključujući i pravo da on daje predsjednike upravnih odbora). Kandidati koji od redakcije dobiju isuviše malu podršku, ne idu u dalju proceduru. … … Što se tiče Montenegropublica (u predloženoj varijanti novinari u njemu nemaju vlasnički dio), ja sam naumio sljedeće. Ti i ja imamo kontrolni paket, od recimo 60- 66 odsto. Ostalo pripada svim ostalim osnivačima. Ako bude nezadovoljnih, ja od mog dijela dajem dok se ne dođe do odnosa prihvatljivih za sve, ali ne idem ispod 51 odsto za tebe i mene, pri čemu ne manje od 33 odsto tebi. Ako si ti nezadovoljan, ja se svog dijela odričem u tvoju korist i ti imaš (bar) 51 odsto.

Ako ovo prihvatiš, moja misija se završava i ja, konačno, mogu da se bavim svojim problemima, koji nijesu mali. Molim te da mi hitno saopštiš svoje mišljenje. …  …

Pozdrav,
Miško

P.S. 1. Željko Ivanović kaže da si rekao da se na račun
tvog dijela u Slogu besplatno štampaju Monitorove korice. … To je oko 1.500 DEM mjesečno. Komentariši i ovo.
2. Zamijenili smo glavnog urednika i direktora i imenovali Draška Đuranovića za v.d. glavnog urednika, a Milku Tadić za v. d. direktora. Da to rade do preregistracije preduzeća, kada će procedura izbora biti sprovedena po novim aktima. Željko i Ljubiša su otišli da prave dnevni list.

Ćano me sjutradan pozvao telefonom i ljutito izrazio
nezadovoljstvo novinarskim zahtjevom za 50 odsto vlasništva. Pričao je u tom razgovoru o važnosti SDP-a i ponovio priču da Monitor ne podržava tu partiju. Ja  sam mu petog maja iza ponoći poslao kratko pismo, na kojem je fax automatski upisao datum 6. 05.

6. 05. 1997.

Ćano,
Socijaldemokrate će teško opstati, a kamoli biti važan faktor … . Zato u vezi sa mojim predlogom za transformaciju Montenegropublika uzmi u obzir da od Monitora i Antene M nema i neće biti narednih 50 godina nikakve finansijske koristi. Oslobodi me tog belaja … U svakom slučaju, pošalji mi registarski i matični broj lične karte i rok njene važnosti. HITNO. Razumiješ li, HITNO. To možeš i telefonom da izdiktiraš.
Pozdrav,
Miško

Krajem dana dobio sam pismo u kojem je bio pomirljiviji prema zahtjevu novinara.

06.05.1997.
Dragi Miško,

Raduje me da je izašao novi zakon o registraciji preduzeća. Pune četiri godine insistiram na registraciji Montenegropublica. Tebi je jako poznato, a nadam se i drugima, koliko sam sredstava uložio sa željom da ostvarimo cilj samostalnosti Crne Gore, i u patriotizmam prema svojoj državi Crnoj Gori i narodu. Uz to, stalno sam se plašio i govorio o intrigama, koje mogu nastati u crnogorskim prilikama. Nažalost, moja sumnja se ostvarila, mada može biti i gore.

Prvu opciju o kojoj govoriš – odbacujem.

Drugu opciju treba korigovati umjerenošću.

U više navrata saopštavao sam Ti da formiram svoju fondaciju za školovanje i liječenje djece.

Sva moja ulaganja koja se nalaze u više objekata raznih profila biće prenesena na fondaciju.

U ovom slučaju Montenegropublic, Antena M, Slog itd. biće u funkciji fondacije.

Dobro ti je poznato da nijesam sitničario niti pravio probleme, jer sam to prepustio tebi i Ranku Vukotiću.

Ovih dana dobio sam saglasnost od N. Medojevića da me zastupa (moj ovlašćeni zastupnik) po svim proceduralnim pitanjima procenta i mog učešća.

Na kraju želim da ti saopštim sljedeće:

Da ne ustupam od svojih ulaganja iz prostog razloga – stvaranja fondacije, koja će po mom dubokom ubjeđenju biti jako značajna za razvoj Crne Gore.

Ljubazno te molim, prihvati razgovor sa N. Medojevićem.

Istina je da sam razgovarao sa Željkom Ivanovićem, da se korice štampaju na račun mog dijela, do određenog vremena.

Sudbinu toga riješićemo kad dođem ili preko Medojevića.

Vjerovatno će te ovih dana nazvati Nina Rabrenović, radi štampanja svoje knjige. Ja sam obećao pomoć i želim da se knjiga štampa (ne znam da li si čitao njenu prvu knjigu – neuobičajena je i svemirska).

S poštovanjem,
S.Koprivica

Dvije stvari iz ovog Ćanovog pisma su me naljutile. O novoj registraciji nije bilo ni riječi prije osnivanja Antene M (18. 07. 1994). Priču o novoj registraciji sam pokrenuo ja s idejom da privučemo investitore, da bi stabilizovali cio sistem, koji je bio finansijski ugrožen. Ali ta ,,invencija” nije urodila plodom. Ljudi su radije pomagali Montenegropublic, to jest njegove medije, nego u njega ulagali. Osim toga, 1993-1994. smo još uvijek maštali Ćanov san o televiziji. Preregistraciju preduzeća bili smo planirali kad zatvorimo finansijsku konstrukciju za televiziju. (Čitalac o ovome može steći uvid iz naše korespondencije iz tog vremena.)

(Nastaviće se)

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

FELJTON

DR TATJANA KOPRIVICA: SPOMENICI U CRNOJ GORI 2006–2022. (IV): Uništavanje, prepravke i krađa

Objavljeno prije

1 sedmica

na

10 Marta, 2023

Objavio:

Monitor prenosi publikaciju Centra za demokratsku tranziciju (CDT) koja se bavi spomeničkom problematikom u periodu od sticanja nezavisnosti od prošle godine, a koju je sačinila dr Tatjana Koprivica

 

Uništavanje spomenika: Na više spomenika u periodu 2006–2022. izvršena su ozbiljna oštećenja.

Spomenik Tuđemilskoj bici, čiji se dan slavi kao Dan Vojske Crne Gore, postavljen 7. oktobra 2008, srušili su nepoznati počinioci u noći 22/23. februara 2011. Stakleni dio spomenika civilnim žrtvama ratova na prostoru Jugoslavije 1991-2001. u Podgorici je, zbog čestih oštećenja, uz saglasnost autora, 2015. zamijenjen mermernim. U decembru 2007, po bisti Grgura Barskog, iscrtani su kukasti krstovi. I spomenik crnogorskim komitama 1916–1929. u Nikšiću oštećen je odmah nakon postavljanja. Za oštećenja biste Nikole Kovačevića u Nikšiću, koja je sa postamentom oborena, počinioci nijesu identifikovani i nijesu odgovarali. Spomenik Ljubu Čupiću je grubo povrijedio uriniranjem 12. 6. 2021. počinilac M. I. Ovo je dovelo do protesta građana u više crnogorskih gradova. Počinilac je osuđen na kaznu zatvora od 10 mjeseci. Skulpture „Moji ljudi”, Dubravke Duletić u Podgorici oštećene su 3. 11. 2022.

Prepravljanje spomenika: Spomeniku na Bojnoj njivi u opštini Mojkovac (1996), na inicijativu Srpskog nacionalnog savjeta Crne Gore, bez odobrenja, 2015. dodat je krst i natpis „Mi smo pali da bi Crna Gora i Srbija živjele“. Osnovni sud u Bijelom Polju je odgovorno lice, M. V, osudio uslovno na kaznu zatvora od jedne godine, ali se kazna „neće izvršiti ukoliko u okviru tri godine ne izvrši novo krivično djelo“.

U spomen kompleksu u Dolima (1977, Luka Tomanović) u opštini Plužine, SPC je 2006. dodala kapelu koja je sagrađena bez saglasnosti nadležnih institucija.

Krađa spomen-obilježja: U više slučajeva zabilježena je krađa spomen-obilježja, posebno bisti istaknutih narodnih heroja i boraca, koji su postavljene prije 2006: Vlada Milića, Špira Mugoše, Đoka Prelevića, Marka Miljanova, Boška Boža Radulovića, Sava Kažića. Zbog nedostatka finansijskih sredstava, neke od njih su zamijenjene neadekvatnim rješenjima.

Nerealizovani spomenici: Iako su donesene odluke o podizanju spomen-obilježja, neka od njih nijesu realizovana. Knjaz Danilo Petrović Njegoš nije dobio spomenik na Cetinju, iako je odluka o tome donešena 2009. Spomenik Đerđu Kastriotu Skenderbegu u Ulcinju koji je trebalo podigne po uzoru na monumentalnu konjaničku skulpturu Skenderbega iz Tirane, nije realizovan.

Finansiranje spomenika: U dokumentaciji koji je CDT dobio od opština, nijesu dostupni precizni finansijski izvori finansiranja i ugovori za izradu spomenika.

Nacrtom Programa investicija za 2018, za „izgradnju“ spomenika Krstu Ivanoviću, opština Budva je predvidjela 20.000 eura. Uklonjena bista Čedomira Ljuba Čupića koštala je opštinu Danilovgrad 4.500 eura.  Donacijama građana i građanki Crne Gore i dijaspore obezbijeđen je iznos od oko 25.000 eura, za podizanje spomenika komitama u Nikšiću. Opština Bijelo Polje sklopila je ugovor o pružanju usluga sa Zlatkom Glamočakom, za izradu spomenika žrtvama otmice u Štrpcima na iznos od 16.100 eura.

Inicijative inostranih ambasada: Više spomenika postavljeno je na inicijativu i uz finansiranje predstavnika inostranih ambasada u Crnoj Gori. Spomenik spašavanju 1000 ranjenih partizana i posada savezničkih aviona (2009) u Breznima, podignut na inicijativu Kevin Lyne, tadašnjeg ambasadora Velike Britanije. Biste grofa Save Vladislavića (2013, Đorđe Lazić) u Herceg Novom i Žukova u Beranama (2020), donacije su ambasade Ruske Federacije u Crnoj Gori. Postavljenje biste Huseina Džavida (2013) U Podgorici inicirala je i finansirala Republika Azerbejdžan. Bista Tarasa Ševčenka (2011) u u Podgorici podignuta je u saradnji sa ambasadom Ukrajine.

(Nastaviće se)

Komentari

nastavi čitati

FELJTON

DR TATJANA KOPRIVICA: SPOMENICI U CRNOJ GORI 2006–2022. (III): Spomenici kao „privremeni ili pomoćni objekti”

Objavljeno prije

2 sedmice

na

3 Marta, 2023

Objavio:

Monitor prenosi publikaciju Centra za demokratsku tranziciju (CDT) koja se bavi spomeničkom problematikom u periodu od sticanja nezavisnosti od prošle godine, a koju je sačinila dr Tatjana Koprivica

 

Umjetnička rješenja spomenika: Najveći broj spomen-obilježja su monumentalne figuralne predstave od bronze, mermerni obelisci i biste od bronze. Mali je broj spomenika koji korespondiraju sa savremenim umjetničkim tendencijama u skulpturi. Rijetke su moderne forme, kao što je spomenik Prešernu u Podgorici, rad slovenačkog arhitekte Roka Žnidaršiča. Među umjetnički najuspjelije monumentalne figuralne predstave spada spomenik Josipu Brozu Titu Antuna Augustinčića. U više navrata rađeni su odlivci bista ranijih autora: Draga Đurovića, Petra II Petrovića Njegoša na Cetinju i Ota Loga Veljka Vlahovića u Podgorici.

Najzastupljeniji autori spomenika i autorska prava umjetnika i umjetnica: Najzastupljeniji autori čiji su spomenici i skulpture postavljene u javnim prostorima su Zlatko Glamočak, Pavle Pejović, Nenad Šoškić, Dimitrije Popović, Mitar Živković, Risto Radmilović, Sreten Milatović, Marko Petrović Njegoš, Adina Rastoder i dr. Dimitrije Popović je najzastupljeniji u Cetinju, a Mitar Živković u Podgorici. Mlađa generacija crnogorskih umjetnika i umjetnica je jako malo zastupljena u spomenicima u javnom prostoru Crne Gore.

U više slučajeva, umjetnici su došli u sukob sa naručiocima i finansijerima spomenika, koji im nijesu isplatili dogovorene autorske honorare.

Konkursi, tenderi i komisije za odabir idejnih rješenja spomenika: Konkurse su najčešće sprovodili naručioci spomenika, što se u velikom broju slučajeva pokazalo neadekvatno. Konkursi nijesu bili dovoljno transparentni. Kod objavljivanja nekih konkursa se čini da su raspisani kako bi se „legalizovalo“ već postojeće rješenje i favorizovao određeni umjetnik. Ni konkursi „po pozivu“ nijesu bili dovoljno transparentni.

Za realizaciju spomenika najčešće su dati kratki rokovi, što dovodi do značajnog probijanja istih. Procedura za podizanje spomenika Aleksandru Lesu Ivanoviću, započeta 2017, realizovana je tek 2022. Opština Plužine je Konkurs za idejno rješenje spomenika Baju Pivljaninu, u periodu 2019–2022, raspisala čak tri puta. Građani i građanke Ulcinja tražili su poništavanje konkursa za postavljanje spomenika Servantesu.

Tenderske procedure za izradu idejnog rješenja nijesu podesne za ovu djelatnost, što se vidi iz nekoliko slučajeva sprovedenih tenderskih procedura, koje nijesu rezultirale izborom uspješnog idejnog rješenja.

U najvećem broju odgovora koji je CDT dobio u istraživanju, sastavi komisija i žirija za idejna rješenja spomenika nijesu bili poznati. Rad ovih komisija je, prema odlukama lokalnih organa, bio plaćen ili volonterski. Analiza pokazuje da su neadekvatna idejna rješenja birana i kada su u sastavu ovih komisija bili članovi i članice iz akademske zajednice, umjetnici i umjetnice koji formalno zadovoljavaju potrebne kriterijume.

Svečana otvaranja i „osveštavanja“ spomenika: Inaugurisanje spomenika u javnim prostorima iskorišćeno je za promociju političkih lidera i državnih funkcionera. Najveći broj spomenika svečano su otvorili predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, gradonačelnik Glavnog grada Podgorice Ivan Vuković, gradonačelnik Prijestonice Cetinje Aleksandar Bogdanović, predsjednik Crne Gore Filip Vujanović i dr. Spomenici su otvarani na značajne datume iz crnogorske istorije, 13. jul, 21. maj, 19. decembar, 13. novembar i dr. Vrlo rijetko su autori skulptura učestvovali u svečanostima povodom njihovog postavljanja – Dimitrije Popović, Veljo Stanišić.

Kod spomenika koje je, bez zvanične zakonske procedure, podigla SPC, u blizini vjerskih objekata, kojih je najviše u Podgorici, svečana otvaranja pratila su i osveštavanja spomenika i bila su dio proslave vjerskih praznika.

Vlada Crne Gore i politika postavljanja spomenika: Vlada Crne Gore je inicirala i finansirala podizanje više monumentalnih spomenika: spomenik bici na Fundini, spomenik bici na Tuđemilima, spomenik herojima Božićnog ustanka na Cetinju, čiji je autor Pavle Pejović.

Vlada je, shodno čl. 9 Zakona o spomen obilježjima, rukovodeći se značajem postavljanja spomen-obilježja, donijela odluku o odobravanju njihovih postavljanja prije isteka 20 godina od preminule osobe, kako je definisano zakonskim aktima u slučajevima podizanja spomen-obilježja Miodragu Dadu Đuriću, Janu Karskom u Kotoru, Vidoju Žarkoviću u Nedajnom i Urošu Toškoviću u Baru.

Dislokacija spomenika: U više navrata, u navedenom periodu, izvršena je dislokacija spomenika koji su nastali u periodu prije 2006. Razlozi dislokacije bili su najčešće izgradnja novih stambenih i poslovnih cjelina i prenamjene objekata čija imena su nosili. Takav je slučaj sa spomenikom poginulim radnicima Monopola duvana Svetlane Kane Radević, bistom Stanka Dragojevića u Podgorici, bistama Lenke Jurišević i Špira Dacića u Bijelom Polju, spomenikom borcima i civilnim žrtvama (fudbalerima i sportskim radnicima) poginulim za slobodu NOB-a u 1941–1945. i dr.

Spomenici kao privremeni/pomoćni objekti: U pojedinim slučajevima, skulpture su u opštinskoj dokumentaciji kategorisane kao privremeni i pomoćni objekti. Skulptura u obliku ćiriličnog slova Lj, autora Velja Stanišića i Radomana Čvorovića, postavljena u Nikšiću, definisana je kao „pomoćni objekat-kapija-tiposkulpture-tip 5“. „Crnogorsko oro“ vajara Mitra Živkovića u Podgorici je kategorisano kao „privremeni objekat montažnog karaktera-skulptura“. Skulpture Dubravke Dude Duletić „Moji ljudi” postavljene su u Podgorici 2022. Kategorisanje spomenika kao „privremeni ili pomoćni objekti” je neprimjereno za umjetnička djela.

Uklanjanje spomenika: Bista Čedomira Ljuba Čupića, rad Mitra Živkovića, postavljena na trgu u Danilovgradu u maju 2022, pa je, nakon reakcije javnosti, zbog neadekvatnog rješenja, uklonjena samo nekoliko dana kasnije.

Spomenici u podrumu: Spomenik Krstu Ivanoviću, rad Zlatka Glamočaka, još uvijek nije postavljen, iako je autor, još 2008, nakon dogovora sa opštinom Budva, izradio spomenik. Poprsje kralja Bodina (2018, Zlatko Glamočak), koje je finansiralo Ministarstvo kulture Crne Gore, nije postavljeno u Baru, kako je bilo predviđeno.

Spomenici na smetlištima: Bista Save Kovačevića je 2011. pronađena na smetlištu u Grahovu. Na inicijativu stanovnika Grahova i CK JKPCG, prenešena je u porodičnu kuću Kovačevića u Nudolu. Nakon prijetnji da će završiti u moru, bista Veljka Vlahovića (1976, Luka Tomanović), čije je ime nosilo brodogradilište u Bijeloj od 1976. do 1992. godine, sklonjena je i odložena ispred radničke menze, a postament je u jednom od magacina brodogradilišta. Bista je poklonjena rodnoj kući Veljka Vlahovića.

(Nastaviće se)

Komentari

nastavi čitati

FELJTON

DR TATJANA KOPRIVICA: SPOMENICI U CRNOJ GORI 2006 – 2022. (II): Naručioci utiču na umjetnička rješenja spomenika

Objavljeno prije

3 sedmice

na

24 Februara, 2023

Objavio:

Monitor prenosi publikaciju Centra za demokratsku tranziciju (CDT) koja se bavi spomeničkom problematikom u periodu od sticanja nezavisnosti do prošle godine, a koju je sačinila dr Tatjana Koprivica

 

Glavni naručioci i finansijeri spomenika u periodu 2006 – 2022. bili su: Vlada Crne Gore, Glavni grad Podgorica, Prijestonica Cetinje, opštine, ambasade evropskih država u Crnoj Gori, NGO, udruženja građana, zavičajna i plemenska udruženja, kompanije.

Rezultati istraživanja pokazuju da su naručioci uticali na umjetnička rješenja spomenika, odnosno na korigovanje već prihvaćenih idejnih rješenja, pa je dolazilo do polemika i sukoba, koje su trajale više godina. To je posebno bio slučaj sa spomenikom Čedomiru Ljubu Čupiću, prilikom čije izrade je došlo do sukoba finansijera Dušana Đurovića, „idejnog tvorca“ Mihaila Radojičića i vajara Zlatka Glamočaka.

Skulpture koje su donirane opštinama, često su bile postavljane uz nedovoljno transparentne procedure: spomenik na ulazu u Cetinje u obliku slova O (2013), skulptura u slavu Njegoševe misli (2013) i Crnogorkin bunar želja (2013), radovi Dimitrija Popovića na Cetinju. Za skulpturu Oro (2014), rad Željka Reljića na Cetinju, je smatrano da je umjetnik poklonio gradu, dok je umjetnik, na osnovu usmenog dogovora, skulpturu ustupio za honorar, koji mu nije isplaćen. O ovim spomenicima ne postoji dokumentacija u Prijestonici Cetinje. Spomenik Šabataju Ceviju (2020, Zlatko Glamočak) u Ulcinju donirao je Gani Resulbegović.

Kojim ličnostima i događajima smo podizali spomenike? Od monumentalnih spomenika koji su prošli zakonske procedure, najveći broj posvećen je istorijskim ličnostima – Svetom Petru Cetinjskom (2006, Nenad Šoškić), Tvrtku Kotromaniću (2013, Dragan Dimitrijević), vojvodi Mirku Petroviću Njegošu (2017, Dimitrije Popović), Ivanu Crnojeviću (2019, Mitar Živković ).

Samo su dvije žene dobile spomenike: princeza Jelena Savojska u Podgorici (2020, Adin Rastoder) i princeza Kseniji Petrović Njegoš u Podgorici (2020, Nikola Simanić) i na Cetinju (2022, Dimitrije Popović).

Biste/poprsja su dobili Gavro Vuković i Mojsije Zečević (2012, Svetomir i Svetozar Radović i M. Vučelić), Petar II Petrović Njegoš (2014, Drago Đurović), Pop Dukljanin (2007, Zlatko Glamočak), Đerđ Kastriot Skenderbeg (2019, Fiqiri Kasa), G. K. Žukov (2020, А. А. Apolonov) i Aleksandar Lekso Saičić u Beranama (2021, Joksimović).

Spomenici slavnim događajima iz crnogorske istorije posvećeni su Tuđemilskoj bici (2008, Pavle Pejović) i Bici na Fundini 1876. (2008, Pavle Pejović). Crnogorskim borcima koji su se zalagali za očuvanje crnogorske nezavisnosti 1918. posvećeni su: spomenik herojima Božićnog ustanka (2009, Pavle Pejović) na Cetinju i spomenik crnogorskim komitama 1916 – 1929. (2018, Sreten Milatović) u Nikšiću.

Mali broj spomenika i bisti odnosi se na period crnogorske antifašističke borbe 1941 – 1945. i socijalističkog perioda: spomenik Čedomiru Ljubu Čupiću (2019, Zlatko Glamočak) i Vidoju Žarkoviću (2020, Marko Petrović Njegoš) i biste Veljku Vlahoviću (2016, Oto Logo), Mihailu Stojanoviću Pulju (2019), Jovanu Vučkoviću (2017), Savu Kažiću (2013, Mitar Živković). U Baru je postavljen spomenik na mjestu koncentracionog logora u II svjetskom ratu (2021, Igor Milošević).

Spomenik Josipu Brozu Titu (Antun Augustinčić), koji se nalazio u kasarni u Maslinama, postavljen je na platou kod mosta Blaža Jovanovića u Podgorici 2018.

O savezničkim akcijama u II svjetskom ratu svjedoče: spomenik posvećen spašavanju 1000 ranjenih partizana i posada savezničkih aviona u Breznima (2009, Goran Moškov) i spomenik stradalim avionskim posadama savezničkih snaga koje su dale život za slobodu 1939 – 1945. u Podgorici (2012, Risto Radmilović).

Književnici, pjesnici, umjetnici su u periodu 2006 – 2022. dobijali uglavnom biste: Petar Lubarda u Herceg Novom (2007, Dušan Ivančević), Ivan Mažuranić (2009, Vinko Matković) na Cetinju, Taras Ševčenko (2011, Risto Radmilović) i Husein Džavid (2013, Natig Alijev) u Podgorici, Miguel Servantes u Ulcinju (2018, Bujar Vani), Avdo Međedović (2019, Zlatko Glamočak) i Dragomir Brajković (2019, Ljubomir Mrdović) u Bijelom Polju. Starac Milija (Miodrag Šćepanović) u Kolašinu (2022). Monumentalne spomenike dobili su France Prešern u Podgorici (2018, Rok Žnidaršič) i Aleksandar Leso Ivanović na Cetinju (2022, Zlatko Glamočak).

U Ulcinju su 2011. postavljene skulpture Fustanella (Fadil Fyshku) i Rooster (Genta Faja), a u Beranama 2018, skulptura Homo sapiens-Luča mikrokozma (Luka Radojević).

Rijetki su spomenici i skulpture posvećeni Učitelju (2013, Nenad Šoškić) u Danilovgradu, Dimnjačara Rudolfa Njunja Karužiča u Herceg Novom (2009, Velibor Pavićević)  i Kovača u Starom Baru. Manji broj spomenika odnosi se na događaje devedesetih godina XX vijeka – spomenik borcima ratova od 1990. u Beranama (2006), Spomenik civilnim žrtvama ratova na prostoru Jugoslavije 1991 – 2001 (2011, Bogdan Darmanović i Željko Reljić) u Podgorici, spomen-obilježje žrtvama otmice u Štrpcima „Sat života“ (2016, Zlatko Glamočak) u Bijelom Polju. Iako su inicijative postojale, nije realizovano podizanje spomen-obilježja žrtvama deportacije izbjeglica 1992. u Herceg Novom.

 

Pravni okvir

Zaštita spomen-obilježja regulisan je Ustavom Crne Gore i Zakonom o spomen-obilježjima. Ustav propisuje obavezu države da štiti prirodnu i kulturnu baštinu, kao i naučne, kulturne, umjetničke i istorijske vrijednosti.

Zakonom je zaštita spomen-obilježja definisana kao javni interes. Propisane su različite mjere za očuvanje i zaštitu spomen-obilježja, kao i sankcije za njihovo oštećenje ili otuđenje.

Spomen-obilježjima se trajno obilježavaju značajni događaji, čuvaju se uspomene na istaknute ličnosti, njeguju ljudski ideali i kulturno-istorijske tradicije i odaje počast borcima za slobodu, civilnim žrtvama rata i masovnim stradanjima ljudi.

Spomen-obilježje je spomen-objekat (spomen-groblje, spomen-kosturnica, spomenik, spomen-bista, spomen-ploča, spomen-kuća, spomen-dom, memorijalni muzej, zadužbinski objekt i dr.) koji izgledom, sadržajem, oznakama ili natpisom doprinosi trajnom očuvanju navedenih vrijednosti.

Spomen-obilježja se podižu u skladu sa programom podizanja spomen-obilježja koji donosi skupština opštine, Glavnog grada i Prijestonice, uz prethodnu saglasnost organa državne uprave nadležnog za poslove kulture.

Spomen-obilježja sa statusom kulturnog dobra su u nadležnosti Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Ostala spomen-obilježja su u nadležnosti opština na čijoj se teritoriji nalaze.

Na teritoriji opštine, Glavnog grada i Prijestonice vode se Registri spomen-obilježja, a Ministarstvo kulture je nadležno za vođenje Centralnog registra spomen-obilježja na teritoriji Crne Gore. Uprava za kulturna dobra nadležna je za vođenje Registra kulturnih dobara.

Uprava za inspekcijske poslove – Odsjek za inspekciju za zaštitu kulturnih dobara, kulturnu baštinu i arhivsku djelatnost sprovodi nadzor nad primjenom Zakona o spomen-obilježjima i Zakona o kulturnim dobrima i podzakonskih akata koji se odnose na ovu oblast.

Krivičnopravna zaštita spomen-obilježja uvedena je 2010. kroz član 411a Krivičnog zakonika Crne Gore kojim je propisano da će se zatvorom od jedne do tri godina kazniti onaj ko uništi, neovlašćeno izmijeni, doradi, izmjesti, zamijeni ili ukloni spomen-obilježje, podigne ili organizuje podizanje spomen-obilježja čije podizanje nije dozvoljeno.

Kaznene odredbe definisane su i članovima 43-49 Zakona o spomen-obilježjima.

Kako je jedan broj spomen-obilježja u Crnoj Gori ima status kulturnog dobra, na njih se odnosi i član 253a Krivičnog zakonika Crne Gore, kojim je propisano da će se zatvorom od jedne do osam godina kazniti onaj ko ošteti, uništi ili učini neupotrebljivim kulturno dobro.

(Nastaviće se)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo