Povežite se sa nama

INTERVJU

MIRO LAZOVIĆ, PREDSJEDNIK SKUPŠTINE REPUBLIKE BIH (1992-1996), UČESNIK DEJTONSKIH MIROVNIH PREGOVORA: Ka porazu etničkih politika u BiH

Objavljeno prije

2 godine

na

Promjena i postepeni razlaz sa etnonacionalnim politikama u Bosni i Hercegovini, nagoviješteni su nakon nedavnih izbora

 

MONITOR: Bosna i Hercegovina je konačno dobila status kandidata za članstvo u EU. Jesenas joj je Evropska komisija postavila osam uslova, uz prijedlog da postane kandidat u decembru. Iako uslovi nisu ispunjeni, status kandidata je odobren. Kako vidite to „gledanje kroz prste“?

LAZOVIĆ: Proteklih mjeseci čule su se riječi optimizma da bi BiH,  nakon što se Ukrajini izašlo u susret, mogla biti nagrađena kandidatskim statusom. Ipak,  za mnoge je ova odluka bila iznenađenje. Pogotovo zbog spoznaje da je BiH već duže zaglavljena u glibu političkih nesporazuma i sukoba. Blokade i opstrukcije u napretku države postale su konstanta naše stvarnosti. Građani žive od danas do sutra. Prolaze godine neizvjesnosti. Živimo  sumornu sadašnjost koja ne nudi budućnost. Stoga je jasno da kandidatski status nije rezultat odgovornog rada domaćih političkih aktera.  Naprotiv, naša vlast je bila inertna. Bez želje i spremnosti da provodi reformske procese. Preuzete obaveze iz Brisela verbalno su podržavali, a u praksi ih  ignorisali.  Dominantne etničke partije, koje su godinama na vlasti, ne žele reforme.  Preuzimanje evropskih standarda  etničke lidere i etničke politike dovodi u gubitničku poziciju. Svijesni su da uporedo sa  provođenjem reformskih procesa slabi i njihova moć. Zato se kandidatski status, prije svega, može pripisati političkoj procjeni administracije iz Brisela da u novim geopolitičkim previranjima BiH, kao mladu i još uvijek nestabilnu državu, treba zaštititi.  Treba joj dati političku i svaku drugu motivaciju da nastavi putem  euroatlantskih  integracija. Bez obzira na sve, ovo je ipak veliki korak naprijed. Budi nadu i uliva optimizam. Donosi uvjerenje da pripadamo evropskoj zajednici i njenim vrijednostima.

MONITOR: Ipak ostaje prvobitnih „14 uslova“ koji će se sada, vjerovatno, protegnuti do odobrenja otpočinjanja pregovora. Može li se obaviti ovaj državni posao brže nego u nekim državama koje su godinama pa i decenijama čekale, a neke još čekaju na datum za otpočinjanje pristupnih pregovora sa EU?

LAZOVIĆ: U našem sistemu ključni problemi dolaze iz ustavnih rješenja koja afirmiraju etničke politike i na tim politikama etničke i entitetske podjele. Centralne institucije se potiskuju a niži nivoi vlasti se nameću kao centri odlučivanja. Jedna od slabosti je usvojeni  Mehanizam koordinacije koji  kantone i entitete stavlja u  gotovo identičnu poziciju sa državom kada se donose odluke o preuzimanju evropskih obaveza. Ta praksa više je blokirala nego što je doprinosila donošenju potrebnih odluka. Tačno je da su glavne BH partije u Briselu,  potpisima svojih lidera,  prihvatile 14 uslova kao i obavezu da će raditi na njihovoj realizaciji. U proteklom periodu realizirali su dvije obaveze. Ključne reforme koje dotiču pravosuđe, ustavne i izborne promjene su na čekanju.

MONITOR: Dodikov SNSD, HDZ BiH Dragana Čovića i građanska koalicija Osmorka, potpisali su nedavno koalicioni sporazum o formiranju vlasti na državnom nivou. Kako biste analizirali razloge koji su motivisali, na primjer, SNSD i Našu stranku da zajedno budu u budućoj vladajućoj koaliciji?

LAZOVIĆ: Etničke politike zarobile su i društvo i državu BiH.  Rezultati te vlasti su poražavajući. Te politike treba poraziti. Promjena i postepeni razlaz sa tim politikama nagoviješteni su nakon nedavnih izbora. Iako su pojedinačno najjača stranka svi su izgledi da ovaj put SDA neće biti dio vlasti.  Koalicija osam stranaka sa SDP-om kao najjačom strankom praviće vlast na državnom nivou sa HDZ i SNSD. Koalicioni blok Osmorka jeste ideološki heterogen ali uspijevaju da unutrašnje razlike stave u funkciju neophodnih promjena.  Neće im biti lako jer puno je otvorenih pitanja oko kojih postoje razlike sa HDZ-om i SNSD-om. Put BiH u NATO kao i ograničene ustavne promjene su pitanja na kojima će se provjeravati stabilnost nove vlasti. Pojedini predstavnici Naše stranke  su u javnosti govorili da nikada neće koalirati sa SNSD-om. To im je bilo bespotrebno jer u politici se riječ ,,nikada” rijetko izgovara. Vrlo brzo ih je ukupna situacija primorala da odustanu od tih stavova. Sada govore da se nacionalistički tronožac ne može istovremeno slomiti. Mora se prvo slomiti jedna noga ( SDA) da bi se lakše slomile i druge dvije.

MONITOR: Željko Komšić, član Predsjedništva BiH i lider Demokratskog fronta, kritikovao je partije Osmorke jer su pristale na sporazum u kojem nema zalaganja za NATO integracije i gde se traže izmene Izbornog zakona koje bi, po njemu, išle u prilog Čovićevom HDZ-u. Koja je politička i lična pozicija iz koje Komšić upućuje ove kritike?

LAZOVIĆ: Programski sporazum koji su potpisali Osmorka, HDZ I SNSD mogao bi, vrlo brzo, dovesti do formiranja državne vlasti. To jeste za pozdraviti pogotovo ako znamo da se u proteklim periodima na formiranje vlasti čekalo mjesecima. Njihov Programski sporazum izazvao je različite komentare. Kritike i napadi dolaze uglavnom od SDA i njima naklonjenih medija.  U posljednje vrijeme tim kritikama se pridružuju i predstavnici DF-a Željka Komšića. Zamjeraju što se u Sporazumu ne pominje NATO put a pominje Izborni zakon. Mislim da su to samo izgovori kojima nastoje  opravdati odbijanje Osmorke. Željko Komšić dobro zna da se NATO put ne može zaustaviti jer HDZ kao i Osmorka to zagovaraju a Izborni zakon se mora staviti na dnevni red u Parlamentu  BiH. Lider SDP-a Nermin Nikšić   razgovarao je sa Željkom Komšićem pozivajući  DF da bude dio koalicije. Oni to nisu prihvatili. Zašto su to odbili javnost nisu upoznali. Ako ,,DF – Željko Komšić” zagovara borbu za građansku državu onda im je mjesto bilo u bloku sa SDP-om i Našom strankom. Građansku državu ne možemo dobiti preko noći. To je dug i težak put koji traži kontinuiranu političku utakmicu sa etničkim politikama. I ta se utakmica mora igrati u institucijama sistema a ne na tribinama za šta se Željko Komšić opredijelio. Mnogi se pitaju zašto Komšić kao građanski lider u  situaciji kada treba stvarati osnovu za potiskivanje  etničkih  politika,  ostaje uz bok lidera SDA. O razlozima možemo  nagađati. Da li su to politički ili lični  razlozi ostaje da se vidi. Vjerovatno ima i jednih i drugih.

MONITOR: Šefica diplomatije Slovenije, Tanja Fajon, pohvalila se, nakon odobrenja kandidatskog statusa za BiH, da je Slovenija najviše lobirala za to. EU najveći pojedinačni donator novca BiH – pominje se oko 3,5 milijardi eura do sada. No, i države koje manje pomažu, ili odmažu žele da utiču na BiH politiku. Može li kandidatski status BiH u EU,  smanjiti uticaj onih koji ne žele stabilnu budućnost BiH?

LAZOVIĆ: Država Slovenija se u procesu dobivanja kandidatskog statusa pokazala iskrenim prijateljem BiH. Tanja Fajon sadašnja ministrica vanjskih poslova Slovenije i na prethodnoj  poziciji evropske zastupnice mnogo je uložila truda da pomogne BiH. Ne samo ona, već je pomoć dolazila i od bivšeg predsjednika Boruta Pahora kao i sadašnjeg premijera Roberta Goloba. Podršku smo dobili i od našeg susjeda, države Hrvatske. Vjerujem da je kandidatskim statusom BiH dobila garancije da pripada zapadnom svijetu i evropskim vrijednostima. To je ujedno i poruka vanjskim i unutrašnjim rusofilima da dignu ruke sa BiH prostora. Također je dat i odgovor predsjedniku Turske Redžepu Erdoganu koji je boraveći nedavno u Sarajevu, poslao poruke Bošnjacima da Zapadu  ne treba vjerovati i da će ih Zapad izdati.  Kandidatski status je najbolji demant njegove izjave. Želim da vjerujem da će Beograd  konačno shvatiti da BiH kao i Crna Gora mogu biti dobre komšijske države ako se zagovornici  ,,srpskog sveta” prestanu miješati u naše unutrašnje odnose. Od  Hrvatske očekujem da nam, svojim iskustvom, pomogne u sticanju pregovaračkog procesa kako bismo skratili put ka EU.

 

Dodik dugo vodi politiku da nema dobitka za RS ukoliko BiH ne izgubi

MONITOR: Iako je pozdravio dobijanje kandidatskog statusa BiH- predsjednik RS, Milorad Dodik je ubrzo izjavio da su to samo „priče i šarene laže“. Kako  razumjete ove dvije različito intonirane Dodikove izjave u razmaku od par dana?

LAZOVIĆ: Već dugo  lider SNSD-a i predsjednik RS Milorad Dodik, pokušava voditi politiku kao igru u kojoj nema dobitka za RS ukoliko BiH kao država ne izgubi. U trenucima kada mu se pruži otpor i kada naiđe na prepreke od strane  Ustavnog suda BiH ili kancelarije OHR-a onda se njegova verbalna agresivnost pojačava. Politika toplo- hladno je njegova karakterna crta. Kada je u Beogradu ne propušta govoriti o Srbiji i RS kao jednoj državi,  a kada se vrati na BH prostore govori da mu secesija ne pada na pamet. Jednom se protivi opstanku EUFOR trupa i njihovom povećanju a drugi put poziva na  jačanje međunarodnih snaga. Često govori da je potrebno poštovati Ustav BiH jer jedino tako može funkcionirati BiH, a onda izjavljuje kako ne priznaje odluke Ustavnog suda. Dodikova izjava da bi EU sa 20 milijardi eura trebala finansijski pomoći BiH na njenom kandidatskom putu je ekonomski motivisana. BiH će trebati silan novac da pokrene mnoge investicije i da ubrza svoj put ka EU. Dodik je pragmata. On vjeruje u konkretne poteze i konkretna rješenja. Nadam se da će Dodik u  narednom periodu u drugačijoj atmosferi i u partnerstvu sa građanskim partijama promijeniti svoj vokabular . Želim da vjerujem da će svoju politiku podrediti napretku i u korist opšteg dobra. U korist BiH a time i u korist građana Republike Srpske.

 

SDA u BiH u sličnoj poziciji kao DPS u Crnoj Gori

MONITOR: I Bakir Izetbegović izjavljuje da bez SDA neće biti stabilne vladajuće većine u Parlamentu BiH.  On apeluje na stvaranje „jakog probosanskog bloka“. Kako Vi razumjete „pozadinu“ ovih izjava predsjednika SDA-a,   i dalje pojedinačno najjače partije?

LAZOVIĆ: Nakon izbora i najave da se vlast pravi bez njih,  SDA i njen lider Bakir Izetbegović pokazuju znakove nevjerice. Zatečeni su nastalom postizbornom situacijom.  Ne mire se  da će u narednom periodu grijati opozicione klupe. Decenijama su u vlasti. Njihovo korijenje je duboko uraslo u sve sfere društva i države.  Razumljivo je da ih hvata panika.  Za njih je to veliki gubitak.  Grčevito nastoje zadržati poluge vlasti ali ne uspijevaju.  Zbog toga i njihove izjave da se ne može praviti stabilna vlast bez SDA kao najjače stranke.  Pozivaju SDP da im se pridruži. SDA se našla u identičnoj situaciji kao DPS u Crnoj Gori. Iako je pojedinačno stranka sa najboljim rezultatom SDA ne uspijeva da okupi većinu.  Osim DF-a Željka Komšića sve druge partije su ih odbile. U vremenu novih geopolitičkih promjena , bez unutrašnje transformacije i prihvatanja liberalnih, demokratskih vrijednosti SDA će teško opstati kao relevantna politička opcija.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Kod nas se nije desila promjena, nego zamjena vlasti

Objavljeno prije

47 minuta

na

17 Januara, 2025

Objavio:

Vidimo da je anahroni dio ove vlasti preuzeo kontrolu nad mnogim procesima i da demokratija i njene vrijednosti nazaduju. Zato sve više ljudi razumije da će se teško desiti da eventualni povratak DPS-a može učiniti da u ovom segmentu bude gore, pa je i mantra o toj opasnosti sve manje učinkovita

 

 

„Za one koji pažljivije i bez pristrasnosti prate dešavanja na našoj političkoj sceni, možemo reći da prošlonedjeljna dešavanja u zgradi SO Budva nijesu iznenađenje. Budva predstavlja kontinuitet podrivanja demokratskih procesa na koje smo pripremani, odnosno drilovani kroz operacije Šavnik, Andrijevica, ali i one sa neustavnim odlaganjem izbora i sličnim poduhvatima“, kaže u razgovoru za Monitor Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. „Cilj tih priprema je da nam nezamislive i neprihvatljive stvari postanu normalne i da svako kome se ne sviđa izborni rezultat može, pod firmom volje naroda, nasiljem spriječiti formiranje vlasti koje ne podrazumijeva da i oni dobiju svoje parče.

MONITOR: Da li se tako zaista brani ‘volja birača’ ili su u pitanju neki drugi, lakše mjerljivi interesi?

KOPRIVICA: U pitanju je neutaživa potreba za vlašću. I to je početak i kraj svih dilema. Samo što je za odbranu te vlasti volja naroda dobra zavjesa koja može, za manji broj ljudi, prikriti nečasne i nedemokratske namjere aktera.

Frazom ”branimo volju naroda” pokušavaju se pokriti kriminalne aktivnosti i nasilje kojima se žele blokirati demokratski procesi, a Budvu pretvoriti u Šavnik, koji je događaj bez presedana u zemljama koje su odmakle na putu pristupanja EU. Takav princip udario je temelje i pokušao normalizovati pristup da kad god se nekom ne sviđaju rezultati izbora ima legitimno pravo da nasiljem ostvaruje svoje partikularne interese.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ASIM MUJKIĆ, PROFESOR FAKULTETA POLITIČKIH NAUKA U SARAJEVU: Ono što je Medvedev Putinu, to je Vulin Vučiću

Objavljeno prije

1 sat

na

17 Januara, 2025

Objavio:

Ni jedna odluka Dodikovih predstavnika u institucijama BiH, ne može biti donijeta bez odobrenja Vučićevog režima

 

 

MONITOR: Iz Sarajeva je upućena i protestna nota Beogradu u vezi sa učešćem najviših funkcionera Srbije na proslavi Dana RS. Potpredsjednik Vlade  Srbije i senator RS, Aleksandar Vulin, stavio je ulogu RS u centar srpskog sveta. Koliko politika „a la Vulin“- a koliko ponašanje zvaničnog Sarajeva utiču na raspoloženje i političke stavove Srba u BiH?

MUJKIĆ: Kada otvoreno podržavate protivustavne aktivnosti u susjednoj zemlji vi činite otvoreni neprijateljski akt prema toj državi koji se nikakvom slatkorječivošću o poštovanju Dejtona i suvereniteta ne može prikriti. Ono što je Medvedev Putinu, to je Vulin Vučiću, dakle-glasnogovornik one stvarne politike, politike koju taj režim valja „ispod tezge“. Vulin je Vučićeva dvorska-ili bolje reći radikalska luda koja, kreveljeći se, govori sve kako jeste. Od njega se, po potrebi, Vučić može ograditi, može ga javno izgrditi, ali to političko dvoglasje postiže  cilj koji je vidno narušavanje sigurnosne situacije u cijelom regionu. Zvanično Sarajevo u ovom odnosu snaga, gdje preko satelitskog režima Milorada Dodika i njegovih ljudi u institucijama BiH nijedna odluka ne može biti donesena bez odobrenja Vučićevog režima, ima uglavnom inferiornu i reaktivnu poziciju. Te reakcije su najčešće infantilne.

MONITOR: Posle junskog Svesrpskog sabora i Deklaracije, Vučić kao da pokazuje još veću lojalnost Dodiku. Mimo sabora, proslava i deklaracija, koliko ih je povezala novootkrivena uzajamnost- posebno kada se radi o glasanju Srba iz RS na lokalnim izborima u Srbiji?

MUJKIĆ: Kriza u koju je zapao Vučićev režim u posljednju godinu ili dvije ga izbacuje na čistinu. On mora dodatno mobilizirati snage pa se tješnje, na obostranu korist, uvezuje s Dodikom. Platforma te združene mobilizacije krunisana je Deklaracijom Svesrpskog sabora- koja je u operativnoj dimenziji, u stvari mehanizam za očuvanje anahronog, autoritarnog radikalsko-nacionalističkog režima i s jedne i s druge strane Drine, a ogleda se u osiguravanju glasača kako u Srbiji, tako-kad zatreba i u Srebrenici, u osiguranju mitingaškog tijela, a pogotovo u osiguranju unosnih profita. Vučić je oličenje kontinuiteta radikalske politike i kao pravi izdanak te opcije-onda kada se nađe priklješten ili nadjačan, počinje da kuka i da drami, da se prikazuje kao žrtvom, da se sprema atentat na njega i može čak da nas zavara tom svojom prijetvornošću. Onda glumi nekog racionalnog političara hladne glave, poziva na dijalog. Ali koordinate njegovog političkog djelovanja dubinski su određene rečenicom, koju bilo ko normalan ne bi rekao ni u šali- ubiti sto Muslimana za jednog Srbina ili onim sramotnim lijepljenjem imena Ratko Mladić preko imena  Zorana Đinđića. To je kontinuitet krvavih režimskih ruku kojeg hrabri studenti širom Srbije ovih dana izvode na čistac.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ERIK GORDI, PROFESOR POLITIČKE I KULTURNE SOCIOLOGIJE, UNIVERZITETSKI KOLEDŽ-LONDON: Nova vlada SAD neće riješiti ni globalne sukobe, ni sukobe unutar sopstvene stranke

Objavljeno prije

1 sedmica

na

10 Januara, 2025

Objavio:

Pojavljuje se pitanje da li će UK pokušati ponovo da se približi Evropi u vrijeme kada SAD postaju manje pouzdane. Možda će biti značajna razlika između evropskog i američkog javnog mnjenja, jer u Evropi postoji veća simpatija prema Palestincima nego u SAD

 

 

MONITOR: Kako ocjenjujete spoljnu politiku laburističke vlade Kira Starmera? Šta bi danas-posebno poslije pada sirijskog režima Bašara al Asada, trebalo da znači stav premijera Starmera u razgovoru sa Mahmudom Abasom iz jula 2024-3, da priznanje države Palestine vidi u sklopu mirovnog procesa na Bliskom istoku?

GORDI: Bilo je razloga da se mnogo očekuje od Starmera na početku, s obzirom da se on afirmisao kao pravnik specijaliziran za ljudska prava, i njegov ministar inostranih poslova je sin imigranata iz Guyane. Njih su dvojica bila u stanju da pokažu razumevanje za teška iskustva civila, za neophodnost primene međunarodnog humanitarnog prava i za političke probleme koji dolaze zajedno s okupacijom teritorije. Kad je ova vlada tek bila izabrana izgledalo je kao da će od nje nečega od toga biti. Ali uglavnom su se povukli od tih početnih stavova u strahu da se ne zameraju SAD. Sad je pitanje da li će Starmer imati isto poštovanje prema Trampu kao što je imao prema Bajdenu. I i isto tako se pojavljuje pitanje da li će UK pokušati ponovo da se približi Evropi u vreme kada SAD postaju manje pouzdane. Možda će biti značajna razlika između evropskog i američkog javnog mnjenja, jer u Evropi postoji veća simpatija prema Palestincima nego u SAD-u.

MONITOR: Starmera i druge evropske lidere uznemirila je ofanziva „političkih direktiva“ Ilona Maska. Od UK Mask je tražio da iz zatvora pusti Tomija Robinsona, lidera krajnje desnice. Podržao je i njemačku ultra-desničarsku AFD, sve sa pozicije spoljnjeg savjetnika Donalda Trampa. Da li Mask nagovještava Trampovu politiku prema Evropi?

GORDI: Najbolje bi bilo zaboraviti malo na Maska. Radi se o osobi koja priziva sažaljenje, ideje su mu loše i vidi se da u društvu nije ni voljen ni poštovan. Sada izigrava vrhunac hubrisa, a to jedino može završiti u degutantnom poniženju. Neprijatno je gledati tu jeftinu dramu.

Iza njegove aktivnosti stoji stari projekt o ujedinjenju evropske pa onda svetske desnice. Drugi ljudi su to pokušavali, nikada nije išlo dobro. Prvo treba imati na umu da su možda svi desničari nacionalisti, ali za “svoje” nacije, pritom su šovinisti pa se međusobno ne podnose. Drugo, možda jesu desničari rasisti i sve što ljudi poput Trampa vole, ali uglavnom su i antiamerički.

MONITOR: Lideri konzervativaca Liz Trast i Boris Džonson bili su i na Republikanskoj konvenciji u julu… Nazire li se stav vladajućih Laburista prema novoj američkoj administraciji?

GORDI: Očigledno im ne ide lako. S jedne strane Tramp predstavlja čistu negaciju svih socijaldemokratskih vrednosti za koje se Laburistička stranka zalaže, pa čak i negaciju liberalnih vrednosti Starmerovog krila stranke. S druge strane, Britanija gaji istorijski bliske odnose sa SAD-om i ne bi bilo preterano reći da u određenoj meri zavisi od SAD-a u ekonomskoj i političkoj sferi. Britanski političari pokušavaju da nađu odmeren način da čuvaju taj odnos a da pritom ne gube sav integritet i svo samopoštovanje. Više je nego očigledno da će UK morati da popravi svoje odnose s Evropom. U nekom smislu pomaže to što ovih dana Trampov glasnogovornik Mask napada Starmera i druge britanske zvaničnike, i podržava domaće rasiste u Britaniji, jer to Starmeru daje slobodu da pravi veću distancu od američke politike.

MONITOR: Može li se očekivati da Tramp i njegova administracija-odmah na početku mandata, iskoriste krize vlasti u više evropskih zemalja- posebno u Francuskoj i Njemačkoj, i nametnu već nagoviještene carinske i druge restrikcije?  Šta će biti sa starim evro-atlantskim savezništvom?

GORDI: Ne znam šta će biti s carinskim merama. Razumno bi bilo očekivati nešto nekoherentno u kojemu se ideološko samopokazivanje meša s očiglednim izuzecima od carinske politike za političke podržavaoce i prijatelje.

Alijansa s Evropom svakako ne zauzima visoko mesto na spisku prioriteta dolazeće administracije. Ako gledate onu malu programsku dokumentaciju koju imaju, na primer “Projekat 2025,” videćete da oni gledaju na svet kao na plen koji treba biti podeljen između tri velike sile: SAD, Kine i Rusije. Nema tu mesta za saveznike u Evropi, naročito ne za saveznike koji bi mogli pružati nekakvu alternativu desničarskom fundamentalizmu.

MONITOR: Djeluje da se za Trampov povratak-bar verbalno, najbolje pripremio Mark Rute, generalni sekretar NATO. On je još prije Trampove pobjede rekao da se nje ne treba bojati. Kako se očekuje da SAD krenu da rješavaju pitanja globalnih ratnih žarišta, može li se očekivati da se promijeni stari kritički odnos Trampa prema NATO?

GORDI: Naravno da neće nova vlada SAD-a rešiti globalne sukobe! Neće rešiti ni sukobe unutar sopstvene stranke.

Na pitanje-da li se treba bojati, uglavnom čujem dve priče. Prva priča vam je već poznata, a to je da preti velika opasnost od administracije koju će voditi jedan potpuni ignoramus bez osnovnih vrednosti, koji prezire i demokratiju i fundamentalna načela civilizacije. Druga priča je da su sve te strepnje preterane, da nismo videli do sada nikakve dokaze da taj čovek može da izvede nešto sasvim obično a kamoli nešto ambiciozno-i da će se, uglavnom, nova administracija ponašati kao sve američke administracije do sada, samo u karikaturalnoj formi.

MONITOR: Emanuel Makron je rekao da bi Ukrajina trebalo da smanji svoja očekivanja u vezi sa teritorijalnim aspektom mirovnog rješenja. U vrijeme krize svoje Vlade, Olaf Šolc je telefonom razgovarao sa Vladimirom Putinom. Da li se EU priprema da ne ispusti kakav-takav uticaj na budućnost Ukrajine ali i Evrope?

GORDI: Više je verovatno da će se Evropa potruditi da podržava Ukrajinu i bez američke podrške. I, verovatno, Evropa ima kapacitet za takvu podršku. Ali to neće biti dovoljno da Ukrajina izvojuje pobedu u ratu, ako pod pobedom podrazumeva povratak cele teritorije i eliminaciju opasnosti od nove agresije s ruske strane. Ne može pobediti ni Rusija, ako imamo na umu da je njihov početni cilj bila promena režima u Ukrajini-i to u roku od tri dana. Politički pritisak od SAD-a će, verovatno, učiniti da zaraćene strane moraju da idu na pregovore. Naravno da ne mogu predvideti ishod takvih pregovora, ali najverovatnije će Rusija pristati da vrati neke teritorije u Ukrajini, a Ukrajina će vratiti Kursk.

MONITOR: EU snažno verbalno ali ne tako jasno u svojim aktivnostima, podržavaju integraciju Zapadnog Balkana u njihov prostor. Hoće li Tramp-kako neki polušaljivo komentarišu  –  i u svojoj politici prema ZB, najviše brinuti o svom, i krugu svojih rođaka i prijatelja, političkom  i materijalnom interesu?

GORDI: Rođaka malo ima u regionu, tu bi bila porodica njegove supruge u Sloveniji, pa možda neke sumnjive investicije njegovog zeta po Srbiji i Albaniji. Sve u svemu, nije lako pronaći neki materijalni interes u regionu koji bi mogao značajno uticati na politiku američke administracije. Jedino, kao što je bio slučaj kada je podržao državni udar u kosovskom parlamentu i iskoristio rezultirajuću kratkoročnu vladu da napravi neki spektakl sa šatro dogovorom između Kosova i Srbije, možda će se naći neki trenutak u kojemu neke države u regionu  budu korisne za propagandu. Inače će mu Balkan, srećom, ostati nebitan. Vara se režimska štampa u Srbiji koja misli da je njihova strana nešto dobila izborom Trampa.

MONITOR: Tramp se,-za sada, drži predizbornog obećanja da će carina na kinesku robu biti 60 posto.  Da li Tramp zbog svojih ekonomsko-političkih interesa ali i globalnog uticaja, ovim navodima samo ucjenjuje Si Đinpinga kojeg je, neuobičajeno, pozvao i na svoju inauguraciju?

GORDI: Greška bi bila računati da njegova predizborna obećanja znače bilo šta.

MONITOR: Koliko će pad Al Asada u Siriji i povlačenje Rusije (sem baza), uticati na sudbinu Bliskog istoka i posebno na palestinsko pitanje?

GORDI: Ne mogu predvideti budućnost, naravno, ali jasno je da je uticaj Rusije u regionu u padu, kao i da će Izrael da iskoristi situaciju da ojača svoju poziciju spram Sirije i Libana. Treba napomenuti da novonastala situacija dosta povećava i uticaj Turske u regionu. Teško je ići dalje od toga, pogotovo kada još uvek nisu konsolidirane nove vlasti u Siriji, pa još i ne znamo kakav će im biti politički karakter.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo