Povežite se sa nama

MONITORING

MISTERIOZNI INVESTITORI NA SVETOM STEFANU I U MILOČERU: Naši Grci?

Objavljeno prije

na

Kada je krajem januara 2007. godine Monitor objavio članak povodom potpisivanja ugovora o dugoročnom zakupu ekskluzivnog ljetovališta Sveti Stefan- Miločer sa singapurskom kompanijom Aman Resort, pod nazivom Urbanistički cunami za Miločer, sa podacima kako iza priče o zakupu stoji i dogovor o gradnji novih kapaciteta u miločerskom parku, malo ko je povjerovao u to. Pisanje Monitora demantovali su mnogi, od Ministarstva turizma, čiji je tadašnji ministar Predrag Nenezić potpisao „ugovor stoljeća”, do čelnika uprave u Budvi, sa uvjeravanjima „da nikom normalnom ne može pasti na pamet da u stoljetnoj borovoj šumi Miločera nešto gradi”.

Osam godina kasnije, tajni dogovori Vlade i zakupaca o gradnji u elitnom rizortu dobijaju zvaničnu potvrdu. U dramatičnijem obliku, jer se gradnja novih kapaciteta pored Miločera, planira i u prostoru kontakt zone Svetog Stefana.

Na sjednici Vlade održanoj 26.03.2015, donijeta je Odluka o određivanju lokacije za hotelski rizort Miločer i Programski zadatak za raspisivanje javnog konkursa za projekat urbanističko-tehničkog rješenja.

Dati su precizni urbanističko tehnički uslovi za gradnju, iako područje nije planski uređeno detaljnim urbanističkim planom, urbanističkim projektom ili nekom studijom lokacije. Vlada je suspendovala praksu urbanističkog i prostornog planiranja, pravila i propise struke, prisvajajući pravo da sama određuje urbanističke parametre za lokacije za koje prethodno utvrdi opšti interes.

Zakupac turističkog kompleksa Sveti Stefan i Miločer je budvanska firma Adriatic properties d.o.o. kojom rukovodi grčki biznismen Petros Statis sa braćom. Kao osnivač ove firme sa 100 odsto vlasništva u sudski registar upisana je of šor kompanija Aidway Investment Limited, registrovana na Britanskim Djevičanskim ostrvima, čija vlasnička struktura javnosti nije poznata. Mnogi sumnjaju da se iza of-šor statusa skrivaju domaći igrači.

Kako su interesi anonimnih zakupaca kompleksa Sveti Stefan i Miločer, kojima je amandmanima na ugovor o zakupu omogućena gradnja stanova, apartmana i vila namijenjenih prodaji, proglašeni javnim interesom, nije objašnjeno.

Ukinuto je sve ono što može zakočiti ili usporiti ostvarenje interesa ovih investitora na zemljištu koje je u svojini države i donijeta je ad hok odluka o raspisivanju arhitektonskog konkursa. Dugo planirani zločin protiv prirode, devastacija prirodno-istorijskog nasljeđa u elitnom turističkom mjestu, konačno može da se realizuje.

Odustalo se od donošenja urbanističkog plana Čedi Kraljičina plaža i izmjena i dopuna PPO Budve, preduslovima za raspisivanje konkursa i izdavanje odobrenja za gradnju. Čemu planovi kada može prečicom.

Arhitekte mogu da daju svojoj mašti na volju i projektuju hotel, vile, apartmane i restorane na izuzetno atraktivnom prostoru od 35 hektara. U zahvatu konkursa ulaze i tri najljepše crnogorske plaže, dvije u Miločeru i jedna, hotelska na Svetom Stefanu.

Gradnja je predviđena na nekoliko lokacija u Miločeru i na prostoru ispred hotela Sveti Stefan. Na mjestu starog hotela Kraljičina plaža, planiran je novi, na četiri puta većoj površini od postojećeg, sa oko 22.000 kvadrata bruto izgrađene površine. U novom hotelu sa osam spratova, visine do 22 metra, naći će se 60 soba i apartmanski kompleks sa 66 luksuznih apartmana, namijenjenih prodaji.

Identični planovi čije je skice Monitor objavio, za gradnju stanova u višespratnicama u šumi Miločera napravljeni su još 2006. Godinu prije svečanog potpisivanja ugovora o zakupu. Projekte je izradio Amanov arhitektonski biro Denniston iz Kuala Lumpura u Maleziji.

Pored hotela planirana je gradnja pet luksuznih vila ukupne površine oko 5.000 kvadrata. Svaka vila raspolaže sopstvenim bazenom, vrtovima i baštama. Neke će se graditi na mjestu postojećih, dok su dvije nove vile sa oko 1.500 kvadrata planirane u sred miločerskog parka.

„Na parceli se nalazi šuma sa bogatim fondom biljnih vrsta, mnogobrojnim stablima masline, čempresa i nekoliko vrsta listopadnog drveća…”, navodi se u smjernicama programskog zadatka, kojim se sugeriše, ukoliko je neophodna sječa tih stabala da se ona presele na neku drugu lokaciju. Uz naznaku da se posebna pažnja posveti očuvanju privatnosti budućih korisnika vila u srcu Miločera.

Može se samo nagađati koliko će iznositi cijena po kvadratu ovih luksuznih vila, ucrtanih na nekadašnjem imanju dinastije Karađorđević, u hladovini starog egzotičnog drveća, na najskupljoj lokaciji Crnogorskog primorja.

Mnogi postojeći objekti biće rekonstruisani i dograđeni. Koristi se svaka mogućnost za gradnju apartmana i smještajnih jedinica. Na lokaciji poznatog kafea na velikoj miločerskoj plaži, poznatog pod imenom Zverinjak, predviđena je izgradnja luksuznih apartmana. Zaleđe hotela Svetog Stefana napadnuto je objektima na brojnim lokacijama.

Dvije zgrade koje su Grci bez dozvole sagradili za potrebe hotelske administracije i vešeraja, a Ministarstvo održivog razvoja i turizma, odnosno ministar Branimir Gvozdenović legalizovao kao privremene objekte, kioske ili štandove, biće rekonstruisani u nove apartmanske jedinice.

Administrativna zgrada-kiosk dobiće tri luksuzna apartmana od 825 kvadrata, dok će vešeraj postati zgrada na tri nivoa sa 2.260 kvadrata.

Stara kamena administrativna zgrada na Svetom Stefanu pretvara se u apartmansko-poslovni centar sa novih 5.000 m2.

Planira se i gradnja nove garaže sa perionicom na četiri nivoa od 4.500 kvadrata na mjestu postojeće. Biće to garažni prostor i vešeraj sa najskupljim pogledom na Sveca i morsku pučinu.

Određene su lokacije za teniski paviljon u maslinjaku Svetog Stefana na oko 4.000 kvadrata, za heliodrom na uzvišenju usred hotelskog kompleksa, na 1.300 m2.

Ovakvim programom, zvaničnom zakupcu turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompaniji Adriatic properties omogućeno je da izgradi oko 41.000 kvadrata prostora razne namjene na najatraktivnijoj lokaciji u državi. Ako se tome doda oko 3.000 kvadrata izgrađenog SPA centra na Kraljičinoj plaži, ispada da će takozvani zakupci ovo ljetovalište okovati sa 44.000 kvadrata betona, željeza i stakla.

O ovome nije bilo ni riječi prilikom potpisivanja ugovora o zakupu hotela. Tada su pričane bajke o ugledu u svijetu hotelijerstva Amana, kompanije koja je samo operater hotelskog kompleksa uz nadoknadu od 10 odsto od prometa koji hoteli ostvare. Pravi zakupci su of šor osnivači Aidwey Investmenta.

Da bi se gradilo na najskupljoj lokaciji u Crnoj Gori pripreme su vršene godinama. Vlada je mijenjala zakone i ugovore kako bi zaštitila interese zakupaca.

Izmjenama i dopunama Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata 2013, dodat je novi član 60a, kojim je Vladi omogućeno da u slučajevima kada za određeni prostor nema planskih dokumenata preskoči proceduru donošenja i sama odredi urbanističko-tehničke uslove za gradnju za objekte od opšteg interesa.

Iste godine zaključeni su aneksi o produženju zakupa hotela Sveti Stefan sa 30 na 42 godine, a za Miločer na 90 godina, sa pravom zakupca da u njemu gradi stanove za tržište. Što je praktično prodaja Miločera jer će na hiljade kvadrata bujnog mediteranskog zelenila, gajenih vrtova i šuma nakon isteka tog roka, biti pod apartmanima i vilama čiji su vlasnici privatna lica.

Kada se zauvijek žrtvuje biser crnogorske obale i ponos turističke privrede, jedina zelena oaza sa malo luksuza i ekskluzive koja je preostala, red bi bio da građani znaju čije interese zastupa Vlada i ko su investitori čija će se zdanja poperiti posred Svetog Stefana i Miločera. Da li su to neki naši Grci?

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo