Povežite se sa nama

MONITORING

MISTERIOZNI INVESTITORI NA SVETOM STEFANU I U MILOČERU: Naši Grci?

Objavljeno prije

na

Kada je krajem januara 2007. godine Monitor objavio članak povodom potpisivanja ugovora o dugoročnom zakupu ekskluzivnog ljetovališta Sveti Stefan- Miločer sa singapurskom kompanijom Aman Resort, pod nazivom Urbanistički cunami za Miločer, sa podacima kako iza priče o zakupu stoji i dogovor o gradnji novih kapaciteta u miločerskom parku, malo ko je povjerovao u to. Pisanje Monitora demantovali su mnogi, od Ministarstva turizma, čiji je tadašnji ministar Predrag Nenezić potpisao „ugovor stoljeća”, do čelnika uprave u Budvi, sa uvjeravanjima „da nikom normalnom ne može pasti na pamet da u stoljetnoj borovoj šumi Miločera nešto gradi”.

Osam godina kasnije, tajni dogovori Vlade i zakupaca o gradnji u elitnom rizortu dobijaju zvaničnu potvrdu. U dramatičnijem obliku, jer se gradnja novih kapaciteta pored Miločera, planira i u prostoru kontakt zone Svetog Stefana.

Na sjednici Vlade održanoj 26.03.2015, donijeta je Odluka o određivanju lokacije za hotelski rizort Miločer i Programski zadatak za raspisivanje javnog konkursa za projekat urbanističko-tehničkog rješenja.

Dati su precizni urbanističko tehnički uslovi za gradnju, iako područje nije planski uređeno detaljnim urbanističkim planom, urbanističkim projektom ili nekom studijom lokacije. Vlada je suspendovala praksu urbanističkog i prostornog planiranja, pravila i propise struke, prisvajajući pravo da sama određuje urbanističke parametre za lokacije za koje prethodno utvrdi opšti interes.

Zakupac turističkog kompleksa Sveti Stefan i Miločer je budvanska firma Adriatic properties d.o.o. kojom rukovodi grčki biznismen Petros Statis sa braćom. Kao osnivač ove firme sa 100 odsto vlasništva u sudski registar upisana je of šor kompanija Aidway Investment Limited, registrovana na Britanskim Djevičanskim ostrvima, čija vlasnička struktura javnosti nije poznata. Mnogi sumnjaju da se iza of-šor statusa skrivaju domaći igrači.

Kako su interesi anonimnih zakupaca kompleksa Sveti Stefan i Miločer, kojima je amandmanima na ugovor o zakupu omogućena gradnja stanova, apartmana i vila namijenjenih prodaji, proglašeni javnim interesom, nije objašnjeno.

Ukinuto je sve ono što može zakočiti ili usporiti ostvarenje interesa ovih investitora na zemljištu koje je u svojini države i donijeta je ad hok odluka o raspisivanju arhitektonskog konkursa. Dugo planirani zločin protiv prirode, devastacija prirodno-istorijskog nasljeđa u elitnom turističkom mjestu, konačno može da se realizuje.

Odustalo se od donošenja urbanističkog plana Čedi Kraljičina plaža i izmjena i dopuna PPO Budve, preduslovima za raspisivanje konkursa i izdavanje odobrenja za gradnju. Čemu planovi kada može prečicom.

Arhitekte mogu da daju svojoj mašti na volju i projektuju hotel, vile, apartmane i restorane na izuzetno atraktivnom prostoru od 35 hektara. U zahvatu konkursa ulaze i tri najljepše crnogorske plaže, dvije u Miločeru i jedna, hotelska na Svetom Stefanu.

Gradnja je predviđena na nekoliko lokacija u Miločeru i na prostoru ispred hotela Sveti Stefan. Na mjestu starog hotela Kraljičina plaža, planiran je novi, na četiri puta većoj površini od postojećeg, sa oko 22.000 kvadrata bruto izgrađene površine. U novom hotelu sa osam spratova, visine do 22 metra, naći će se 60 soba i apartmanski kompleks sa 66 luksuznih apartmana, namijenjenih prodaji.

Identični planovi čije je skice Monitor objavio, za gradnju stanova u višespratnicama u šumi Miločera napravljeni su još 2006. Godinu prije svečanog potpisivanja ugovora o zakupu. Projekte je izradio Amanov arhitektonski biro Denniston iz Kuala Lumpura u Maleziji.

Pored hotela planirana je gradnja pet luksuznih vila ukupne površine oko 5.000 kvadrata. Svaka vila raspolaže sopstvenim bazenom, vrtovima i baštama. Neke će se graditi na mjestu postojećih, dok su dvije nove vile sa oko 1.500 kvadrata planirane u sred miločerskog parka.

„Na parceli se nalazi šuma sa bogatim fondom biljnih vrsta, mnogobrojnim stablima masline, čempresa i nekoliko vrsta listopadnog drveća…”, navodi se u smjernicama programskog zadatka, kojim se sugeriše, ukoliko je neophodna sječa tih stabala da se ona presele na neku drugu lokaciju. Uz naznaku da se posebna pažnja posveti očuvanju privatnosti budućih korisnika vila u srcu Miločera.

Može se samo nagađati koliko će iznositi cijena po kvadratu ovih luksuznih vila, ucrtanih na nekadašnjem imanju dinastije Karađorđević, u hladovini starog egzotičnog drveća, na najskupljoj lokaciji Crnogorskog primorja.

Mnogi postojeći objekti biće rekonstruisani i dograđeni. Koristi se svaka mogućnost za gradnju apartmana i smještajnih jedinica. Na lokaciji poznatog kafea na velikoj miločerskoj plaži, poznatog pod imenom Zverinjak, predviđena je izgradnja luksuznih apartmana. Zaleđe hotela Svetog Stefana napadnuto je objektima na brojnim lokacijama.

Dvije zgrade koje su Grci bez dozvole sagradili za potrebe hotelske administracije i vešeraja, a Ministarstvo održivog razvoja i turizma, odnosno ministar Branimir Gvozdenović legalizovao kao privremene objekte, kioske ili štandove, biće rekonstruisani u nove apartmanske jedinice.

Administrativna zgrada-kiosk dobiće tri luksuzna apartmana od 825 kvadrata, dok će vešeraj postati zgrada na tri nivoa sa 2.260 kvadrata.

Stara kamena administrativna zgrada na Svetom Stefanu pretvara se u apartmansko-poslovni centar sa novih 5.000 m2.

Planira se i gradnja nove garaže sa perionicom na četiri nivoa od 4.500 kvadrata na mjestu postojeće. Biće to garažni prostor i vešeraj sa najskupljim pogledom na Sveca i morsku pučinu.

Određene su lokacije za teniski paviljon u maslinjaku Svetog Stefana na oko 4.000 kvadrata, za heliodrom na uzvišenju usred hotelskog kompleksa, na 1.300 m2.

Ovakvim programom, zvaničnom zakupcu turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompaniji Adriatic properties omogućeno je da izgradi oko 41.000 kvadrata prostora razne namjene na najatraktivnijoj lokaciji u državi. Ako se tome doda oko 3.000 kvadrata izgrađenog SPA centra na Kraljičinoj plaži, ispada da će takozvani zakupci ovo ljetovalište okovati sa 44.000 kvadrata betona, željeza i stakla.

O ovome nije bilo ni riječi prilikom potpisivanja ugovora o zakupu hotela. Tada su pričane bajke o ugledu u svijetu hotelijerstva Amana, kompanije koja je samo operater hotelskog kompleksa uz nadoknadu od 10 odsto od prometa koji hoteli ostvare. Pravi zakupci su of šor osnivači Aidwey Investmenta.

Da bi se gradilo na najskupljoj lokaciji u Crnoj Gori pripreme su vršene godinama. Vlada je mijenjala zakone i ugovore kako bi zaštitila interese zakupaca.

Izmjenama i dopunama Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata 2013, dodat je novi član 60a, kojim je Vladi omogućeno da u slučajevima kada za određeni prostor nema planskih dokumenata preskoči proceduru donošenja i sama odredi urbanističko-tehničke uslove za gradnju za objekte od opšteg interesa.

Iste godine zaključeni su aneksi o produženju zakupa hotela Sveti Stefan sa 30 na 42 godine, a za Miločer na 90 godina, sa pravom zakupca da u njemu gradi stanove za tržište. Što je praktično prodaja Miločera jer će na hiljade kvadrata bujnog mediteranskog zelenila, gajenih vrtova i šuma nakon isteka tog roka, biti pod apartmanima i vilama čiji su vlasnici privatna lica.

Kada se zauvijek žrtvuje biser crnogorske obale i ponos turističke privrede, jedina zelena oaza sa malo luksuza i ekskluzive koja je preostala, red bi bio da građani znaju čije interese zastupa Vlada i ko su investitori čija će se zdanja poperiti posred Svetog Stefana i Miločera. Da li su to neki naši Grci?

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo