Povežite se sa nama

PARALELE

Mitraljezi u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Mitraljezi su u XX vijeku počeli masovno da se upotrebljavaju u evropskim armijama; smatrani su za jedno od najsmrtonosnijih oružja, a obezbjeđivali su bolju odbranu i očuvanje položaja na bojnom polju. Crnogorska armija bila je prva na Balkanu, a među prvima u svijetu koja je pośedovala mitraljeze. Prvi mitraljezi stigli su u Crnu Goru 1895. godine iz Rusije kao vojna pomoć zajedno sa pošiljkom pušaka sistema Berdan. Ipak, zbog brzog tehnološkog napretka u proizvodnji oružja, crnogorski mitraljezi ubrzo zastarijevaju. Tako da se početkom XX vijeka počelo tragati za savremenijim konstrukcijama automatskih mitraljeza, koji su se počeli uvoditi u armijama suśednih zemalja. Austrougarska je svoje odrede naoružala svojim Škodinim mitraljezima, a Rusi i Italijani koristili su njemačke – Maksim mitraljeze. U želji da isprati savremene tokove naoružanja, a ipak svjesna svoje finansijske situacije, Crna Gora je nastojala da svoju armiju naoruža kvalitetnim mitraljezima. Već 1905. godine vođeni su razgovori u Londonu oko nabavke ,,Reter” mitraljeza. Međutim, crnogorska vojska se odlučila za maksimove mitraljeze, pošto je u svojim redovima imala puno oficira koji su se u Rusiji uvjerili u njihov kvalitet. Ministarstvo vojno je u prvoj polovini 1906. godine sa koncernom ,,Deutsches Waffen und Munitions – Fabriken” iz Berlina potpisalo ugovor o isporuci 12 mitraljeza, sistema ,,Maksim M. 1895.” kalibra 7,62 mm. Godinu dana kasnije, ispostavilo se da je Crna Gora ovu nabavku izvršila preuranjeno, jer su već bili patentirani noviji modeli maksimovih mitraljeza, koji su bili znatno lakši i pogodniji za planinski teren Crne Gore.

Pošto se pripremala za Balkanske ratove, crnogorska vojska odlučuje da povede nove razgovore sa njemačkim fabrikama, oko kupovine novih mitraljeza. Aprila mjeseca, 1912. godine upravitelj vojno – oružanih radionica crnogorske vojske Ilija Hajduković, piše pismo njemačkom inžinjeru Georgu Lugeru o tome da je Crna Gora namjerna kupiti 60 do 100 mitraljeza sistema Maksim. Ubrzo nakon toga stigao je odgovor iz Njemačke, u vidu dvije ponude, jednu za nabavku 50, a drugu za nabavku 100 mitraljeza. Sistem ovih mitraljeza bio je kao i kod onih kupljenih 1906. godine, ali znatno usavršeniji. Crna Gora bi pri ovoj kupovini dobila popust od 20%. Radi lakšeg dogovora, Njemci su na Cetinje poslali svog čuvenog inžinjera Lugera. Nakon proračuna i dogovora, ugovor je sastavljen i potpisan na Cetinju 24. jula 1912. U ime crnogorske vlade, ugovor je potpisao predśednik i ministar vojni, brigadir Mitar Martinović, a u ime njemačke fabrike oružja i municije u Berlinu, Georg Luger. Ugovorom je predviđeno da se Crnoj Gori isporuči 50 mitraljeza bez štitova, 100 rezervnih cijevi kalibra 7.62 mm, 500 platnenih redenika sa 250 metaka i 300 drvenih redeničkih kutija. Ukupna cijena mitraljeza sa opremom, iznosila je 314.165,75 kruna. Njemci su se obavezali da 30 mitraljeza isporuče 4 mjeseca nakon potpisivanja dokumenta, a ostalih 20, dva mjeseca od isporuke prve partije. Crna Gora bila je dužna da nakon potpisivanja ugovora, kao akontaciju uplati 1/3 ukupne cijene.

Početak Balkanskih ratova i stuacija na skadarskom frontu, zahtijevali su ubrzavanje isporuke oružja. Zbog toga je Ilija Hajduković nekoliko puta išao u Berlin, kako bi pregledao i ubrzao isporuku. Dvanaest mitraljeza bilo je spremno odmah da se uputi za Crnu Goru, a preostalih 38 trebalo je da bude gotovo do sredine novembra. Kupljeni mitraljezi transportovani su za Crnu Goru preko Švajcarske do Barija, odakle su prevezeni grčkim brodom za luku Bar. Crnogorska vlada je tada bila u teškoj finansijskoj krizi, pa nije mogla isplatiti dug za decembarski rok. Što se tiče kvaliteta mitraljeza, oni su se pokazali kao ubojiti i sigurni, međutim, pošto za njih nijesu bili kupljeni štitovi, posada je bila izložena neprijateljskoj vatri, pa su oruđa usljed oštećenja bila trajno onesposobljavana za upotrebu. To je nadoknađeno tek 1913. godine. U nabavci mitraljeza za Crnu Goru, veliku pomoć pružio je slavni inžinjer Georg Luger. On je bio veliki prijatelj Ilije Hajdukovića i veoma je poštovao Crnogorce. Interesantno je da je Luger prilikom svoje pośete Cetinju, kao prilog ,,dobrim starim borcima”, u znak poštovanja Ministarstvu vojnom uplatio 1000 perpera donacije.

Boban BATRIĆEVIĆ

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Revolveri u naoružanju crnogorske vojske

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je bajonet itekako bio popularan početkom XX vijeka u vježbama za blisku borbu, crnogorski vojnici nijesu voljeli da se puno oslanjaju na njega jer im je smetao pri ciljanju. Zbog toga je u vojnim krugovima crnogorske vojske odlučeno da je za blisku borbu najbolje koristiti revolver. Time se računalo da jedan dobar strijelac može da savlada pet do sedam neprijatelja u borbi prsa u prsa. Mnogi izvještaji, naročito oni iz Drugoga balkanskoga rata kazuju nam da su Crnogorci upravo zbog toga bili izuzetno opasni u jurišima kad se približe neprijatelju, što su dobro ośetili bugarski vojnici. (više…)

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Njegoš na ratištu devedesetih

Objavljeno prije

na

Objavio:

O upotrebi velikog pjesnika u različite svrhe do sada je puno napisano. No, posebno zanimljivom čini se njegova epizoda u toku „rata za mir”. Slijepo slijedeći instrukcije Slobodana Miloševića, crnogorska vlast uzela je aktivnog učešća u raspadu Jugoslavije. Ljeta 1991. godine sprovedena je mobilizacija rezervnoga sastava JNA u Crnoj Gori, koja je septembra mjeseca raspoređena po istočnoj Hercegovini i okolini Dubrovnika. (više…)

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Crnogorski internirci

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavno je crnogorskoj javnosti prezentovana veoma zanimljiva knjiga istoričara Vukote Vukotića. Radi se o zborniku dokumenata Internacija stanovništva Crne Gore 1916 – 1918 u izdanju Državnoga arhiva Crne Gore koji predstavlja plod njegova višegodišnjeg studioznog i metodičnog istraživanja crnogorske ratne građe pohranjene u crnogorskoj riznici pamćenja. U njoj nalazimo pokušaj da se potomcima crnogorskih stradalnika, ali i čitavoj crnogorskoj javnosti prezentuju imena crnogorskih interniraca i okolnosti u kojima su proživljavali trenutke svoje povijesne drame. Spiskovi su sortirani prema izvještajima i heurističkoj bazi koja je ostala iza djelovanja Crnogorskoga Crvenoga krsta u Neiju, u Francuskoj, a koji je bio jedna od najznačajnijh naših institucija humanosti u toku Prvoga svjetskoga rata. Vukotić nastoji doći do konkretnih imena osoba koje su nasilno odvedene iz svoje domovine i rasute po tamnicama austrougarskoga okupatora. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo