Povežite se sa nama

PARALELE

Crnogorski internirci

Objavljeno prije

na

Nedavno je crnogorskoj javnosti prezentovana veoma zanimljiva knjiga istoričara Vukote Vukotića. Radi se o zborniku dokumenata Internacija stanovništva Crne Gore 1916 – 1918 u izdanju Državnoga arhiva Crne Gore koji predstavlja plod njegova višegodišnjeg studioznog i metodičnog istraživanja crnogorske ratne građe pohranjene u crnogorskoj riznici pamćenja. U njoj nalazimo pokušaj da se potomcima crnogorskih stradalnika, ali i čitavoj crnogorskoj javnosti prezentuju imena crnogorskih interniraca i okolnosti u kojima su proživljavali trenutke svoje povijesne drame. Spiskovi su sortirani prema izvještajima i heurističkoj bazi koja je ostala iza djelovanja Crnogorskoga Crvenoga krsta u Neiju, u Francuskoj, a koji je bio jedna od najznačajnijh naših institucija humanosti u toku Prvoga svjetskoga rata. Vukotić nastoji doći do konkretnih imena osoba koje su nasilno odvedene iz svoje domovine i rasute po tamnicama austrougarskoga okupatora.

U knjizi se nalazi reprezentativna uvodna studija koja zavrjeđuje poseban osvrt. U njoj nam autor daje pregled razvoja humanitarnih organizacija u Crnoj Gori, ukazuje na stanje društva, unutrašnje prilike i stanje vojske uoči Prvoga svjetskog rata te apostrofira značaj međunarodnoga prava i vojnih konvencija koje je Austrougarska prekršila u svom odnosu prema Crnogorcima. Zatim na osnovu arhivskih dokumenata rekonstruiše sliku života zarobljenika i život u našoj zemlji pod okupacijom. Vukotić nastoji upoznati čitaoce s djelovanjem crnogorskih humanitarica i akcijama koje su crnogorske institucije i pojedinci činili kako bi se pomoglo logorašima. Život u logoru pored svih materijalnih teškoća bio je ipak posve dinamičan, ispunjem podjelama, što će kasnije, nakon rata, imati dublju političku dimenziju. Kako autor zapaža, pristalice nestanka Crne Gore dobro finansirane i logističke potpomognute od strane Nikole Pašića trudile su se da humanitarnu pomoć pretvore u akt političke agitacije.

S druge strane nemoćni, slabo organizovani i bez većih finansija stojali su napori crnogorskoga kralja i njemu odanih pojedinaca da pomognu svom zarobljenom narodu. Vukotić je ove pojave lijepo opisao: „Prema zamislima i instrukcijama predsjednika srpske vlade Nikole Pašića 4. marta 1917. godine, osnovan je Odbor za ujedinjenje Crne Gore sa Srbijom sa sjedištem u Ženevi. Na njegovom čelu bili su povjerenici srpske vlade Svetozar Tomić i Janko Spasojević. Taj Odbor je dobio zadatak da štampa jedan proglas u kome će izložiti svoj program, da pokrene svoje glasilo u Švajcarskoj i da osnuje paketno odjeljenje za slanje pomoći interniranim Crnogorcima. U početku taj Odbor je slao po 40 paketa dnevno crnogorskim internircima, ali je sam Pašić tražio da se ta količina poveća kao i brzina isporuke. O ovom poslu brigu je, isto prema nalogu srpske vlade, preuzeo Crnogorski komitet za narodno ujedinjenje. Ovi postupci revoltirali su crnogorsku vladu u izbjeglištvu i njen predstavnik je uložio protest kod Američkog Crvenog krsta ‘naglašavajući da je ishrana crnogorskih interniranih podanika stvar vlade njihove zemlje, a ne srpske vlade, koja pomoću paketa tjera agitaciju za stvaranje Velike Srbije.'”

No ne bavi se autor samo političkom dimenzijom, kod njega je vidna želja da predstavi i higijenske uslove, stanje ljekova, upotrebu Crnogoraca da rade teške fizičke poslove za okupatora, bilo pri fabričkim postrojenjima, bilo na poljoprivrednim imanjima. Pored navedenih kvaliteta Vukotićeve studije valja napomenuti da je pored imena interniraca on priložio veliki broj dokumenata koji je ostao iza Crnogorskog Crvenog krsta u Neiju što čitaocima dodatno olakšava čitave i korišćenje ove monografije, koja će, siguran sam, biti valjan istorijski dokument, citiran i nezaobilazan kad je u pitanju izučavanje crnogorskog internirstva.

Boban BATRIĆEVIĆ

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Revolveri u naoružanju crnogorske vojske

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je bajonet itekako bio popularan početkom XX vijeka u vježbama za blisku borbu, crnogorski vojnici nijesu voljeli da se puno oslanjaju na njega jer im je smetao pri ciljanju. Zbog toga je u vojnim krugovima crnogorske vojske odlučeno da je za blisku borbu najbolje koristiti revolver. Time se računalo da jedan dobar strijelac može da savlada pet do sedam neprijatelja u borbi prsa u prsa. Mnogi izvještaji, naročito oni iz Drugoga balkanskoga rata kazuju nam da su Crnogorci upravo zbog toga bili izuzetno opasni u jurišima kad se približe neprijatelju, što su dobro ośetili bugarski vojnici. (više…)

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Njegoš na ratištu devedesetih

Objavljeno prije

na

Objavio:

O upotrebi velikog pjesnika u različite svrhe do sada je puno napisano. No, posebno zanimljivom čini se njegova epizoda u toku „rata za mir”. Slijepo slijedeći instrukcije Slobodana Miloševića, crnogorska vlast uzela je aktivnog učešća u raspadu Jugoslavije. Ljeta 1991. godine sprovedena je mobilizacija rezervnoga sastava JNA u Crnoj Gori, koja je septembra mjeseca raspoređena po istočnoj Hercegovini i okolini Dubrovnika. (više…)

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Mitraljezi u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mitraljezi su u XX vijeku počeli masovno da se upotrebljavaju u evropskim armijama; smatrani su za jedno od najsmrtonosnijih oružja, a obezbjeđivali su bolju odbranu i očuvanje položaja na bojnom polju. Crnogorska armija bila je prva na Balkanu, a među prvima u svijetu koja je pośedovala mitraljeze. Prvi mitraljezi stigli su u Crnu Goru 1895. godine iz Rusije kao vojna pomoć zajedno sa pošiljkom pušaka sistema Berdan. Ipak, zbog brzog tehnološkog napretka u proizvodnji oružja, crnogorski mitraljezi ubrzo zastarijevaju. Tako da se početkom XX vijeka počelo tragati za savremenijim konstrukcijama automatskih mitraljeza, koji su se počeli uvoditi u armijama suśednih zemalja. Austrougarska je svoje odrede naoružala svojim Škodinim mitraljezima, a Rusi i Italijani koristili su njemačke – Maksim mitraljeze. U želji da isprati savremene tokove naoružanja, a ipak svjesna svoje finansijske situacije, Crna Gora je nastojala da svoju armiju naoruža kvalitetnim mitraljezima. Već 1905. godine vođeni su razgovori u Londonu oko nabavke ,,Reter” mitraljeza. Međutim, crnogorska vojska se odlučila za maksimove mitraljeze, pošto je u svojim redovima imala puno oficira koji su se u Rusiji uvjerili u njihov kvalitet. Ministarstvo vojno je u prvoj polovini 1906. godine sa koncernom ,,Deutsches Waffen und Munitions – Fabriken” iz Berlina potpisalo ugovor o isporuci 12 mitraljeza, sistema ,,Maksim M. 1895.” kalibra 7,62 mm. Godinu dana kasnije, ispostavilo se da je Crna Gora ovu nabavku izvršila preuranjeno, jer su već bili patentirani noviji modeli maksimovih mitraljeza, koji su bili znatno lakši i pogodniji za planinski teren Crne Gore. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo