Povežite se sa nama

PARALELE

Njegoš na ratištu devedesetih

Objavljeno prije

na

O upotrebi velikog pjesnika u različite svrhe do sada je puno napisano. No, posebno zanimljivom čini se njegova epizoda u toku „rata za mir”. Slijepo slijedeći instrukcije Slobodana Miloševića, crnogorska vlast uzela je aktivnog učešća u raspadu Jugoslavije. Ljeta 1991. godine sprovedena je mobilizacija rezervnoga sastava JNA u Crnoj Gori, koja je septembra mjeseca raspoređena po istočnoj Hercegovini i okolini Dubrovnika. O Njegošu „na ratištu” zapis nam je ostavio Marc Thompson u knjizi o Danilu Kišu, koji kaže: „Kad su crnogorske trupe upale na jug Dalmacije u jesen 1991. godine, paleći i uništavajući dok su napredovali ka Dubrovniku, jedan britanski novinar je video neobrijanog vojnika kako deli besprekorne Njegoševe portrete u četiri boje. Njegovi saborci su ih lepili na svaki saobraćajni znak, stablo ili kuću na koje bi naišli. Kad se srpski hercegovački ratni lider, kamiondžija Božidar Vučurović, izrugivao korumpiranosti i truleži Dubrovnika, što je voleo da radi pred novinarima, prizivao je čuvenu scenu iz Gorskog vijenca gde jedan od Danilovih vojvoda (komično) kontrastira Veneciju – iskvarenu, perfidnu – sa prirodnom snagom i zdravljem Crne Gore.” Thompsonove navode o lijepljenju Njegoševih portreta potvrđuje nam i sačuvani video materijal s dubrovačkoga ratišta. (Viđeti dokumentarac „Rat za mir”) O tome da je u štampi govoreno o lukavstvu negdašnje Dubrovačke Republike što je trebalo da bude aktuelno u toku ratnih previranja 1991. potvrđuje nam vrlo vješto spakovana stranica jednoga crnogorskog medija o Njegošu iz decembra te godine. Naime, jedna kolumna posvećena je Njegoševim stihovima Dubrovniku „Dubrovniče, prelijepi grade! / Dubrovniče, svači podložniče” s komentarom njegova sekretara Milorada Medakovića koji kazuje da se Dubrovačka Republika udvaraše svakom, „pa i mitijaše silne, da joj ostave i poštede život…” Kad je rat u Bosni i Hercegovini u pitanju, možemo istaći da je malo đe Njegošev lik bio zlouptrijebljen kao onđe, o čemu bi se mogla napisati posebna monografija. Iako crnogorska vojska u Bosni nije imala aktivnog učešća, neki dobrovoljački odredi iz Crne Gore išli su da ratuju na strani ratnih zločinaca Ratka Mladića i Radovana Karadžića. Kad je svršen rat, Karadžić se hvalio da je tokom njegova početka (1992) stalno mislio na Njegoša pošto su se stvari odvijale baš kako ih je on predskazao – „znao sam Gorski vijenac, njegov veliki ep, napamet”. (Thompson) U toku sukoba u Bosni bio je uspostavljen i „Orden Njegoš” koji je Karadžić dodjeljivao svojim vojnicima koji bi se istakli u borbi protiv muslimana. Crnogorski mediji prenosili su 1992. u sklopu izvještaja s ratišta kako Trebinjci dobro čuvaju Njegošev spomenik – a da se i dobro „tuku koliko ih ima ovdje”. A kad se stara Jugoslavija u konačnici raspala i za prvog predśednika „nove” izabran Dobrica Ćosić, doći će do preimenovanja vojske u Vojsku Jugoslavije. U njezinu časopisu Vojska, koji je favorizovao militarizam, slavio „pobjede” s ratišta širom bivše države i otkrivao svjetske zavjere protiv srpstva, pisano je o Njegošu i Gorskome vijencu. Oglas objavljen u tome mediju u pozivu vojnicima i čitaocima da se pretplate na Njegošev spjev, karakteriše ga kao srpsku Bibliju kojoj se nijedna druga srpska knjiga po svojoj slavi ne može primaći – „zato je Srbi i smatraju svojom najvećom knjigom (…)”.Tu je navedeno da je Njegoševo djelo zasnovano na istorijskom događaju s kraja XVII vijeka, kad se srpski narod u Crnoj Gori našao pred biti ili ne biti. (!)

 

Boban BATRIĆEVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MALTA MALA, A KRIMINAL I KORUPCIJA OGROMNI: A patriotizam vrišti  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Malte Džozef Muskat je uspio tokom dva mandata transformisati Maltu u zemlju naširoko poznatu po kriminalu, korupciji, nepotizmu i gušenju medija. Takav, bio je rado viđen gost i poslovni partner vlastima u Crnoj Gori. Više mu ne cvjetaju ruže. Malta je članica EU,  i on je pod velikim  međunarodnim pritiskom

 

Nedavni međunarodni pristisak na premijera Malte Džozefa Muskata da se konačno počne rješavati slučaj ubijene istraživačke novinarke Dafne Karuane Galicije,  kao i problemi koje je istraživala,  izazvao je pravu političku buru na malenom mediteranskom ostrvu od nepunih 490 hiljada stanovnika na površini od svega 318km2. Do skora smatran nedodorljivim,  on je uspio  tokom dva mandata transformisati Maltu u zemlju naširoko poznatu po kriminalu, korupciji, nepotizmu i gušenju medija. Ovaj 45-ogodišnjak je došao na čelo Laburističke (Radničke) partije 2008., četiri godine nakon ulaska Malte u EU. Isticao se kao progresivan, liberalan političar koji se zalagao za ukidanje biznis barijera i svega što stoji na putu napretka Malte u sklopu evropske porodice. Zalagao se i za liberalizaciju društva u malenoj, plemenski povezanoj konzervativnoj katoličkoj zemlji i za priznanje istopolnih brakova što će se i desiti u njegovom drugom mandatu. Na parlamentarnim izborima 2013. njegovi laburisti su na valu velikih obećanja osvojili nadmoćnih 54 posto glasova i on je postao premijer.

Jedan od noviteta njegove politike je bio uveđenje programa ekonomskog državljanstva za strance koji investiraju od 650 hiljada do milion eura u Maltu. Ubrzo se pokazalo da se kriteriji za malteško državljanstvo  svode na količinu novca koju je trebalo uplatiti u posebni fond. Malta je kroz taj program prihodovala preko 600 miliona eura od kojih je dio iskorišten za eliminaciju budžetskog deficita. Njegova vlada postala je meta brojnih kritika jer su mnogi kriminalci i sumnjivi likovi iz Rusije, Azerbejdžana i drugih azijskih zemalja postali malteški i EU državljani. Muskat je na silne kritike odgovorio tako što je njegova vlada prestala objavljivati godišnje podatke o novim državljanima putem investicija i proglasila ih tajnim pozivajući se na evropski zakon o zaštiti podataka ličnosti. Tako su širom otvorena  vrata sumnjivim investitorima iz čitavog svijeta.

Drugi veliki,  lišen transparentnosti, projekat je bio prijelaz sa fosilnih goriva na LNG tečni gas i novu gasnu elektranu vrijednu 450 miliona eura. Malta je  potpisala sporazum sa azerbejdžanskim SOCAR-om (takođe prisutnim u našoj zemlji, prvenstveno kroz projekat Porto Novi). Obavezala se , uz dopuštenje Evropske Komisije, da sav tečni gas kupuje od Azerbejdžena. Kasnije su procurili detalji da se Malta obavezala da plaća fiksnu cijenu i do dva puta veću od tržišne.  Istraživačka novinarka Dafne Galicija napala je vladu za prikrivanje detalja ugovora i očiglednu korupciju.  Za direktora državne energetske kompanije Elektrogas pod čijim okriljem je izgrađena nova elektrana na jugu ostrva je postavljen Jorgen Fenek,  tajkun, jedan od najbogatijih Maltežana sa velikim iskustvom u  vođenju kazina ali nikakvim u energetici. Protežirali su ga tadašnji ministar energetike Konrad Mizi i Kit Šembri- šef kabineta predsjednika vlade, koji su i omogućili sklapanje takvog ugovora sa “prijateljima iz Azerbejdžana”.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 6. decembra
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Revolveri u naoružanju crnogorske vojske

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je bajonet itekako bio popularan početkom XX vijeka u vježbama za blisku borbu, crnogorski vojnici nijesu voljeli da se puno oslanjaju na njega jer im je smetao pri ciljanju. Zbog toga je u vojnim krugovima crnogorske vojske odlučeno da je za blisku borbu najbolje koristiti revolver. Time se računalo da jedan dobar strijelac može da savlada pet do sedam neprijatelja u borbi prsa u prsa. Mnogi izvještaji, naročito oni iz Drugoga balkanskoga rata kazuju nam da su Crnogorci upravo zbog toga bili izuzetno opasni u jurišima kad se približe neprijatelju, što su dobro ośetili bugarski vojnici. (više…)

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Crnogorski internirci

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavno je crnogorskoj javnosti prezentovana veoma zanimljiva knjiga istoričara Vukote Vukotića. Radi se o zborniku dokumenata Internacija stanovništva Crne Gore 1916 – 1918 u izdanju Državnoga arhiva Crne Gore koji predstavlja plod njegova višegodišnjeg studioznog i metodičnog istraživanja crnogorske ratne građe pohranjene u crnogorskoj riznici pamćenja. U njoj nalazimo pokušaj da se potomcima crnogorskih stradalnika, ali i čitavoj crnogorskoj javnosti prezentuju imena crnogorskih interniraca i okolnosti u kojima su proživljavali trenutke svoje povijesne drame. Spiskovi su sortirani prema izvještajima i heurističkoj bazi koja je ostala iza djelovanja Crnogorskoga Crvenoga krsta u Neiju, u Francuskoj, a koji je bio jedna od najznačajnijh naših institucija humanosti u toku Prvoga svjetskoga rata. Vukotić nastoji doći do konkretnih imena osoba koje su nasilno odvedene iz svoje domovine i rasute po tamnicama austrougarskoga okupatora. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo