Povežite se sa nama

PARALELE

Njegoš na ratištu devedesetih

Objavljeno prije

na

O upotrebi velikog pjesnika u različite svrhe do sada je puno napisano. No, posebno zanimljivom čini se njegova epizoda u toku „rata za mir”. Slijepo slijedeći instrukcije Slobodana Miloševića, crnogorska vlast uzela je aktivnog učešća u raspadu Jugoslavije. Ljeta 1991. godine sprovedena je mobilizacija rezervnoga sastava JNA u Crnoj Gori, koja je septembra mjeseca raspoređena po istočnoj Hercegovini i okolini Dubrovnika. O Njegošu „na ratištu” zapis nam je ostavio Marc Thompson u knjizi o Danilu Kišu, koji kaže: „Kad su crnogorske trupe upale na jug Dalmacije u jesen 1991. godine, paleći i uništavajući dok su napredovali ka Dubrovniku, jedan britanski novinar je video neobrijanog vojnika kako deli besprekorne Njegoševe portrete u četiri boje. Njegovi saborci su ih lepili na svaki saobraćajni znak, stablo ili kuću na koje bi naišli. Kad se srpski hercegovački ratni lider, kamiondžija Božidar Vučurović, izrugivao korumpiranosti i truleži Dubrovnika, što je voleo da radi pred novinarima, prizivao je čuvenu scenu iz Gorskog vijenca gde jedan od Danilovih vojvoda (komično) kontrastira Veneciju – iskvarenu, perfidnu – sa prirodnom snagom i zdravljem Crne Gore.” Thompsonove navode o lijepljenju Njegoševih portreta potvrđuje nam i sačuvani video materijal s dubrovačkoga ratišta. (Viđeti dokumentarac „Rat za mir”) O tome da je u štampi govoreno o lukavstvu negdašnje Dubrovačke Republike što je trebalo da bude aktuelno u toku ratnih previranja 1991. potvrđuje nam vrlo vješto spakovana stranica jednoga crnogorskog medija o Njegošu iz decembra te godine. Naime, jedna kolumna posvećena je Njegoševim stihovima Dubrovniku „Dubrovniče, prelijepi grade! / Dubrovniče, svači podložniče” s komentarom njegova sekretara Milorada Medakovića koji kazuje da se Dubrovačka Republika udvaraše svakom, „pa i mitijaše silne, da joj ostave i poštede život…” Kad je rat u Bosni i Hercegovini u pitanju, možemo istaći da je malo đe Njegošev lik bio zlouptrijebljen kao onđe, o čemu bi se mogla napisati posebna monografija. Iako crnogorska vojska u Bosni nije imala aktivnog učešća, neki dobrovoljački odredi iz Crne Gore išli su da ratuju na strani ratnih zločinaca Ratka Mladića i Radovana Karadžića. Kad je svršen rat, Karadžić se hvalio da je tokom njegova početka (1992) stalno mislio na Njegoša pošto su se stvari odvijale baš kako ih je on predskazao – „znao sam Gorski vijenac, njegov veliki ep, napamet”. (Thompson) U toku sukoba u Bosni bio je uspostavljen i „Orden Njegoš” koji je Karadžić dodjeljivao svojim vojnicima koji bi se istakli u borbi protiv muslimana. Crnogorski mediji prenosili su 1992. u sklopu izvještaja s ratišta kako Trebinjci dobro čuvaju Njegošev spomenik – a da se i dobro „tuku koliko ih ima ovdje”. A kad se stara Jugoslavija u konačnici raspala i za prvog predśednika „nove” izabran Dobrica Ćosić, doći će do preimenovanja vojske u Vojsku Jugoslavije. U njezinu časopisu Vojska, koji je favorizovao militarizam, slavio „pobjede” s ratišta širom bivše države i otkrivao svjetske zavjere protiv srpstva, pisano je o Njegošu i Gorskome vijencu. Oglas objavljen u tome mediju u pozivu vojnicima i čitaocima da se pretplate na Njegošev spjev, karakteriše ga kao srpsku Bibliju kojoj se nijedna druga srpska knjiga po svojoj slavi ne može primaći – „zato je Srbi i smatraju svojom najvećom knjigom (…)”.Tu je navedeno da je Njegoševo djelo zasnovano na istorijskom događaju s kraja XVII vijeka, kad se srpski narod u Crnoj Gori našao pred biti ili ne biti. (!)

 

Boban BATRIĆEVIĆ

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Revolveri u naoružanju crnogorske vojske

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je bajonet itekako bio popularan početkom XX vijeka u vježbama za blisku borbu, crnogorski vojnici nijesu voljeli da se puno oslanjaju na njega jer im je smetao pri ciljanju. Zbog toga je u vojnim krugovima crnogorske vojske odlučeno da je za blisku borbu najbolje koristiti revolver. Time se računalo da jedan dobar strijelac može da savlada pet do sedam neprijatelja u borbi prsa u prsa. Mnogi izvještaji, naročito oni iz Drugoga balkanskoga rata kazuju nam da su Crnogorci upravo zbog toga bili izuzetno opasni u jurišima kad se približe neprijatelju, što su dobro ośetili bugarski vojnici. (više…)

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Crnogorski internirci

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavno je crnogorskoj javnosti prezentovana veoma zanimljiva knjiga istoričara Vukote Vukotića. Radi se o zborniku dokumenata Internacija stanovništva Crne Gore 1916 – 1918 u izdanju Državnoga arhiva Crne Gore koji predstavlja plod njegova višegodišnjeg studioznog i metodičnog istraživanja crnogorske ratne građe pohranjene u crnogorskoj riznici pamćenja. U njoj nalazimo pokušaj da se potomcima crnogorskih stradalnika, ali i čitavoj crnogorskoj javnosti prezentuju imena crnogorskih interniraca i okolnosti u kojima su proživljavali trenutke svoje povijesne drame. Spiskovi su sortirani prema izvještajima i heurističkoj bazi koja je ostala iza djelovanja Crnogorskoga Crvenoga krsta u Neiju, u Francuskoj, a koji je bio jedna od najznačajnijh naših institucija humanosti u toku Prvoga svjetskoga rata. Vukotić nastoji doći do konkretnih imena osoba koje su nasilno odvedene iz svoje domovine i rasute po tamnicama austrougarskoga okupatora. (više…)

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Mitraljezi u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mitraljezi su u XX vijeku počeli masovno da se upotrebljavaju u evropskim armijama; smatrani su za jedno od najsmrtonosnijih oružja, a obezbjeđivali su bolju odbranu i očuvanje položaja na bojnom polju. Crnogorska armija bila je prva na Balkanu, a među prvima u svijetu koja je pośedovala mitraljeze. Prvi mitraljezi stigli su u Crnu Goru 1895. godine iz Rusije kao vojna pomoć zajedno sa pošiljkom pušaka sistema Berdan. Ipak, zbog brzog tehnološkog napretka u proizvodnji oružja, crnogorski mitraljezi ubrzo zastarijevaju. Tako da se početkom XX vijeka počelo tragati za savremenijim konstrukcijama automatskih mitraljeza, koji su se počeli uvoditi u armijama suśednih zemalja. Austrougarska je svoje odrede naoružala svojim Škodinim mitraljezima, a Rusi i Italijani koristili su njemačke – Maksim mitraljeze. U želji da isprati savremene tokove naoružanja, a ipak svjesna svoje finansijske situacije, Crna Gora je nastojala da svoju armiju naoruža kvalitetnim mitraljezima. Već 1905. godine vođeni su razgovori u Londonu oko nabavke ,,Reter” mitraljeza. Međutim, crnogorska vojska se odlučila za maksimove mitraljeze, pošto je u svojim redovima imala puno oficira koji su se u Rusiji uvjerili u njihov kvalitet. Ministarstvo vojno je u prvoj polovini 1906. godine sa koncernom ,,Deutsches Waffen und Munitions – Fabriken” iz Berlina potpisalo ugovor o isporuci 12 mitraljeza, sistema ,,Maksim M. 1895.” kalibra 7,62 mm. Godinu dana kasnije, ispostavilo se da je Crna Gora ovu nabavku izvršila preuranjeno, jer su već bili patentirani noviji modeli maksimovih mitraljeza, koji su bili znatno lakši i pogodniji za planinski teren Crne Gore. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo