Povežite se sa nama

OKO NAS

MJEŠTANI KOLAŠINSKOG SELA REČINE PODIJELJENI OKO  mHE: Vrijedi li rijekom platiti nekoliko kilometara asfalta?

Objavljeno prije

na

Vlasnici imanja u kolašinskom selu Rečine, dugo zanemarivani i od opštine i od države, dovedeni su u situaciju da tri kilomtera asfalta „plate“ stavljanjem rijeke u cijevi. Uređenje putne infrastrukture obećao je investitor mHE Skrbuša, kao uslov da mještani pristanu na realizaciju tog projekta. To je podijelilo selo

 

U Rečinama, nekad „najbogatijem selu kolašinskog sreza“ već godinama su aktivna samo tri domaćinstva. Preko 150 vlasnika imanja žive širom Crne Gore. Većina se minule sedmice vratila u selo da prisustvuju skupu  protiv gradnje male hidroelektrane (mHE) Skrbuša ili kontraprotestu na kojem su namjeravali da podrže  koncesionara.

Rečinjane, zbog čijeg konflikta je u nedjelju bila angažovana i policija,  samo na prvi utisak, podijelila je mHE. U stvari, oni biraju između rijeke i asfaltnog puta. Podijeljeni su oko toga da li je koncesionar uzurpator ili spasilac. Razdvaju ih i različito postavljeni prioriteti. Zajednička im je želja da selo živi, kao i muka višedecenijskog zapostavljanja njihovih Rečina.

Ukoliko firma Hydro logistics, koja gradi mHE,  dobije pristanak mještana da stavi Rečinsku rijeku (Skrbuša) u cijevi, selo će dobiti tri kilometra asfaltnog puta. Uz to, kako je obećao izvršni direktor firme Slaven Burzanović, i četiri kilometra makadama biće prošireno i popravljeno.

To bi bili prvi metri asfalta u Rečinama. Takođe, i prva popravka puta nakon više decenija. Značajan broj vlasnika imanja tvrdi da zarad toga vrijedi žrtvovati rijeku ili dio vodotoka. Argumentacija Rečinjana koji su za gradnju mHE, u stvari, govori najviše o mukotrpnom životu  i dugom trpljenju  ignoracije  i sa državnog i sa lokalnog nivoa.  Zbog toga, oni Burzanovića doživljavaju kao „investotora i donatora“.

„Preko tri decenije traju naša nastojanja da dobijemo bar kilometar asfalta. U mojoj arhivi su na desetine pisama slatih predsjednicima Opštine, predsjednicima države, raznim ministrima, svima od kojih smo očekivali da okrenu glavu na naše selo. Ne shvatam komšije koji sada protestuju, ako je investitor obećao da će nam asfaltirati dio, a ostatak puta popraviti. Konačno smo dočekali to“ – kaže Lekso Rakočević, jedan od onih koji je pozitivno odgovorio na „ponudu o obavezujućoj donaciji“ firme Hydro logistics.

Za Rakočevića je asfaltni put preduslov „da selo opet živi i kraj mnogih muka“. I za Ratka Pejića, predsjednika Udruženja proizvođača lisnatog sira i aktivnog stočara asfalt vodi do izvjesne budućnosti Rečina.

„Loša putna infrastruktura je jedan od najkrupnijih razloga zbog kojih je ovo selo na umoru. Rečine nikad nijesu dobile veću donaciju od ove koju nudi investitor mHE. Znate li vi koliko košta kilometar asfalta? U cijevi će ići samo petina vode. Investitor je obećao poribljavanje rijeke, izgradnju vodenice, tri mosta… Preko 30 godina svi su nosili  iz ovog sela, koncesionari šuma su iznijeli 8.000 kubika drveta. Gdje su tada bili da protestuju?“ – pita Pejić.

Slična je argumetacija i u porodici Dukić. Oni su vlasnici imanja oko vodozahvata mHE. Vjeruju obećanjima Burzanovća i zamjeraju što se „u probleme Rečinjana miješaju NVO  i ekološki aktivisti“.

Dati rijeku za nekoliko kilometara asfalta, smatra Zoran Medenica,  jedan od vlasnika imanja na Skrbuši i Rečinama, ludost je. Cijelim njegovim imanjem protiče Rečinska rijeka. Bez vode, tvrdi, ta imovina gotovo da nema vrijednosti.

„Ja sam mislio da se bavim ekološkim turizmom, da na svom imanju radim nešto što ima perspektivu. Ukoliko se uradi ova mHE, moje imanje ne može da funkcioniše niti je moguće realizovati tu ideju. Asfaltiranje puta nikako ne može biti uslov za gradnju mHE, jer to ništa ne znači. Uređenje puta će, prije svega, koristiti investitoru. Asfaltira se dio puta od vodozahvata do mašinskog postrojenja“ – tvrdi on.

Vasilije Ivanović, jedan od onih koji protestuju, tvrdi da koncesionar manipuliše mještanima. Previsoka cijena je, smatra, dati rijeku za asfalt. Voda i očuvana životna sredina su, kaže, jedni uslovi da Rečine žive.

„Izgradnja mHE ne znači samo da ostajemo bez vode. Znači i devastaciju prirode oko vodotoka. Nije mi jasno kako moje komšije to ne shvataju. Taj projekat je poguban za nas. Imanja nam neće vrijedjeti ništa ako se mHE izgradi. Zbog toga, Rečinska rijeka ne smije završiti u cijevima. Nema pregovora i nema te ponude koncesionara zbog koje ću promijeniti stav“ – kaže on.

Slobo Bulatović, takođe vlasnik imovine u selu, objašnjava da se Rečine tako i zovu zbog rijeka. Rijeke u cijevima znače smrt sela, smatra  on.

„U cijevi će biti stavljene Mujićka, Smrčka i Izlazačka rijeka, koje čine Rečinsku rijeku. To ne možemo dozvoliti. Oni koji misle da je dovoljno da investitor napravi put, u zabludi su. Imaju pravo da prodaju svoju imovinu, ali rijeka je opšte dobro. Niko ne može prodati zajedničku vodu“ – poručuje  Bulatović komšijama.

Protesti Rečinjana, poslije duže vremena, u to zaboravljeno selo doveli su i političare. Pored toga što su  predstavnici stranaka nove vlasti bili rame uz rame sa protestantima,  dali su i obećanja. Ljiljana Jokić iz Građanskog pokreta URA pozvala je investitora mHe na Skrbuši „da prestane da manipuliše mještanima sa pričom da će izgradnjom male hidroelektrane dobiti put“. Ona je, nakon protesta u nedjelju, obećala mještanima da će se nova Vlada posvetiti selu i infrastrukturi.

„Kada se novac bude trošio u korist građana, a ne braće i kumova političara, imaćemo dovoljno novca za asfaltiranje puteva ka svim selima… Mještani treba da znaju da je Skrbuša vlasništvo svih građana Crne Gore i da će je, ako mještani pokleknu, čuvati za sve i neće dozvoliti njeno uništavanje” – zaključila je Jokić.

Poslanik Demokrata Vladimir Martinović za Monitor kaže da je  neophodno definisati sve probleme koje izgradnja mHE  prouzrokuje  mještanima i prirodi. I prema tome se, objašnjava, odgovorno odrediti. „U potpunosti podržavam borbu onih koji  se hrabro i odlučno bore za jedan od najplemenitijih ciljeva – zaštitu rijeka i prirode. Istovremeno, pokazuju  svojom istrajnošću da imaju kapacitete za pobjedu u toj borbi. Investitori najčešće manipulišu pomenutim projektima, vrlo vješto ih predstavljajući mještanima da se radi o obostranom interesu.  To je u  najvećem broju slučajeva netačno. Investitori su ti koji dobijaju najveći dio kolača, dok područja ostaju devastirana“ – kaže on.

Martinović skreće pažnju i na izostanak reakcije države, kako u pogledu nadležnih inspekcija tako i u pogledu odnosa prema ljudima koji žive na tim područjima. Ukazuje da je poražavajuća činjenica da mještani od državne ili lokalne valsti ne mogu dobiti tri kilometra asfalta u XXI vijeku.

„Bez želje da sada pričam o politici, ipak moram konstatovati da je neodgovoran odnos dosadašnje vlasti doveo u takav  položaj mještane i građane koji brane prirodu od neodgovornih investitora. Takođe,   ugroženo je  i zatvaranje poglavlja 27 koje je obaveza prema EU“ – kaže on.

Burzanović i Ivanović su u nedjelju dogovorili obustavljanje radova, ali i prestanak blokade gradilišta na mjesec dana. Za to vrijeme, očekuju protestanti, na teren bi trebalo da izađu i nadležne inspekcije. Dio Rečinjana nada se da će poslije toga koncesionar zauvijek napustiti Rečine, a drugi dio da će konačno do  đedovine stići asfaltom.

                                                          Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZLOUPOTREBE DONACIJ A U HUMANITARNE SVRHE: Povjerenje kao plijen

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima Uprave policije, J. P. se sumnjiči da je u periodu od 17. februara 2025. do 23. oktobra 2026. godine dovela u zabludu oko 2.300 fizičkih i pravnih lica i na taj način pribavila 117.203 eura. Novac je, sumnja se, prikupljala predstavljajući da je namijenjen liječenju, dok ga je, umjesto za svrhu zbog koje je doniran, trošila na onlajn klađenje. To nije jedini takav slučaj

 

 

Povjerenje građana, spremnost da pomognu bolesnima i solidarnost sa porodicama koje se suočavaju sa teškim životnim situacijama za nekoga mogu postati prilika za ličnu korist. Sumnje da je Nikšićanka J. P. zloupotrijebila upravo takvo povjerenje, prikupljajući novac navodno namijenjen liječenju, a potom ga trošeći na onlajn klađenje, otvorile su pitanje koliko su građani zaštićeni kada doniraju novac i ko kontroliše da li on zaista stiže do onih kojima je pomoć neophodna.

Prema podacima Uprave policije, J. P. se sumnjiči da je u periodu od 17. februara 2025. do 23. oktobra 2026. godine dovela u zabludu oko 2.300 fizičkih i pravnih lica i na taj način pribavila 117.203 eura. Novac je, kako se sumnja, prikupljala predstavljajući da je namijenjen liječenju, dok ga je, umjesto za svrhu zbog koje je doniran, trošila na onlajn klađenje. Policija je protiv nje podnijela krivičnu prijavu nadležnom tužilaštvu zbog sumnje da je počinila krivično djelo prevare.

Slučaj dobija dodatnu dimenziju kada se posmatra u kontekstu ranijih humanitarnih apela za ovu  Nikšićanku koja se, prema javno objavljenim informacijama, liječi od malignog tumora grlića materice. Mediji su u više navrata izvještavali o njenoj borbi sa bolešću i potrebi za finansijskom pomoći, a apeli su tokom prethodnih godina pokretani za različite faze liječenja.

Prvi javno dokumentovani apel pokrenut je krajem 2023. godine, kada joj je , prema objavi Fondacije „Humanost“, bilo potrebno 5.450 eura za operaciju u Novom Sadu. Tada je putem platforme Humanost.com za svega nekoliko sati prikupljen iznos potreban za operativni zahvat. U septembru 2025. godine pokrenuta je nova akcija, nakon što su, prema informacijama koje je objavila Fondacija „Humanost“, ljekarski nalazi pokazali da se bolest vratila, uz prisustvo metastaza i ozbiljne komplikacije u radu bubrega. Za liječenje u klinici Acibadem u Turskoj bilo je potrebno 30.847 eura. Prema izvještaju Radio-televizije Crne Gore od 4. septembra 2025. godine, putem platforme je za nepuna tri dana prikupljeno 18.100 eura, dok je anonimni donator uplatio preostali iznos. Tada je objavljeno da su potrebna sredstva u potpunosti obezbijeđena i da je akcija uspješno završena.

Već u decembru 2025. godine Radio-televizija Nikšić objavila je da je Nikšićanki ponovo potrebna finansijska pomoć za nastavak liječenja u Turskoj. Prema tom izvještaju, jedna terapija koštala je 5.500 eura, što je, prema navodima porodice, predstavljalo veliki finansijski teret. Slični apeli objavljivani su i tokom 2026. godine. U februaru je ponovo upućen poziv građanima i humanitarnim organizacijama da pomognu u pokrivanju troškova liječenja, dok su tokom jeseni objavljivani novi apeli za preglede, snimanja i planiranje nastavka terapije. Krajem septembra i tokom oktobra navedeno je da je za novu fazu medicinskih procedura potrebno više od 5.000 eura.

Prema izvještajima Radio-televizije Nikšić, organizovan je i humanitarni koncert na kojem je prikupljeno više od 1.500 eura, dok je Fondacija „Mentorium“ objavila da je za njeno liječenje potrebno još 28.000 eura. Ovi podaci, zajedno sa apelima objavljivanim putem humanitarnih platformi i medija, pokazuju da se pomoć prikupljala u više navrata i kroz različite kanale.

Slučaj iz Nikšića nije prvi put da se u Crnoj Gori otvara pitanje zloupotrebe humanitarnih apela. Godinama unazad građani se upozoravaju na pojedince koji prikupljaju novac pozivajući se na liječenje bolesne djece ili odraslih, predstavljajući se kao volonteri ili koristeći ime organizacija kojima javnost vjeruje.

U aprilu 2024. godine javnost je upozorena na slučajeve u kojima su se pojedinci lažno predstavljali kao predstavnici Fondacije „Budi human“ i od građana tražili novac za liječenje bolesne djece.Iz Uprave policije tada su upozorili da se na ulicama Podgorice odvijaju prevare u kojima se od prolaznika traži novac.

„Prijavljeno je da se za sada nepoznata ženska lica predstavljaju kao predstavnici humanitarne organizacije tokom obilazaka privatnih firmi, kao i prilikom susreta sa građanima, od kojih traže novac za liječenje bolesne djece. Upozoravamo građane da je riječ o prevari“, kazali su tada iz Uprave policije.

Pod izgovorom da prikupljaju novac u humanitarne svrhe, prevaranti su na ulicama pokušavali da dobiju donacije od građana. Isti cilj imale su i tri osobe koje su tada koristile ime Fondacije „Budi human“.

„Imamo jednu žensku osobu i dvije muške osobe. Ženska osoba, prema našim informacijama, ide po firmama i predstavlja se da je potrebna pomoć i liječenje za neko dijete koje je u Fondaciji „Budi human“. Jedna osoba muškog pola prepoznata je da se kreće po trgovima i da traži po kafanama, nosi fasciklu i predstavlja da je potrebna pomoć, tražeći od ljudi da doniraju novac u kešu. Čak naglašava da je svaki euro bitan. Treća osoba, takođe muškog pola, po opisu je drugačija od ove dvije i ide od kuće do kuće, tražeći sredstva u ime naše organizacije“, rekao je tada osnivač platforme Humanost.com i Fondacije „Budi human“, Goran Jovanović.

Slična upozorenja ponovo su se čula u januaru 2026. godine, kada su iz organizacije „Volonteri Crne Gore“ saopštili da se jedna osoba lažno predstavljala kao njihov volonter i prikupljala novac za liječenje Feđe Alkovića. Iz organizacije su naveli da je slučaj prijavljen nadležnim organima.

„Fondacija „Volonteri Crne Gore“ kategorički demantuje svaku povezanost sa osobom koja se lažno predstavlja kao naš volonter i neovlašteno prikuplja novac za Feđu Alkovića. Ova prevara ozbiljno ugrožava povjerenje donatora i zahtijeva hitno procesuiranje počinitelja kako bi se spriječile slične zloupotrebe u budućnosti“, saopštili su iz Fondacije „Volonteri Crne Gore“, pozivajući donatore da prate isključivo njihove zvanične kanale.

Upozorenja na sumnjivo prikupljanje novca u Crnoj Gori nijesu nova. U avgustu 2017. godine policija je ispitivala navode o prikupljanju novca za bolesnu djecu preko nevladine organizacije „Moj život je u vašim rukama“, nakon što su se građani žalili na način na koji je novac tražen. I taj slučaj ukazao je na potrebu da se provjeri ko organizuje humanitarne akcije, na osnovu čega prikuplja sredstva i da li ona zaista završavaju kod onih kojima su namijenjena.

Slučaj Nikšićanke osumnjičene da je od oko 2.300 fizičkih i pravnih lica pribavila više od 117.000 eura pod izgovorom da novac prikuplja za liječenje još jednom je pokazao koliko daleko može dosegnuti zloupotreba ljudske solidarnosti. Dok se u konkretnom postupku ne utvrde sve okolnosti i eventualna krivična odgovornost, ostaje pitanje kako obezbijediti da pomoć stigne do onih kojima je zaista potrebna, a da građani pritom ne izgube vjeru u humanitarne akcije. Jer kada se zloupotrijebi novac namijenjen liječenju, ne nestaje samo novac. Ugrožava se povjerenje bez kojeg humanost teško može da se pretvori u konkretnu pomoć.

A najveću cijenu takvih zloupotreba mogu platiti upravo oni koji nemaju vremena da čekaju da se povjerenje ponovo izgradi.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAMENOLOMI NA SJEVERU: Proizvodnja bunta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Peticije, blokade puteva i postupci pred sudovima prate planove za otvaranje kamenoloma na sjeveru Crne Gore. Dok stanovnici bjelopoljskih sela godinama pokušavaju da zaustave eksploataciju kamena u Podima, protiv kamenoloma u blizini svojih kuća ustali su i mještani kolašinskih Bakovića

 

 

Iz kolašinskog sela Bakovići nadležnima je upućena inicijativa sa 42 potpisa, kojom stanovnici zahtijevaju da se kamenolom ne otvara. Na stotinak metara od njihovih kuća, kako tvrde, planirana je eksploatacija kamena, koja će „sigurno dovesti do vibracija, buke i promjene podzemnih vodotokova“. Projektna dokumentacija, sa druge strane, tu lokaciju opisuje kao nenaseljenu, bez površinskih i podzemnih voda, sa rezervama kamena dovoljnim za gotovo pola vijeka eksploatacije. Mještani su inicijativu poslali Opštini Kolašin, Ministarstvu energetike i rudarstva, Ministarstvu ekologije i Agenciji za zaštitu životne sredine. Traže odbijanje zahtjeva za izdavanje dozvola i trajnu zaštitu lokaliteta od eksploatacije mineralnih sirovina.

Riječ je o projektu kolašinske firme Keker. To preduzeće je, prema zvaničnoj potvrdi Monteputa, dobilo i posao podizvođača na drugoj dionici auto-puta, od Mateševa do Andrijevice. Investitor je Monitoru kazao da je na toj lokaciji kamenolom postojao i ranije, te da ne razumije čime je motivisan bunt u Bakovićima. Tvrdi da se privodi kraju izrada elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu.

Mještani zahtijevaju javnu raspravu o planiranim aktivnostima i procjenu uticaja na životnu sredinu uz puno učešće lokalne zajednice. Traže i definisanje tampon zone između naselja i rudarskih aktivnosti, upozoravajući da bi eksploatacija ugrozila zdravlje, bezbjednost i imovinu.

„Planirana eksploataciona zona, u kojoj su već vršena testna miniranja i prateći radovi, nalazi se na svega oko 100 metara od kuća u naselju Bakovići. Strahujemo da će kontinuirano miniranje i rad teške mehanizacije, usljed jakih vibracija, dovesti do oštećenja objekata. Buka bi onemogućila normalan život i na mnogo većoj udaljenosti“, kazali su Monitoru mještani.

Zabrinuti su i zbog prašine, naročito zbog djece, starijih i hroničnih bolesnika. Tvrde da u neposrednoj blizini ima mnogo podzemnih voda, koje tokom kišnog perioda plave saobraćajnicu i dio imanja. Vibracije od miniranja, smatraju, mogle bi promijeniti pravce njihovog kretanja i dodatno ugroziti kuće.

„Prirodni pejzaž je već značajno narušen dosadašnjim vršenjem testnih miniranja i eksploatacijom kamena, te bi daljim sprovođenjem ovih aktivnosti trajno narušili vizuelni identitet prostora. Takođe, u neposrednoj blizini protiče rijeka Tara, ‘suza Evrope’, te smatramo da bi radom kamenoloma ista bila trajno zagađena i uništena. Kolašin kao turistički regionalni centar nalazi se na svega tri kilometra od planiranog kamenoloma“, naveli su u inicijativi.

U projektnoj dokumentaciji, pak, piše da na lokaciji nema površinskih ni podzemnih voda, dok Tara protiče oko 400 metara južno od lokaliteta. Navodi se da prostor nije naseljen, a da su najbliže kuće udaljene oko 120 metara. Razlike između tih podataka i upozorenja stanovnika trebalo bi da budu razjašnjene u postupku procjene uticaja.

Prema informacijama objavljenim na sajtu Opštine, u februaru ove godine pokrenut je postupak odlučivanja o potrebi izrade elaborata za eksploataciju tehničko-građevinskog kamena na ležištu Bakovići. Agencija za zaštitu životne sredine utvrdila je da je elaborat potreban.

Ležište, prema dokumentaciji, raspolaže sa oko 1.078.000 kubnih metara kamena, uz planiranu godišnju eksploataciju od oko 20.000 kubika. Procijenjeni radni vijek kamenoloma je oko 47 godina. Odluka o njegovom otvaranju zato bi mogla obilježiti život više generacija stanovnika tog naselja.

U blizini se već nalaze objekti Kekera. Urbanistička inspekcija je prije pet godina preduzeću naložila da ukloni objekat za proizvodnju betona sa pratećim postrojenjem u Bakovićima. Poslije okupljanja građana i apela Kolašinaca i preduzetnika, od uklanjanja se odustalo. Sada dio lokalne zajednice od institucija traži da spriječi novi zahvat u istom prostoru.

Strahovi mještana Bakovića već godinama prate stanovnike Srđevca, Lozne, Poda i okolnih bjelopoljskih sela. Njihovo protivljenje kamenolomu preraslo je iz protesta i blokada magistrale u sudske i tužilačke postupke, u kojima se preispituju i sadržaj elaborata o procjeni uticaja i zakonitost izdavanja saglasnosti.

U oktobru je objavljeno da je u Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u Bijelom Polju saslušan Ivan Ćuković, direktor firme Paming, koja je za potrebe projekta kamenoloma Poda izradila elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu. On je kazao da su se prilikom izrade elaborata za taj kamenolom oslanjali na zvaničnu dokumentaciju u kojoj nijesu bili definisani klizište i erozija. Upravo izostanak analize tih opasnosti mještani smatraju jednim od ključnih nedostataka dokumenta.

Saslušanje je uslijedilo u predmetu  formiranom po krivičnoj prijavi koju su građani u junu 2025. podnijeli protiv Paminga i članova komisije koja je ocjenjivala elaborat. ODT je prijavu prvobitno odbacilo, ali je Više državno tužilaštvo prihvatilo pritužbu građana i vratilo predmet na ponovno odlučivanje.

U međuvremenu su pokrenuti i postupci protiv opštinskih službenika. U avgustu je objavljeno da je ekološka inspekcija podnijela dva zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv sekretara za ruralni i održivi razvoj Armina Sijarića, zbog sastava komisije za ocjenu elaborata i propusta u objavljivanju dokumentacije.

Protiv Sijarića i službenice Danijele Lazarević prethodno je podnijet i optužni predlog. Terete se da su, radi pribavljanja koristi kompaniji Imperijal, bez zakonskog ovlašćenja sproveli postupak procjene uticaja za koji je, prema navodima tužilaštva, nadležna državna Agencija za zaštitu životne sredine. Oboje su negirali nezakonito postupanje.

Dio primjedbi građana dobio je potvrdu i drugih institucija. Upravni sud je 14. maja poništio rješenje glavnog administratora Opštine Bijelo Polje kojim je odbijena žalba Mjesne zajednice Lozna na saglasnost za elaborat. Time nije raskinut koncesioni ugovor, već je poništena drugostepena odluka u postupku davanja saglasnosti.

Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) je mjesec ranije utvrdila ugrožavanje javnog interesa koje upućuje na postojanje korupcije prilikom formiranja komisije za ocjenu elaborata. Ombudsman je, u nalazu objavljenom u januaru, utvrdio da su Ministarstvo rudarstva i Opština povrijedili pravo građana na zdravu životnu sredinu i standarde učešća javnosti, jer lokalna zajednica nije bila blagovremeno obaviještena o projektu.

Protiv kamenoloma Žoljevica ustali su i stanovnici pet andrijevičkih mjesnih zajednica, koji su krajem juna na protestu zatražili povlačenje koncesionog akta. Upozorili su na ugrožavanje izvorišta, imanja, puteva i seoskog turizma. U Beranama je lokalitet Gradine, na području Donje Ržanice i Kaludre, uklonjen iz Plana koncesija za 2026. nakon prigovora NVO Tumbarica, koja je ukazala na opasnost po prirodnu i kulturnu baštinu.

Odustalo se i od planirane eksploatacije kamena na kolašinskoj Skrbuši, kojoj su se protivili mještani, lokalna uprava i Uprava za gazdovanje šumama i lovištima, upozoravajući na posljedice po vode, šume i turizam. Vlada je krajem jula poništila tender „zbog grešaka u ključnim elementima tenderske dokumentacije”. Ministarstvo energetike i rudarstva u septembru je potvrdilo da novi oglas za taj lokalitet neće biti raspisivan.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BJELASICA UOČI ZIME: Na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državna žičara vrijedna oko devet miliona eura trebalo bi ponovo da poveže dva skijališta nakon dvije propuštene sezone. Pouzdanije skijanje, međutim, još čeka vodu, završetak tenderskih procedura i izgradnju sistema za vještački snijeg

 

 

Od najavljivanog sistema vještačkog osnježavanja na državnom skijalištu Kolašin 1600 ni tokom predstojeće sezone neće biti ništa. Uoči nove zime još nije završen tender za projektovanje i izgradnju akumulacionih jezera i pripadajućih cjevovoda, odnosno nije izabran izvođač. Prema nezvaničnim informacijama Monitora, na tender se javilo šest ili sedam firmi, ali interesovanje ponuđača još nije pretočeno u ugovor i početak radova.

Ministarstvo javnih radova objavilo je 10. jula tender procijenjene vrijednosti 6,2 miliona eura bez PDV-a za izradu glavnog projekta i izgradnju akumulacija i pripadajućih cjevovoda na Kolašinu 1600. Posao je predviđen po principu „projektuj i izgradi“. Prema tenderskoj dokumentaciji, planirane su akumulacije K8 i Vranjak, ukupne zapremine približno 77.000 kubnih metara, koje bi trebalo da obezbijede vodu za osnježavanje oko 37 hektara staza.

Obje akumulacije trebalo bi da se snabdijevaju iz sistema Ljevaja. Za višu, Vranjak, predviđena je dodatna pumpna stanica, a zbog konfiguracije terena i obimniji zemljani radovi, pristupni put i stabilizacija kosina. Konačna tehnička rješenja trebalo bi razraditi glavnim projektom. To znači da izbor izvođača predstavlja početak naredne faze a ne završetak kompletnog sistema vještačkog osnježavanja.

Da je postupak i dalje u fazi izbora ponuđača potvrdio je potpredsjednik Opštine Kolašin Vasilije Ivanović. On objašnjava da Ministarstvo javnih radova bira izvođača za akumulacije, dok je nabavka topova, prema njegovim riječima, u završnoj fazi. Ivanović očekuje da bi te procedure relativno brzo mogle biti završene.

„U toku je izbor najpovoljnijeg ponuđača za izgradnju akumulacionih jezera na Bjelasici, dok je nabavka topova za osnježavanje u završnoj fazi. Očekujemo da bi te procedure mogle relativno brzo biti završene. Ključno je, međutim, obezbijediti vodu bez koje nema proizvodnje vještačkog snijega“, kaže Ivanović.

Voda je preduslov koji se godinama pominje uz gotovo svaku najavu osnježavanja. Dok su na Bjelasici građene žičare, nove staze i hoteli, sistem koji bi omogućio pouzdanije planiranje skijaške sezone ostajao je nedovršen. Predstojeća zima zato ponovo dolazi prije završetka infrastrukture koja bi smanjila zavisnost od prirodnih padavina.

Projekat zahvatanja vode iz Ljevaje pratili su protivljenje mještana i aktivista, upozorenja na ugrožavanje rijeke i visoke troškove pumpanja vode do Bjelasice. Izvođač je 27. novembra 2025. jednostrano raskinuo ugovor sa Ministarstvom javnih radova, pa je posao ostao nezavršen. Iako je iz Opštine Kolašin više puta najavljivano raspisivanje novog tendera za nastavak tog projekta, to se do sada nije dogodilo.

Uz čekanje na vještački snijeg, kolašinsku skijašku ponudu dvije zime ograničavao je i prekid veze između državnog Kolašina 1600 i privatnog Kolašina 1450. Razlog je problem kod stuba broj četiri žičare K7, nastao tokom građevinskih radova na susjednim privatnim parcelama u proljeće 2024. godine. Zbog toga nije radila žičara u koju je država uložila oko devet miliona eura, a van upotrebe ostalo je i približno deset kilometara staza državnog centra.

K7 je otvorena u februaru 2022, kao važna investicija u objedinjavanje skijaške ponude Bjelasice. Šestosjedna žičara, kapaciteta 2.600 skijaša na sat, povezala je dva centra i omogućila korišćenje približno 45 kilometara staza. Samo dvije godine kasnije, njeno zaustavljanje ponovo je razdvojilo skijališta.

Tokom pripremnih radova za gradnju vila na lokalitetu Kolašin 1450 ugrožena je stabilnost terena uz stub. Urbanističko-građevinska inspekcija obavila je nadzor 10. juna 2024. i zabranila dalje radove, uz nalog investitoru da u roku od 12 dana obezbijedi sigurnost i stabilnost susjednog stuba državne žičare.

Problemi su počeli u proljeće 2024, kada je tokom radova na obližnjoj privatnoj parceli potkopan teren kod stuba. Uslijedio je spor o odgovornosti i troškovima sanacije. Ski-resort Kolašin 1450, u vlasništvu Zorana Ćoća Bećirovića, odbacivao je odgovornost. Iz te kompanije su tvrdili da su uzrok obrušavanja vremenske neprilike, da temelji žičare nijesu adekvatno izvedeni i da je postavljena mimo planske dokumentacije. Bećirovićeva kompanija navodno je u sanaciju uložila blizu 400.000 eura, a državno preduzeće Skijališta Crne Gore (SCG) optužila za izostanak saradnje.

Na kraju je država obezbijedila dodatni novac za sanaciju stuba, ali pokušaji izbora izvođača dodatne sanacije nijesu odmah dali rezultat. Na tender za stabilizaciju tla, vrijedan 145.200 eura, raspisan u novembru 2025, kao ni na ponovljeni postupak krajem decembra, nije bilo ponuda. Iz SCG su u januaru 2026. saopštili da novac imaju, ali da bez izvođača K7 neće raditi ni te zime. Novi tender najavili su za maj, obrazlažući da radovi ugovoreni usred zime ne bi mogli biti završeni tokom sezone.

Posao je dodijeljen tek narednog ljeta. Skijališta Crne Gore su 17. juna izabrala podgoričku kompaniju M Solutions. Ugovor vrijedan 137.982 eura sa PDV-om potpisan je 31. jula, a radovi su počeli 24. avgusta, uz rok od 15 dana od uvođenja izvođača u posao. Predviđeni su izgradnja armiranobetonskog potpornog zida sa odvodnjavanjem, ugradnja čeličnih ankera, injektiranje tla i zaštita kosina. Početkom septembra iz SCG su saopštili da je završena približno polovina radova, ali je sanacija trajala i sredinom oktobra.

Poslije dvije zime tokom kojih žičara K7 nije povezivala skijališta Kolašin 1600 i Kolašin 1450, izvođači najavljuju da će sanacija terena kod stuba broj četiri biti završena do početka predstojeće sezone. Time bi skijašima ponovo bilo dostupno oko 45 kilometara staza, uz zajednički ski-pas o čijoj cijeni dvije kompanije još pregovaraju. Kako su Monitoru kazali iz preduzeća koje izvodi radove, posao ovih dana ulazi u završnicu.

Završeni su, kako kažu, radovi na bušenju i injektiranju horizontalnih i vertikalnih ankera, kao i na armiranju i šalovanju potpornog zida. Izbetonirana je prva kampada potpornog zida, a sada se betonira druga. Kako tvrde, geodetska ispitivanja pokazala su da se sami stub i njegov temelj nijesu pomjerili, uprkos popuštanju starog potpornog zida.

Povratak K7 u funkciju omogućio bi i ponovno objedinjavanje skijaške ponude dva centra. Iz SCG su Monitoru kazali da pregovaraju sa privatnim skijalištem o zajedničkom ski-pasu. Prvobitno predložena cijena je 40 eura za oko 45 kilometara staza. Pregovori još traju, a već sada se zna da će dnevni ski-pas samo za državno skijalište Kolašin 1600 koštati 30 eura.

                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo