Povežite se sa nama

OKO NAS

MJEŠTANI KOLAŠINSKOG SELA REČINE PODIJELJENI OKO  mHE: Vrijedi li rijekom platiti nekoliko kilometara asfalta?

Objavljeno prije

na

Vlasnici imanja u kolašinskom selu Rečine, dugo zanemarivani i od opštine i od države, dovedeni su u situaciju da tri kilomtera asfalta „plate“ stavljanjem rijeke u cijevi. Uređenje putne infrastrukture obećao je investitor mHE Skrbuša, kao uslov da mještani pristanu na realizaciju tog projekta. To je podijelilo selo

 

U Rečinama, nekad „najbogatijem selu kolašinskog sreza“ već godinama su aktivna samo tri domaćinstva. Preko 150 vlasnika imanja žive širom Crne Gore. Većina se minule sedmice vratila u selo da prisustvuju skupu  protiv gradnje male hidroelektrane (mHE) Skrbuša ili kontraprotestu na kojem su namjeravali da podrže  koncesionara.

Rečinjane, zbog čijeg konflikta je u nedjelju bila angažovana i policija,  samo na prvi utisak, podijelila je mHE. U stvari, oni biraju između rijeke i asfaltnog puta. Podijeljeni su oko toga da li je koncesionar uzurpator ili spasilac. Razdvaju ih i različito postavljeni prioriteti. Zajednička im je želja da selo živi, kao i muka višedecenijskog zapostavljanja njihovih Rečina.

Ukoliko firma Hydro logistics, koja gradi mHE,  dobije pristanak mještana da stavi Rečinsku rijeku (Skrbuša) u cijevi, selo će dobiti tri kilometra asfaltnog puta. Uz to, kako je obećao izvršni direktor firme Slaven Burzanović, i četiri kilometra makadama biće prošireno i popravljeno.

To bi bili prvi metri asfalta u Rečinama. Takođe, i prva popravka puta nakon više decenija. Značajan broj vlasnika imanja tvrdi da zarad toga vrijedi žrtvovati rijeku ili dio vodotoka. Argumentacija Rečinjana koji su za gradnju mHE, u stvari, govori najviše o mukotrpnom životu  i dugom trpljenju  ignoracije  i sa državnog i sa lokalnog nivoa.  Zbog toga, oni Burzanovića doživljavaju kao „investotora i donatora“.

„Preko tri decenije traju naša nastojanja da dobijemo bar kilometar asfalta. U mojoj arhivi su na desetine pisama slatih predsjednicima Opštine, predsjednicima države, raznim ministrima, svima od kojih smo očekivali da okrenu glavu na naše selo. Ne shvatam komšije koji sada protestuju, ako je investitor obećao da će nam asfaltirati dio, a ostatak puta popraviti. Konačno smo dočekali to“ – kaže Lekso Rakočević, jedan od onih koji je pozitivno odgovorio na „ponudu o obavezujućoj donaciji“ firme Hydro logistics.

Za Rakočevića je asfaltni put preduslov „da selo opet živi i kraj mnogih muka“. I za Ratka Pejića, predsjednika Udruženja proizvođača lisnatog sira i aktivnog stočara asfalt vodi do izvjesne budućnosti Rečina.

„Loša putna infrastruktura je jedan od najkrupnijih razloga zbog kojih je ovo selo na umoru. Rečine nikad nijesu dobile veću donaciju od ove koju nudi investitor mHE. Znate li vi koliko košta kilometar asfalta? U cijevi će ići samo petina vode. Investitor je obećao poribljavanje rijeke, izgradnju vodenice, tri mosta… Preko 30 godina svi su nosili  iz ovog sela, koncesionari šuma su iznijeli 8.000 kubika drveta. Gdje su tada bili da protestuju?“ – pita Pejić.

Slična je argumetacija i u porodici Dukić. Oni su vlasnici imanja oko vodozahvata mHE. Vjeruju obećanjima Burzanovća i zamjeraju što se „u probleme Rečinjana miješaju NVO  i ekološki aktivisti“.

Dati rijeku za nekoliko kilometara asfalta, smatra Zoran Medenica,  jedan od vlasnika imanja na Skrbuši i Rečinama, ludost je. Cijelim njegovim imanjem protiče Rečinska rijeka. Bez vode, tvrdi, ta imovina gotovo da nema vrijednosti.

„Ja sam mislio da se bavim ekološkim turizmom, da na svom imanju radim nešto što ima perspektivu. Ukoliko se uradi ova mHE, moje imanje ne može da funkcioniše niti je moguće realizovati tu ideju. Asfaltiranje puta nikako ne može biti uslov za gradnju mHE, jer to ništa ne znači. Uređenje puta će, prije svega, koristiti investitoru. Asfaltira se dio puta od vodozahvata do mašinskog postrojenja“ – tvrdi on.

Vasilije Ivanović, jedan od onih koji protestuju, tvrdi da koncesionar manipuliše mještanima. Previsoka cijena je, smatra, dati rijeku za asfalt. Voda i očuvana životna sredina su, kaže, jedni uslovi da Rečine žive.

„Izgradnja mHE ne znači samo da ostajemo bez vode. Znači i devastaciju prirode oko vodotoka. Nije mi jasno kako moje komšije to ne shvataju. Taj projekat je poguban za nas. Imanja nam neće vrijedjeti ništa ako se mHE izgradi. Zbog toga, Rečinska rijeka ne smije završiti u cijevima. Nema pregovora i nema te ponude koncesionara zbog koje ću promijeniti stav“ – kaže on.

Slobo Bulatović, takođe vlasnik imovine u selu, objašnjava da se Rečine tako i zovu zbog rijeka. Rijeke u cijevima znače smrt sela, smatra  on.

„U cijevi će biti stavljene Mujićka, Smrčka i Izlazačka rijeka, koje čine Rečinsku rijeku. To ne možemo dozvoliti. Oni koji misle da je dovoljno da investitor napravi put, u zabludi su. Imaju pravo da prodaju svoju imovinu, ali rijeka je opšte dobro. Niko ne može prodati zajedničku vodu“ – poručuje  Bulatović komšijama.

Protesti Rečinjana, poslije duže vremena, u to zaboravljeno selo doveli su i političare. Pored toga što su  predstavnici stranaka nove vlasti bili rame uz rame sa protestantima,  dali su i obećanja. Ljiljana Jokić iz Građanskog pokreta URA pozvala je investitora mHe na Skrbuši „da prestane da manipuliše mještanima sa pričom da će izgradnjom male hidroelektrane dobiti put“. Ona je, nakon protesta u nedjelju, obećala mještanima da će se nova Vlada posvetiti selu i infrastrukturi.

„Kada se novac bude trošio u korist građana, a ne braće i kumova političara, imaćemo dovoljno novca za asfaltiranje puteva ka svim selima… Mještani treba da znaju da je Skrbuša vlasništvo svih građana Crne Gore i da će je, ako mještani pokleknu, čuvati za sve i neće dozvoliti njeno uništavanje” – zaključila je Jokić.

Poslanik Demokrata Vladimir Martinović za Monitor kaže da je  neophodno definisati sve probleme koje izgradnja mHE  prouzrokuje  mještanima i prirodi. I prema tome se, objašnjava, odgovorno odrediti. „U potpunosti podržavam borbu onih koji  se hrabro i odlučno bore za jedan od najplemenitijih ciljeva – zaštitu rijeka i prirode. Istovremeno, pokazuju  svojom istrajnošću da imaju kapacitete za pobjedu u toj borbi. Investitori najčešće manipulišu pomenutim projektima, vrlo vješto ih predstavljajući mještanima da se radi o obostranom interesu.  To je u  najvećem broju slučajeva netačno. Investitori su ti koji dobijaju najveći dio kolača, dok područja ostaju devastirana“ – kaže on.

Martinović skreće pažnju i na izostanak reakcije države, kako u pogledu nadležnih inspekcija tako i u pogledu odnosa prema ljudima koji žive na tim područjima. Ukazuje da je poražavajuća činjenica da mještani od državne ili lokalne valsti ne mogu dobiti tri kilometra asfalta u XXI vijeku.

„Bez želje da sada pričam o politici, ipak moram konstatovati da je neodgovoran odnos dosadašnje vlasti doveo u takav  položaj mještane i građane koji brane prirodu od neodgovornih investitora. Takođe,   ugroženo je  i zatvaranje poglavlja 27 koje je obaveza prema EU“ – kaže on.

Burzanović i Ivanović su u nedjelju dogovorili obustavljanje radova, ali i prestanak blokade gradilišta na mjesec dana. Za to vrijeme, očekuju protestanti, na teren bi trebalo da izađu i nadležne inspekcije. Dio Rečinjana nada se da će poslije toga koncesionar zauvijek napustiti Rečine, a drugi dio da će konačno do  đedovine stići asfaltom.

                                                          Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SKANDAL OKO PUTA MLADIH FIZIČARA U TOKIO: Nebriga o talentima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve je i dalje po starom – političari uživaju u privilegijama i „slavi“, a mladi ako što iznude do prve prilike kada će pobjeći iz ovakvog sistema

 

Da se znanje, talenat i rad isplate samo ako politika tako odluči, opet je pokazala afera oko odlaska mladih fizičara na Međunarodnu olimpijadu iz fizike u Tokiju.

Luka RistanovićJovan JankovićAndreja Popović i Vuk Čurović, uz čestitke za ostvarene rezultate na državnom takmičenju, obaviješteni su 7. aprila da će predstavljati Crnu Goru na 53. Međunarodnoj olimpijadi iz fizike, koja će se održati u Tokiju od 10. do 17. jula.

Iz Ispitnog centra im je saopšteno da će sa njima ići profesor/ica sa UCG i predstavnik/ica Ispitnog centra i da domaćin takmičenja snosi troškove smještaja i ishrane, a crnogorske obrazovne institucije troškove puta, vize, članarina i zdravstvenog osiguranja.

Mladi fizičari, koji se sa svojim mentorima cijelu školsku godinu spremaju i uče, tako su dobili satisfakciju da se trud i obrazovanje isplate. Ali, iz Ispitnog centra potom – muk. Roditelji su se, protekle sedmice, obratili Ispitnom centru da saznaju da li je sve u redu.

Tek na insistiranje roditelja, odgovoreno je da „nema mogućnosti da se organizuje odlazak tima”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STANJE ŽIVOTNE SREDINE NA SJEVERU: Deponija po glavi stanovnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

U posljednje dvije decenije vlasti su konstantno najavljivale da će se za potrebe opština na sjeveru graditi regionalna deponija za odlaganje komunalnog otpada. Međutim, do toga još uvijek nije došlo, zbog čega se i dalje pribjegava alternativnim rješenjima u vezi sa pronalaženjem lokacija za deponovanje smeća

 

Ogroman broj smetlišta na sjeveru Crne Gore, od kojih neka godinama i decenijama nazivaju „privremenum odlagalištem otpada”, odaju ružnu sliku neuređene države koja sebe naziva ekološkom, upozorili su ekolozi ovih dana.

U preporukama Evropske unije, koje se tiču zaštite životne sredine, izričito je zahtijevano da se u Crnoj Gori mora odustati od dosadašnjeg načina odlaganja otpada, uz naglasak da postojeće deponije u velikoj mjeri remete prirodnu ravnotežu.

U posljednje dvije decenije vlasti su konstantno najavljivale da će se za potrebe opština sa sjevera države graditi regionalna deponija za odlaganje komunalnog otpada. Međutim, do toga još uvijek nije došlo, zbog čega se i na ovom području godinama pribjegavalo alternativnim rješenjima u vezi sa pronalaženjem lokacija za deponovanje smeća.

Iz beranske lokalne uprave potvrđuju da se zbog nepostojanja regionalne sanitarne deponije, smeće odlaže na nužni način koji ne zadovoljava evropske standarde.

„Da bismo došli do odgovarajuće lokacije za odlaganje otpada i izgradnje regionalne deponije, potrebna je veća posvećenost države, koja do sada nije pokazala potrebnu spremnost za realizaciju ovog krupnog i izuzetno značajnog projekta. Znam da su vođeni određeni razgovori u vezi sa ovim pitanjem, ali konkretnog rješenja nema, iako se radi o problemu koji se mora urgentno rješavati, jer na to ukazuju i preporuke koje stižu od međunarodnih institucija. S druge strane, imamo i nesavjesne građane koji odlažu otpad na mjesta koja za tako nešto nijesu propisana, što dodatno usložnjava problem” – ističe predsjednik opštine Berane Vuko Todorović.

U preporukama Evropske unije je u cilju rješavanja ovog problema nedvosmisleno se naglašava da se mora graditi regionalna deponija i u okviru nje reciklažni centar gdje bi se vršila selekcija otpada i proizvodio određeni energent koji ima višestruko korisnu namjenu.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POLICAJCI NA OPTUŽNICI – OPET: Prljavi niz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od prošle godine Specijalno tužilaštvo formiralo je nekoliko predmeta u kojima su među osumnjičenima pripadnici policije. Opis djela koja im se tužilačkim aktima stavljaju na teret ravni su onima za koje se terete najtraženiji svjetski kriminalci. A broj optuženih samo raste

 

Imena oficira policije i šefa uniformisane podgoričke policije Darka Kneževića i komandira u OB Podgorica Dalibora Živkovića, posljednja su koja su ispisana na sada već podugom spisku policijskih službenika osumnjičenih da su počinli neko krivično djelo. Za razliku od njihovih kolega koji se mjesecima nalaze iza spuških bedema, Knežević i Živković su nakon saslušanja kod sudije za istragu podgoričkog Višeg suda pušteni da se u daljem postupku brane sa slobode.

Knežević i Živković se terete „samo“ za zloupotrebu službenog položaja. Navodno je Knežević prije nekoliko godina vratio sada odbjeglom kolegi Ljubu Miloviću pištolj koji mu je prethodno oduzet. Njihove kolege iz Podgorice i Kotora, koji su uhapšeni sredinom marta, u sklopu akcije Specijalnog državnog tužilaštva protiv „prljavih” policajaca, terete se da su radili za kavački klan koji je nadaleko poznat po surovim likvidacima.

Knežević je i tada saslušavan jer su se na spisku onih policajaca koji su sarađivali  sa kriminalnom grupom kojom komanduju odbjegli Radoje Zvicer i Milan Vujotić, našli njegov kum Nebojša Bugarin i prijatelj Ivan Stamatović. Njih dvojica su takođe u bjekstvu, a do danas nije, makar da je javnosti poznato, utvrđeno da li su Stamatović i Bugarin znali da se sprema njihovo hapšenje. I ako jesu, da li im je neko od kolega dojavio da treba da se sklone.

Ako se to dokaže, spisak osumnjičenih policajaca bi bio pozamašan, jer je i u ovom trenutku riječ o dvocifrenom broju. Dok su nekada službenici policije krišom obavljali poslove obezbjeđenja lokala i diskoteka kako bi zaradili dodatni novac, pa se umorni vraćali policijskim obavezama, nova generacija onih koji su obukli policijsku uniformu imala je plan da lakše i brže zarade novac. To pokazuju i podaci Specijalnog tužilaštva, prema kojima je jedan od organizatora kriminalne grupe, čiji su pripadnici postali službenici policije, upravo bivši policajac Ljubo Milović, za kojim se već godinu traga. Članovima policijskog narko kartela SDT je označio i pripadnike policije Petra Lazovića (33), Gorana Stojanovića (40), Miloša Mišurovića (41) Marka Novakovića (36), Ivana Nikolića (37) i Milana Popovića (40).

Od prošle godine Specijalno tužilaštvo formiralo je nekoliko predmeta u kojima se među osumnjičenima nalaze i pripadnici policije. Opis djela koja im se tužilačkim aktima stavljaju na teret ravni su onima za koje se terete najtraženiji svjetski kriminalci. Tako se u jednom predmetu pripadnici policije sumnjiče da su za račun kriminalne grupa poznatije kao kavački kriminalni klan, učestvovali u švercu kokaina iz Južne Amerike na teritoriju Evrope i Australije, švercovali cigarete, odavali im povjerljive podatke o istragama koje su vođene protiv njih. Terete se  i da su novac stečen od šverca kokaina koristili i radi uticaja na rezultate parlamentarnih izbora u avgustu 2020. godine, ali i da bi postavljali svoje ljude na čelna mjesta u Upravi policije. Tu se ne završava opis dodatnih poslova koja su odrađivali za kriminalne grupe.

Tako se odbjegli policajac Marko Novaković sumnjiči da je, kao službenik kotorske policije, preko kriptovanog telefona u avgustu 2020. godine, javljao „kavčanima” lokaciju šefa suprostavljenog škaljarakog kriminalnog klana Jovana Vukotića, a sve sa ciljem da bude likvidiran. U spisima predmeta postoji i informacija o tome da je čak u oktobru iste godine kao aktivni službenik kotorske policije naredio službenicima saobraćajne policije da zaustave blindirao vozilo u kojem se nalazio Vukotić, a zatim tražio pisanim putem da odmah pristupi u prostorije policije, navodno radi obavljanja informativnog razgovora. Novaković je, sumnja se, istovremeno obavještavao Milovića o tome gdje se Vukotić nalazi, a ovaj je dalje informacije prenosio Zviceru, da bi Zvicer, Slobodan Kašćelan i Milan Vujotić, pripremili Petra Mujovića da puca u Vukotića i ubije ga nakon što napusti zgradu policije. Za tu kriminalnu aktivnost, Mujoviću su prethodno dali pištolj „češka zbrojevka“ sa 15 metaka. Kriminalni plan nije uspio, jer su pripadnici policije uhapsili Mujovića, nakon čega je osuđen samo zbog nedozvoljenog držanja oružja i to na pet mjeseci zatvora.

Za sada, javnosti i dalje ostaje jedino nepoznato šta je to, po sumnjama istražitelja, uradio doskorašnji pomoćnik direktora policije Dejan Knežević koji je po nalogu specijalnih istražitelja uhapšen u martu ove godine.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo