Povežite se sa nama

FOKUS

MOĆNICI NEPLAĆENIH PORESKIH RAČUNA: Deset najvećih duguje 60 miliona

Objavljeno prije

na

Naplativi poreski dug na kraju prošlog mjeseca iznosio je oko 230 miliona eura, saopštio je ministar finansija Raško Konjević pozivajući se na podatke koji su mu dostavljeni iz Poreske uprave. Konjević je precizirao da 32 poreska obveznika imaju dug veći od million eura, a njih još 29 duguju državi između 500 hiljada i million eura. A skupa, ovih 61 poreskih obveznika državi duguju naplativih 120 miliona eura.

Naglasak je, razumjeli ste, na pridjevu naplativ. Zbog čega je to tako najbolje govori podatak star tačno godinu dana: U junu prošle godine Državna revizorska institucija (DRI) je objavila kako je krajem 2014. Crna Gora imala 720 miliona nenaplaćenog poreskog duga. DRI je do ovog podatka došla tako što je zvaničnim podacima Poreske uprave (dug od 552 miliona) dodala neuračunate dugove državnih organa (86 miliona), reprogramirane poreze od 26 miliona, odložena poreska plaćanja od 40 miliona, nerealizovana preusmjeravanja od 8,6 miliona i osam miliona eura duga nekadašnjeg Saveznog ministarstva odbrane.

Za 365 dana sa popisa potencijalnih državnih prihoda neki đavo odnio je pola milijarde eura. Primjera radi, niko više ne pominje 58 miliona koje su dugovale tri kompanije u stečaju – Duvanski kombinat, Pantomarket i Zavala invest. I zašto bi kad je svakome postalo jasno da država na ime ovih potraživanja neće naplatiti ni jedan jedini cent.

Zato su na popisu ostale kompanije u stečaju Dragana Brkovića. Njegove Vektra Montenegro i Vektra Jakić zajedno duguju više od osam miliona – bez novca koji im je, nakon uvođenja stečaja, dao nekadašnji ministar poljoprivrede i aktuelni potpredsjednik Vlade Petar Ivanović. Ili Radoje Dakić AD sa poreskim dugom od 10,7 miliona eura. Ne računajući 70-80 plata koje ova, odavno propala, fabrika građevinskih mašina duguje nekadašnjim radnicima.

Krenimo, ipak, sa vrha popisa dužnika od kojih će Crna Gora, možda, uspjeti da naplati makar dio svojih potraživanja. Prema dokumentima u koje je Monitor imao uvid, na vrhu liste najvećih dužnika nalazi se pljevaljski Rudnik uglja. Kompanija u kojoj država posjeduje 31,11 odsto akcija, njen strateški partner – italijanska kompanija A2A – još 39,5 a većinski vlasnik Prve banke i brat aktuelnog premijera Aco Đukanović oko 11,8 odsto ima poreski dug od 14,4 miliona eura!? Taj se dug, kažu u ovoj kompaniji, većim dijelom vuče još od 2009. kada je Rudnik pretrpio velike gubitke zbog kapitalnog remonta Termoelektrane koji je trajao više od pola godine.

Na drugom mjestu liste najdužnika nalazi se Montenegro airlines sa poreskim dugom od 12,3 miliona. Veća polovina ovog duga nastala je (ili je tada samo evidentirana) od sredine 2013. nakon što je na čelo državne avio-kompanije, pravo iz afere Snimak, doletjela Daliborka Pejović. Dvadesetak godina postojanja i desetine, što uloženih što otpisanih, miliona eura crnogorskih poreskih obveznika nijesu bili dovoljan motiv za izvršnu vlast da se napravi analiza svrsishodnosti postojanja Montenegro airlinesa. Da se navike teško mijenjanju pokazuje i saopštenje iz Poreske uprave u kome se kaže da se, „u skladu sa zaključkom Vla-de”, razmatra mogućnost da se Montenegro airlinesu omogući izmirenje poreskog duga u 46 mjesečnih rata, koje bi se plaćale od sljedeće godine. Možete to pročitati i kao – nikad.

Montenegro airlines predvodi kompanije sa liste najvećih dužnika koje su imale privilegiju da ih neko – do danas ne znamo o kome se radi – izuzme iz modela prinudne naplate. Ta pošteda je data na prilično jednostavan način, tako što Centralnoj banci nije proslijeđen usvojeni Zaključak o prinudnoj naplati. Po istom modelu spriječena je blokada računa i naplata poreskog duga i u Željezničkoj infrastrukturi i Željezničkom prevozu, (zato je Zaključak o prinudnoj naplati potraživanja od Održavanja željezničkih voznih sredstava uredno proslijeđen u CBCG) Univerzitetu Mediteran, Aerodromima Crne Gore i danilovgradskom Mermeru. Može li to imati veze sa činjenicom da se na čelu nekih od ovih kompanija nalaze ljudi sa dugogodišnjim iskustvom i vezama u izvršnoj vlasti – poput predsjednika borda Infrastrukture Žarka Šturanovića?

CBCG, sa druge strane, nije izvršila Zaključak o prinudnoj naplati od Blagoja Pekovića koji državi na ime neplaćenog PDV-a, poreza na dohodak fizičkih lica i obračunatih kamata od prošle godine duguje 510 hiljada eura. Imenovani nema žiro- račun, objasnili su iz CBCG razlog zbog koga odluka o prinudnoj naplati nije izvršena. Skoro pa da je smiješno.

Treće mjesto na neslavnoj listi poreskih dužnika pripalo je Radoju Dakiću sa dugom koji se vuče ko zna od kada (predočeni podaci počinju sa 2010. godinom). Do desetog mjesta, redom, slijede: Ave Maria Koljčević (dug – sedam miliona), Vektra Montenegro (4,6 miliona), Tehnoput (4,2 miliona), Vektra Jakić (3,4), Željeznička infrastruktura (3,4), Plantaže (3,5 miliona – prinudnom naplatom od kompanije kojom, u ime države, rukovodi Veselin Vukotić dug je krajem maja umanjen za 500 hiljada eura) i Mercur system (tri miliona). Ukupno – više od 66 miliona poreskog duga.

„Tri dužnika sa ove liste simbolišu sve što je loše u nepostojećoj ekonomskoj politici Crne Gore skoro tri decenije”, kaže za Monitor finansijska analitičarka Mila Kasalica, „Rudnik uglja Pljevlja, kao simbol tobožnjeg akcionarskog društva nastalog čuvenom masovnom vaučerskom privatizacijom, čijim vlasnicima poreski obveznici ništa ne duguju, čak i po osnovu sudskih potraživanja oko Limenke, ali se zato poreskim obveznicima duguje preko 14 miliona; Montenegro airlines, naša najskuplja reklama koja, realno, nijednog dana od osnivanja nije imala održivu finansijsku priču; i Radoje Dakić – kao potvrda da kao zajednica ostajemo okovani jurišnicima AB revolucije, jer su oni svojim bukačkim aktivnostima onomad izabrali ovo stanje nelegalnog ponašanja”. Konačno, ističe Kasalica, „ukupnu sliku uobličava poreski dug Plantaža, preduzeća u krahu, koji je rezultat bespogovornog izvršenja neoliberalnih planova da vlasništvo države treba ruinirati”.

Umjesto daljeg nabrajanja dužnika, možda je zanimljivije osvrnuti se na nekoliko trikova kojima su oni izbjegavali izvršenje dospjelih poreskih obaveza. Priče koje slijede takođe su dio izvještaja predočenog novom ministru finansija iz Poreske uprave.

Počnimo od Bjelasice Rade (14. mjesto na listi dužnika sa neplaćenim porezima od 2,4 miliona eura). U bjelopoljsku kompaniju pod kontrolom Veselina Barovića i njegovog Eurofonda stečaj je uveden 2007. Stečajni postupak je završen ali sve poreske obaveze nijesu izmirene. Zato je Poreska uprava, područna jedinica Bijelo Polje, tokom 2010. blokirala račun kompanije. Prinudna naplata je spriječena odlukom Ministarstva finansija koje vlasnicima Rade u septembru 2011. odobrava reprogram duga od 400 hiljada eura i njegovo plaćanje u četiri rate. Dogovor nije poštovan, Ministarstvo se nije interesovalo za naš novac, pa se novi ugovor o plaćanju duga u ratama potpisuje tek u januaru ove godine. Samo što je dug u međuvremenu porastao za šest puta.

Na 13. mjestu dužnika od kojih država potražuje manje od milion eura nalazi se budvanska doo Kolma sa dugom od 724 hiljade eura. Dio tih potraživanja (skoro 400 hiljada) bio je obezbijeđen hipotekom. Međutim, područna jedinica Poreske uprave podnijela je, u avgustu prošle godine, zahtijev Upravi za nekretnine da se ova hipoteka izbriše. Samo četiri dana kasnije (pa recite da nam administracija nije efikasna) Uprava za nekretnine skida hipoteku sa založene imovine, uz konstataciju da je uvidom u zahtjev PU utvrđeno kako je obveznik u cjelosti izmirio poresku obavezu….

„Poreski obveznik nije izmirio obaveze i ne znamo na osnovu kojeg je akta Uprava za nekretnine utvrdila da su iste izmirene”, stoji u dokumentaciji predočenoj Konjeviću, „dalje mjere naplate nijesu preduzimane, a uvidom u katastarske podatke na sajtu Uprave za nekretnine utvrđeno je da obveznik više nema imovine.” U Podgorici je prošle nedjelje održan sastanak sa vlasnikom Kolme. On je rekao kako u narednom periodu planira izmiriti obaveze po osnovu poreza i doprinosa. Samo, ne zna kada će to biti – i on ima mnogo nenaplaćenih potraživanja.

Pred ministrom se našao i podatak da predstavnici Poreske uprave „nijesu uspjeli da stupe u kontakt” sa budvanskim biznismenom Blažom Dedićem, vlasnikom kompanije Maestral inženjering od koje država potražuje više od 660 hiljada eura. Dedića, inače, znamo kao sporednog junaka iz priče o narko klanu Duška Šarića. Dedić je, navodno, za Šariće prao novac zarađen prodajom narkotika, a Darko Šarić se, nakon boravka u bjelopoljskom zatvoru, oporavljao u (zvanično) njegovom hotelu Mediteran u Budvi.

Umjesto da nam objasne makar dio navedenog, ili odgovore na pitanje kako se kompanijama toleriše višegodišnje dugovanje PDV-a, odnosno, da li se poreskim dužnicima vrši povrat poreza na dodatu vrijednost iz Poreske uprave krenuli su – u napad. Pozivajući se na poresku tajnu – što je, van svake sumnje, pravo koje treba da uživaju svi oni koji plaćaju porez – iz Poreske su medijima koji se bave njihovim dužnicima i višegodišnjim (ne)činjenjem da se ti dugovi naplate, spočitali da obja-vljivanje podataka „iz informacije pripremljene za internu upotrebu ministra finansi-ja predstavlja nedvosmileno kršenje odredbi zakona”.

Neko, ipak, mora brinuti i o onome što se zove javni interes. Vlada? Ima tu mali problem. Premijer Milo Đukanović, odnosno njegovo preduzeće DOO Global Montenegro u kome vlasništvo dijeli sa kumom Vukom Rajkovićem, praktično se od 2013, uz povremene prekide, nalazi u blokadi zbog poreskog duga. Istine radi, taj iznos nije dovoljno veliki da Đukanovića (starijeg) dovede na listu onih koji državi duguiju makar pola miliona. Krajem aprila Global Montenegro je Budvi dugovao samo 63 hiljade eura na ime poreza na nepokretnosti.

Nijesu svi ostali ravnodušni na saznanje da podaci o njihovom poreskom dugu mogu izaći u javnost. Kompanija Bemax je početkom nedjelje platila 520 hiljada poreskog duga koji se „nagomilao u protekle dvije godine”. U isto vrijeme svoje poreske obaveze izmirili su i Aerodromi Crne Gore. Tu smo imali jedinstvenu situaciju: preduzeće u vlasništvu države – kojim upravljaju politički i socijalno osviješćene socijaldemokrate Ranka Krivokapića pa potom Ivana Brajovića – izbjegava plaćanje poreza na dobit toj istoj državi. A neko ih u tom poslu štiti, krijući od CBCG nalog za prinudnu naplatu. Dok se priča nije pojavila u novinama. Reakcija je bila munjevita: „Poreska uprava je preduzela sve mjere za naplatu pore-skog duga od kompanije Aerodromi Crne Gore, a isti je danas i naplaćen u punom iznosu”, saopšteno je u utorak.

„Dobili smo dokaz, ako su ovo stvarni podaci Poreske uprave, da se podacima o dugovima poreskih obveznika manipulisalo za kratkovide potrebe ko zna kakve interesne agende”, konstatuje Kasalica. „Te su manipulacije, nesporno, bile strukovni i sistemski osnov za umanjenje međunarodnog kreditnog rejtinga Crne Gore. Kao posljedicu imamo nepovjerenje međunarodnih investitora koje je iskazano i tako što smo na tržitu euro-obveznica umjesto planiranih 480, proljetos pozajmili tek 300 miliona”.

Lista

Uz kompanije i lica pomenuta u ovom tekstu, na listama poreskih dužnika koji državi duguju više od million eura nalaze se i: Inpek, Novito, Cijevna komerc, Galenika, Tara – precision works, Montera construction, Rokšped, Luka Bar… Manje od miliona, a više od 500 hiljada, pored ostalih duguju i: Štampa, Mercur, Fab-live, Savez sindikata, Transpetrol, Moninvest, FK Budućnost, Izbor, Parking servis Podgorica, Hard diskont Laković…

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KORAK NAZAD, PA DVA KORAKA NAZAD: Vlast koja se potrudila da uruši samu sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za politike devedesetih ne rade samo vođe i političari iz ratnih vremena, koje su i dalje na politčkoj sceni i njihovi zastupnici. Najnoviji rat rezolucijama samo je novi pokazatelj da se ova vlast potrudila da uruši samu sebe

 

Politička kriza se nastavlja. Dogovora nema na pomolu. Ovonedjeljni sastanak parlamentarne većine završio se kao da ga nije ni bilo.

Demokratski front ostao je pri svom. Traže novu vladu sa novim premijerom. Ni ostatak parlamentarne većine nije promijenio stav. Demokrate su i dalje za rekonstrukciju postojeće vlade na čelu sa Krivokapićem.  URA takođe insistira na ostanku Krivokapića, uz poštovanje Sporazuma koji su lideri tri pobjedničke liste potpisali u septmebru prošle godine. Ukoliko se ostane na istim pozicijama, a sve su prilike da hoće, najvjerovatniji ishod krize biće novi izbori. Što osim Fronta, i njihovog mentora u Beogradu, predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, priziva i predsjednik države i DPS-a Milo Đukanović.

Demokratska Crna Gora optužila je Andriju Mandića da po naredbama predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i Srbije Aleksandra Vučića na jesen planira proteste protiv Vlade.

Demokratski front prethodno je, opet, optužio Demokrate da štite fotelje i ne dozvoljavaju poštovanje izborne volje građana. „Zaboravljaju ko je nosilac pobjede od 30. avgusta. Lideru Demokrata Aleksi Bečiću treba da bude jasno da ne mogu i premijer i predsjednik Skupštine biti iz istog političkog bloka koji ima svega 14 poslanika, a da većina parlamentarne većine, koja se protivi toj prevari izborne volje, ostane po strani”, kazali su iz DF-a.  Pri tom, zaboravljajući da je premijer bio na čelu njihove predizborne liste. U međuvremenu Krivokapić je izgubio blagonaklonost Fronta i centrale srpskog sveta – Vučića i ministra unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina.

„Zadatak ove generacije političara je stvaranje srpskog sveta, odnosno da objedini Srbe gde god budu živeli”, poručio je Vulin mnule sedmce, na skupu povodom obilježavanja 13. godišnjice Pokreta socijalista. Predsjednik Srbije, koji je prisustvovao skupu, nijednom se riječju ni tada, a ni kasnije nije ogradio od ove izjave. Uslijedile su bojne reakcije (vidi box).

Da se protivi Krivopićevoj ekspertskoj vladi, Vučić je saopštio odmah po njenom konstituisanju, sve navodno ne miješajući se u unutrašnje stvari Crne Gore. Potom se umiješao u lokalne nikšićke izbore, podržavajući Demokratski front, od kada lideri Fronta sve otvorenije napadaju Krivokapićevu vladu. Konačno, Krivokapić se nakon nepotpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC u Beogradu, smjene ministra pravde Vladimira Leposavića zbog negiranja genocida u Srebrenici i nepriznavanja Haškog suda, te usvajanja Rezolucije u Srebrenici, skupa sa predsjednikom parlamenta Aleksom Bečićem, našao u centru hajke srpskih tabloida koje Vučić kontroliše.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NEVOLJA NEVOLJU STIŽE, OD AGROBUDŽETA DO POŽARA: Zašto gori crnogorska poljoprivreda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prvo listanje, čini se kako će najviše sredstava iz Agrobudžeta dobiti Ministarstvo poljoprivrede. Za prevođenje – 20 hiljada. Za odnose sa javnošću – četiri puta više. I još mnogo, mnogo toga

 

Radisav – Rašo Miljanić i članovi njegovog domaćinstva još sređuju utiske i, polako dolaze sebi nakon nesreće koja ih je zadesila. U požaru koji je na farmi Miljanić u Podbožuru, dvadesetak kilometara od Nikšića, izbio u nedjelju rano poslijepodne, izgorela je štala površine 800 kvadrata sa svim što se u njoj nalazilo. Oprema za mužu, 2.500 bala sijena i  oko 300 koza sa jaradima po kojima su ova farma i njeni vlasnici bili prepoznati u regionu.

Gubitak je mnogo veći od vrijednosti imovine koja je nestala u plamenu, kaže  Miljanić. „Možda neko neće razumjeti ovo što pričam, ali samo stočari znaju kakav je osjećaj kada u sekundi izgubite stoku koju volite“, prebira riječi naš sagovornik dok govori o izgubljenom stadu koje je stvarao deset godina. „Da su koze ostale žive sve bi ovo bilo lakše“.

Odustajanja nema, odlučan je Miljanić. „Jednom smo već počinjali od nule pa ćemo opet…“. Sirara Miljanić  u kojoj se proizvodi vrhunski kozji sir nastavlja sa radom. Umjesto mlijeka sa svoje farme, nastaviće da prerađuju kozje mlijeko dobijeno od kooperanata iz nikšićkog kraja. To je dobro uhodan posao. S početkom turističke sezone krenula je i bolja prodaja, hrabre se Miljanići. Nije kao 2019. ali je dobro.

Uz pomoć mehanizacije koju je obezbjedila Opština Nikšić rašćišćeno je zgarište i, u prisustvu nadležnih inspektora, pokopani ostaci uginule stoke i izgorele opreme. Prijatelji iz Crne Gore i Srbije već su ponudili pomoć za formiranje novog stada, ali prvo treba izgraditi objekat za njihov smještaj. Mjesto požara koji je, prema prvim procjenama vještaka, izazvala električna instalacija u ponedjeljak su obišli i pomoćnici ministra poljoprivrede Aleksandra Stijovića. I obećali pomoć „u skladu sa zakonom i postojećim mogućnostima“. Ministar se nije ni javio ni pojavio. Baš kao ni predstavnici Elektroprivrede, najvećeg nikšićkog i crnogorskog preduzeća. Makar da provjere priču o neispravnim instalacijama.

Prema prvim, neslužbenim, procjenama šteta od požara na farmi Miljanić mogla bi iznositi i svih 200 hiljada eura. Farma nije bila pokrivena osiguranjem, objašnjava njen vlasnik, pošto se nalazila na imanju koje je pod zakupom i izgrađeni objekti su bili privremeni (drveni) pa ih prema važećim propisima nije bilo moguće osigurati.

Nekoliko dana ranije, problemi sa strujom uzrokovali su velike nevolje, i znatnu štetu, kod još jednog renomiranog poljoprivrednog proizvođača. Na jednom od šest objekata Agromont farme u Martinićima, u kojima je smješteno 240.000 koka nosilja (najveći proizvođač jaja u Crnoj Gori) došlo je do kvara na instalacijama rashladnih uređaja i uginuća dijela jata.

,,U okviru ove nezgode, nakon procedure interne kontrole, utvrđeno je da je došlo do uginuća od 15 odsto od ukupnog kараciteta koka nosilja (više od 35.000 kokošaka)“, saopšteno je iz Agromonta. Iz kompanije je još rečeno da su već obezbijedili novo jato od 40 hiljada nosilja koje će biti useljeno najkasnije za 10 dana, „odmah nakon pripreme objekta u kome se desila nezgoda“ i da neće doći do nestašice jaja na tržištu. Zato izgleda da su prve procjene, o šteti od približno milion eura, bile preuveličane. Iako ona, svakako, nije mala. Kao i u slučaju požara na farmi Miljanić, iz Ministarstva poljoprivrede najavljena je pomoć i podrška. Za sada bez konkretnih poteza.

U sjenci ovih događaja ostala je vijest da su, tek u prvoj dekadi jula, crnogorski poljoprivrednici, konačno, dobili Agrobudžet za 2021. Veći od onoga što je Vlada predložila krajem marta, ali i znatno manji od očekivanja poljoprivrednih proizvođača.

Oni su se  u ponedjeljak okupili u Podgorici, treći put od proljetos. Ponavljajući stare zahtjeve i najavljujući nove, radikalnije, proteste ukoliko Vlada i resorno Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede ne pokažu više razumijevanja za njihove nevolje.

Bivši ministar poljoprivrede i član Unije stočara Budimir Mugoša kaže kako će poljoprivrednici tek odlučiti o načinu na koji će, ako do toga dođe, manifestovati svoje nezadovoljstvo. ,,Vidjećemo, da li svakodnevnim protestima, blokadama važnih saobraćajnica ili prestankom isporuke mlijeka mljekarama”. Mugošu i njegove kolege najviše boli to što resorni ministar ignoriše njihove zahtjeve. Pa im je, na traženu pomoć i podršku, odgovorio pitanjem treba li on da ide da im preveže krave?

„Ministar nijednom nije sjeo sa nama da razgovara“, objašnjava Mugoša. „Prave se mrtvi, a oni žive od nas. I mi od njih”. Usvojeni Agrobudžet nije smirio strasti. On ne rješava krupna, suštinska pitanja, kaže bivši ministar. ,,Osnovna stvar zbog koje mi dolazimo ovdje je da se povede ozbiljan razgovor, kojeg do sada nije bilo, jer se stvari prebacuju na političke podjele, na mi i vi“.

U Vladi i Ministarstvu poljoprivrede, opet, računaju da su napravili dobar posao. U okviru mogućeg. Ovogodišnji budžet Crne Gore teži nepune 2,5 milijarde eura, a za poljoprivredu  se izdvaja nepunih dva odsto. Ili tek nešto više od jedan odsto ako se iz Agrobudžeta izuzmu donacije i krediti (ukupno 17,6 miliona). Poljoprivreda, donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, ne računajući kumulativne efekte kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima.

Prema podacima Monstata za 2020, prošlogodišnji izvoz hrane bio je vrijedan skoro 30 miliona eura, što je za 12,7 odsto više u odnosu na 2019. Tome je doprinijela loša turistička sezona zbog koje poljoprivrednici nijesu mogli plasirati svoje proizvode na domaćem tržištu, ali i rast konkurentnosti i orjentacija ka izvozu proizvoda sve prepoznatljivijih i u regionu. Hrana je postala naš četvrti izvozni artikal. Odmah poslije sirovina:  aluminijuma, struje i boksita. Prije, recimo, čelika. Istovremeno, uvezli smo hranu vrijednu skoro 400 miliona (u dobrim turističkim sezonama uvoz je veći za makar 100 miliona). Samo za uvezene proizvode i prerađevine od mesa, mlijeka i jaja dali smo skoro 150 miliona eura. Prostora za jačanje domaće poljoprivredne proizvodnje ima.

Stvari možemo posmatrati i ovako:  ovogodišnji Agrobudžet preko dva puta je veći od onog kojim je, 2011, baratala Vlada Igora Lukšića (nepunih 20 miliona). Ali je  za trećinu manji od lanjskog, posljednjeg koji je pripremila Vlada Duška Markovića (61 milion). Iz Vlade, ipak, stiže računica prema kojoj će sva direktna davanja (subvencije) poljoprivrednicima biti veća nego prošle godine. „Niti su oni prošli potrošili 60 miliona za prošlogodišnji Agrobudžet, niti će ovi sadašnji potrošiti 45. To je sve jedna prevara“, kaže Mugoša za Monitor.

On navodi kako je u četvrtak 15. jula, nedjelju dana nakon usvajanja Agrobudžeta pokušao da preda zahtjev za subvenciju. Formulari nijesu gotovi, uputstva nijesu stigla, a ni javni poziv još nije objavljen, dočekali su ga nadležni. Uz pouku – da dođe drugi put. A sezona poljoprivrednih radova je u punom jeku. Dok u  Agrobudžetu piše: „15. jul – 15. avgust: Proizvođači sami ili uz pomoć Direkcije za savjetodavne poslove u oblasti stočarstva popunjavaju obrasce za premije…“. Da bi obećani novac, ukoliko preskoče sve proceduralne prepreke, dobili u prvoj polovini decembra. Ako bude, formulara, uputstava i para.

Iz Vlade nude ljepšu stranu priče. Opredijeljena sredstva u stočarskoj proizvodnji uvećana su za 19 odsto sa 3,5 na 4,16 miliona eura, navedeno je u saopštenju nakon usvajanja Agrobudžeta. „Povećane su premije po grlu…, a iste će ostvariti oko 5.300 gazdinstava.”

Proizvođači odgovaraju kako izdvojeno nije dovoljno da pokrije enormna poskupljenja stočne hrane od početka godine. Već rade uz garantovan gubitak, kažu, i najavljuju nove probleme – suša je ubila sijeno na crnogorskim planinama dok će, iz istog razloga, kukuruz iz Vojvodine biti skuplji i nekvalitetniji.

Opet Vlada: „Novim Agrobudžetom opredijeljena je podrška razvoju tržišne proizvodnje mlijeka kao i podrška preradi mlijeka na gazdinstvima. Kao rezultat velikog interesovanja proizvođača za ovu mjeru povećali su sredstva  podrške u odnosu na prethodnu godinu za preko 30 odsto, sa 1,5 na oko dva miliona eura“.

Farmeri vlastima ne vjeruju: Kad tražimo interventnu pomoć od pet centi po litru, zbog poskupljenja hrane, u Vladi kažu da je to 3,5 miliona koje država nema. Onda izračunaju kako će sa dva miliona isplatiti premiju od 11 centi po litru. Pa, da ukažu na suštinsko nerazumijevanje sa vlastima (starim i novim), navode kako se na mlijeko plaća PDV od sedam odsto. A na sve mlječne prerađevine – od jogurta do sira – 21. Tako, valjda, podstiču preradu i  proizvodnju, cinični su članovi Udruženja stočara. Isto je i sa mesom – država po tri puta većoj stopi oporezuje prerađevine.

Kroz mjere programa unapređenja stočarstva opredijeljena su sredstva za podršku svinjarskom sektoru u iznosu od 20 odsto više u odnosu na prošlu godinu, ne da se vlast. Vlasnik kompanije Niksen Trade Dragan Čavor objašnjava šta to znači u stvarnom životu: „Za proizvodnju 22.000 svinja u Spužu, mi ćemo da dobijemo od 5 do 10 hiljada eura, što je 20 centi po tovljeniku. Jedna nadzimica u Srbiji koja da 20 do 30 prasića, vlasniku donese subvencije od 100 do 150 eura godišnje“.

Vlada se pohvalila: „Subvencije u biljnoj proizvodnji su povećane sa 200 na 220 eura po hektaru“. Mi smo jedini proizvođači hrane u regionu i zemljama EU koji njive i livade obrađuju (kose) plaćajući punu akcizu za gorivo koje pokreće našu mehanizaciju, odgovaraju poljoprivrednici.

Tako, stavku po stavku. Red samohvale, red primjedbi.

Na prvo listanje, čini se kako će najviše sredstava iz Agrobudžeta dobiti Ministarstvo poljoprivrede. Za prevođenje – 20 hiljada. Za odnose sa javnošću – četiri puta više. A sertifikovani proizvođač organske hrane može da računa na 500 eura godišnje podrške.

Ni požar ni Agrobudžet neće zaustaviti Miljaniće. Naš sagovornik, predsjednik Udruženja stočara i bivši bankar već traži prostor za novu farmu i stado. „Imam  neke ideje“, kaže Radisav – Rašo Miljanić. Pomoći od države se nada, ali od nje ne želi da zavisi. „Ljudska riječ je nekada važnija od novca“, siguran je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DF: OTJERATI KRIVOKAPIĆA, VRATITI OĆERANOG LEKIĆA I SKLONITI BEČIĆA: Srpski svijet opet priziva Đukanovića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novi zahtjevi Demokratskog fronta, iskristalisani nakon posjete Moskvi i Beogradu, prema svim prilikama, ukoliko takvi i ostanu, mogu voditi samo izborima. Koje opet priželjkuje i bivši crnogorski režim, odnosno Đukanović. Tako, u stvari, srpski svet opet igra za Đukanovića

 

Kriza se nastavlja. Iako se krajem prethodne sedmice učinilo da lideri Demokratskog fronta pomalo odstupaju od zahtjeva za novom vladom bez premijera Zdravka Krivokapića, koji su ispostavili nakon usvajanja Rezolucije o Srebrenici i smjene ministra pravde Vladimira Leposavića, nakon posjete Moskvi i Beogradu, krenuli su u ofanzivu.

Na razgovorima koji parlamentarna većina vodi u cilju prevazilaženja nove politčke krize, lideri DF-a izašli su sa još oštrijim zahtjevom. I pomalo nevjerovatnim. DF sada želi da otjera Krivokapića, svog nosioca liste na avgustovskim izborima, na premijersko mjesto postavi  Miodraga Lekića, nekadašnjeg lidera Fronta i kandidata za predsjednika države, sa kojim su se sukobili i koji je morao da ode, i skloni i predsjednika parlamenta Aleksu Bečića.

Lider DF-a Andrija Mandić je nakon ovonedjeljnog sastanka parlamentarne većine kazao da je taj politčki savez predložio da mjesto premijera preuzme neko iz koalicije Mir je naša nacija, pominjući Lekića, a da predsjednik Skupštine bude iz koalicije Za budućnost Crne Gore.

Kazao je kako je većina na sastanku saopštila da je za to da se bira nova Vlada. „Bilo je kolega koji su za to da treba dati priliku za rekonstrukciju postojeće Vlade, ali to je tema našeg sljedećeg razgovora, jer mi očekujemo da će sam premijer Zdravko Krivokapić možda povući neki od poteza kojim će se razrijšiti ova kriza“, ocijenio je Mandić. Lider DF-a je zaključio da očekuje da će „Krivokapić možda postaviti pitanje sopstvenog povjerenja ili podnijeti ostavku“. Krivokapić je više puta bio jasan da tu želju Fronta neće ispuniti.

Prethodno, nakon posjete Beogradu, iz Fronta su saopštili da su se lideri DF-a  sastali sa srpskim patrijarhom Porfirijem, te da su oni sad zastupnici SPC u Vladi.

„Lideri Demokratskog fronta (DF) Andrija Mandić i Milan Knežević dobili su blagoslov od patrijarha srpskog Porfirija da u novoj Vladi čuvaju i brane interese naše svete Srpske pravoslavne crkve (SPC) i vjerujućeg naroda Crne Gore“, saopšteno je iz tog političkog Saveza. Zvuči kao šum davnih vjekova – ali se očito ništa nije slučajno omaklo Mandiću. Tako su lideri Fronta očito željeli poslati  pruku premijeru Krivokapiću da se vremena i odnosi snaga mijenjaju. Uticaj Mitrpolije Crnogorsko primorske i mitropolita Amfilohija na formiranje izborne liste ZBCG bio je očigledan, a na listi se na začelju našao lider DF-a Andrija Mandić. Procijenjeno je da listu treba da predvodi neko ko do tada nije aktivno učestvovao u politici, a ko je opet blizak Mitrpoliji. Izbor je pao na Krivokapića.

Nakon smrti mitroplita Amfilohija, već na nikšićkim loklanim izborima, gdje su se prvi put nakon avgusta odmjeravale političke snage, primjetno je bilo da su partije koje su tamo formirale vlast bile podržane od Srpske pravoslavne crkve, jedna od centrale u Beogradu (DF), a druga od mitropolije u Crnoj Gori (Demokrate) . Novi mitropolit MPC Joanikije, davao je diskretno podršku Demokratama, koji su u međuvrmenu postali bliskiji premijeru.

Front sada u suštini javlja Krivokapiću da gubi podršku SPC, te da je iza njih centrala u Beogradu. Svjetovna i Crkvena. Pitanje je da li gubi i podršku Jonakija, i da li novi mitroplit MPC podržava projekat iz Beograda, čiji su glasnogovornici i zastupnici ovdje lideri Fronta. Ne treba hitati sa definitivnim zaključkom, ali evidentno je ćutanje mitrpolita Joanikija, posebno nakon pokušaja potpisivanja Temeljnog ugovora u Beogradu. Pozivanje lidera Fronta na patrijarha Porfirija, svakako je na neki način i poruka mitrpolitu Joanikuju, da će se, ako bude trebalo, pozvati na autoritet njegovog šefa u Beogradu.

Moguće i da je mitrpolit Joanikije zauzet borbom protiv Crnogorske pravoslavne crkve. On je tokom okupljanja kojim su se pokušali spriječiti predstavnici CPC da održe liturgiji u blizini Nikšića saopštio: „Grdno su se prevarili. Neće to ni Cuce ni sveštenici koji su rodom iz Cuca dozvoliti. Imam osjećaj da je došao kraj toj crvenoj komunističkoj aždaji, i da su ovo njeni posljednji zločinački trzaji“. Kako god, sve su prilike da nakon smrti mitropolita Amfilohija, u Mitropoliji crnogorsko primirskoj gasne ideja izvjesne personalne autonomnosti u odlučivanju u odnosu na Beograd. Bez glasa otpora je ukinut Episkopski savjet MCP. Teško je razabrati šta se zbiva u crkvenim krugovima, ali izvori Monitora tvrde da su struje naklonjene zvaničnom državnom i crkvenom Beogradu u Mitropoliji crnogorsko primorskoj osnažile svoje pozicije. Navodno uz tihu potporu mitopolita Joanikija. U svakom slučaju on nema toliko autnomnosti da poruči liderima DF-a kako crkvi ne trebaju nikakvi zastupnici u vladi. Ideju o ustrojstvu pravoslavnih crkvi bez nacionalnog predznaka, o kojoj je kao izrazu duha hrišćanstva, za Amflohijevog života javno govorio rektor cetinsjke bogoslovije Gojko Perović, više niko ne spominje.

Patrijarh Porfirije je tu obavijest Demokratskog fronta prećutao. Vučić se pravi kao da nikad za nju ni čuo nije.

Zahtjevi Demokratskog fronta, iskristalisani nakon posjete Moskvi i Beogradu, prema svim prilikama, ukoliko takvi i ostanu, mogu voditi samo novim izborima. Koje opet priželjkuje i bivši crnogorski režim, odnosno Đukanović. To je jasno svima, na svim dvorovima. Tako, u stvari, srpski svet opet igra za Đukanovića. Lider DPS, i predsjednik države, ovih dana aktivno obilazi opštine, te drži političke govore protiv aktuelne vlasti, kao da su izbori sjutra.

Demokrate Alekse Bečića ponovile su svoj stav da su protiv obaranja Vlade i novih izbora. Bečić je, paralelno sa razgovorima parlamentarne većine o prevazilaženju krize i rekonstrukciji Vlade, otvorio razgovore opozicije i vlasti. Prvi sastanak održan je ove sedmice, a prisustvovali su mu predstavnici svih parlamentarnih stranaka, izuzev ZBCG. Bečić je kazao da je nakon višesatnog sastanka „dogovoreno da se nastavi dijalog kako bi se došlo do metodologije za postizanje dvotrećinske većine u Skupštini“. To je novitet. Može se shvatiti i kao otpozdrav liderima DF-a da se previše ne zalijeću. Novi sastanak zakazan je za prvu sedmicu avgusta.

Dritan Abazović, lider UR-e, koja je ove sedmice imala kongres, na kom je on opet izbaran za predsjednika, saopštio je nakon sastanka da za krizu „postoje tri rješenja i modela“.

„Da damo premijeru predloge da imenuje nekoliko novih lica. Ali imamo tri koncepta – hoćemo li ekspertsku Vladu, ekspertsko-političku ili političku. I ne samo da preciziramo ko će biti u toj Vladi, već kakvi će biti ciljevi i politika te Vlade“, rekao je Abazović.

Abazović nije precizno saopštio šta URA želi i koji je cilj te partije kada je u pitanju ishod razgovora parlamentarne većine. Jasno je da postoji više modela rekonstrucije, ali je prije izbora Abazović insistirao isključivo na ekspertskom modelu Vlade, što je potom i precizirano u Sporazumu trojice lidera pobjedničkih lista. Lider URA-e nije se izjasnio da i dalje stoji pri tom modelu.

Takođe na Kongresu, Abazović je saopštio da je URA partija koju „ne interesuje prošlost“, te koja samo gleda u budućnost zemlje. Normalna budućnost ove zemlje, nažalost, usko je vezana sa otklonom od politike devedesetih i suočavanjem sa prošlošću. Sve dok se taj proces ne završi, budućnost teško da može biti svijetla, o čemu svjedoče i aktuelni politički procesi i krize. U pozadini i ove krize koja čeka razrješenje, leži nesuočavanje sa prošlošću, i činjenica da je politika devedesetih i dalje živa. Ukoliko se rekonstrukcija završi uplivom političkih kadrova, koji otvoreno negiraju zločine i stoje na braniku politike devedesetih, i služe AleksandruVučiću, budućnost o kojoj govori Abazović, neće uskoro stići.

Posebno imajući u vidu i to što je primijetio lider URA-e, da su ti kadrovi već popunili dubine. „Nijesu tačne poruke onih djelova vlasti koji kažu nas nema u Vladi, mi ne učestvujemo u radu Vlade. Možda ih nema fizički u Vladi ali su na čelu svih vodećih firmi, agencija…“, kazao je Abazović.

U iščekivanju ishoda razgovora parlamentarne većine, i sudbine Vlade, premijer Krvokapić pojačao je spoljnopolitičku aktivnost. Nakon susreta sa premijerom Velike Britanije Borisom Džonsonom, saopštio je da je „ekspertska vlada dobila snažnu podršku Velike Britanije“. Krivokapić je naveo da od tog koncepta neće odustati. Primjećuje se da dok lideri partija čiju je listu predvodio posjećuju Beograd i Moskvu, Krivokapić pojačava evropsku retoriku. Nakon susreta sa više zvaničnika Velike Britanije, on je saopštio da je Crna Gora „u specifičnom, reformskom, tranzicionom i istinski proevropskom poletu”. Prethodno je izjavio da će se Crna Gora priključiti EU do 2024. godine.

Premijer bi svakako morao da zna da je za ulazak u EU, i istinski proevroski polet, potrebno završiti temeljne reforme. I one koje će obezbijediti vladavinu prava, ali i one koje će omogućiti suočavanje sa ratnom prošlošću i pogubnim politikama, nepotizmom, korupcijom, partijskim zapošljavanjem, i ostalim pošastima koje živimo tri decenije. Smjena jedne vladajuće grupe, bez dekodiranja sistema i matrice vladanja nije dovoljna za unutrašnje evropoizicioniranje Crne Gore.  Evropska frazeologija i posvećenost demokrstskim vrijednostima, nijesu isto. Tome nas je makar Đukanović naučio.

Još jedno je valjda jasno. Ukoliko se Đukanoviću i DPS-u, koji nakon avgusta nije ni započeo proces reformi, otvore vrata za povratak, istinska reforma društva moraće još dugo, dugo da počeka. Oni koji su preuzeli vlast nakon 31. avgusta moraće da snose odgovornost za izgubljenu priliku.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo