Povežite se sa nama

FOKUS

MOĆNICI NEPLAĆENIH PORESKIH RAČUNA: Deset najvećih duguje 60 miliona

Objavljeno prije

na

Naplativi poreski dug na kraju prošlog mjeseca iznosio je oko 230 miliona eura, saopštio je ministar finansija Raško Konjević pozivajući se na podatke koji su mu dostavljeni iz Poreske uprave. Konjević je precizirao da 32 poreska obveznika imaju dug veći od million eura, a njih još 29 duguju državi između 500 hiljada i million eura. A skupa, ovih 61 poreskih obveznika državi duguju naplativih 120 miliona eura.

Naglasak je, razumjeli ste, na pridjevu naplativ. Zbog čega je to tako najbolje govori podatak star tačno godinu dana: U junu prošle godine Državna revizorska institucija (DRI) je objavila kako je krajem 2014. Crna Gora imala 720 miliona nenaplaćenog poreskog duga. DRI je do ovog podatka došla tako što je zvaničnim podacima Poreske uprave (dug od 552 miliona) dodala neuračunate dugove državnih organa (86 miliona), reprogramirane poreze od 26 miliona, odložena poreska plaćanja od 40 miliona, nerealizovana preusmjeravanja od 8,6 miliona i osam miliona eura duga nekadašnjeg Saveznog ministarstva odbrane.

Za 365 dana sa popisa potencijalnih državnih prihoda neki đavo odnio je pola milijarde eura. Primjera radi, niko više ne pominje 58 miliona koje su dugovale tri kompanije u stečaju – Duvanski kombinat, Pantomarket i Zavala invest. I zašto bi kad je svakome postalo jasno da država na ime ovih potraživanja neće naplatiti ni jedan jedini cent.

Zato su na popisu ostale kompanije u stečaju Dragana Brkovića. Njegove Vektra Montenegro i Vektra Jakić zajedno duguju više od osam miliona – bez novca koji im je, nakon uvođenja stečaja, dao nekadašnji ministar poljoprivrede i aktuelni potpredsjednik Vlade Petar Ivanović. Ili Radoje Dakić AD sa poreskim dugom od 10,7 miliona eura. Ne računajući 70-80 plata koje ova, odavno propala, fabrika građevinskih mašina duguje nekadašnjim radnicima.

Krenimo, ipak, sa vrha popisa dužnika od kojih će Crna Gora, možda, uspjeti da naplati makar dio svojih potraživanja. Prema dokumentima u koje je Monitor imao uvid, na vrhu liste najvećih dužnika nalazi se pljevaljski Rudnik uglja. Kompanija u kojoj država posjeduje 31,11 odsto akcija, njen strateški partner – italijanska kompanija A2A – još 39,5 a većinski vlasnik Prve banke i brat aktuelnog premijera Aco Đukanović oko 11,8 odsto ima poreski dug od 14,4 miliona eura!? Taj se dug, kažu u ovoj kompaniji, većim dijelom vuče još od 2009. kada je Rudnik pretrpio velike gubitke zbog kapitalnog remonta Termoelektrane koji je trajao više od pola godine.

Na drugom mjestu liste najdužnika nalazi se Montenegro airlines sa poreskim dugom od 12,3 miliona. Veća polovina ovog duga nastala je (ili je tada samo evidentirana) od sredine 2013. nakon što je na čelo državne avio-kompanije, pravo iz afere Snimak, doletjela Daliborka Pejović. Dvadesetak godina postojanja i desetine, što uloženih što otpisanih, miliona eura crnogorskih poreskih obveznika nijesu bili dovoljan motiv za izvršnu vlast da se napravi analiza svrsishodnosti postojanja Montenegro airlinesa. Da se navike teško mijenjanju pokazuje i saopštenje iz Poreske uprave u kome se kaže da se, „u skladu sa zaključkom Vla-de”, razmatra mogućnost da se Montenegro airlinesu omogući izmirenje poreskog duga u 46 mjesečnih rata, koje bi se plaćale od sljedeće godine. Možete to pročitati i kao – nikad.

Montenegro airlines predvodi kompanije sa liste najvećih dužnika koje su imale privilegiju da ih neko – do danas ne znamo o kome se radi – izuzme iz modela prinudne naplate. Ta pošteda je data na prilično jednostavan način, tako što Centralnoj banci nije proslijeđen usvojeni Zaključak o prinudnoj naplati. Po istom modelu spriječena je blokada računa i naplata poreskog duga i u Željezničkoj infrastrukturi i Željezničkom prevozu, (zato je Zaključak o prinudnoj naplati potraživanja od Održavanja željezničkih voznih sredstava uredno proslijeđen u CBCG) Univerzitetu Mediteran, Aerodromima Crne Gore i danilovgradskom Mermeru. Može li to imati veze sa činjenicom da se na čelu nekih od ovih kompanija nalaze ljudi sa dugogodišnjim iskustvom i vezama u izvršnoj vlasti – poput predsjednika borda Infrastrukture Žarka Šturanovića?

CBCG, sa druge strane, nije izvršila Zaključak o prinudnoj naplati od Blagoja Pekovića koji državi na ime neplaćenog PDV-a, poreza na dohodak fizičkih lica i obračunatih kamata od prošle godine duguje 510 hiljada eura. Imenovani nema žiro- račun, objasnili su iz CBCG razlog zbog koga odluka o prinudnoj naplati nije izvršena. Skoro pa da je smiješno.

Treće mjesto na neslavnoj listi poreskih dužnika pripalo je Radoju Dakiću sa dugom koji se vuče ko zna od kada (predočeni podaci počinju sa 2010. godinom). Do desetog mjesta, redom, slijede: Ave Maria Koljčević (dug – sedam miliona), Vektra Montenegro (4,6 miliona), Tehnoput (4,2 miliona), Vektra Jakić (3,4), Željeznička infrastruktura (3,4), Plantaže (3,5 miliona – prinudnom naplatom od kompanije kojom, u ime države, rukovodi Veselin Vukotić dug je krajem maja umanjen za 500 hiljada eura) i Mercur system (tri miliona). Ukupno – više od 66 miliona poreskog duga.

„Tri dužnika sa ove liste simbolišu sve što je loše u nepostojećoj ekonomskoj politici Crne Gore skoro tri decenije”, kaže za Monitor finansijska analitičarka Mila Kasalica, „Rudnik uglja Pljevlja, kao simbol tobožnjeg akcionarskog društva nastalog čuvenom masovnom vaučerskom privatizacijom, čijim vlasnicima poreski obveznici ništa ne duguju, čak i po osnovu sudskih potraživanja oko Limenke, ali se zato poreskim obveznicima duguje preko 14 miliona; Montenegro airlines, naša najskuplja reklama koja, realno, nijednog dana od osnivanja nije imala održivu finansijsku priču; i Radoje Dakić – kao potvrda da kao zajednica ostajemo okovani jurišnicima AB revolucije, jer su oni svojim bukačkim aktivnostima onomad izabrali ovo stanje nelegalnog ponašanja”. Konačno, ističe Kasalica, „ukupnu sliku uobličava poreski dug Plantaža, preduzeća u krahu, koji je rezultat bespogovornog izvršenja neoliberalnih planova da vlasništvo države treba ruinirati”.

Umjesto daljeg nabrajanja dužnika, možda je zanimljivije osvrnuti se na nekoliko trikova kojima su oni izbjegavali izvršenje dospjelih poreskih obaveza. Priče koje slijede takođe su dio izvještaja predočenog novom ministru finansija iz Poreske uprave.

Počnimo od Bjelasice Rade (14. mjesto na listi dužnika sa neplaćenim porezima od 2,4 miliona eura). U bjelopoljsku kompaniju pod kontrolom Veselina Barovića i njegovog Eurofonda stečaj je uveden 2007. Stečajni postupak je završen ali sve poreske obaveze nijesu izmirene. Zato je Poreska uprava, područna jedinica Bijelo Polje, tokom 2010. blokirala račun kompanije. Prinudna naplata je spriječena odlukom Ministarstva finansija koje vlasnicima Rade u septembru 2011. odobrava reprogram duga od 400 hiljada eura i njegovo plaćanje u četiri rate. Dogovor nije poštovan, Ministarstvo se nije interesovalo za naš novac, pa se novi ugovor o plaćanju duga u ratama potpisuje tek u januaru ove godine. Samo što je dug u međuvremenu porastao za šest puta.

Na 13. mjestu dužnika od kojih država potražuje manje od milion eura nalazi se budvanska doo Kolma sa dugom od 724 hiljade eura. Dio tih potraživanja (skoro 400 hiljada) bio je obezbijeđen hipotekom. Međutim, područna jedinica Poreske uprave podnijela je, u avgustu prošle godine, zahtijev Upravi za nekretnine da se ova hipoteka izbriše. Samo četiri dana kasnije (pa recite da nam administracija nije efikasna) Uprava za nekretnine skida hipoteku sa založene imovine, uz konstataciju da je uvidom u zahtjev PU utvrđeno kako je obveznik u cjelosti izmirio poresku obavezu….

„Poreski obveznik nije izmirio obaveze i ne znamo na osnovu kojeg je akta Uprava za nekretnine utvrdila da su iste izmirene”, stoji u dokumentaciji predočenoj Konjeviću, „dalje mjere naplate nijesu preduzimane, a uvidom u katastarske podatke na sajtu Uprave za nekretnine utvrđeno je da obveznik više nema imovine.” U Podgorici je prošle nedjelje održan sastanak sa vlasnikom Kolme. On je rekao kako u narednom periodu planira izmiriti obaveze po osnovu poreza i doprinosa. Samo, ne zna kada će to biti – i on ima mnogo nenaplaćenih potraživanja.

Pred ministrom se našao i podatak da predstavnici Poreske uprave „nijesu uspjeli da stupe u kontakt” sa budvanskim biznismenom Blažom Dedićem, vlasnikom kompanije Maestral inženjering od koje država potražuje više od 660 hiljada eura. Dedića, inače, znamo kao sporednog junaka iz priče o narko klanu Duška Šarića. Dedić je, navodno, za Šariće prao novac zarađen prodajom narkotika, a Darko Šarić se, nakon boravka u bjelopoljskom zatvoru, oporavljao u (zvanično) njegovom hotelu Mediteran u Budvi.

Umjesto da nam objasne makar dio navedenog, ili odgovore na pitanje kako se kompanijama toleriše višegodišnje dugovanje PDV-a, odnosno, da li se poreskim dužnicima vrši povrat poreza na dodatu vrijednost iz Poreske uprave krenuli su – u napad. Pozivajući se na poresku tajnu – što je, van svake sumnje, pravo koje treba da uživaju svi oni koji plaćaju porez – iz Poreske su medijima koji se bave njihovim dužnicima i višegodišnjim (ne)činjenjem da se ti dugovi naplate, spočitali da obja-vljivanje podataka „iz informacije pripremljene za internu upotrebu ministra finansi-ja predstavlja nedvosmileno kršenje odredbi zakona”.

Neko, ipak, mora brinuti i o onome što se zove javni interes. Vlada? Ima tu mali problem. Premijer Milo Đukanović, odnosno njegovo preduzeće DOO Global Montenegro u kome vlasništvo dijeli sa kumom Vukom Rajkovićem, praktično se od 2013, uz povremene prekide, nalazi u blokadi zbog poreskog duga. Istine radi, taj iznos nije dovoljno veliki da Đukanovića (starijeg) dovede na listu onih koji državi duguiju makar pola miliona. Krajem aprila Global Montenegro je Budvi dugovao samo 63 hiljade eura na ime poreza na nepokretnosti.

Nijesu svi ostali ravnodušni na saznanje da podaci o njihovom poreskom dugu mogu izaći u javnost. Kompanija Bemax je početkom nedjelje platila 520 hiljada poreskog duga koji se „nagomilao u protekle dvije godine”. U isto vrijeme svoje poreske obaveze izmirili su i Aerodromi Crne Gore. Tu smo imali jedinstvenu situaciju: preduzeće u vlasništvu države – kojim upravljaju politički i socijalno osviješćene socijaldemokrate Ranka Krivokapića pa potom Ivana Brajovića – izbjegava plaćanje poreza na dobit toj istoj državi. A neko ih u tom poslu štiti, krijući od CBCG nalog za prinudnu naplatu. Dok se priča nije pojavila u novinama. Reakcija je bila munjevita: „Poreska uprava je preduzela sve mjere za naplatu pore-skog duga od kompanije Aerodromi Crne Gore, a isti je danas i naplaćen u punom iznosu”, saopšteno je u utorak.

„Dobili smo dokaz, ako su ovo stvarni podaci Poreske uprave, da se podacima o dugovima poreskih obveznika manipulisalo za kratkovide potrebe ko zna kakve interesne agende”, konstatuje Kasalica. „Te su manipulacije, nesporno, bile strukovni i sistemski osnov za umanjenje međunarodnog kreditnog rejtinga Crne Gore. Kao posljedicu imamo nepovjerenje međunarodnih investitora koje je iskazano i tako što smo na tržitu euro-obveznica umjesto planiranih 480, proljetos pozajmili tek 300 miliona”.

Lista

Uz kompanije i lica pomenuta u ovom tekstu, na listama poreskih dužnika koji državi duguju više od million eura nalaze se i: Inpek, Novito, Cijevna komerc, Galenika, Tara – precision works, Montera construction, Rokšped, Luka Bar… Manje od miliona, a više od 500 hiljada, pored ostalih duguju i: Štampa, Mercur, Fab-live, Savez sindikata, Transpetrol, Moninvest, FK Budućnost, Izbor, Parking servis Podgorica, Hard diskont Laković…

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MILO ĐUKANOVIĆ I JAKOV MILATOVIĆ U DRUGOM KRUGU PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Je li 29 veće od 35

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je Milatovićevih 29 odsto podrške veće od Đukanovićevih 35 u prvom krugu, zavisiće od njihovih „rezervoara“, kako to naziva aktuelni predsjednik Crne Gore. A posebno od toga da li je podrška jednog dijela avgustovskih pobjednika Milatoviću deklarativna ili stvarna

 

U drugi krug predsjedničkih izbora, zakazan za 2. april ove godine, idu aktuelni predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i jedan od lidera Pokreta Evropa sad, Jakov Milatović.  Milatović je  u prvom krugu predsjedničkih izbora u nedjelju 19. marta  osvojio 28,92 odsto glasova, a Đukanović – 35, 37 odsto.

Đukanović, čiji je ulazak u drugi krug predsjedničkih izbora  očekivan, u prvom krugu osvojio je preko 60 hiljada glasova manje nego 2018. godine, kada je pobijedio već u prvom krugu predsjedničkih izbora. U glavnom gradu, Milatović je osvojio čak skoro osam hiljada glasova više od Đukanovića.

Iako se očekivao dobar rezultat Jakova Milatovića, koji se od njegove kandidature pominje kao jedan od najozbiljnijih rivala Đukanovića ukoliko uspije da uđe u drugi krug,  procenat glasova koji je Milatović osvojio, iznenadio je, čini se,  gotovo sve.  Možda ponajviše  Đukanovića i njegovog predizbornog partnera Andriju Mandića, koji su uporno pokušavali da se predstave kao oni koji će ići u drugi krug predsjedničkih izbora. ,,Samo Đukanovića doživljavam kao konkurenta”, govorio je uoči prvog kruga predsjedničkih izbora lider DF-a Andrija Mandić.  Pristavši da se suoči u javnom nastupu samo sa Mandićem, na privatnoj debati, umjesto sa svima na RTCG-u, Đukanović je poručivao isto. Da smatra da je Mandić njegov jedini rival. U prevodu – jedini željeni. Monitor je već pisao da Mandić u drugom krugu nema onoliko širok spekar glasača poput Milatovića ili Alekse Bečića, te da je otuda bio Đukanovićeva najbolja šansa za konačnu pobjedu.

Dogodio se, međutim, scenario koji Đukanović nikako nije želio.

,,Obećao sam da ćemo uspjeti i uspjeli smo. Ovo je pobjeda svih onih koji su u prethodnih 30 godina bili diskrimisani, čija su djeca napustila Crnu Goru, onih koji nisu imali pravdu. Đukanovića ćemo poslati u političku penziju 2. aprila”, poručio je Milatović, trudeći se da djeluje optimistično.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok ostali kandidati strepe hoće li ući u drugi krug izbora, Đukanović, kome je taj krug izvjestan, sada vodi presudnu bitku. Njegova  najveća šansa  je prolazak u drugi krug Andrije Mandića, pošto lider DF-a,  prema analizama,  ne može u tom krugu računati na onoliko širok opus glasača kao Milatović i Bečić. Partnerstvo je, očito,  sklopljeno.  Ako uspije, biće to izgubljena šansa za Crnu Goru

 

Hoće li sad već očigledno partnerstvo lidera DPS-a i aktuelnog predsjednika Mila Đukanovića i lidera DF-a, deklarisanog ljutog Đukanovićevog neprijatelja, Andrije Mandića, uspjeti ili doživjeti poraz, znaćemo u nedjelju 19. marta, kada se održava prvi krug predsjedničkih izbora. Ovo su najneizvjesniji predsjednički izbori od 1997. godine, kada je Đukanović u drugom krugu, pobijedio Momira Bulatovića.  Od tada, kandidati DPS-a pobjeđivali su u prvom krugu. Jasno je da će ovi izbori imati i drugi, neizvjestan krug.  Mogu donijeti konačni pad Đukanovića, čija je partija na parlamentarnim izborima u avgustu 2020.  izgubila tridesetogodišnju vlast. Njegova eventualna pobjeda značila bi puno i za DPS, i njenu borbu za povratak na vlast.

Đukanovićevo i Mandićevo  savezništva postalo je vidljivo još kada je Državna izborna komisija (DIK) odlučivala o kandidaturi Milojka Spajića, lidera pokreta Evropa sad.  Spajića su mnogi analitičari smatrali favoritom, pogotovu nakon poraza DPS-a na izborima u Podgorici i  odličnog rezultata njegove partije.  Spajićeva kandidatura je odbijena glasovima DPS-a i njihovih tradicionalnih partnera u DIK-u, ali i uz pomoć uzdržanosti predstavnika Mandićevog DF-a i Socijalističke narodne partije.  Iako je Spajićevo dvojno boravište i državljanstvo zbog kojih je odbijena njegova kandidatura  ozbiljna tema za MUP, a njegovo dotadašnje  varanje da ih nema, tema za javnost, DIK je na ovaj način napravio presedan. Uključio je  državne organe Srbije u proces (čitaj: Aleksandra Vučića) i prekršio domaće zakone. Cilj je postignut – Spajić je  uklonjen.  Đukanović koji do tada nije bio obznanio kandidaturu, odlučuje da se kandiduje.

Potreba za Đukanovićevim i Mandićevim partnerstvom, tu nije prestala.  U ime Evrope sad, kandidaturu je podnio Jakov Milatović, koji je predvodio tu partiju na  pobjedničkim izborima  u Podgorici a koji, takođe, prema istraživanjima, ima ozbiljne  šanse da pobijedi Đukanovića ukoliko uđe u drugi krug.  To važi i za Aleksu Bečića,  kandidata Demokrata.  U podjeli glasova između Milatovića i Bečića, u prvom krugu, šansu vide i Đukanović i Mandić.  Andrija Mandić u drugom krugu,  za Đukanovića je najpoželjnija opcija, imajući u vidu da lider DF-a u drugom krugu izbora, prema analizama,  ne može računati na onoliko glasača kao Milatović i Bečić. To se Đukanovićeve šanse da osvoji još jedan mandat znatno uvećava.

Đukanovićevo i Mandićevo savezništvo u susret predsjedničkim izborima potvrđuje i odluka da naprave privatno javno sučeljavanje, i ne učestvuju u tradicionalnoj završnoj debati na Javnom servisu.  Prema pisanju medija, Đukanović i Mandić već su snimili svoju privatnu debatu u Hotelu Hilton u Podgorici, koja će kad ovaj broj Monitora bude u štampi, biti prikazana na dvije privatne televizije –  TV Prva naklonjenoj Mandiću i TV E, koja promoviše Đukanovića.

Nakon što je objavljeno da je privatno snimanje Mandića i Đukanovića dogovoreno i realizovano, a da nijedan ni drugi nijesu potvrdili gostovanje na završnom sučeljavanju na RTCG-u, i ostali kandidati saopštili su da neće prisustvovati debati na Javnom servisu.  Debata, je otkazana.

Gostovanje je prvi otkazao Milatović: ,,Očigledno se plaše još jednog fijaska kakav su doživjeli na prošloj debati. U nedostatku političko-ekonomskih argumenata i loših rejtinga, pribjegli su tajnom dogovoru i organizovanju privatne i fingirane debate. Njihov bijeg pokazuje da su svjesni da će 19. marta politika namještenih sučeljavanja biti poražena, a da će pobijediti transparentnija, bogatija i pravednija Crna Gora novih ljudi i ideja”.

Nakon njega oglasio se i Bečić: ,,S obzirom na informaciju da se odlazeći predsjednik Đukanović i predsjednički kandidat Mandić nijesu odazvali pozivu za drugu debatu na RTCG-u, već da planiraju u istom terminu projektovanu međusobnu debatu na privatnim televizijama, suprotno demokratskim principima i demokratskoj kulturi, jasno je da u tim okolnostima učešće u navedenoj debati na Javnom servisu gubi svaki smisao. Igra neće proći. Građani su je prozreli. Fingiranju je došao kraj”, saopštio je.  Sa sličnim razlozima, učešće je otkazao i kandidat Goran  Danilović, lider Ujedinjene Crne Gore.  

O partnerstvu Mandića i Đukanovića svjedoče  i srpski mediji pod Vučićevom kontrolom, očito zainteresovanim da na mjestu predsjednika Crne Gore  vide svoje dugogodišnje partnere.  Vučićeva propaganda već je presudila. U  drugi krug idu  Đukanović i Mandić, najavljuju stranice srpskih tabloida.

Dok savezništvo Đukanovića i Mandića cvjeta, partnerstvo Đukanovićevih najozbiljnijih rivala na ovim izborima, nije postignuto.

Analitičari se slažu u jednom – poraz Đukanovića u drugom krugu bio bi izvjesniji da su udružene snage njegovih najozbiljnijih konkurenata.  No, međusobne ponude Bečića i Milatovića, da se objedine oko jednog kandidata,  propale su u raznim interpretacijima ko koga treba da podrži i pod kojim uslovima.

Dritan Abazović je prelomio je da će njegova URA na predstojećim izborima podržati  Bečića a ne Milatovića. Prethodno je saopštio da vaga između ta dva kandidata. Takođe, najavljen je i zajednički nastup Demokrata i URA-e na predstojećim „izbornim ciklusima“, i saopšteno da je cilj „objedinjavanje političkog centra“, te da će njihova zajednička lista biti otvorena i za druge političke subjekte „uključujući i Evropu sad“.

Iako Pokret URA  nema svog predstavnika na predsjedničkim  izborima,  Abazović se i na druge načine priprema za buduće „izborne cikluse“.  Tik pred presudnu bitku u nedjelju,  ispunjeno je Abazovićevo obećanje da će očistiti policijske redove od kriminalaca . U akciji Specijalnog policijskog odjeljena i Specijalnog državnog tužilaštva uhapšeni su bivši policajac Vladimir Bajčeta i službenik te institucije Milan Popović. Bajčeta je bivši tjelohranitelj Duška Šarića. Među uhapšenima su i  bivši službenici Uprave policije, koji su navodno blisko sarađivali sa kavačkim kriminalnim klanom.

Dok URA podržava Bečića, CIVIS, koji je dio zajedničke koalicije Crno na bijelo iz 2020, dao je podršku Milatoviću. Milatoviću su podršku dali I –  Demohrišćanska stranka Dejana Vukšića, Stranka pravde  Novska Lista, Durmitorska inicijativa i Jugoslovenska komunistička partija.

Bečić osim URA-e ima podršku Grupe građana Novi pobjeđuje, Grupe građana Ne damo Nikšić, a podrška je stigla i od potpredsjednika Opštine Mojkovac Gorana Palevića, koji dolazi sa izborne liste Grupa građana Ne damo Mojkovac.

Mandić  osim podrške partija koje čine DF, ima podršku SNP-a. Njegovu kandidaturu podržala je i bivša ministarka u Vladi Zdravka Krivokapića Vesna Bratić.

Đukanovića podržavaju SD, Bošnjačka stranka, LP, Partija crnogorskih muslimana, DP Fatmira Đeke, Demokratska stranka Roma. Na podršku glasača SDP-a, može računati u drugom krugu, pošto  ta partija ima kandidatkinju Draginju Vuksanović Stanković.

Kampanja se bliži kraju. Jasno je: ako Đukanović pobijedi njegov će se režim vratiti na bijelom konju, i šanse da se reformiše DPS biće izgubljene. Crna Gora će izgubiti priliku da krene drugim pravcem. Đukanović je pokazao  tokom protekle tri decenije  kako se uništava država i društvo. Sada je preuzeo rizik da pokaže i kako se  uništava sopstvena partija. Slogan Milo, nego ko  suštinski se može pročitati kao poruka da niko iz DPS-a ne  zaslužuje da bude predsjednik.

Milo Đukanović igra na sve ili ništa.  Ulog je normalnija Crna Gora. Samo, njegov poraz ne znači sam po sebi  pobjedu Crne Gore. Na drugoj strani ponora je – Andrija Mandić. Partner.

 

NASILJE NA CETINJU:  Nema optuženih

Kandidat za predsjednika Jakov Milatović, napadnut je prethodne sedmice na Cetinju, gdje se održavala njegova konvencija. Milatovića je napala grupa demonstranata, koji su protestovali ispred cetinjskog Sportskog centra, gdje se održavala njegova konvencija.

Incident se dogodio i pored toga što je u tom trenutku ispred Sportskog centra bio prisutan  veliki broj policijskih snaga, uz čiju je pomoć, konačno,  uz psovke i povike, Milatović ušao u zgradu u kojoj se održavala kovenncija.

Policija do danas nije otkrila ko su napadači na Milatovića, iako je utvrdila i uhapsila osam napadača na policijske službenike tokom istog incidenta.

Milatović i Evropa sad su za incident na Cetinju optužili Đukanovića.

„Strah koji iz njega progovora, te kukavičluk da koristi druge radi svoga interesa, kako bi sebe predstavio jedinim državnikom koji je dobrodošao na Cetinje, može samo proći kod onih koje je uvukao u svoje prljave kombinacije, te ih napravio zavisnim. Zapravo, Đukanović radi ono što je devedesetih priređivao istom tom Cetinju i rodonačelnicima ideje nezavisne Crne Gore“, kazao je Milatović.

Incident su osudile brojne partije, ali i međunarodne organizacije i diplomate. Iako je i DPS zvanično osudio nasilje na Cetinju, paralelno su Đukanović i njegovi pravdali nasilje na Milatovića. I sam Đukanović je to učinio na predizbornoj konvenciji u Prijestonici.

„Predsjednik Crne Gore htio bi da bude onaj koji ni kao kandidat ne može s mirom doći na Cetinje, a htio bi u njemu da stoluje”, poručio je.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MARATONCI TRČE POSLJEDNJI KRUG: Lekić, Abazović ili fajront

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako se rješenja za formiranje nove vlade po URA-SNP pravilima ne naziru, a vrijeme za taj posao nepovratno curi, to ipak ne znači da će parlament biti raspušten neposredno nakon 16. marta. Mnogo kombinacija je i dalje u igri

 

Može li mandatar Miodrag Lekić sastaviti vladu u propisanom roku, do 16. marta, ili će vratiti mandat, da bi novi mandatar Dritan Abazović u narednih nekoliko dana uradio ono što njemu nije pošlo za rukom skoro tri mjeseca?

Jednako je (ne)realna, kažu upućeni, i opcija da se aktuelnoj Vladi produži mandat, iako je ona u tehničkom mandatu duže od pola godine. Rekonstrukcijom, za koju je teško pronaći pravno utemeljeno obrazloženje, ili prećutnom podrškom kojoj svjedočimo  i pored činjenice da se DPS, Demokrate i DF zvanično predstavljaju kao opozicija u odnosu na Abazovićev kabinet. Odnosno ono što je od njega ostalo. Ali ne preduzimaju ništa kako bi se  politička kriza razriješila na najprirodniji način – izborima.

Desetak dana pred prvi krug predsjedničkih izbora u fokus pažnje javnosti, (ne)očekivano, dospjela je sudbina izvršne vlasti.

Ugodilo se da rok za formiranje vlade mandatara Miodraga Lekića ističe narednog četvrtka, tri dana pred glasanje za budućeg predsjednika. Pošto su pregovori avgustovske većine o formiranju nove vlade, makar javno, paralisani još od početka januara, u cajtnotu se traže brzopotezna rješenja. Bilo kakva čini se, samo da se izbjegne mogućnost da aktuelni predsjednik Milo Đukanović rapusti parlament nakon što istekne rok od 90 dana za formiranje nove vlade. Predsjednica parlamenta Danijela Đurović potom bi bila dužna da raspiše vanredne parlamentarne izbore.

U ovom trenutku čini se kako je najmanje vjerovatno da Lekić završi povjereni posao i formira vladu. Sve je očiglednije da su, od septembra i početka te priče, GP URA i SNP imale naum da kupe vrijeme za aktuelnu tehničku vladu. Na to je, prije dvadesetak dana, podsjetio Vladimir Joković. “,,SNP neće biti smetnja ako se dogovori svaki detalj, kao što smo već zauzeli stav i dogovorili da ništa nije dogovoreno dok se sve ne dogovorimo”, saopštio je potpredsjednik Vlade, ministar poljoprivrede i predsjednik SNP-a, ne propuštajući priliku da pecne potencijalne koalicione partnere: ,,Oni koji su izlazili da je dogovoreno oko nekih stvari, to su potpuno netačno govorili”.

Kao iskusan političar, Lekić je brzo shvatio svoju poziciju, i formalne pregovore o formiranju 44. vlade okončao praktično na samom početku. Čim mu je postalo jasno da ne postoji zajednički interes potrebne većine da se ono što je dogovoreno u načelu (septembarski sporazum avgustovske većine) izgura do kraja. Nekih razgovora je bilo i nakon toga, ali bez ploda. Makar ne za sada.

Početkom prošle nedjelje mandatar je na pitanje ND Vijesti odgovorio kako će konsultacije o novoj vladi biti zavšršene u zakonom predviđenom roku. ,,Nakon toga ću javno sumirati bilans, konkretan rezultat i mogući institucionalni nastavak. Ili nemogućnost formiranja vlade, što se takođe dešava u demokratskim državama”.

Onda su do javnosti stigle priče o mogućoj rekonstrukciji postojeće tehničke Vlade. Govorilo se čak i o imenima mogućih novih ministara – etabliranih funkcionera DF-a i Demokrata, ali niko nije umio da objasni kako bi u praksi išao proces oživljavanja političkog mrtvaca. Ustav je jasan (član 110): ,,Vladi prestaje mandat… kad izgubi povjerenje (parlamenta). Vlada kojoj je prestao mandat nastavlja rad do izbora Vlade u novom sastavu”. Dakle: izbor nove vlade u novom sastavu.

Istina je, nakon pada Abazovićeve Vlade svjedočili smo kako je obnovljena parlamentarna većina na prijedlog premijera razriješila dvojicu ministara iz nepoželjnog SDP-a (Ranka Krivokapića i Raška Konjevića). Pozivajući se na činjenicu da, prema važećim propisima, za funkcionisanje i postupanje vlade u tehničkom mandatu (nakon što izgubi povjerenje parlamentarne većine) ne postoje ograničenja u odnosu na vladu u punom kapacitetu. Osim što vlada kojoj je izglasano nepovjerenje ne može donijejti odluku o raspuštanju parlamenta.

Abazovićeva ideja o rekonstrukciji njegovog kabineta bila je prevelik zalogaj čak i za dokazano kreativne tumače prava iz tri koalicije vladajuće većine. Zato se pojavio ovaj plan: Miodrag Lekić vratiti mandat neobavljena posla, parlamentarna većina, ponovo po njihovom Zakonu o  predsjedniku, za novog mandatara imenuje Dritana Abazovića. Potom, možda i istog dana zbog vremenskog ograničenja u kome se treba završiti, izglasa njegovu drugu, 44. vladu Crne Gore.

Izgleda kako taj plan ima utemeljenje u važećim zakonima, makar dok se Ustavni sud ne odredi o kontraverznim izmjenama Zakona o predsjedniku kojima je parlament sebi dao za pravo da imenuje mandatara ukoliko predsjednik države to ne uradi u propisanom roku od 30 dana. Problem ne bi bili ni prekratki rokovi.

Poslovnik o radu Skupštine predviđa da se sjednice parlamenta zakazuju najmanje 15 dana unaprijed dok je on, kao sada, u redovnom zasijedanju. To se pravilo, ipak, da promijeniti ako se tako dogovori kolegijum Skupštine. A, ,,ako se o pojedinom pitanju ne postigne saglasnost, odlučuje predsjednik Skupštine”.  Može, znači.

Pojavio se, međutim, novi problem. Isprva, navodno, Abazović nije želio da Nebojši Medojeviću povjeri mjesto potpredsjednika vlade koji bi koordinirao radom službi bezbjednosti. Dijelom, to je bilo i razumljivo imaju li se u vidu mnogobrojne optužbe koje je predsjednik PzP izrekao i objavio na društvenim mrežama na račun Abazovića i Pokreta  URA. Prebacujući  im saradnju sa kriminalcima, učešće u švercu cigareta i korupciju.

Onda je Abazović prihvatio da jednom od najglasnijih kritičara prepusti omiljeno mjesto prvog bezbjednjaka u izvršnoj vlasti. Medojević je pristao da se stavi pod direktnu komandu čovjeka za koga javno tvrdi da je kriminalac. Prevladali su viši interesi. Vlast i moć, odnosno, strah od prijevremenih parlamentarnih izbora, i dalje snažnog DPS-a te rastuće popularnosti pokreta Evropa sad.

Tu se javio novi problem. Goran Danilović i njegova Ujedinjena Crna Gora ne pristaju na novu vladu pod Abazovićevom komandom. Vlada Miodraga Lekića ili izbori, insistira Danilović. I u tome ima podršku poslanika svoje partije Vladimira Dobričanina. Bez njega nema neophodnog 41. glasa za izbor nove vlade.

Takav stav je, očekivano, naišao na nezadovoljstvo onih koji su, nakon strpljivog čekanja dužeg od dvije godine, računali da će konačno dobiti pripadajući dio izvršne vlasti zarađene na izborima 2020. Zato su Daniloviću prvo zamjerili da radi u korist DPS-a. Potom je Medojević, ponovo, otišao nekoliko koraka naprijed. ,,Izgleda da sam ja problem! Duvanska mafija ne sjedi skrštenih ruku”, objavio je na društvenim mrežama.

,,Ja prezirem podjednako duvansku i svaku drugu mafiju, od zemunske do škaljarske i izborne”, odgovorio je Danilović na prozivke, javno odbacujući mogućnost da njegova Ujedinjena podrži ,,rekonstruisanu ili novu rekonstruisanu” vladu Dritana Abazovića. ,,A ako imaju 41. poslanika neka je sa srećom”.

Još je aktuelni v.d. direktor Agencije za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta (imenovala ga Abazovićeva Vlada u oktobru prošle godine) saopštio da je o tom stavu obavijestio premijera (,,prihvatio je i rekao da razumije i da nije lako”) a potom i ostale predstavnike parlamentarne većine, na sastanku koji je održan početkom nedjelje, nakon 60-dnevnog zatišja. ,,Dajem vam riječ da niko nije rekao nijednu riječ prekora, izuzev konstatacije: Dobro…Nije UCG jedina, idemo da tražimo 41. poslanika“, saopštio je Danilović, insistirajući kako su se njegovi sagovornici tek nakon 24 sata sjetili da je ,,izdajnik”. Pa je, dijelom i odgovorio na prozivke.

,,Meni je bilo čudno da je Medojević glasao da bude u nekoj novoj ‘rekonstruisanoj’ Vladi na čijem je čelu Abazović, za kog je do juče govorio da je ‘uzeo 21 milion’ i da je na čelu mafije, te da bi (glavni specijalni tužilac VladimirNovović morao da ga uhapsi”, piše u Danilovićevom saopštenju  objavljenom u srijedu. Koje je samo pritvrdilo kako avgustovsku većinu na okupu drži samo matematika vlasti. A da su i te veze sve tanje.

Četrdesetorica nijesu gubila vrijeme, pa su sa liderom Forca i poslanikom Genci Nimanbeguoma razgovarali o njegovoj spremnosti da im se priključi u parlamentu i bude taj presudni 41. glas za novu Abazovićevu vladu. Iako su Forca i URA u Ulcinju zajedno dio vladajuće većine, Nimanbegu, prema našim izvorima, nije pokazao spremnost da sličan aranžman zaključi i na držvnom niovu. Preporučio je što brži izlazak na izbore.

Takav odgovor se mogao naslutiti još prije nekoliko dana, kada je premijer Abazović poručio da nova vlada nije njegov prioritet. ,,Ko hoće da sastavi vladu, neka je sastavi, a dok se to ne desi, vlada radi u punom kapacitetu. Ako se nešto promijeni, tu smo da izvršimo primopredaju”, kazao je.

Zanimljivo ja kako Demokrate sve ovo, javno, prate sa priličnom ravnodušnošću. I bez komentara. Trenutno su zauzeti predsjedničkom kampanjom svog lidera Alekse Bečića. Ali, tvrde upućeni, ne žele ni da skroz zatvore vrata potencijalnoj saradnji sa pokretom Evora sad, kome bi formiranje nove vlade najmanje odgovoralo. Produžilo bi njihov vanparlamentarni status, i pored rejtinga koji upućuju da su oni, možda, trenutno i najjača partija anti DPS bloka.

Iako se rješenja za formiranje nove vlade po URA-SNP pravilima ne naziru, a vrijeme nepovratno curi, to ipak ne znači kako je izvjesno da će parlament biti raspušten neposredno nakon 16. marta. Djeluje da se Đukanović koleba sa tom odlukom. Možda je riječ samo o taktici uspavljivanja političkih protivnika, kako oni u predviđenom roku ne bi pronašli kakvo-takvo rješenje koje bi produžilo njihovu vlast u ovom rasporedu snaga. Ili i u DPS-u žele da sačekaju rezultate prvog kruga predsjedničkih izbora, kako bi dodatno analizirali svoje izborne šanse.

Dok se iza kulisa grozničavo pregovara, samo u jedno možemo biti sigurni:  interes građana Crne Gore ostaje u drugom planu.

Zoran RADULOVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo