Pitali smo: Šta nakon ponovljenog zločina na Cetinju?
RADOJE CEROVIĆ, KLINIČKI PSIHOLOG
Uzroci duboko u socioekonomskom raslojavanju i identitetskom cijepanju
Ovo masovno ubistvo nije izolovani slučaj, već dio šireg trenda povećanja nasilja u Crnoj Gori. Podaci ukazuju na to da su uzroci ovakvih fenomena duboko ukorijenjeni u “socioekonomskom raslojavanju”, ali i “identitetskom cijepanju”. To izaziva nagli rast jaza i nepovjerenja izmedju socijalnih klasa, ali i identitetskih jedinica (vjera, nacija i političkih opredjeljenja). Radi se o “fragmentaciji” društva na mikrocjeline. Upravo ti procesi u stanju su da aktiviraju u svima nama instinkte nasilja i agresije. Iako nismo svi jednako podložni tim fenomenima, uvijek postoji neko ko “prvi puca po šavovima”. Vladajuće stranke govore o “pomirenju”, ali realnost je da tenzije dramatično rastu, a nasilje postaje sve učestalije – vršnjačko, porodično, femicid, itd.
Jedan od ključnih problema koji je postao vidljiv nakon ovog incidenta je “nedostatak policijskih snaga” na Cetinju, ali i u cijeloj Crnoj Gori. Postavlja se pitanje o brojnosti, pripremljenosti i resursima Uprave policije. Tačno je da su se proslave Nove godine odvijale širom Crne Gore, ali je proslava bila predviđena i na Cetinju. Ne usuđujem se da tvrdim da je policijska akcija sama po sebi bila loša, bila je svakako bolja u odnosu na onaj Borilovićev masakr. Ali je ova situacija ukazala na nezamislivi deficit ljudstva i resursa.
Ministar ne može olako da se pravda “mafijaškim infiltracijama”! Ne možete da demontirate Policiju, bez ikakvog plana i strategije! Jer je u pitanju upravo demontiranje institucije policije. Vjerovatnoća da se radi o političkom revanšizmu, čistkama i oslobađanju prostora za sopstvene birače je ipak suviše vjerovatna. Jesu li svi penzionisani, udaljeni i suspendovani bili pripadnici OKG? Gdje su te optužnice makar, ako ne presude? Da li bih vjerovao Ministru na riječ? S obzirom na način na koji su pripadnici njegove partije “upravljali ljudskim resursima” u državnim preduzećima i institucijama, nijesam tome sklon.
Javnu komunikaciju vlasti u toku i nakon ovog tragičnog događaja odlikuje amaterizam i improvizacija, na momente panična. Ministar i direktor policije u izjavama pripisuju uzroke ovog “situacionog” događaja “mentalnim oboljenjima” ubice, bez ikakvog osnova, demonizujući tako ljude sa psihološkim poteškoćama. Ovo je izazvalo kritiku cjelokupne zajednice profesionalaca u domenu mentalnog zdravlja, psihologa i psihijatara.
Bečićev pokušaj da obmane javnost slikama u kojima navodno pali svijeće za žrtve masakra, a koje su se ispostavile kao lažne, je još jedna patetična improvizacija.
Da ne govorimo o stepenu blamaže kada su Demokrate, koji rukovode MUP-om, pogrešno identifikovali učesnicu protesta Jasnu Čirgić kao osobu povezanu sa porodicom Mijajlović. Ovakvi postupci ne samo da dodatno destabilizuju situaciju već i svjedoče o “profesionalnom debaklu” Ministarstva unutrašnjih poslova.
Pojavila se i koordinisana lavina manipulacije putem tabloida i društvenih mreža. Radi se o strateški usmjerenoj lavini manupulacija emocijama građana, posebno vjernika, kako bi se demonizovalo Cetinje i njegovi stanovnici. Tvrdnje o prokletstvu nad Cetinjem i potrebi da se vrati kapelica služe samo kao alat za mobilizaciju javnosti, generalna proba paljenja etničkih fitilja u Crnoj Gori. I u ovoj situaciji izostala je reakcija vlasti, koje su bile previše zaokupljene stavljanjem zakrpa na sopstvene greške. Ili je možda cijeli proces pogodan kao skretanje pažnje sa očiglednih propusta.
Masovno ubistvo na Cetinju predstavlja alarmantan signal o stanju društva u Crnoj Gori. Umjesto da se suoče sa pravim uzrocima nasilja i preduzmu konkretne mjere za poboljšanje bezbjednosti, vlasti se bave površnim populističkim rješenjima, izmišljaju “detektore pucnjeva” i pokreću lov na vještice prijeteći legalnim vlasnicima oružja koji istorijski ne predstavljaju i nikad nisu predstavljali problem.
Svaka sličnost sa Vučićevim targetiranjem i omalovažavanjem protesta i pojedinaca, iznošenjem ličnih podataka učesnika protesta, ili povezivanjem demonstracija sa špijunima, kriminalcima i opozicijom je sasvim namjerna. Jasno je da je ideološka matrica vlasti u Podgorici i u Beogradu, ali i njihova komunikacijska strategija sasvim je ista. Nonšalantno negiranje ili ignorisanje zjapećih rupa u društvu i državnom sistemu, uz klapnjenje o ulasku u Evropsku uniju.
I dok opozicija nema ni strategiju, ni inicijativu, a bojim se ni kredibilitet, Mandićev sarkastični osmjeh iza govornice najavljuje dalju devastaciju društvenog tkiva i pad međusobne saradnje i povjerenja – a s njima i sunovrat osnovnih preduslova za mir, demokratiju i vladavinu prava.
ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA
Društvo bez utvrđene odgovornosti, kada tad će uništiti sebe
Kada jednom pokušamo da sakrijemo tragove zločina, tragovi se otisnu iznova. Negirali smo devedesetih zločine učinjene u ime svih nas. Obje politike koje su od višestranačja u Crnoj Gori negirale su i zatirale tragove. Te politike imaju sada rezultat u ponovljenom nasilju na Cetinju. Žrtve pokazuju da je poricanje uzaludno a da je užas neizreciv.
Da je bilo prihvatanja istine u prvom događaju u Medovini o neodgovornosti institucija i okašnjeloj reakciji institucija vlasti, društvu koje toleriše nasilje, Cetinje bi bilo danas u boljem stanju. Da je bilo politički odgovornih slušali bi struku i pokušali da daju najveći doprinost trudu stručnih lica, političkom voljom i stavljanjem svih resursa na raspolaganje. Bolje bi bili pripremljeni a proces iscjeljenja zajednice bi trajao. Tim procesom bi se moglo preduprijediti da se događaj ne ponovi.
Politička klasa treba da prizna vlastitu odgovornost da nije uradila za zajednicu ništa od onog što nas je moglo zaštititi i ozdraviti. Naprotiv, nastavlja da politizuje i sije mržnju na sve strane. Politički akteri reaguju na neprimjeren način ili pak opasan po dalji razvoj događaja. Pojedini zahtijevaju kaznene mjere, pojačavanje represije aparata, traže da se gradovi okupiraju video nadzorom i formiraju timovi koji će da detektuju i upere prst u delikventna ponašanja!!! Na svakog od nas jedan specijalac sa dugom cijevi!!! Za početak trebalo bi da se prestane sa takvim idejama i inicijativama. Nema ad hock reakcija.
Treba priznati neznanje i nesposobnost, obezbijediti političku volju, konsultovati struku, nužan je institucionalni odgovor, treba znaveno i profesionalno kreirati atmosferu i ambijent, da se izgubljeno povjerenje, nebezbjednost i nasilje pokušaju definisati. Da se makar i prihvati da stvari tako stoje.
Treba i da se prestane sa neodgovornim i neadekvatnim izjavama. Zaustaviti kreiranje ambijenta u kojem se stigmatizuju ljudi čije mentalno zdravlje ne umijemo da sačuvamo od sebe.Ne završava se sve na ličnosti počinioca.
Zagovaranje klime da nas je ovo snašlo, kako to čine političke klase, sakrivanje je iza sudbine i dokaz nemoći politika. Vlast i sistem institucija su zakazala ponovo. To nije sudbina. Najgore, krije se neuspjeh istih iz prethodnog zločina. Najglasniji su u odbrani vlastitih privilegija i stolica, negiranja i poricanja po svim nivoima odgovornosti.
Psihologija zna što to znači izostanak ili defekt moralne odgovornosti i rasuđivanja. Izostanak moralne odgovornosti na nivou kolektiva govori od kakvog su kvaliteta politike koje vode naše političke elite, koje su kreirale i kreiraju društvo bez utvrđene odgovornosti. A takvo društvo će kad tad uništiti sebe i sve oko sebe. Gdje nema regulacije, nepravda preuzme.
Oporavak društva i odgovornost za zajednicu može da počne kada se istina prizna da nismo radili dobro i da danas ne znamo korake kako iz ovog vrtloga razderane zajednice kojoj se ne da šansa da se suoči sa traumom već se neadekvatnim odgovorom zaoštrava mržnja i nesigurnost. Do novog zločina.
Donekle je nada što je struka ovog puta odgovorila politici. Došao je i odgovor građana. Malo je više glasova koji su protiv ćutanja, malo je više glasova koji političko ekonomski kontekst povezuju sa nasiljem i zločinom, koji složenost ljudskih činova vide u vezi sa onim što se dešava na političkom i ekonomskim procesima.
BOŽIDAR IVANOVIĆ, ŠAHOVSKI VELEMAJSTOR
Političke turbulencije koje traju decenijama
Svaki tragičan događaj mora se ozbiljno shvatiti i učiniti sve da se ne bi ponovio. To nije urađeno poslije zločina 2022. g. i tek sad se traži krivac. Generalno gledano krive su političke turbulencije koje se kod nas odvijaju već više decenija. One su dovele i do poremećaja društvene svijesti inficirajući je ideološkim virusom. “Snalažljivi” pojedinci su nalazili lijek u enormnom, najčešće nezakonitom bogaćenju, ostavljajući radnike da u siromaštvu prežive. Sjetimo se “neukrotivog” šverca cigareta, goriva, droge i surovih likvidacija bez sudskog epiloga. To divljanje je natjeralo mnoge mlade ljude da odlaze iz zemlje ili da se predaju surovim zakonima ulice. Ekonomski efekti takvog društvenog života bilježe 2010. godine da su nove tvorevine, nastale raspadom SFRJ, bile dužne 184 milijarde dolara a da je Jugoslavija, godinu prije raspada, bila dužna 13,5 milijardi.
Nova vlast, koja je stupila na scenu 2020. godine, nastavila je sličnim putem iako su njena obećanja sijala od optimizma. Naprotiv, pokazalo se da faktor vrijeme za nju ne postoji a pokazala je i nebrigu izborom nepouzdanih stručnih kadrova.
Tako smo stigli do kraja 2024. godine a prvi dan Nove 2025. osvanuo je šokantnim događajem kojim nam je život nametnuo sudbinski zahtjev : svi sa suprotstavljenim političkim ciljevima, treba javno da odgovore čemu teže i da li se zalažu za put Crne Gore u EU. Ako to prikrivaju onda su jedini lijek vanredni izbori.
Bez obzira, neophodno je zavesti red u policiji jer, vršeći osnovnu djelatnost, po zakonu i drugim propisima, ona je garant bezbjednosti države i njenih građana. Da je to učinjeno prije 01. januara ne bi se desila tragedija na Cetinju. Zato, u datim okolnostima, svi službenici policije treba da daju doprinos opštoj bezbjednosti a ko nije spreman za najčasniji čin moralne ili profesionalne ostavke, taj ne osjeća odgovornost za bezbjednost države i svih njenih građana.
MAJA RAIČEVIĆ, CENTAR ZA ŽENSKA PRAVA
Potrebno je mnogo više od ad hoc mjera
Prije svega želim da izrazim saosjećanje sa porodicama nastradalih i sa građanima i građankama Cetinja, koji su u dvije i po godine doživjeli dva masovna ubistva. Posledice zločina ovakvih razmjera iziskuju empatično i mudro liderstvo i preuzimanje političke odgovornosti ne samo za stanje u sektoru bezbjednosti nego i za evidentni kolaps institucija.
Umjesto toga imamo targetiranje studenata i ljudi koji mirno protestuju , svakodnevna nesuvisla saopštenja Demokrata, kojima truju javni prostor i nastoje da diskredituju mlade inicijatore protesta služeći se neutemeljenim optužbama za koje ne nude nikakve dokaze. Njihova je odgovornost utoliko veća jer su u vrhu vlasti, pa bi trebali da se bave rješavanjem ove izuzetno složene društvene situacije , umjesto političkim spinovima.
Ovakvo stanje u društvu zahtijeva mnogo više od ad hoc mjera koje je ponudio premijer nakon sjednice Savjeta za bezbjednost. One ne uključuju dugoročni strateški pristup pitanju bezbjednosti , niti razvoju prijeko potrebnih nedostajućih servisa za podršku građanima, prevazilaženje toksične (ne)kulture koja uzorkuje i porodično i društveno nasilje i koja je Crnu Goru svrstala na treće mjesto u svijetu po broju oružja koje se nalazi kod građana. Podsjećam da smo zahtjeve koji se odnose na rješavanje te problematike premijeru direktno uručile na protestu organizovanom 28. decembra 2023. kada smo tražile ponovno uspostavljanje “policije u zajednici”, reviziju dozvola za držanje oružja , kontrolu neovlašćenog držanja oružja i niz drugih zahtjeva na koje nikad nismo dobile odgovor. Ponovile smo neke od njih i u nedavnom reagovanju Centra za ženska prava i Akcije za ljudska prava, a tražile smo i uspostavljanje moratorijuma na izdavanje dozvola za posjedovanje i držanje oružja do izmjene Zakona o oružju. Kako je odgovor izostao i ovoga puta, mogu samo da konstatujem da je zabrinjavajuće što se u ovako maloj zemlji ne koriste svi raspoloživi resursi i znanja, koja očigledno nedostaju bespotrebno glomaznoj i neefikasnoj Vladi Crne Gore.
SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Treba hladne glave identifikovati probleme
Teško je bilo sto reći nakon ovakve tragedije. Što god da se kaže nedovoljno je, pogrešno…Jednostavno ovakvi događaji ostavljaju u čuđenju, zbunjenosti, konfuziji. Da probam, svjestan nedorečenosti stava.
Crnogorsko društvo reaguje, generalno govoreći, prilično situaciji, dostojanstveno i solidarno. Postoji u našem društvu zdrava osnova, samo je moramo ohrabrivati. Tačno je da postoje i oni drugi, koji od ove tragedije prave prostor za građenje ili bolje rečeno produbljivanje mržnje, netrpeljivosti, koji se hrane nesrećom. Nažalost medijski prostor je i njima otvoren. Političari reaguje zavisno od političke pozicije na kojoj se nalaze. Političko profitiranje djeluje, najblaže rečeno neukusno.
Treba sačekati da se “ hladne” glave analizira čitav dogadjaj. Da se jasno identifikuju individualne i sistemske greške i uloži napor da se one isprave. Da li je to apsolutna garancija? Nije. Može li se popraviti stanje? Mora. Svi moramo da razmislimo sto u svakodnevnom životu gradimo i čemu dajemo doprinos
STEFAN ĐUKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Društveni dijalog ili dezintegracija
Iako je paradoksalno, smatram da odgovara istini to da je lakše “prepisati” šta treba raditi nego kako naše društvo “nagovoriti” da to radi. Toliko smo, kao cjelina, pogrešno nasađeni, razvučeni sitnim partijskim interesima koji preko svojih mreža utiču na javnost da je teško gledati na bilo koji događaj van partijskih naočara. Ako pak i pogledamo, kako prevazići njihove interese i nametnuti temu? To je pitanje koje bih postavio prije onog šta treba uraditi, pitanje “kako”? Na žalost, ne vidim odgovor, zahvat političke klase je toliko sveobuhvatan, i materijalno i medijski i zakonski.
A ono što nam je potrebno je društveni dijalog prije svega. Sva pitanja koja su otvorena se moraju adresirati – i ono o rasprostranjenosti nelegalnog oružja, i ono o suviše rutinskim uslovima koje treba ispuniti za legalno oružje, a prije svega pitanje o društvenoj atmosferi, o konstantnoj posvađanosti i sve većim rovovima za koje je opet zaslužna isključivo politička klasa.
Ako nismo spremni i voljni da uđemo u taj dijalog, jedino što nas čeka je dalja dezintegracija u svakom smislu.
Milena PEROVIĆ
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO5 dana
HORIZONTI3 sedmice
ALTERVIZIJA3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
INTERVJU2 sedmice
FOKUS3 sedmice