Povežite se sa nama

Izdvojeno

MONITOROVA ANKETA: Stari teret i novi strahovi 

Objavljeno prije

na

Pitali smo: Koliko su vazni izbori u nedelju i kako ih vidite?

 

ZARIJA PEJOVIĆ: Hoće to s padom DPS-a

„U nedjelju se završava najduži januar u istoriji“.  Jezgrovitom dosjetkom, moj prijatelj je pretkazao vjerovatan ishod drugog kruga predsjedničkih izbora. Promjena koja će se desiti u nedjelju, nije izraz kadrovskog razvoja unutar sistema, jer Đukanovićeva autokratija nije tolerisala formiranje snažnih političkih figura, kako unutar DPS-a tako i vani. Desiti će se disruptivna, „revolucionarna“ promjena u okviru institucija. Ima i onih koji izražavaju bojazan za budućnost Crne Gore, jer će na čelu države doći  kandidat o kome malo znamo. Mada u ovoj bojazni naziremno i natruhe „štokholmskog sindroma“, ona ipak ima smisla. Nakon 58 godina vladavine kralja Nikole, uslijedila je Podgorička skupština, nakon 35 godina Broza nestala je Jugoslavija. Što će se desiti nakon 34 godine Đukanovića? Svakako Crna Gora će opstati kao država, no da li na marginama inače marginalnog regiona, ili kao pouzdani partner NATO-a i EU? Ostaje da se vidi. Da li kao građanska, demokratska ili kao klerikalno antizapadna? Nadamo se ovom prvom, no nažalost, već sada je prezadužena država.

Svakako predsjednički izbori su uvertira u parlamentarne, gdje nas ubijeđen sam,  očekuje novi talas populizma mlade generacije političara. Dolaze nestabilne godine, što je za očekivati nakon godina stabilokratije, no za utjehu,  narod je  razvio  socialdarvinistički instikt preživljavanja.

Osjećaj mi govori, da će  u ponedeljak ujutru, ljudi u Crnoj Gori nezavisno kako su glasali,  osjetiti  kako im je stari teret, koji su dugo nosili pao s leđa. Hoće to sa padom DPS-a.

 

PAULA PETRIČEVIĆ: Valja obrađivati svoj vrt

Uprkos preovlađujućoj ,,ili-ili” atmosferi nisam ubijeđena u to da su ovi izbori ,,istorijski”, niti da je na sceni nekakava presudna gigantomahija, iako bih zbilja voljela da je tako. Ne slažem se sa tezom da izbor nikad nije bio lakši, meni lično nikada nije bilo teže nego na ovim izborima jer čak ni poražavajuća logika izbora ,,manjeg zla” ovaj put, makar za mene, nije bila primjenjiva. ,,Stisni zube, začepi nos i zaokruži” – to nije izbor na koji pristajem. Dovoljno sam se puta prevarila da bih se sada namjerno pravila neznavenom.

Niti je jedan garant očuvanja države čiji je suverenitet razorio mafiokratskim klijentelizmom, niti je drugi nekakva nova i progresivna snaga. Naime, nove i progresivne snage ne koriste i ne produbljuju metode koje su korumpirale institucije sistema pretvorivši ih u feude partijskih aparatčika, niti npr. traže ,,snažne partnere u vjerskim zajednicama u cilju unapređenja nataliteta”. Mučnina koju izaziva ringišpil piljarske partitokratije usamljuje, ali i vraća Volterovom zaključku, istovremeno rezigniranom i vedrom, da nam ,,valja obrađivati svoj vrt”.

 

ĐURO RADOSAVOVIĆ, PISAC: Đukanovićev odlazak, prostor za nove ljude i pokrete

Ovi izbori su prekretnica, jer nije mala stvar živjeti pod režimom Mila Đukanovića još pet godina. Ukoliko se konačno skloni sa scene ,biće to prostor za nove ljude, nove pokrete i mogućnost da već jednom zaživi demokratija i smjenjivost političara. Sigurno da će još mnogo vremena biti potrebno institucijama da postanu smaostalne i profesionalne, ali jedino bez Đukanovića je to moguće postići. Svjedoci smo da se opet pokreće mašinerija straha, prepadaju se građani da je Crna Gora neodvojiva od Đukanovića, ali vrijeme je da se Crna Gora oslobodi i straha i pritiska, svakog tereta, a ovi izbori su upravo to, prekretnica za cijelu Crnu Goru!

 

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT: Poruke i retorika kao 1997.

Predsjednički izbori u nedjelju možda su najneizvjesniji još od predsjedničkih izbora 1997. godine, na kojima je takođe učestvovao jedan od kandidata na ovim izborima, aktuelni predsjednik g-din Đukanović. Nažalost, to nijesu jedine sličnosti sa izborima koji su se desili prije više od 25 godina jer su poruke i retorika kandidata gotovo identični kao i na tim izborima.

Sa jedne strane imamo aktuelnog predsjednika koji vlada više od 30 godina i koji je značajno doprinio kreiranju ambijenta u kome su on i njegova partija sve izbore dobijali uglavnom se predstavljajući kao garant opstanka države i nacije, dok sa druge strane imamo kandidata koji nedovoljno jasnim stavovima o brojnim ključnim pitanjima doprinosi daljem održavanju tog ambijenta.

Dakle, utisak je da se većina građana uglavnom opredjeljuje na osnovu toga što su protiv nekog od kandidata. Kampanje su takođe negativne jer su fokurisane na kritike i napade na protivkandidata, tako da kandidati građanima ne šalju poruke da glasaju za njih zato što nude nešto dobro, nego da glasaju protiv onog drugog. To, nažalost, pokazuje koliko smo zaostalo društvo u političkom, ali ne samo u političkom smislu. U suštini, građanima se od izbora do izbora daje ponuda loših rješenja, a kada birate između loših rješenja izbor mora biti loš.

 

STEFAN ĐUKIĆ, ANALITIČAR: Rezultat određuje sudbine DPS-a i PES-a

Nalazimo se u prilično paradoksalnoj situaciji za crnogorsko društvo. Pred nama su izbori koji su sa društvene strane veoma važni, jer će determinisati politička kretanja u narednih par godina (možda i duže) a situacija je sasvim mirna. Kada uporedimo ovo sa izborima 2020. godine, kada smo posljednji put imali izbore u svim opštinama kao da je prošlo 30, a ne 3 godine. Ta opuštenija atmosfera je proizvod toga da promjene nisu strašne, da treba mijenjati i da se treba mijenjati. Što se tiče budućnosti, rezultat ovih izbora će uticati na cio politički spektar a prevashodno na sudbine DPS- a i PES- a. U slučaju pobjede Đukanovića DPS će zadržati svoju snagu i da, uz neke promjene u sebi ponovo dođe u šansu da čini vlast. S druge strane, pobjeda Milatovića stavlja Pokret Evropa sad u pol poziciju pred parlamentarne izbore i šansu da ova nova partija ima predsjednika, premijera i gradonačelnika Podgorice. Ako Milatović pobijedi, imaćemo i smanjenje uticaja DPS- a i političku debatu i borbu na antiDPS bloku gdje će se određivati ko će biti dominantan u narednom periodu na političkom nebu i uticati na procese.

 

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CEGAS: Kontinuitet ili ne

Ulazimo u još jedne izbore  u nizu onih koji su se odvili u nesređenom izbornom zakonodavstvu uz veliki proj neusklađenosti i pravnih praznina. Tu su: nesređen registar prebivališta i boraviśta, uz loša rješenja Zakona o prebivalištu i boravištu, kao i nemogućnost utvrđivanja nezakonite dodjele drugog državljanstva, pored crnogorskog, i stalne zavisnosti od podataka zemalja iz regiona. Osujećenost povrđivanja kandidata za predsjednika i politizaciju Državne izborne komisije, koja mora pretrpjeti izmjene i uspostavljanje profesionalizovanog tijela, čije odluke u kontinutetu neće  potpadati pod sumnju u pravnu ispravnost. Nesređen birački spisak, bez mogućnosti provjere matičnih registara iz kojih se izvodi, čini jedan od osnovnih razloga nepovjerenja u cjelokupan izborni proces.

Zakon o sprječavanju korupcije kao i Zakon o finansiranju političkih partija, ne daje ASK- u da uđe u faktičko praćenje izborne kampanje a onda i praćenje utrošenog novca, jer kampanja počinje danom raspisivanja izbora, a prijave računa kandidata tek kada se potvrde same kandidature. Rješavanjem ovog problema i davanjem veće nadležnosti ASK-u, možemo govoriti o adekvatnoj kontroli. Onog trenutka kada dođe do uklanjanja svih nabrojanih i drugih manjkavosti, možemo očekivati od građana i građanki da povjerenje postoji i da sa izvjesnom sigurnošću mogu znati, da njihovo pravo da biraju i budu birani, niko ne može osujetiti i obespraviti.

Biće ovo i jedan adekvanat test za parlamentarne izbore. U konačnome će se vidjeti da li će građani i građanke više povjerenja ukazati mladom lideru, koji je došao na talasu promjena ekonomskih prilika građanstva, uz određenu dozu populizma, ili žele kontinutet svega što su imali prilike vidjeti i doživjeti posljednjih trideset godina.

Milena PEROVIĆ

Komentari

FOKUS

BESKONAČNO TRAJANJE SUDSKIH PROCESA: Dok nas smrt ne rastavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Usled beskonačnih istraga i sudskih procesa koji se pokatkad okončaju smrću okrivljenih ili zastarom

 

Objavljeno je ove sedmice – preminuo je Željko Vuković, optuženi za saučesništvo u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaj ubistva književnika Jevrema Brkovića 2006. godine. To je na suđenju zakazanom za ovu sedmicu saopštila njegova advokatica Aleksandra Rogošić.  Sada se čeka od Ministarstva unutrašnjih poslova da po zahtjevu Višeg suda u Podgorici potvrdi ovu informaciju. Ukoliko ona bude tačna proces se obustavlja. U prevodu, nakon skoro 20 godina od ubistva Vojičića i napada na Brkovića, proces će se okončati ne presudom i rasvijetljenim slučajem, već smrću jedinog osumnjičenog. U međuvremenu je preminuo i književnik Jevrem Brković.

Na ovonedjeljnom  ročištu advokatica  Rogošić je saopštila da je od Vukovićeve majke dobila informaciju da je preminuo: “Dobila sam informaciju od majke okrivljenog da je preminuo 1. aprila. Istu informaciju je dobio sud od policije. Do narednog pretresa, sud će tu informaciju da potvrdi, kako bi se postupak obustavio”, kazala je Rogošić.

Puniša Vojičić, stric ubijenog Srđana,  saopštio je da sumnja da je Vuković “ubijen ili sklonjen u inostranstvo”. On je sudu predložio da zatraži ispitivanje da li je tijelo koje se nalazi u grobnici zaista Vukovićevo.  Vojićić smatra da je Vuković bio prijetnja nalogodavcima zločina.

Vijesti su u februaru ove godine objavile  transkript razgovora odbjeglog policajca Ljuba Milovića i šefa kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera o tome “da je jedan podgorički biznismen” organizovao napad na književnika, kada je ubijen  Vojičić. Brković je više puta tvrdio da je motiv napada i likvidacije njegov roman Ljubavnik Duklje, u kojem je pisao o vezama bivše crnogorske vladajuće političke i poslovne klase s organizovanim  kriminalom.

Vuković je uhapšen u oktobru 2019., a suđenje je počelo naredne godine – četrnaest godina nakon ubistva. I istrage koja je tapkala u mjestu. A onda je nastavljeno tapkanje u sudnicama.

Viši sud je Vukovića u novembru 2022.godine proglasio krivim za saizvršilaštvo u pokušaju ubistva i osudio na tri i po godine zatvora. Međutim u aprilu prošle godine Apelacioni sud je  predmet vratio na ponovno suđenje. Vuković je pušten da se brani sa slobode.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMIJA VLASTI: Državna preduzeća – partijsko vlasništvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju

 

Još ne postoji zvaničan podatak o broju preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države Crne Gore ili neke od ovdašnjih 25 opština. Iz Instituta alternativa potrudili su se i napravili svoju listu. Ona, u stvarnosti, ne može biti kraća. Samo duža. Prema njihovim podacima, imamo 55 državnih i 123 lokalna preduzeća sa, makar, 20.515 zapošljenih. Čiji broj u kontinuitetu raste.

Makar neki od donosioca odluka u prebrojanim državnim  preduzećima ne osjećaju se kao dio tog sistema. Odnosno, ne prihvataju pripadajuće obaveze o javnosti rada. Tako su iz pljevaljskog Rudnika uglja (dio sisetama EPCG) odbili da NVO MANS dostave podatke o zapošljavanju i poslovnim aranžanima vezanim za prodaju uglja kompanijama iz Srbije. Poslovna tajna, objasnili su.

„Kada smo tražili kopiju pravilnika o poslovnoj tajni, odgovoreno nam je da ova kompanija nije obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), jer Rudnik nije u vlasništvu države“, objasnili su iz MANS-a novinarima Vijesti. I predočili dokument – odgovor koji su dobili iz Rudnika uglja. Tamo stoji: „U smislu citirane zakonske odredbe (dio Zakona o SPI, primjedba Monitora), a imajući u vidu činjenicu da je Rudnik uglja, kao jednočlano akcionarsko društvo u 100 odsto vlasništvu EPCG, a ne države Crne Gore, smatramo da ne postoji zakonska obaveza Rudnika uglja za postupanje“.

To što je EPCG skoro pa u sto postotnom vlasništvu države – nema veze. Da je važno, valjda bi neko od nadležnih iz izvršne vlasti ili regulatornih i nadzornih agencija reagovao na objavljene tvrdnje. Ovako, stvari su sada postavljene na sledeći način: Rudnik uglja nije državno nego vlasništvo Elektroprivrede, pa se na njega ne odnosi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Pride, pošto im je resorni ministar Saša Mujović to završio, ubuduće će „sva nabavka uglja EPS-a od RUP-a ići na osnovu bilateralne saradnje dvije kompanije“. Tako će se, pojasnili su iz Ministarstva energetike dogovor Mujovića i izvršnog direktora EP Srbije Dušana Živkovića, „izbjegnuti nepotrebni troškovi trećih lica, posrednika u trgovini, smanjiti mogućnost manipulacija i postigli maksimalni benefiti za kompanije“. Možda. Ali će se tako takođe izbjeći i javno oglašavanje prodaje, nadmetanje potencijalnih kupaca koje bi moglo donijeti bolju cijenu prodavcu (iz perspektive Crne Gore to nam je u interesu) i bilo kakva kontrola poslova ugovorenih bilateralnom saradnjom. Čija se tajnost, vrlo je vjerovatno, podrazumijeva.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO VRIJEME, STARI NAČIN: Posao sa malim HE cvjeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici  33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja koju plaćaju građani ubiraju milionske profite. Oni kojima je spriječena gradnja traže od države milionski odštetu. Nacrtom zakona o obnovljivim izvorima predviđaju se brojne olakšice, pa se prekaljeni biznismeni već  organizuju da prigrabe nove subvencije

 

 

Deset firmi koje gazduju sa 22 male hidroelektrane (mHE), od biznisa prodaje struje u prethodnim godinama, pa do kraja prošle godine, prikazalo je dobit od preko 21,5 miliona eura, saopštili su iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP).

Iz ove organizacije podsjećaju da su biznis mHE razvile vlade Demokratske partije socijalista. Do poslova su došli uglavnom bliski vrhu te partije po političkom, rodbinskom, kumovskom-prijateljskom ključu.

Podsticaj za mHe, kao obnovljive izvore energije, plaćaju građani. Prema zvaničnim podacima na terenu imamo 33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja. Biznis šema je obuhvatala dodjelu koncesija za proizvodnju struje iz mHE na period od 27 do 30 godina, a koncesionar dobija pravo na subvencije u prvih 12 godina, koje plaćaju potrošači kroz račune na struju, a dio se izdvaja iz državne kase, naveli su iz ASP.

Male HE uglavnom se nalaze na nerazvijenom sjeveru, gdje mještani godinama ukazuju da su im uništile rijeke. Ilustrativan je primjer Andijevice na čijoj teritoriji se nalazi deset malih HE, devet privatnih i samo jedna opštinska. Godišnje vlasnici mHE sa područja ove opštine od njih zarade oko četiri miliona eura, a budžet Andijevice je 2,5 miliona. No u ovoj opštini su donekle zadovoljni jer su se izborili za procenat od šest odsto koje naplaćuju malim HE za koncesuju na vode. U drugim opštinama taj je procenat svega 0,5 odsto. Koncesije se naplaćuju preko Ministarstva finansija, a 70 odsto pripada lokalnim samoupravama, dok 30 odsto ide u državni budžet. Prema projekcijama mHE će u tri decenije, koliko će biti u privatnom vlasništvu, zaraditi oko 120 miliona eura. Opštini Andijevica će u tom periodu pripasti samo devet miliona eura.

U susjednim Beranama Hidroenergija Montenegro je razgranala posao sa  malim hidroelektranama. ,,Hidroenergija Montenegro, koja gazduje sa osam mHE, a do kraja prošle godine je nagomilala dobiti oko devet miliona eura“, navode iz ASP-a.

Ova kompanija je u vlasništvu Olega Obradovića i Ranka Radovića, kome su vlasništvo ustupili Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, nezvanični vlasnici kompanije Bemaks.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo