HORIZONTI
ODUZIMANJE DJECE NEPODOBNIMA U RUSIJI U OKUPIRANIM DJELOVIMA UKRAJINE: Danak u krvi za protivnike Putinovog režima

Putin je odlučio da se čuveni film Nikite Mihalkova Varljivo sunce masovno reprizira u realnom životu. U izvještaju Istražne komisije Ujedinjenih nacija (UN) za Ukrajinu, navodi se da postoje dokazi o ilegalnom transferu stotina i hiljada ukrajinske dece u Rusiju sa okupiranih teritorija. Ukrajinska vlada tvrdi da ima detaljno dokumentirane podatke za 16.621 ukrajinsko dijete prisilno odvedeno u Rusiju tokom agresije
Varljivo sunce je film koji je ruskog režisera i glumca Nikitu Mihalkova učinio poznatim širom svijeta. Radnja filma je smještena u ljeto 1936. godine – doba zloglasnih Staljinovih čistki u kojima su stradale ili utamničene desetine hiljada oficira Crvene armije na osnovu izmišljenih optužbi za izdaju. Mihalkov u filmu igra komandanta tenkovske divizije Sergeja Kotova koji biva uhapšen od strane tajne policije NKVD (preteča KGB-a) i primoran da potpiše lažno priznanje krivice kako bi spasio svoj život i živote svoje supruge i šestogodišnje ćerke Nađe. Međutim, vlasti porodicu svakako razdvajaju. Kotov ide u zatvor, njegova supruga Maruša odlazi u koncentracioni logor gdje i umire poslije nekoliko godina. Šestogodišnja Nađa se takođe šalje u logor na reedukaciju kao ćerka „narodnog neprijatelja“ što je bila uobičajena praksa boljševičkog režima za „djecu kontrarevolucionara“. Film je nakon premijere 1994. dobio Veliku nagradu (Grand Prix) Kanskog filmskog festivala i Nagradu za najbolji strani film američke filmske akademije za 1995. godinu. Nikita Mihalkov je izjavio da je film urađen jer „boljševizam nije donio sreću našoj zemlji“. Kasnije je Mihalkov postao vatreni pristalica i lični prijatelj novog diktatora Vladimira Putina. Podržao je Putinovu agresiju na Ukrajinu i zagovara tvrdi ruski nacionalizam sa boljševičkim metodama.
Putin je odlučio da se Varljivo sunce masovno reprizira u realnom životu, pogotovo dio u kome se oduzimaju djeca „neprijateljima Rusije“.
Krajem marta svijet je obišla priča o 13-godišnjoj Maši Moskaljevoj iz Jefremova, oko 320km na jugu od Moskve. Maša je u aprilu 2022. godine u školi nacrtala crtež. Na lijevoj strani stoji ukrajinska zastava sa natpisom Slava Ukrajini. Na desnoj strani ruska trobojka i natpis Ne Putinovom ratu!. Sa ruske strane iznad slogana lete rakete prema ukrajinskoj majci i djetetu koji im prkosno stoje na putu. Učitelji su pozvali policiju. Policija je smjesta počela češljati društvene objave Mašinog samohranog oca Alekseja Moskaljeva. Rekla mu je da „loše vaspitava svoje dijete“ i napisala kaznu od 400 eura zbog antiratnih objava na društvenim mrežama. Istovremeno je protiv njega pokrenut krivični postupak „zbog diskreditacije ruskih oružanih snaga“ a on je stavljen u kućni pritvor. Maša je odvedena u dom za nezbrinutu djecu 1. marta a ocu i kćerki je zabranjena sva komunikacija.
Na početnoj veb stranici Mašine škole se nalaze „heroji specijalne vojne operacije“ – desetina portreta onih koji su se borili u Ukrajini. Osim vojnika na stranici škole su postavljene i patriotske parole: Sve za pobjedu, Podržimo naše momke na prvoj liniji fronta!. Direktorka škole Larisa Trofimova je izjavila: „Vjerujemo u sebe i u našu otadžbinu, koja nikada ne može pogriješiti”. Prije tri dana, ruski je sud „nepogrješivo“ osudio Mašinog oca Alekseja na dvije godine zatvora zbog antiratnih objava na društvenim mrežama i oduzeto mu je roditeljsko pravo tako da će Maša za sada nastaviti život u sirotištu. Aleksej (53 god.) je noć prije izricanja presude pobjegao iz kućnog pritvora i o njemu se ništa ne zna. Na upite britanskog BBC-ja glasnogovornik Kremlja Dmitri Peskov je odbio da daje komentar na slučaj ali se požalio na „veoma žalosno ispunjavanje roditeljskih obaveza i obezbjeđivanja životnih uslova za dijete“, misleći na Mašu.
Nisu ni svi u establišmentu oduševljeni sa ovakvom lošom propagandom koju sebi režim čini. Čak je protestvovao i Jevgenij Prigožin, vlasnik Privatne vojne kompanije Vagner (PMC Wagner) koja šalje na front veliki broj oslobođenih kriminalaca iz zatvora i pripadnike ruskih nacionalističkih i neonacističkih organizacija. Prigožin, i sam višestruko osuđivani kriminalac i prijatelj Putina, je rekao da je presuda protiv Alekseja „nepoštena“ i javnim pismom zatražio da regionalnog tužioca da se preispita legalnost presude. Dodao je da se njegova paravojska na frontu „bori sa zlom radi budućnosti naše djece“.
Kako ta borba izgleda vidi se iz nedavnog izvještaja Istražne komisije Ujedinjenih nacija (UN) za Ukrajinu. Saopšteno je da postoje dokazi o ilegalnom transferu stotina i hiljada ukrajinske dece u Rusiju sa okupiranih teritorija. Izveštaj Komisije je kategoričan da je Rusija počinila i druge brojne ratne zločine u Ukrajini – napadi na bolnice, mučenja, silovanja i egzekucije. Takođe UN navodi da su „mučenja široko rasprostranjena i da „prisilne deportacije ukrajinske dece krše međunarodno humanitarno pravo i predstavljaju ratni zločin“. Ukrajinska vlada tvrdi da ima detaljno dokumentirane podatke za 16.621 ukrajinsko dijete prisilno odvedeno u Rusiju tokom agresije. Procjenjuje se da su stvarno brojke nekoliko puta veće.
Na teritorijama koje je Rusija okupirala i anektirala od početka agresije postavljene su nove kvinsliške vlasti a za škole su usvojeni novi nastavni planovi i programi koji izlažu djecu ruskoj nacionalističkoj propagandi i reedukaciji. Mnogima koji ne šalju djecu na nastavu se prijeti oduzimanjem roditeljstva. Znatan broj djece iz nekada okupiranih djelova Harkovske oblasti i Hersonske oblasti je poslat „na bezplatni odmor“ u ruske crnomorske kampove za djecu. Neki roditelji, pogotovo etnički Rusi koji u pojedinim istočnim oblastima Ukrajine čine značajnu manjinu, su dobrovoljno pristali da pošalju djecu na odmor, bilo radi odmora ili želje da ih maknu iz oblasti ratnih dejstava. Onima za koje se posumnjalo u lojalnost novim vlastima, djeca su prisilno oduzimana pod raznim izgovorima.
Britanski Sky News je objavio snimak sigurnosnih kamera iz juna 2022. na kojem pripadnici ruskog FSB-a ulaze u sirotište u Hersonu da traže djecu. Svjesni opasnosti od otmice djece, osoblje je skrivalo djecu prije njihovog dolaska. Otkrivši da je sirotište prazno, agenti FSB-a zaplijenili su dokumente, kompjutere i snimke nadzora iz sirotišta u pokušaju da uđu u trag nestaloj djeci. Ruske vlasti su nakon toga dovele 15 djece da budu smještene u sirotištu. Ona su tokom povlačenja ruske vojske iz grada odvedena sa teritoriju pod kontrolom Kremlja.
Iz UN-a i drugih međunarodnih organizacija posebno ukazuju na sudbinu djece iz lučkog grada Mariupolja koji je tokom gotovo tromjesečne opsade doživio sistematsko razaranje od strane ruske armije i njenih paravojski. Vlasti marionetske tvorevine Donjetska Narodna Republika (DNR) su tvrdile da su „pronalazile puno napuštene djece u podrumima“ pa su zbog toga organizovale njihovu „evakuaciju i zbrinjavanje“ u Ruskoj Federaciji.
Procjenjuje se da je agresor tokom opsade ubio preko 20 hiljada civila pa je za pretpostaviti da je puno djece postalo siročadima koja su zaista trebala biti zbrinuta. Nakon pada grada, veliki broj civila je odveden u takozvane „logore za filtraciju“ i postoje mnogi izvještaju da su onima koji su osumnjičeni za veze sa ukrajinskom vlašću i braniteljima prisilno oduzimana djeca na „revaspitavanje“. Za vrijeme opsade grada koji je pružio žestok otpor, ruska avijacija je 16. marta prošle godine pogodila gradsko dramsko pozorište koje je služilo kao sklonište za djecu i stare/nemoćne osobe. Oko pozorišta je ogromnim slovima vidljivim iz vazduha napisano da su tu sklonjena djeca. Ekipa Associated Pressa (AP) na licu mjesta je snimila ruski napad i kasnija raščišćavanja ruševina. Procjena AP-a na osnovu dostupnih podataka govori da je ubijeno oko 600 osoba, mahom djece, žena i starih. Ruski agresor je pokušao prikriti ovaj zločin tvrdnjama da se radilo o vojnom objektu i da su zapravo ukrajinski vojnici detonirali bombu i napravili masakr kako bi za to optužili rusku armiju.
Međunarodni krivični sud (ICC) je 17. marta ove godine, izdao je naloge za hapšenje predsednika Rusije Vladimira Putina i komesarke ruskog predsjednika za prava djeteta Mariju Lvovu-Belovu zbog deportacija djece, davanja na usvajanje ruskim parovima i njihova ciljana rusifikacija. Prema međunarodnom pravu, uključujući Konvenciju o sprječavanju genocida iz 1948., takva djela predstavljaju genocid ako su učinjena s namjerom da se uništi, u cijelosti ili djelomice, nacija ili etnička grupa.
Ruski zakon je zabranjivao usvajanja djece koja su državljani drugih zemalja od strane ruskih državljana bez saglasnosti matične zemlje djeteta. Međutim, još u maju 2022. godine, prije zvanične aneksije okupuranih područja, Vladimir Putin je potpisao dekret kojim se olakšava davanje ruskog državljanstva ukrajinskoj deci kako bi se omogućilo njihovo trajno usvajanje u ruske porodice. Time je stvorena pravna prepreka eventualnom ponovnom ujedinjenju otete djece sa njihovim ukrajinskim porodicama ili njihovu repatrijaciju.
Ruska vlada je napravila registar ruskih porodica koje mogu usvojiti ukrajinsku djecu. Porodice koje su već usvojile djecu, primaju novčanu isplatu za svako usvojeno ukrajinsko dijete koje dobije rusko državljanstvo.
Rat se nastavlja
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
HORIZONTI
NASILJE NA KOSOVU, OPET: Kurti pomaže uzdrmanom Vučiću

Legalistički posmatrano, premijer Kosova Albin Kurti je vjerovatno u pravu. Država treba osigurati vladavinu zakona i izabranim organima (uz 3 odsto izlaznosti) dati vlast. Međutim, suludo je bilo očekivati da takvo nametanje rješenja može proći bez ozbiljnih problema. Aleksandru Vučiću Kosovo je odličan kec u rukavu za sve probleme kući
Nedavno nasilje na sjeveru Kosova pokazalo je svu krhkost stabilokratije koju je Zapad gradio sve ove godine. Krajem marta postignuti dogovor u Ohridu između Srbije i Kosova uz posredovanje EU je trebao ojačati proces normalizacije u regionu. Ispalo je da obje strane samo čekaju tren neopreza i zauzetosti Zapada da urade po svome.
Srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću Kosovo je odličan kec u rukavu za sve probleme kući. Prošli petak u Beogradu je organizovan veliki miting podrške kao odgovor na kontinuirane masovne proteste nezadovoljnih građana nakon dva masovna ubistva u Beogradu i Mladenovcu. Iako najavljivan od strane vlasti kao „najveći skup koji je Srbija ikada videla“ entuzijazma nije bilo. Ogroman broj građana je organizovano dovučen iz unutrašnjosti Srbije i sjevera Kosova pod pritiscima i prijetnjama šefova državnih firmi i institucija ili primamljen novcem. U Beogradu ih je dočekala jaka kiša koju nisu mogli ni patrijaršijska litija ni moleban otjerati. Dan nakon toga, u subotu, opozicija je opet organizovala svoj protest protiv nasilja i kontinuiranog duhovnog zagađenja Srbije od strane režimskih medija. Iako je kiša jednako jako padala kao u petak, okupio se veliki broj građana, ovaj put svojom voljom i sa energijom željnom slobode.
Istovremeno kosovske vlasti su iskoristile masovni odlazak Srba sa sjevera zemlje na Vučićev miting (i sendviče) i zauzele zgrade opština u Zvečanu, Leposaviću i Zubinom Potoku kako bi instalirali nove uprave nakon nedavnih lokalnih izbora na koje, po nalogu Beograda, većinski Srbi nisu izašli. Legalistički posmatrano, premijer Kosova Albin Kurti je vjerovatno pravu. Država treba osigurati vladavinu prava i zakona i izabranim organima (uz 3 odsto izlaznosti) dati vlast. Međutim, suludo je bilo očekivati da takvo nametanje rješenja može proći bez ozbiljnih problema. Tri dana kasnije je došlo na najteže provale nasilja. Srpski demostranti su opkolili zgradu opštine u Zvečanu koju su držali kosovski policajci koji nisu htjeli otići. KFOR je krenuo u intervenciju i došlo je do razmjene suzavca, šok bombi, kamenica i svega ostalog u takvim situacijama. Povrijeđeno je 30-ak pripadnika KFOR-a iz italijanskog i mađarskog kontigenta i oko 50-ak srpskih demonstranata od kojih dvoje kritično po život. Napadnuti su i novinari kosovskih medija, čija vozila i oprema su stradali. Među demonstrantima je bio i nemali broj dobro treniranih i maskiranih pripadnika srpskih službi i narko kartela koji de fakto upravljaju sjeverom Kosova. Povrijeđeni talijanski vojnici su ranije bili raspoređeni u oko Manastira Dečani gdje su dugo godina štitili srpske monahe od napada albanskih ekstremista i kriminalaca. NATO je objavio da iz operativne rezerve šalje dodatnih 700 vojnika zbog loše situacije.
Američke diplomate su zatečene potezom kosovske vlade i označile su Kurtija „kreatorom haosa“. Ambasador Džef Hovenijer je Kurtijev potez nazvao „bespotrebnom krizom“ na koji su oštro reagovali tražeći povlačenje policije. Isto je tražio i specijalni izaslanik za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar. Državni sekretar Entoni Blinkeni je u ime američke vlade „oštro osudio akcije Vlade Kosova koja je dovela do eskalacije tenzija na sjeveru i povećanja nestabilnosti“ i pozvao Kurtija da „odmah obustavi nasilne akcije i refokusira se na dijalog uz posredovanje EU“.
Kurti je odlučio da se ogluši o pozive najvažnijeg saveznika bez kojeg Kosovo ne bi postojalo kao država. Blinkenovu izjavu i poziv na deeskalaciju je nazvao „ne samo nepoštenom, pogrešnom i uvredljivom, već i naivnom“ dok je Eskobaru odgovorio da ne mogu imati online Zoom gradonačelnike na sjeveru te da demokratska zemlja ne može ustuknuti pred „fašističkim paramilitarnim formacijama“.
Opozicioni novinar (i bivši poslanik PDK – partije Hašima Tačija) Berat Bužala je prije tri dana tvitovao da su mediji upozoravali Vladu da može okrenuti Zapad protiv Kosova ali da je Vlada „odbacila naša upozorenja i optužila nas za širenje laži i panike“. Bužala nastavlja: „Sada nas ti isti optužuju da se radujemo posljedicama“. I napominje kako u svojih 50 godina „nije vidio toliko antizapadnih osjećanja u zemlji zahvaljujući Kurtiju“.
Reakcije su brzo stigle. Komandant Evropske komande američkih snaga general Kavoli je otkazao kosovsko učešće na zajedničkim vojnim vježbama Defender Europe 23. State Department (SD) je otkazao sve posjete kosovskih zvaničnika uz prestanak lobiranja za dalje diplomatska priznanja Kosova.
Kurtijeve igre su odlično došle Vučiću da, kao i njegov prijatelj Milo Đukanović, opet zaigra na kartu ugroženosti države i, po ko zna koji put, podigne borbenu gotovost vojske „na najveći stepen“. Osim obilaska jedinica i poruka da „Srbija neće sedeti skrštenih ruku“, Vučić je upriličio i sastanke sa ambasadorima Kvinte, Rusije i Kine, kojima je teatralno predao „važne dokaze o situaciji na Kosovu i Metohiji“. Opoziciju je nazvao „lešinarima i hijenama“ koji protestuju u trenutku kada se brani zemlja.
Oglasio se i ruski vanjski ministar Sergej Lavrov nazvavši situaciju na Kosovu alarmantnom i da se može desiti „velika eksplozija u cetru Evrope“ – nešto što bi sigurno obradovalo Moskvu. Interesantno je da je dva dana prije početka dešavanja na sjeveru Kosova u Moskvi održana 11. Međunarodna bezbjedonosna konferencija. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je bio počasni gost konferencije a iz Srbije su došli šef srpske obavještajne službe (BIA) Aleksandar Vulin i vanjski ministar Ivica Dačić.
Brigama „za stradalni srpski narod na Kosmetu“ su se pridružili i prosrpski političari u Crnoj Gori. Milan Knežević. Nosilac liste Za budućnost Crne Gore je bio jedan od govornika Vučićevog mitinga u Beogradu gdje je izrazio ljubav prema „Srbiji na čelu sa Aleksandrom Vučićem koji je najviše pomogao srpskom narodu u Crnoj Gori“. Ovakvo ponašanje Kneževića bi možda bilo i razumljivo da se tokom ovih godina nije profilirao kao veliki borac protiv organizovanog kriminala i privatne države Vučićevog uzora Mila Đukanovića. Knežević je nekoliko puta hapšen i zatvaran mimo zakona i ustava dok mu je Đukanovićev režim sudio za navodnu organizaciju državnog udara u režiji Moskve. Vučićev režim je pružio ključnu podršku u krivotvorenju dokaza specijalnog tužioca Milivoja Katnića u procesu protiv Kneževića, Andrije Mandića i drugih i pritiskao utamničene srpske državljane da potpišu (lažna) priznanja da su spremali nasilno zauzimanje Skupštine samo golim šakama. Knežević nije objasnio kako mu je neprihvatljiva Đukanovićeva privatna država ali jeste Vučićeva po istom modelu. Do sada Mandić, Knežević, drugi prosrpski političari, ali ni episkopi Srpske crkve (SPC), nisu riječ rekli, a kamoli osudili teror i zastrašivanje nad „stradalnim srpskim narodom na Kosmetu“ koji na sjeveru sprovode srpske tajne službe i narko karteli čiji je politički predstavnik Srpska lista. Srpskoj listi i Beogradu sa preko 99 odsto srpskih glasova mogu pozavidjeti i Moskva i Sjeverna Koreja.
Evropski parlament je u rezoluciji od 10. maja ove godine izrazio zabrinutost „zbog djelovanja kriminalnih bandi“ na sjeveru „koje su bliske vladajućem (Vučićevom) SNS-u“.
Elem, Knežević je, uglavnom nevoljnom i pokislom skupu u Beogradu, obećao da će prva odluka Vlade i njega kao premijera biti „povlačenje sramnog priznanja tzv. države Kosovo“.
Jedan od problema koji Zapad ima sa Kurtijem je taj što se, za razliku od ostalih balkanskih bivših i sadašnjih lidera, Kurtiju ne može naći nikakva korupcija niti prljavština na osnovu koje se može pritiskati, kao ranije sa liderima OVK. Kurti je ljevičar ali i nacionalista sa traumatičnim iskustvom pravosudnog progona i srbijanskih kazamata samo zbog svojih političkih uvjerenja.
Prije dva dana Kurti se ipak pojavio na GLOBSEC forumu u Bratislavi i probao pojasniti svoj stav uz napomenu da želi poštovati prava srpske manjine i Ohridski dogovor koji mu je donio „de fakto priznanje“ Srbije. „Propatio sam puno u životu i ne želim da drugi isto pate, znam šta znači ne biti zastupljen i bez prava glasa, i stoga želim odnos sa srpskom zajednicom, i da oni imaju sva prava“ kazao je. Švajcarski Novi ciriški list (NZZ) mu u nedavnom redakcijskom komentaru upravo to i zamjera – nemogućnost/neznanje da dopre do običnih Srba na sjeveru.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
HORIZONTI
POSLIJE DRAŽE MIHAILOVIĆA U SRBIJI REHABILITOVAN I NIKOLA KALABIĆ: Nove straže i patrole

Četnički komandant i ratni zločinac pravosnažno je rehabilitiovan. Presuda Apelacionog suda u Beogradu, osim protesta SUBNOR-a koji ju je nazvao sramotom srpskog pravosuđa, prošla je tiho. Prema postojećoj dokumentaciji, brojni su i masovni zločini Nikole Kalabića i njegove garde po okupiranoj Srbiji
Apelacioni sud u Beogradu je 19. maja ove godine potvrdio ranije rješenje Višeg suda u Valjevu o rehabilitaciji Nikole Kalabića, nekadašnjeg komandanta Gorske garde Jugoslovenske vojske u otadžbini (JVuO). Zahtjev je 2012. godine podnijela Kalabićeva unuka Vesna Kalabić. Valjevski sud je „pravilno utvrdio da Kalabić nije sarađivao sa okupatorom i da je neosporno utvrđeno da ne postoji nijedan pisani dokument u kome se reguliše saradnja Kalabića sa nemačkom vojnom silom“ saopštio je Apelacioni sud. Sud je priznao postojanje „Sporazum o obustavi neprijateljstava i zajedničkoj borbi protiv komunista u 13 srezova Šumadije i Pomoravlja“, ali ga njemačka vojska odlukom od 25. decembra 1943. godine nije produžila „jer su ga četničke jedinice učestalo kršile“. Razgovori sa Njemcima o naoružavanju četnika za borbu protiv partizana pola godine kasnije i zajednička fotografija su „često osporavani u pogledu autentičnosti“ pa se Kalabićevi „taktički potezi ne mogu dovesti u pitanje generalno opredeljenje Jugoslovenske vojske u otadžbini, odnosno četničkog pokreta i Kalabića“ zaključio je Apelacioni. Time je ovaj četnički komandant i ratni zločinac pravosnažno rehabilitovan. Njegov komandant Dragoljub Draža Mihailović je dobio rehabilitaciju još 2015. Kalabićeva presuda je, osim protesta SUBNOR-a koji ju je nazvao sramotom srpskog pravosuđa, prošla tiho u moru političkog vrenja nakon ubistva djece u beogradskoj školi i ubistava u Mladenovcu.
Prema postojećoj dokumentaciji, brojni su i masovni zločini Kalabića i njegove garde po okupiranoj Srbiji.
Nikola Kalabić je sin zloglasnog oficira Milana Kalabića koji se „proslavio“ terorom nad protivnicima aneksije Crne Gore kao komandant žandarmerije u Nikšiću. Najpoznatiji slučaj je sadističko mučenje do smrti višestruko odlikovanog crnogorskog kraljevskog oficira Šćepana Mijuškovića i njegovog rođaka Stevana Mijuškovića 1924. godine. Njihova unakažena tijela Kalabić je bacio u jamu u namjeri da zataška zločin ali su pronađena nakon 72 dana. Konačno je osuđen 1930. na 18 godina ali je nakon nepune dvije godine pomilovan i kasnije je ušao u politiku. Likvidiran je od strane Njemaca za vrijeme okupacije.
Nikola se u ljeto 1941. godine pridružio Dražinim četnicima na Ravnoj gori i postao komandant 26. čete Gorske kraljeve garde. Krenuo je očevim sadističkim stopama izgovarajući se Dražinom naredbom za čišćenje Srbije od komunista. Sredinom 1943. godine bliski Dražin saradnik Lazar Trklja, obavještava Mihailovića da Kalabić koristi ratno stanje pod firmom borbe protiv komunista da „ubija naše najbolje i najnacionalnije ljude… nagon mladog Kalabića za ubijanjem porodična je osobina njegove familije i može nam samo naštetiti“. U novembru 1943. član Kalabićevog štaba se žali Draži u izvještaju da pijane Kalabićeve trupe pale kuće, da „50 odsto ljudi koje su poklali su nevine žrtve“ iako „podnose izveštaj da su krivci“. Kalabićeva vojska „zalazi po selima i kolje onaj nevini narod, i podnose izveštaj kako su u borbi naneli gubitke partizanima“. Kaže da se obični narod „više boji četnika nego Nemaca, Bugara i Arnauta“ jer za razliku od njih Kalabić toliko bije ljude da na kraju izdahnu od batinjanja. Navodi se „jedan od mnogih slučajeva“ gdje je „Kalabić lično prebio je u selu Ljubičevac tri (nevina) čoveka i jednu devojku koji su posle četiri dana pomrli… Znam da će Vam podneti izveštaj da su – ustvari krivi“. Kao posljedica takvog sadizma „narod psuje majku Kralju, Vama — Draži i svima redom, …ovakav rad Kalabića, veća je propaganda za partizane, nego što je i oni sami imaju“. Iz samih depeša Kalabića vidi se da on umjesto strijeljanja preferira „klanje“ svih koje smatra neprijateljima.
Najgori pokolj Kalabićeva garda je izvršila noći 20/21 decembra 1943. u selu Vranić nadomak Beograda. Četnici su upali u 14 kuća čiji pojedini stanovnici su sumnjičeni za održavanje veza sa partizanima. U krvavom orgijanju te noći je ubijeno 67 seljana i jedan četnik – Boško Joksić, koji je odbio da digne ruku na civile i djecu. Zaklano je 15 djece mlađe od 17 godina, među njima i jednogodišnji Ljubomir Pantić i petomjesečna Katarina Ilić. Ubijen je i solunski borac i nosilac Albanske spomenice iz Prvog svjetskog rata Joksim Pantić od 87 godina. Ubijeno je 35 žena od kojih su neke prije toga grupno silovane pred čitavim porodicama. Tri osobe su preživjele jer su dželati mislili da su ih ubili. Među njima je bila i teško ranjena osmogodišnja Darinka Ilić.
Kalabić je sa okupatorom imao promjenljiv odnos, shodno situaciji na terenu. U ratnom dnevniku njemačke komande od 1. juna 1943. stoji da je „pokušaj Kalabića, jednog od vođa pokreta Draže Mihailovića, da nam se približi, odbijen, a njegovi ljudi uhapšeni“ zbog nepovjerenja u četnike. Već 27. novembra Jevrem Simić i Nikola Kalabić potpisuju ugovor sa Vermahtom o saradnji i zajedničkoj borbi protiv partizana nakon čega Kalabić zabranjuje sve akcije protiv Njemaca pod prijetnjom smrti. Slijede surove akcije „čišćenja terena“. U januaru 1944. godine četnici učestvuju zajedno sa Bugarima i njemačkim oklopnim jedinicama u protjerivanju partizana iz Ivanjice, o čemu obavještava Dražu. U martu 1944. dolazi do novog nesporazuma sa Njemcima koji opet pokušavaju uhvatiti Kalabića ali usljed partizanskog proboja u Srbiju opet dolazi do saradnje i 24. aprila Kalabić šalje naredbu da se svi partizanski simpatizeri „kolju“. Kalabić se kasnije sa Njemcima preko Sandžaka povlači u Bosnu gdje Njemci nastavljaju da ga naoružavaju do kraja. Jugoslovenske vlasti u tajnoj operaciji hvataju Kalabića 5. decembra 1945. a kasnije objavljuju informaciju da je Kalabić izrazio želju da sarađuje u hvatanju đenerala Draže u zamjenu za imunitet. Komunisti pristaju, pa je Kalabić, prema tom narativu, preko svojih veza namamio Mihajlovića u klopku u martu 1946. Jedan dio istoričara i nacionalističke javnosti su odbacili te izvještaje kao propagandu i falsifikatima da bi se ocrnili lideri četničkog pokreta. Međutim, istoričari Kosta Nikolić i Bojan Dimitrijević negiraju revizioniste pozivajući se na „dokumentaciju Bezbedonosno informativne agencije (BIA) … da je verzija po kojoj je general Mihailović zarobljen uz pomoć Nikole Kalabića verodostojna“.
Sam datum, način smrti i mjesto pokopa Kalabića ne postoje u zvaničnim arhivama. Najvjerovatnija verzija je da je „diskretno likvidiran“ nakon hvatanja Draže, mada postoje i verzije da je dugo živio poslije rata pod tuđim identitetom, bilo u zemlji ili vani.
U Crnoj Gori do sada nije bilo komentara na rehabilitaciju Kalabića ni od političkih partija ni djelova Srpske crkve (SPC) koji baštine četničku ideologiju. Međutim, krajem aprila lokalna vlast u Nikšiću, čiji gradonačelnik Marko Kovačević je otvoreni simpatizer Ravnogoraca, je najavila da će jedna ulica dobiti ime po jednom drugom četniku – Blagoju Jovoviću. On je bio pripadnik JVuO i kasnije je emigrirao u Argentinu. Tamo je navodno 1957. organizovao atentat na ustaškog vođu Anta Pavelića i pogodio ga je sa dva metka. Nesporno je da je atentat izvršen i da je kasnije Pavelić pobjegao u Španiju gdje je krajem 1959. umro od posljedica ranjavanja. Svoju ulogu atentatora Blagoje je prvi put obznanio prilikom „poslednje posete svom rodnom gradu Danilovgradu i manastiru Ostrog, 1998,“ po riječima njegove kćerke Karine Jovović. Tada se susreo sa mitropolitom Amfilohijem „koji ga je i posavetovao da o tome i javno progovori. Eto, tada smo i mi saznali za njegov herojski čin i bili smo ponosni što je to uradio naš otac“. Kasnije je objavljenja i knjiga Dva metka za Pavelića na osnovu ispovijesti Jovovića.
Osim Jovovića i njegove četničke saradnice Mileve Gaćeše Pićan iz Argentine, ne postoji nijedan dokaza koji bi potkrijepio priču o atentatu. Jedino je nesporno da je Jovović bio četnik i da je živio u Argentini iza rata. Crnogorski istoričar Novak Adžić i profesorica dr Dubravka Stojanović sa Beogradskog univerziteta smatraju svjedočenje Jovovića jako upitnim u nedostatku drugih dokaza. Kćerka Pavelića, Višnja Pavelić je u intervjuu pred kraj života izjavila da iza atentata nisu bile jugoslovenske vlasti ni Srbi i kako smatra da su pokušaj ubistva njenog oca orkestrirali njegovi sunarodnici koji su željeli preuzeti kontrolu nad hrvatskom dijasporom.
Ulica u Zemunu nosi ime Jovovića od 2020, a ulice srbijanskih, hrvatskih i bosansko-hercegovačkih gradova već odavno „krase“ imena četničkih i ustaških zločinaca kao posljedica istorijskog revizionizma.
Beogradski Apelacioni sud je nedavnom presudom naveo da nalazi poslijeratne Državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača o zločinima Kalabića „ne zadovoljavaju formalnu proceduru,… jer nije prethodio postupak u kom su izvođeni dokazi uz prisustvo optuženog i branioca“. Stoga je „iz navedenih razloga, prvostepeni sud pravilno zaključio da su navedene odluke Državne komisije bile motivisane političkim i ideološkim razlozima“ kaže Apelacioni sud. Koliko su Apelacioni sud vodili „politički i ideološki razlozi“ ostaje da ispita neka nova generacija u Srbiji.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
HORIZONTI
EUROPOL, SKY I MI: Advokati u odbrani „državnih poslova

SKY, EncroChat i druge kodirane aplikacije su svojevremeno doživjele astronomsku popularnost među kriminalcima zbog navodne sigurnosti komunikacija. Kompanija koja je razvila SKY ECC je ponudila nagradu od 5 miliona dolara onome ko uspije razbiti njenu enkripciju. Međutim, u martu 2021., šefovi policija u nekoliko zemalja Zapadne Evrope su radosno objavili pad SKY-ja. Posljedice vidimo i kod kuće
Prije devet dana mediji su zabilježili neobičan, i do tada nezabilježen, protest nekoliko desetina advokata ispred Višeg suda u Podgorici. Oni su se okupili u znak protesta zbog odluka sudova vezanih za optužnice i pritvore koji se zasnivaju na famoznoj SKY ECC komunikaciji čije transkripte je crnogorskim vlastima dostavio Europol nakon što su evropske policije i američki FBI razbili njenu enkripciju. SKY, EncroChat i druge kodirane aplikacije su svojevremeno doživjele astronomsku popularnost među kriminalcima zbog navodne sigurnosti komunikacija. Kompanija koja je razvila SKY ECC je ponudila nagradu od 5 miliona dolara onome ko uspije razbiti njenu enkripciju. Međutim, u martu 2021. godine, šefovi policija u nekoliko zemalja Zapadne Evrope su radosno objavili pad SKY-ja. Osnivač kompanije je optužen u Sjedinjenim Američkim Državama za reketiranje i za omogućavanje „transnacionalnog uvoza i distribucije narkotika prodajom i servisiranjem šifrovanih komunikacionih uređaja“.
Na protestu advokata, predsjednik Advokatske komore Crne Gore Zdravko Begović je istakao da su oni „apsolutno nezadovoljni činjenicom da se već duži vremenski period takozvana SKY komunikacija“ od strane sudova „doživljava kao jedna vrsta dokaza“. Na osnovu toga se advokatski branjenici „već duže vremena nalaze u pritvoru“. Begović i okupljeni su „apsolutno uvjereni da takvi, nazovimo dokazi, ne mogu biti primjenjeni na osnovu našeg zakona“.
Drugi razlog okupljanja je i uzastopno odbijanje jemstva jer već „duži vremenski period“ se ne prihvataju advokatski prijedlozi za jemstvo, kaže Begović. Advokat Nikola Martinović je rekao da „svaki predmet za koji je neko od političara zainteresovan, ovaj sud ne dozvoljava jemstvo“ te da se „nude jemstva koja su po veličini, odnosno po kvalitetu mnogo veća nego jemstva koja se nude i prihvataju u Zapadnoj Evropi ili Americi i da ljudi i dalje ostaju i pritvoru“. Martinović je napomenuo da je skup „dijagnoza crnogorskog pravosuđa“. Osim toga, advokati su se žalili da transkripti prvo završe u medijima „čime se stvara pritisak javnosti na rad sudova“.
Skupu je bio prisutan znatan broj advokata promotera miloističke DPS Crne Gore od kojih neki brane utamničene policajce i heroje bivšeg režima koji se sumnjiče za najteža krivična djela – od fizičkog mučenja protivnika, veletrgovine narkoticima i kupovine glasova za račun odlazećeg šefa režima. U razgovoru za Monitor par advokata, koji su željeli ostati anonimni, su rekli da su im određene strukture nudile veliki novac da se pojave na protestu što su oni odbili. U posljednjih 30 godina nije bilo javnih protesta ni advokata ni pravnika na javna kršenja Ustava kada su hapšeni opozicioni poslanici bez skidanja imuniteta i „stavljani u zatvor zbog procesnih radnji“. Raniji sastav Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) kojim je rukovodio DPS-ov Milivoje Katnić se obilato koristio „dokazima“ protiv protivnika režima koji su nastali iznuđivanjem „priznanja“ kroz torturu i ucjene, nezakonita prisluškivanja (slučaj nekadašnjeg budvanskog gradonačelnika Dragana Krapovića) da bi onda ekspesno bili servirani u miloističkim medijima i time se stvarao dodatni „pritisak javnosti na rad sudova“. Protesti advokata su i tada izostali.
Uz nedavni protest je objavljeno je i saopštenje „advokata koji postupaju pred Višim sudom u Podgorici i SDT-om u predmetima u kojima se kao dokaz koristi materijal sa SKY ECC aplikacije“. Oni podvlače da je to „materijal operativnog karaktera“ shodno Ugovoru o strateškoj saradnji između CG i Europola, gdje je u propratnom aktu „izričito navedeno da se isti ne može koristiti u postupcima prema sudu ni u kojoj formi“. Dalje se pitaju „kako su, na osnovu čega,… za koja lica i krivična djela… koje postupke… izuzete komunikacije korisnika SKY aplikacije“ jer vjeruju da u tim radnjama „nijesu učetvovali crnogorski državni organi“ da „CG nije bila dio tog istražnog tima“, i najvažnije, da te radnje „ne prepoznaje naše procesno zakonodavstvo“. Na kraju se saopštenjem izražava zgražavanje prema „zaista navjerovatnoj tezi… da mi u međunarodnoj pravnoj saradnji ne možemo sumnjati ni preispitivati zakonitost radnji koje je preduzela strana država“ u ovom slučaju Francuska, Belgija i Holandija. Za vrijeme Milivoja Katnića bila je standardna praksa da se sumnja u dokaze do kojih bi došle zapadne države protiv čelnih ljudi DPS režima. Katnić je izjavljivao da bi američki istražitelji u Aferi Telekom trebali od njega učiti kako ne bi neopravdano optuživali članove crnogorske Prve familije koji su označeni nosiocima tog koruptivnog posla. Šef režima je na televiziji te dokaze nazvao „glupostima“ kojima se treba „smijati“.
Kako bi tek išla istraga da je „CG bila dio istražnog tima“, na šta je ukazalo advokatsko saopštenje, sa EU zemljama, nedavno je opisao američki časopis NewYorker u tekstu o kodiranim aplikacijama i njihovoj popularnosti među crnogorskim kriminalcima. NewYorker navodi da je „Europol crnogorskim tužiocima poslao prvi od mnogih obavještajnih paketa u kojima su detaljno opisani veliki zločini i korupcija u koje su umiješani najviši zvaničnici u državnim institucijama“. Sadržaj paketa bio je tajan, ali je, po navodima američkog lista, najmanje jedan izvor, „zabrinut da bi obavještajne podatke mogli zakopati korumpirani tužioci“ poslao novinarima. Strah je bio opravdan. „Specijalni tužilac Saša Čađenović (desna ruka Milivoja Katnića) je uhapšen prošlog decembra jer nije reagovao na obavještajne pakete Europola“.
Argumentaciju anti-SKY advokata, odbacilo je Ministarstvo pravde i SDT pozivajući se na institut međunarodne pravne pomoći i da se te kodirane aplikacije koriste i u sudskim postupcima u Zapadnoj Evropi kao valjani dokazi. SDT precizira da su navodi SKY transkripata potvrđeni mnogim drugim propratnim dokazima – pronađenom drogom, oružjem, audio i vizuelnim snimcima… U optužnici SDT-a protiv bivše šefice crnogorskog pravosuđa Vesne Medenice ( bliske prijateljice odlazećeg šefa države po njegovom priznanju) navodi se da je „komunikacija sa SKY ECC aplikacije sa kripto zaštitom i naredbe nadležnog pravosudnog organa Republike Francuske, po osnovu kojih je komunikacija SKY izuzeta, dostavljena po zamolnicama SDT-a, od strane Apelacionog suda u Parizu, na CD-ovima, koji su sastavni dio spisa predmeta“. Oni koji podržavaju korišćenje SKY komunikacije u dokaznom postupku, potenciraju javni interes i ukazuju da su zahvaljujući njoj razbijene mnoge organizovane kriminalne grupe diljem evropskog kontinenta. Argumenti protivnika SKY dokaza su isključivo proceduralne prirode kojima pokušavaju obesmisliti vidljive dokaze jezivih slika mučenja i prebijanja protivnika, organizacije pošiljki velikih količina droge kojima je prethodni režim finansirao namještanja izbora i kampanje protiv opozicije uz strahovito privatno bogaćenje glavnih aktera takvog „državnog posla“. Ako su neki policajci na kripto računima imali na desetine miliona eura, koje nisu mogli zaraditi od policjske plate, čudno je čuđenje pojedinih advokata da sudovi odbijaju milionske sume za jemstva njihovih branjenika. Takvim osumnjičenma desetak miliona eura jemstva ne predstavlja ništa.
U slučajevima EncroChat-a i SKY ECC-a, istražni organi Beneluksa i Francuske su vodili zajedničku istragu na svojim teritorijama i pribavili tzv. „uzgredne“ dokaze, odnosno „slučajne nalaze“ koji ukazuju na kriminalne aktivnosti u drugim zemljama i od strane državljana, u ovom slučaju, Srbije i Crne Gore. Crna Gora, za razliku od Srbije, u svome Zakonu o krivičnom postupku (ZKP) predviđa tzv. „slučajni nalaz” (član 157, stav 3) kada treće lice razgovara sa osobom koja je pod tajnim mjerama nazdora i onda se upeca i postane predmet istrage.
U domaćem pravosuđu ovakvi problemi prisluškivanja su rješavani ekspresno za vrijeme Medenice, samo ako su se znali pravi ljudi koji bi sredili mjere tajnog nadzora (MTN). Prema navodima optužnice SDT-a koja obuhvaća i Miloša Medenicu, sina nekada svemoćne majke pravosuđa stoji da je „u chat grupi NFS33A:3, u kojoj su članovi bili Raičević Nikola, okrivljeni Medenica Miloš…“, dana 04. 02. 2020. Raičević poslao poruku sadržine „na mjere sam godina mu dana bio”. Istog dana je Medenica poslao poruku „završiću ja da te maknu sa mjera brate, ako ti tel. prisluškuju to majka sve odobrava, ne mogu bez njenog odobrenja nikog da prisluškuju”.
Na žalost kriminalaca i njihovih branilaca, ovakve stvari nije bilo moguće „završiti“ kod Europola.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
-
INTERVJU2 sedmice
DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu
-
HORIZONTI4 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
INTERVJU2 sedmice
DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije
-
Izdvojeno2 sedmice
BEZ VOLJE ZA OBRAČUN SA FALSIFIKATORIMA: Lažnim diplomama do državnog posla
-
INTERVJU3 sedmice
MILOŠ BEŠIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Ništa neće biti kao prije
-
Izdvojeno4 sedmice
SDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
DRUŠTVO2 sedmice
IZBOR DIREKTORA UPRAVE PRIHODA I CARINA NA UPRAVNOM SUDU: Sporan „namješteni“ konkurs
-
FOKUS4 sedmice
POLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti