Nakon ulaska u Crnu Goru, Zinčuk je na  svom kanalu  crnogorsku graničnu policiju nazivao nesposobnom jer ga nije zaustavila, iako se nalazi pod sankcijama EU. On je morao znati da će njegove medijske aktivnosti biti pod lupom crnogorskih organa. Očigledno je želio javno doživjeti neuspjeh. To nije jedini Zinčukov neuspjeh. Krajem septembra, zaposleni Zinčukovog kanala deportovani su iz Češke. Može se pretpostaviti: želio je pokazati da se njegova mreža u Evropi prati i ne može koristiti za tajne operacije

Devetog oktobra, ruski propagandista Mihail Zinčuk, njegova supruga i troje zaposlenika deportovani su iz Crne Gore, u koju su stigli samo dva dana ranije. Zinčuk vodi nekoliko medijskih projekata, uključujući svoj glavni Telegram kanal Rybar sa gotovo 1,4 miliona pretplatnika (Telegram kanali nisu široko rasprostranjeni u Crnoj Gori, ali su izuzetno popularni u Rusiji). Uprkos svom ukrajinskom prezimenu, Zinčuk je jedan od najuticajnijih profesionalnih huškača na rat, koji poziva na vođenje rata sve do uništenja nezavisne ukrajinske države. Smatra se da je on zadužen za širenje poruka koje odražavaju stvarne stavove „jastrebova“  iz najužeg kruga ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Jedno pitanje ostaje bez odgovora: Zašto je Zinčuk odlučio da dođe u Crnu Goru? Objasnio je da je namjeravao snimiti dokumentarni film o ekonomskim i društvenim poteškoćama s kojima bi se, prema njegovom mišljenju, Crna Gora mogla suočiti nakon pristupanja EU. To objašnjenje je u suprotnosti s njegovim ponašanjem. Ubrzo nakon ulaska u Crnu Goru, na svom kanalu je objavio post u kojem je vrijeđao crnogorsku graničnu policiju, nazivajući je nesposobnom jer ga nije zaustavila, iako se on nalazi pod sankcijama EU. Takva izjava djeluje krajnje glupo, jer je Zinčuk morao znati da će njegove medijske aktivnosti biti pod lupom crnogorskih organa za provođenje zakona. Umjesto da se što duže pretvara da je običan turista, on je počeo ismijavati državnu instituciju od koje zavisi njegov boravak u zemlji.

Očigledno Zinčuk je želio javno doživjeti neuspjeh. To nije bio jedini Zinčukov neuspjeh posljednjih sedmica. Krajem septembra, zaposlenici Zinčukovog kanala deportovani su iz Češke nakon što su previše otvoreno razgovarali s lokalnim novinarom. Ono što je djelovalo kao naivna greška, sada se može sagledati u drugačijem svjetlu.

Može se pretpostaviti: Zinčuk je želio pokazati da se njegova mreža u Evropi pomno prati i da se ne može koristiti za tajne operacije. Njega i njegove saradnike lako je identifikovati i razotkriti. Izvještava se da je, nakon izbornog poraza bivšeg mađarskog premijera Viktora Orbána, došlo do radikalne promjene u pristupu ciljevima i sredstvima tajnih aktivnosti u Evropi. Podrška proruskim političkim snagama ocijenjena je neefikasnom. Odlučeno je da se značajniji uticaj na javno mnjenje može postići društvenom destabilizacijom putem akcija političkih radikala i sabotaža. Zinčuk je možda želio izbjeći učešće članova svoje mreže za dezinformisanje u Evropi u realizaciji takvih planova. A izgledi za njihovo provođenje postali su izraženiji posljednjih sedmica, jer  Putin očigledno vjeruje da je blizu postizanja dogovora sa SAD-om koji bi mu dao odriješene ruke za podrivanje EU. U jednom od svojih nedavnih govora otkrio je da očekuje raspad EU u bliskoj budućnosti, ali je uvjeravao da neće učiniti ništa kako bi ubrzao taj proces. Na osnovu iskustva s dugotrajnom Putinovom vladavinom, može se sa sigurnošću pretpostaviti da, ako on javno tvrdi da neće djelovati, zapravo je već odlučio pojačati svoje aktivnosti.

Vladimir Putin pravi istu grešku u svojoj percepciji američkog predsjednika Donalda Trumpa kakvu je napravio i u odnosu na njegove prethodnike, Baracka Obamu i Joea Bidena. Smatrao je da Obamina mlaka reakcija na aneksiju Krima i izazivanje vojnog sukoba u Donbasu dokazuju da SAD nemaju  namjeru ni resurse da ometaju Rusiju. Ispostavilo se da je Obamina administracija zapravo željela da se Kremlj zaglavi u sukobu u Ukrajini kako bi se narušila ekonomska saradnja između Rusije i Njemačke (te EU u cjelini). Putin je vjerovao da Bidenova administracija neće uvesti ozbiljne sankcije Rusiji niti pružiti značajnu vojnu pomoć Ukrajini. I ponovo je pogriješio. Sada Kremlj želi ukidanje američkih sankcija. Putin očekuje da će to učiniti Trump, jer ga smatra potencijalnim saveznikom u sukobu s EU.

Odnosi između Evropske komisije i aktuelne američke administracije nisu nimalo srdačni. Ipak, američki predsjednik ne želi uništiti EU. On je želi kontrolisati i od nje iznuditi ekonomske ustupke. Putin, kao i mnogi koji su odrasli u SSSR-u, ne vjeruje da se politički sistemi zapadnih zemalja temelje na utvrđenim procedurama i formalnim pravilima. Za razliku od Rusije, njihovim vladama nije potrebna vanjska ekspanzija da bi osigurale legitimitet vlasti; one ga već imaju. Stoga su ciljevi njihove ekspanzije – čak i kada djeluju nedostižno, kao u slučaju trenutne američke administracije – utemeljeni na racionalnim razlozima.

Trump pokušava nagovoriti Putina na dogovor i osigurati američkim korporacijama udio u ruskom izvozu nafte i plina. Američki predsjednik nema ništa protiv vršenja pritiska na Ukrajinu kako bi olakšao pregovore s Kremljem. Ipak, ne može dopustiti Putinu da destabilizira EU, jer je američkom predsjedniku u interesu da evropska potrošnja nafte i plina ostane visoka. To podrazumijeva da evropska ekonomija mora nastaviti stabilno funkcionisati.

Američka administracija već je počela stvarati temelje za opravdavanje predstojeće saradnje s Rusijom. To je ujedno i jedini mogući cilj takozvanog „sporazuma o dizelu” između Washingtona i Moskve, najavljenog 9. oktobra. Količina dizela koju bi Rusija trebala isporučiti SAD-u prema ovom sporazumu zanemariva je. Navedeno je da će Rusija isporučiti 300 hiljada tona u oktobru, 500 hiljada tona u novembru, milion tona nakon toga, te dodatnih 3 miliona tona. Dnevna potrošnja dizela u SAD-u iznosi 500–520 hiljada tona. Stoga ruski izvoz ne može napraviti značajnu razliku.  SAD dnevno izvoze približno 180 hiljada tona dizela. Dakle, privremena zabrana izvoza povećala bi količinu dizela na američkom tržištu mnogo više nego ruski uvoz.

Trumpu nije potreban dizel; potreban mu je primjer spremnosti Rusije da pomogne Americi kad zatreba. Već se zahvalio Rusiji na spremnosti da snabdijeva SAD dizelom, a ukorio je Ukrajinu zbog ignorisanja američkog zahtjeva da obustavi napade na ruske rafinerije. Treba napomenuti da bi ti napadi mogli biti okončani ako bi SAD prestale pružati ukrajinskim snagama obavještajne podatke iz svemira. Čini se da Trumpa ne brinu previše ruske rafinerije. Uspio je pokazati da ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski ne obraća pažnju na američke zahtjeve. Stoga nema razloga za žrtvovanje američkih interesa odustajanjem od profitabilne saradnje s Vladimirom Putinom, koji se pokazao kao američki prijatelj.

A ako se uspostavi saradnja između Moskve i Washingtona, to će donijeti ogromne rezultate. Prvi put je u septembru objavljeno, a 8. oktobra gotovo i zvanično potvrđeno, da Kremlj i američka administracija razgovaraju o prenosu sistema gasovoda Sjeverni tok na američke korporacije.

Prošle godine, govoreći na Generalnoj skupštini UN-a, Trump je pozvao Evropu da odustane od ruskog gasa. Američka administracija sada planira profitirati od njegovog povratka, ali će on  biti u vlasništvu američkih korporacija, a Trump protiv toga neće imati ništa.

Njemačka je s vremenom postala zavisna od ruskog gasa i uvukla veliki dio Evrope u tu zamku. Sada, nakon što je EU uložila bolne napore da prevaziđe tu zavisnost, Donald Trump je uspostavio kontrolu nad energetskim tržištem EU. Prema podacima, 92 posto njemačkog i 59 posto ukupnog uvoza LNG-a u EU dolazi iz SAD-a. Ako se postigne sporazum s Rusijom (a čini se da je to prilično vjerovatno), američke korporacije će Evropu snabdijevati i gasom iz cjevovoda. Ruski LNG će zasigurno biti uključen u taj aranžman, jer bi njegovo snabdijevanje Evrope moglo biti prekinuto u svakom trenutku ako Trump odluči primijeniti zakon koji mu omogućava uvođenje sankcija zemljama koje uvoze rusku naftu i gas.

Američke korporacije mogle bi učestvovati u eksploataciji ruske nafte i njenom izvozu u Evropu, budući da Rusija ne može povećati eksploataciju svojih naftnih polja na Arktiku sve dok se ne ukinu američke sankcije na opremu za naftnu industriju.

Predstava koju je Trump priredio kako bi opravdao saradnju s Putinom mogla bi se pokazati veoma profitabilnom. Američka administracija će dodatno učvrstiti svoju kontrolu nad evropskom ekonomijom. Istovremeno, sigurnost Evropske unije bit će ugrožena sve većom ruskom aktivnošću, razaranje ukrajinskih gradova će se nastaviti, a aktuelna američka administracija ponovo će odbaciti moralne norme.

Dmitri GALKIN

Ograničenja korišćenja društvenih mreža u Australiji stupila su na snagu prije nešto više od pola godine, u decembru 2025.  Još je veoma rano pričati o bilo kakvim efektima australijskih mjera koje su imale uticaja i na druge države. Za sada su ove akcije otvorile brojna kompleksna pitanja

Držati tinejdžere podalje od društvenih mreža, nakon što su tim platformama već bili izloženi od malih nogu, veoma je težak zadatak. Ako ova politika koja je pilotirana u Australiji zaživi, najveću korist od nje mogu imati mlađa djeca, koja još imaju priliku da razviju drugačije navike.

Ograničenja korišćenja društvenih mreža stupila su na snagu prije nešto više od pola godine, u decembru 2025. Ove reforme predstavljaju najveću regulatornu i kulturnu promjenu sa kojom su se tehnološke platforme suočile od stupanja na snagu Opšte uredbe Evropske unije o zaštiti podataka (GDPR) 2018. godine. Zakonska odgovornost je na platformama, a ne na djeci ili roditeljima. Zakon se trenutno odnosi na Facebook, Instagram, Kick, Reddit, Snapchat, Threads, TikTok, Twitch, X i YouTube. Popularni servisi kao što su Discord, Messenger, WhatsApp, Roblox, Steam i Google Classroom nalaze se među servisima koji nijesu obuhvaćeni ograničenjima. Tehnološkim kompanijama koje ne sprovedu mjere zaprijećene su kazne do 54,6 miliona australijskih dolara. Još je veoma rano pričati o bilo kakvim efektima australijskih mjera koje su imale uticaja i na druge države.

Ovih dana u fokusu je Francuska koja je na primjeru Australije počela da mijenja navike svojih tinejdžera. Planirana francuska zabrana, koja bi bila prva takve vrste u Evropi, trebalo je da od narednog mjeseca onemogući pristup društvenim mrežama svim osobama mlađim od 15 godina. Francuski sud je prošlog petka odbacio ovaj zakon. Odluka predstavlja veliki udarac njenom zagovorniku, predsjedniku Emanuelu Makronu i otvara temeljna pitanja o pokušajima zaštite djece na internetu.

U saopštenju objavljenom kasno u petak iz kancelarije francuskog predsjednika poručeno je da vlada neće odustati od zakona. Novi rok postavljen je za proljeće 2027. godine, što se poklapa sa završetkom Makronovog mandata. Grčka i Danska planiraju da slijede francuski primjer. Očekuje se da u septembru i predsjednica EK Ursula von der Lejen najavi mjere na nivou cijele EU.

Promjena australijskih zakona o korišćenju društvenih mreža dogodila se u vrućoj političkoj atmosferi. Dobar dio tadašnje kampanje za premijersko mjesto ispratila su obećanja o brzom uvođenju ovog zakon. U to su se uključili mediji, javne ličnosti i roditelji čija su djeca pretrpjela ozbiljne posljedice ili izvršila samoubistvo nakon zlostavljanja na društvenim mrežama. Nakon što je 2024. godina protekla u ovakvoj atmosferi, kraj naredne donio je nove mjere. To nijesu uspjeli usporiti ni brojni političari i dobar dio javnosti koji su tražili detaljnije analize i procjenu učinaka ovih reestriktivnih mjera na mlade ljude. Vlada je zakon predstavila kao odgovor na problematično ili kompulsivno korišćenje platformi, sajber nasilje, štetan sadržaj, neželjene kontakte sa odraslim osobama i rizike po mentalno zdravlje.

U mjesecima nakon početka primjene zabrane uklonjeno je, deaktivirano ili ograničeno najmanje 4,7 miliona naloga. Što se tiče tinejdžera, tek je svaki četvrti planirao da prestane da koristi društvene mreže nakon stupanja zabrane na snagu. Mnogi su smišljali načine kako da prevare sistem. U prvom istraživanju među roditeljima, 31 odsto ispitanika reklo je da njihovo dijete i nakon početka primjene zakona ima najmanje jedan nalog na društvenim mrežama, u poređenju sa 49 odsto prije njegovog uvođenja.

Iako brojna istraživanja potvrđuju razloge za zabrinutost zbog ranjivosti adolescenata, ona ne dokazuju da će zabrana smanjiti nevolje. Javna rasprava bila je usmjerena i na dizajn platformi koji podstiče zavisnost i rizik da takva rješenja negativno utiču na mentalno zdravlje mladih čiji se mozak još razvija.

Funkcije poput beskonačnog skrolovanja podstiču neprestano korišćenje društvenih mreža, koje može potisnuti aktivnosti vezane za dobrobit mladih, poput spavanja i druženja sa prijateljima. Ipak, poslije dvije decenije istraživanja, dokazi da su društvene mreže štetne po mentalno zdravlje većine adolescenata i dalje nijesu konačni. Neki se nadaju da bi prirodni eksperiment „prije i poslije“, koji je omogućila australijska zabrana, mogao biti prilika da se posljedice društvenih mreža mnogo bolje ispitaju.

Istraživanje koje je sproveo YouGov početkom januara 2026., svega mjesec od uvođenja novih mjera, pokazuje da su roditelji prijavili neke prve pozitivne promjene. Njih 38 odsto primijetilo je da su djeca prisutnija i više uključena u međusobnu komunikaciju, a isti procenat smatrao je da se njihov odnos sa djecom poboljšao. Bilo je i negativnih posljedica. Njih 25 odsto primijetilo je smanjenje društvene povezanosti, kreativnosti ili podrške vršnjaka na internetu.

Sve veća podrška mjerama kojima se tinejdžeri nastoje zaštititi od štetnih posljedica društvenih mreža vuče korijene iz izvještaja koji je The Wall Street Journal objavio 2021. godine. Tekst je bio zasnovan na procurjelim internim dokumentima Mete, prema kojima je kompanija u sopstvenim istraživanjima utvrdila da je Instagram štetan za tinejdžerke. Prema izvještavanju WSJ-a, kompanija je zanemarila te nalaze u korist maksimalnog vremena korišćenja platforme i profita.

Izvještaj je pokrenuo veliku istragu u SAD, a izvršni direktor Mete Mark Cukerberg pozvan je 2024. da svjedoči pred Senatom o bezbjednosti djece na internetu. Prema navodima iznesenim na saslušanju, Instagram je doprinio okolnostima zbog kojih su neki od tih tinejdžera izvršili samoubistvo. Meta se trenutno suočava sa talasom novih tužbi zasnovanih na navodnim posljedicama po mentalno zdravlje. Kompanija tvrdi da zavisnost od društvenih mreža nije priznata kao medicinsko stanje i da se zbog toga ne može smatrati odgovornom.

Više istraživanja povezuje oslanjanje na ove platforme sa povećanom učestalošću depresije i anksioznosti, iskrivljenom slikom o sopstvenom tijelu i niskim samopoštovanjem. Osim studija koje utvrđuju takve korelacije, pojedini zakonodavci ukazuju i na sve veću učestalost osjećaja beznađa i usamljenosti među djecom. Istovremeno, nije jasno da li će zabrane ostvariti cilj smanjenja pretjeranog korišćenja društvenih mreža među djecom.

Svjesna da je više od milion mladih ljudi praktično postalo dio eksperimenta javne politike, australijska kancelarija eSafety Commissioner zadužena za sprovođenje zabrane, finansira istraživanja kojima treba utvrditi njene koristi i štetne posljedice. Istraživanje obuhvata ankete, fokus grupe i intervjue, praćenje korišćenja društvenih mreža na telefonima i više od 4.000 adolescenata i njihovih roditelja i staratelja.

Jedno istraživanje zaključuje da ograničavanje pristupa određenim platformama ne podstiče nužno djecu da više vremena provode van interneta. Umjesto toga, ona se mogu okrenuti drugim aktivnostima, poput gledanja televizije, igranja video-igara ili čak istraživanja mračnijih djelova interneta.

Osnovni problem ovog regulatornog trenda je to što zabrane društvenih mreža ciljaju pristup platformama umjesto ponašanja samih platformi. Glavna briga donosilaca odluka jeste izloženost djece štetnom sadržaju i uticaj društvenih mreža na mentalno zdravlje. Međutim, takva šteta nije ograničena samo na maloljetne korisnike. Elementi dizajna koji podstiču zavisnost, opasan sadržaj i negativne psihološke posljedice pogađaju korisnike svih starosnih grupa. To ukazuje na potrebu za rješenjima koja će se ovim problemima baviti sistemski, a ne isključivo kroz starosna ograničenja.

Neki istraživači upravo iz ovih razloga smatraju da bi političari i naučnici trebalo da promijene pristup. Umjesto pokušaja da se uvedu sveobuhvatne zabrane, koje će vjerovatno biti uzaludne, oni smatraju da je vrijeme da se pooštri kontrola algoritama društvenih mreža i pravila koja određuju kakav će sadržaj korisnici dobijati. Ti algoritmi osmišljeni su tako da adolescente što duže zadrže uz njihove feedove, nudeći im sadržaj koji može biti bezazlen ili banalan, ali prečesto i štetan.

Problem je ovdje što velike kompanije svoje algoritme smatraju poslovnom tajnom i ne dozvoljavaju istraživačima uvid u njih. Regulatori pritiskaju kompanije da budu transparentnije. Na primjer, Akt Evropske unije o digitalnim uslugama (Digital Services Act) od avgusta 2023. zahtijeva od internet platformi sa više od 45 miliona korisnika, među kojima su Instagram, TikTok i Snapchat, da uopšteno objasne kako njihovi algoritmi funkcionišu.

Umjesto zabrane pristupa internet prostorima koji mlade obrazuju, povezuju i osnažuju, zakonodavci bi trebalo da se usmjere na regulisanje sistema koji pokreću štetnu dinamiku na internetu, prikupljanje podataka, algoritme i moderaciju sadržaja. Zagovornici ovakvog pristupa smatraju da bi unapređenje dizajna platformi i njihovim sveobuhvatnim upravljanjem bilo obećavajući put ka digitalnom okruženju koje će biti bezbjedno, inkluzivno i održivo za korisnike svih uzrasta.

Dok je sve još u eksperimentalnoj fazi, jedan efekat australijske zabrane je već vidljiv. Širom svijeta zabrana je  promijenila stavove prema dizajnu i regulisanju društvenih mreža i povećala pažnju javnosti prema alatima kojima kompanije svoje proizvode čine neodoljivim.

Među državama i jurisdikcijama koje su nakon Australije preduzele korake za ograničavanje pristupa društvenim mrežama nalaze se Brazil, Indonezija, Kanada, Malezija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Francuska, Španija, Ujedinjeno Kraljevstvo, Grčka, Danska, Evropska unija…

Dragan LUČIĆ

Zahvaljujući savremenim tehnologijama koje omogućavaju izgradnju auto-puteva kroz planine, obrazac regionalnog razvoja se promijenio. I u dalekim planinskim zemljama Azije i u Crnoj Gori

Kineska ambasada u Dhaki, glavnom gradu Bangladeša, organizovala je 13. jula simpozijum povodom 105. godišnjice Komunističke partije Kine (KPK), a događaj je privukao visoke zvaničnike i uticajne članove Parlamenta, iako vladajuća Nacionalistička stranka Bangladeša (BNP) ne dijeli socijalističke ideje. Namjera bangladeške političke elite da oda počast KPK je sasvim razumljiva, jer je početkom jula započela nova epoha u odnosima između Bangladeša i Kine. Dhaka je konačno pristala na prijedlog Pekinga da učestvuje u izgradnji ekonomskog koridora Kina – Mjanmar – Bangladeš (CMBEC). To će biti strateška trgovinska ruta koja će omogućiti zaobilaženje Malajskog moreuza, kojim upravljaju Indonezija, Malezija i Singapur. Kina će dobiti direktan pristup Indijskom okeanu preko Čitagonga (glavne luke Bangladeša) i Mongle (druge najveće luke u zemlji).

Ovaj projekat je izuzetno važan za Kinu, ali Bangladeš se nije usudio učestvovati u njemu, iako je proindijska vlada Šeik Hasine svrgnuta 2024. godine. Nova vlada, koju je formirala BNP, želi održati bliske veze s New Delhijem, uprkos svom pristanku da pomogne Pekinškoj strategiji opkoljavanja Indije.

Postoji primjer koji Bangladeš želi slijediti – CMBEC bi trebao postati istočni blizanac Kinesko-pakistanskog ekonomskog koridora (CPEC). Taj projekat, koji je Pakistan ponudio s novim izgledima za ekonomski razvoj i geopolitički utjecaj, nije lišio Islamabad strateške autonomije. Uprkos snažnoj ovisnosti o vojnoj i ekonomskoj saradnji s Kinom, Pakistan pokušava obnoviti  odnose sa SAD-om, dramatično pogoršane tokom rata u Afganistanu.

Bangladeška vlada je istovremeno s prihvatanjem kineske ponude pokazala da pridaje važnost odnosima sa SAD-om. Američkoj ambasadi je dozvoljeno da organizuje proslavu 250. godišnjice američke nezavisnosti u prostorijama Nacionalnog parlamenta, najvećeg zakonodavnog kompleksa na svijetu. Značajno je da je parlamentarni kompleks u glavnom gradu Bangladeša projektovao poznati američki arhitekta Louis Kahn. Njegova učenica Svetlana Kana Radević postala je jedna od najistaknutijih arhitekata Crne Gore i bivše Jugoslavije.

Vratimo se kući. U aspektu razvoja infrastrukture, Crna Gora se čini bližom Pakistanu nego njenom rivalu  Bangladešu (obje zemlje pokušavaju ublažiti posljedice rata za nezavisnost Bangladeša 1971, ali međusobno povjerenje još nije u potpunosti obnovljeno). Planine su ometale veze Pakistana sa susjednim zemljama, čineći ga uglavnom oslonjenim na pomorske trgovačke rute. Ta prepreka je prevaziđena tek izgradnjom CPEC-a, koji povezuje kinesku regiju Xinjiang sa pakistanskom lukom Gwadar. Pokrenut je 2015. godine, a CPEC je postao jedan od najvažnijih dijelova kineske inicijative Pojas i put, koju kineski lider Xi Jinping smatra ključnom za ekonomski razvoj i geopolitički utjecaj zemlje. Preko 20 milijardi eura uloženo je u završene infrastrukturne i energetske projekte povezane s CPEC-om, a najmanje 34 milijarde eura već je potrošeno na projekte koji još nisu završeni.

Značaj CPEC-a prvenstveno se zasniva na njegovoj sposobnosti da osigura siguran put direktno kroz planine, prvo iz Kine u Pakistan, a ovog proljeća dodani su koridori od Pakistana do Kirgistana i Tadžikistana. Ovi novi koridori pružaju zemljama Centralne Azije kopneni pristup Arapskom moru preko Pakistana, zaobilazeći Afganistan, koji će ostati nesiguran u doglednoj budućnosti. Zahvaljujući savremenim tehnologijama koje omogućavaju izgradnju auto-puteva kroz planine, obrazac regionalnog razvoja se promijenio. Najznačajniji korak u tom smjeru napravljen je u septembru 2015. godine, kada je završena izgradnja tunela prijateljstva Kine i Pakistana. Udaljenost koju pokriva ovaj projekat čini se beznačajnom u poređenju sa 3000 km CPEC-a. Ali bez njegovog završetka, značaj cijelog CPEC-a bio bi umanjen, jer bi prolaz iz Pakistana u Kinu ostao ugrožen vremenskim uslovima, poplavama i klizištima. Izgradnja niza mostova i tunela dugog 24 kilometra trajala je 36 mjeseci i koštala je 240 miliona eura. Projekat, koji je uključivao dva velika mosta, 78 propusta i pet kilometara tunela, izvela je državna Kineska korporacija za puteve i mostove (CRBC). To je dokazalo da su kineske korporacije ostvarile prednost u planinskoj gradnji.

Zahvaljujući poboljšanju trgovinskih ruta sa susjednim zemljama i važnoj ulozi u kineskom globalnom infrastrukturnom projektu, Pakistan je postao zanimljiviji drugim globalnim igračima, prije svega SAD-u. Pakistanski ministar unutrašnjih poslova Mohsin Naqvi stigao je 11. jula u Washington na novu rundu razgovora usmjerenih na proširenje bilateralne ekonomske saradnje, nove mogućnosti za ulaganja i komercijalna partnerstva između dvije zemlje. On je pozdravio američke investicije u rudarski i energetski sektor i obećao da će američkim investitorima biti osigurano sigurno okruženje.

Pakistan je na pregovorima sa SAD-om predstavljao ministar unutrašnjih poslova iz očigledne nužde. Amerikanci su najviše zainteresirani za nabavku rijetkih zemnih metala, vitalnih za motore električnih vozila i odbrambenu elektroniku, koji su pronađeni prvenstveno u Balučistanu. Port Gwardar, koji se smatra jednim od ključnih elemenata kineske inicijative Pojas i put također se nalazi u toj provinciji. Situacija u Balochistanu je daleko od mirne. U provinciji djeluju dvije glavne antivladine vojne organizacije – Baloch Liberation Army (BLA), separatistički pokret za koji se smatra da ga podržava Indija, i Tehrik-e-Taliban Pakistan (TTP), fundamentalistička grupa zasnovana na istim idejama kao i afganistanski talibani. Uprkos razlikama, čini se da oni  koordiniraju svoje aktivnosti. Njihovi oružani napadi su glavni uzrok zašto dubokovodna luka, koja je trebala postati Singapur Arapskog mora, ne može raditi punim kapacitetom.

Naravno, Crna Gora nema problema s militantima koji napadaju policiju ili pokušavaju uništiti infrastrukturu. Međutim, u trenutnim okolnostima Crna  Gora nema šanse da postane dio kineskog globalnog infrastrukturnog projekta, jer ni EU ni SAD to ne mogu dozvoliti. Kina je pokušala to učiniti, osiguravajući i kredit i građevinsku korporaciju za autoput od Podgorice do Kolašina. Ali čak i prije nego što je projekat završen, postalo je jasno da Kina neće moći da ga koristi za ekonomsku ekspanziju i olakšavanje pristupa evropskom tržištu. Bidenova administracija koja je došla na vlast 2021. godine pokušavala je da smanji globalni uticaj Kine i ojača transatlantsko partnerstvo ograničavanjem ekonomskih odnosa Evrope s Kinom. Ruska invazija na Ukrajinu dala je povod za stvaranje koalicije predvođene SAD-om za ograničavanje širenja Kine u Evropi pod sloganom suprotstavljanja autoritarnim režimima koji prijete demokratiji. 13. jula 2023. godine stupila je na snagu Uredba o stranim subvencijama. Aktivnost kineskih državnih korporacija (a pod Xi Jinpingom sve značajne korporacije su postale državne) bila je ograničena, zabranjeno im je da steknu kontrolu nad evropskim lukama. Grčka luka Pirej, kojom upravlja i većinski je u vlasništvu kineskog COSCO-a, ostaje jedini izuzetak. Iako korporacija ima udjele u nekoliko drugih evropskih luka, ne može ih povećati.

Nakon izbora aktuelnog američkog predsjednika Donalda Trumpa, situacija se donekle promijenila. Sadašnja američka administracija ne smatra EU suštinski važnom. Stoga, nema ništa protiv određenog jačanja ekonomskih veza između EU i Kine. Osim toga, SAD se u tom smislu više nemaju čega bojati. EU je počela da se plaši kineskog ekonomskog razvoja, jer kineski industrijski izvoz raste uglavnom na štetu evropskog. U svakom slučaju, Crna Gora je dobila priliku da koristi kineske tehnologije za povećanje svog tranzitnog potencijala. Sada se za to ne mogu koristiti kineski krediti, Crna Gora mora snositi neke troškove iz vlastitog budžeta i uz evropske grantove. Auto-put Mateševo – Andrijevica, kao i Tuneli prijateljstva Kina – Pakistan, ne pokriva veliku udaljenost. I igra istu funkciju. Mijenja obrazac razvoja zemlje, gdje su planine ometale izgradnju trgovinskih ruta. Može donijeti nove ekonomske perspektive Crnoj Gori, koja je treća najplaninska zemlja na svijetu, nakon Butana i Nepala. Naravno, ako EU ne odbije da se bori za svoju ekonomsku sigurnost.

Dmitri GALKIN