Povežite se sa nama

OKO NAS

MUKE KORISNIKA NAKNADE ZA SMJEŠTAJ U PORODICI: Skupi put do banke

Objavljeno prije

na

Da bi sa banke podigli naknadu za smještaj u porodici, korisnici sa seoskog područja sjevernih opština, za put do grada i nazad, nekada potroše i veliki dio tog primanja. Propisi su im, kažu, zakomplikovali život i učinili velikim izazovom primanje novaca koji im pripada. Ta vrsta primanja, za razliku od drugih socijalnih davanja, već duže vrijeme se uplaćuje isključivo u banci, na lični račun korisnika. Ne nose je poštari do udaljenih sela, kako je to inače uobičajeno kad je riječ o naknadama za materijalno obezbjeđenje porodice ili drugim isplatama koje reguliše zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti.

,,Ne znam tačno kada su to promijenili, ali su to nakaradno osmislili. Naročito za nas iz sela do kojih ne idu autobusi, a nemamo ni svoja kola. Onda je rješenje samo taksi ili, ako hoće, neko od komšija da se smiluje. Na odlazak do grada, čekanje u banci i povratak kući, potrošim cijeli dan. Na stranu danguba i zapostavljeni poslovi, ali najgore je što to mnogo košta. Iako su mi pare potrebne, nekad preskočim mjesec, pa podižem tu naknadu sljedećeg. Džaba što su redovna primanja, kad je do njih tako teško doći”, tako muku s propisima Centra za socijalni rad opisuje jedan Bjelopoljac.

On kaže da je zadovoljan visinom naknade i da mu mnogo znači taj iznos. Raspitivao se, objašnjava, može li kako da se promijeni način isplate ali nije dobio ohrabrujući odgovor, osim da je ,,na taj način spriječena zloupotreba”.

U Gornjoj Morači istu muku muče, mada imaju i poštu i poštara, ali banke nema prije Kolašina. Iako broj korisnika naknade po osnovu smještaja u porodici nije veliki na tom području, ipak, kaže Milka Rnković iz sela Starče, trebalo je misliti na ljude iz udaljenih sela. Ona je godinama hraniteljka svojoj srednjovječnoj sestričini sa smetanjama u razvoju. Zbog toga je i korisnica naknde, koja se isplaćuje samo na banci.

,,Od mojeg sela do banke u Kolašinu je 35 kilometara. Svaki put kad podižem taj novac, kao naknadu za brigu o sestričini, plaćam taksi. Mnogo posla imam oko sestričine, kojoj su sada 53 godine. Imam mnogo i ostalih kućnih obaveza. Da nije tog primanja, do grada ne bih ni jednom u pola godine”, kaže Milka.

Kad ne može do banke, snalazi se na razne načine. Pozajmljuje od komšija ili trpi besparicu. Ponekad, priča, po dva-tri mjeseca ne stigne da podigne primanje. Tražila je objašnjenje u kancelarijma Centra za socijani rad, ali joj nijesu mogli pomoći. Propisi se lako ne mijenjaju.

,,Za taksi dam mnogo od te crkavice. Izgubim cijeli dan, a kod kuće mi je sama sestričina, koja je u jako lošem stanju. Nije trebalo donositi pravila od kojih je više muke nego koristi. Mnogo bi mi značilo kada bi propisi bili drugačiji, pa da nemam dodatne troškove i napore koji su za mene pregolemi. Kako oni koji donose propise ne razmisle na koji način da ja dođem do Kolašina”, objašnjava Rnkovićeva.

Ona zamjera što je niko nije pitao kako želi da prima novac i pružio joj mogućnost da sama izabre na koji će način dobiti naknadu. Dodatno se namučila, kaže, jer je morala i do Mojkovca kako bi se srela sa nadležnima Centra za socijalni rad.

,,Lijepo su me tamo primili, ali uzalud sam išla. Kažu tako je kako je i to se skorije neće mijenjati. Direktorica je shvatila moju situaciju, ali me je samo dala savjet da nekog ovlastim ko će na banci podizati primanje umjesto mene. Ja to ne mogu. Nemam nikog u Kolašinu ko bi to uradio. Sama sam, a već mnogo mučim komšije da mi pomažu”, kaže.

Rnkovićeva ,,onima koji kroje propise” preporučuje da se, bar kada je riječ o socijalnim davanjima, pozabave posebno svakim slučajem. Za to, kaže, primaju novac, a obaveza im je da ne otežavaju nego da olakšavaju bar onima koji su najugroženiji.

,,Stara sam i neuka, ali nije valjda ono na papiru važnije od muke koju im ispričam. Ne primam ja pare od države zbog toga što mi je dobro, no što je velika muka na mene. Te pare treba da mi pomognu, a ne da mi stvraju dodatne nevolje. Neću odustati, pisaću i ministru. Tražiti da za mene izmijene pravila, pa drugi kako hoće”.

U Centru za socijalni rad Mojkovac i Kolašin potvrđuju da se naknade po osnovu smještaja u porodici isplaćuju isključivo na lične račune korisnika u banci. Propisima je tako određeo, kako bi se spriječile zloupotrebe.

,,Tako se onemugućava da primanje podigne neko drugi, što se ranije dešavalo, ili da poštar ne stigne na vrijeme. Mi novac oko 20. u mjesecu prebacujemo banci, uz spisak korisnika, a banka svakom korisniku distribuira na lične račune”.

U Centru su svjesni da takav način isplate, može nekim korisnicima stvarati i probleme, ali ne nagovještavaju da bi se to skoro moglo mijenjati. Rnkovićevoj su, kažu, objasnili kako može sebi olakšati.

,,Najlakši način u takvim situacijama je ovlastiti nekog ko bi podizao novac iz banke. Objasnili smo joj i procedura kako se to radi. Nema mnogo korisnika koji su u sličnoj sitaciji. Većina je zadovljna načinom isplate te i ostalih naknada”, kažu u Centru za socijalni rad.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

INVESTICIONI BUM I ARHITEKTONSKO NASLJEĐE KOLAŠINA: Bajka ili cirkus

Objavljeno prije

na

Objavio:

U naseljima sa jednospratnim kućama niču petospratni hoteli ili stambene zgrade. Nadležni uvjeravaju da će novogradnjom biti poštovana arhitektonska originalnost grada. Iskustva iz minulih decenija upozoravaju

 

„Samo nek se gradi“, tako bi se mogli sažeti komentari većine predstavnika kolašinske vlasti na drugi invensticioni bum u toj varoši. Istovremeno, prosječan Kolašinac neće propustiti priliku da se pohvali arhitektonskom osobenošću i očuvanošću centra grada. No, da li će intenzivna gradnja biti u stanju da osluškuje i prati posebnosti tog mjesta, njegove potrebe, nasljeđe i originalnost, za sada nije izvjesno.

Za manje od godinu, u naseljima sa porodičnim kućama započeto je ili završeno nekoliko višespratnica sa stanovima ili turističkih objekata. Gradi se i u najužem centru. Računajući i objekte koji su u planu i za koje su izdate sve potrebne dozvole, uskoro će ih biti desetak. Riječ je objektima koji, prema dokumentaciji, prate prirodne i arhitektonske karakteristike Kolašina. Na terenu se, međutim, može zaključiti da  nije tako.

U knjizi Kulturno nasljeđe Kolašina, istoričarke umjetnosti Draginje Kujović, piše da su vrijednost tog grada, u urbanističkom smislu, skladne i lijepe cjeline kuća. Arhitektura varoši, piše ona, spoj je je tradicionalnih graditeljskih stilova, nekih konstruktivnih elementa islamske arhitekture, uticaja mediteranske graditeljske škole, ali i autohtonog graditeljskog moračkog i rovačkog iskustva. „Tom sintezom stvarao se stambeni prostor, ujednačenog likovnog izraza u strukturi, volumenu i odnosu mase… Prisustvo stroge simetrije i proporcionalnosti, u odnosu na površinu, znak je uticaja akademizma“, napisala je Kujović.

Mnogi od tako napravljenih objekata i sada krase centar grada. Nekoliko njih je na parcelama na kojima uskoro treba da počne gradnja hotela visoke kategorije.

Arhitekte i oni koji su se bavili estetikom i značajem kolašinskog arhitektonskog nasljeđa nijesu željeli da za Monitor komentarišu posljedice intenzivne gradnje na taj dio kulturnog nasljeđa. Boje se, objašnjavaju, da će biti pogrešno shvaćeni. Nezvanično, upozoravaju da bi lokalna uprava i država trebalo da nastoji da varoš bude, prije svega, raj za Kolašince, a tek potom za investitore.

Pozorišni reditelj Zoran Rakočević za Monitor kaže da sa velikom oprezom nadležni treba da se odnose prema namjerama investitora. Kolašin, tvrdi on, zajedničkim naporima može postati bajka, „ali mnogo lakše može se pretvoriti u kvaziurbanistički cirkus, kakvih u okruženju na fali“.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju monitora od 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAKON RJEŠENJA IMOVINSKOG STATUSA ULCINJSKOG DRAGULJA: Njemci spremni da preuzmu solanu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Njemačka država, vlada i institucije, kao i nevladine organizacije i eksperti su godinama bili neposredno uključeni u proces zaštite ulcinjske Solane svjesni njenog značaja u evropskim okvirima. Sada su spremni da pomognu u revitalizaciji tog devastiranog prostora

 

Nedavnu odluku Savjeta za privatizaciju Vlade Crne Gore da je zemljište Solane u Ulcinju državno vlasništvo odmah su pozdravili iz Ambasade Njemačke u Podgorici. „Ovo predstavlja važan korak za ispunjenje završnih mjerila poglavlja u oblasti životne sredine u procesu pristupanja Evropskoj uniji”, kazao je ambasador dr Robert Veber.

Samo nekoliko dana kasnije Vijesti su objavile da bi Crna Gora i Njemačka uskoro mogle da zaključe ugovor o unapređenju poslovne saradnje u oblasti održivosti prirodnih potencijala, koji bi bio usko vezan za ulcinjsku Solanu i ticao se ulaganja u obnovu proizvodnje soli i očuvanja ekonomskog rizorta.

„Njemački eksperti, kao što je bio znameniti biolog dr Martin Šnajder Jakobi, i organizacije civilnog društva, kakva je Euronatur, su nas faktički učili o značaju i vrijednostima koje Solana ima za cijeli Mediteran i Evropu. Stalno su isticali da ukoliko se ne sačuva Solana, neće biti sačuvana ni ornitološka slika Evrope. Navodili su i da turisti iz Evrope idu čak do Afrike da posmatraju flamingose, a da ih mi ovdje imamo pred nosom“, kaže za Monitor profesor njemačkog jezika iz Ulcinja i poznati turistički radnik Ismet Karamanaga.

To je, smatra, jedan od ključnih razloga što su se posebno od 2015. godine ambasadori EU u Crnoj Gori, predvođeni tadašnjom ambasadorkom SR Njemačke Gudrun Elizabet Štajnaker, snažno angažovali u zaštiti ovog dragulja. Ona je bila u gotovo dnevnoj komunikaciji sa lokalnim zvaničnicima u Ulcinju kao i u tadašnjoj vladi, te vršila pritisak da se ne donese odluka kojom bi se zemljište na Solani predalo tajkunima.

Evropska komisija je u godišnjem izvještaju o napretku od 2015. godine redovno  ukazivala na probleme Solane i tražila njihovo rješavanje. Uz podršku EU izrađena je 2017. godine Studija zaštite Ulcinjske solane, na čijem je čelu bio direktor Parka prirode Solana Sečovlje i poznati ornitolog iz Slovenije Andrej Sovinc.

Samo je odlučan pritisak iz Evrope natjerao tadašnju crnogorsku vlast i njoj podređenu ulcinjsku da pokrene proceduru i proglasi Solanu zaštićenim područjem odnosno Parkom prirode, te da Ministarstvo održivog razvoja i turizma kandiduje u julu 2019. godine Solanu za Ramsar područje. Dva mjeseca kasnije, ona je dospjela na listu močvara od svjetskog značaja.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju monitora od 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

rema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

U Kolašinu i Mojkovcu su nedavno podijelili sredstva namijenjena za podršku ženskom preduzetništvu. Pravo da konkurišu, sa najviše dva biznis plana, imale su, pored preduzetnica i nezaposlene žene. U Kolašinu su prednost dali biznis planovima koji podstiču ekonomski razvoj, te unapređuju razvoj voćarstva, povrtlarstva, stočarstva… Mojkovčanke su mogle da konkurišu još i sa poslovnim idejama koje podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizma, sporta i kulture…

Tokom prošle godine sredstva iz fonda namijenjenog ženskom preduzetništvu iskoristile su samo četiri Kolašinke. Tako je bilo i ove godine. Njihovi biznis planovi lani podržani su iznosima od 1.000 do 3.000 eura, a odnosili su se na zanatske usluge, unapređivanje proizvodnje sira, izradu suvenira i pekarske proizvode. Ove godine najviše je projekata koji se odnose na poljoprivredu.

Po škrtosti u podršci sugrađankama preduzetnicama prednjače u pljevaljskoj lokalnoj upravi. Od oko 15 miliona ovogodišnjih planiranih rashoda samo 8.000 eura biće potrošeno u tu svrhu.

Kako su Monitoru kazali u nadležnom sekretarijatu, još 10.000 eura predviđeno je „uopšte za preduzetništvo“. Žene, tvrde oni, mogu konkurisati i za ta sredstva.

Prema rezultatima konkursa, uočljivo je da se žene na  sjeveru,  uglavnom,  opredjeljuju za oblast poljoprivrede, a rjeđe za neku drugu privrednu granu. Takođe, i da je tradicionalno mali broj onih koje konkurišu.

„Sve Kolašinke koje su ove godine konkurisale dobile su podršku. Nažalost, to je mali broj, svega četiri. Voljeli bismo da ih je više i nadamo se da će uskoro u budžetu biti i više novca, pa da će podrška biti značajnija. Ipak korisnice tih sredstava i sada su zadovoljne. Prije svega zbog toga jer je, kako objašnjavaju, uvažen njihov trud“, kažu u kolašinskoj Opštini.

Ista je situacija i u susjednom Mojkovcu. Sva četiri podržana projekta odnose se na poljoprivredu, proizvodnju mlijeka i povrtarstvo.  Razloga za to je,  kažu nadležni, više. Kako objašnjavaju u lokalnoj upravi, riječ je o preduzetnicama koje su već počele svoj posao. Zbog toga su konkurisale samo one kojima je novac bio potreban za unapređivanje i kupovanje dodatne opreme.

„Pošto Mojkovac ima veliki, a još neiskorišteni potencijal za turizam, rado bismo naredne godine vidjeli biznis ideje koje se odnose na tu oblast. Takođe, i na neke druge privredne grane. Bili bismo srećni i da je više žena konkurisalo. Ipak, trenutno stanje je dobro, u smislu da smo mogli veće iznose opredijeliti za sufinansiranje projekta“, kažu u mojkovačkom Sekretarijatu za finansije.

Prema onome što su krajem prošle godine saopštili iz PK CG, odluke žena da se upuste u preduzetničke vode i dalje značajno koči tradicionalni način razmišljanja. Žene se, prema statističkim podacima, najčešće opredjeljuju za „sitnije“ biznis ideje kojima dopunjavaju kućni budžet.

U PKCG iznose stav da je podrška ženskom preduzetništvu u našoj državi, na institucionalnom nivou, prisutna, ali nedovoljno iskorištena.

Žene kao problem u poslovanju najčešće ističu komplikovane administrativne procedure i nelogična regulatorna rješenja. Takođe, i nedostatak imovine kojom bi garantovale za pozajmice i nelojalnu konkurenciju.

Tokom pandemije, pokazala su istraživanja, dvije od pet žena u Crnoj Gori suočile su se sa finansijskim teškoćama, 38 odsto je navelo da se suočava sa izazovima u smislu smanjenog finansijskog kapaciteta za pokriće osnovnih troškova života.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore s kraja prošle godine, stopa nezaposlenosti mladih žena od 17 do 25 godina povećana je za pet odsto. Opštine na sjeveru Crne Gore su i dalje na vrhu liste prema broju nezaposlenosti mladih žena u odnosu na ostala područja države.

Kao najveći izazovi mladih žena sa sjevera definisani su nedovoljna  mogućnost karijernog napredovanja i prilika za neformalno obrazovanje.  Prema podacima agencije V+O Communication, u pogledu preduzetništva i pokretanja privatnog biznisa, mušku populaciju karakteriše značajno veći stepen preduzetničke aktivnosti. Tako, sopstveni posao posjeduje 24,6 odsto muškaraca, dok taj vid poslovanja obavlja svega 9,8 odsto žena.

                                                                  Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo