Uprava policije još jednom je zabranila sveštenstvu Crnogorske pravoslavne crkve da obavi vjerski obred. Takvu naredbu izdala je prošle nedjelje kada je mitropolit CPC Mihailo namjeravao da održi parastos kralju Nikoli, kraljici Mileni i princezama Kseniji i Vjeri u cetinjskoj crkvi na Ćipuru.
Takva odluka je, saopštila je Uprava policije, donesena iz bezbjednosnih razloga shodno Zakonu o javnim okupljanjima:
,,Kod ckrve su se bile okupile i pristalice Crnogorske pravoslavne crkve i Srpske pravoslavne crkve. Do narušavanja javnog reda i mira nije došlo jer je policija blagovremeno preventivno reagovala, odnosno napravila kordon između pristalica CPC i SPC, nakon čega su se okupljeni mirno razišli”.
Parastos je održan pod vedrim nebom ispred Biljarde pred oko dvije stotine vjernika. Sveštenstvo SPC nesmetano je služilo liturgiju u crkvi na Ćipuru.
,,U toj crkvi počivaju i kralj Nikola i Ivan Crnojević, a Crnogorci ne mogu da uđu u svoju crkvu. I nije to sramota samo Crne Gore. Mi smo ljudi ne druge, nego treće klase koji ne smiju da žive u svojoj državi”, reagovao je poglavar CPC Mihailo.
Iz San Rema su 1989. godine prenijeti posmrtni ostaci crnogorskog kralja Nikole, a 2012. pohranjeni su zemni ostaci gospodara srednjovjekovne države Zete, prvog gospodara Crne Gore i osnivača Cetinja Ivana Crnojevića pronađeni tokom arheoloških iskopavanja na Ćipuru
Posljednji put Crnogorska crkva je služila parastos u crkvi na Ćipuru krajem 1915. godine tako da je to trebala da bude njena prva služba u toj crkvi nakon 103 godine. Crkva na Ćipuru je u vlasništvu crnogorske države kao i Cetinjski manastir, u koji takođe ne mogu da uđu ni sveštenstvo CPC ni njeni vjernici jer ih je okupirala Srpska pravoslavna crkva.
,,Nakon događaja od 1. oktobra ispred Crkve sv. Bogorodice na Ćipuru javnosti je postala očigledna sva dubina crnogorske tragedije i paradoks u kojoj se nalaze Crnogorci pravoslavne vjeroispovijesti, kojima se krše elementarna ljudska prava i slobode. U crkvi koja je vlasništvo Prijestonice Cetinje, Srpska crkva kao strana crkva u Crnoj Gori, koja sebe lažno predstavlja Crnogorsko-primorska mitropolija a u suštini je samo sluganska ekspozitura Beogradske patrijaršije, bez ikakve najave i problema ‘služi’, a nama Crnogorcima kordon policije zabranjuje uredno prijavljen skup, pa smo parastos morali da služimo na livadi”, saopšteno je u utorak iz CPC.
Iz CPC su uputili četiri zahtjeva nadležnim državnim organima Crne Gore. Od njih je zatraženo da se sveštenicima CPC omogući da služe u crkvama i manastirima CPC i po hitnoj proceduri usvoji novi zakon o vjerskim zajednicama i vjerskim slobodama. Takođe, traži se da se po službenoj dužnosti izvrši revizija katastra i ,,nezakonitog upisa nepostojećeg pravnog subjekta tzv. Mitropolije Crnogorsko-primorske SPC, koja nije registrovana pred državnim organima Crne Gore, a upisala je bez ikakvog pravnog osnova i dokumenata 90-tih godina skoro 70-80 odsto crnogorskih manastira i crkava”. CPC traži da MUP Crne Gore utvrdi identitet osoba sa toljagama i motkama, koje su okruživali Cetinjski manastir 1. oktobra, kao broj, identitet i državljanstvo osoba u službi SPC u Crnoj Gori.
Oglasio se i mitropolit SPC Amfilohije. On je kazao da policija ispravno postupila kada vjernicima CPC nije dozvolila da služe u crkvi na Ćipuru.
,,Oni imaju pravo da postoje kao vjerska zajednica u ovoj državi, ali oni nisu pravoslavna crkva. Nemaju pravo da vrše nasilje”, prokomentarisao je Amfilohije događaj na Ćipuru.
U avgustu je policija zabranila sveštenstvu CPC, ali i SPC, da održe liturgije u tamošnjoj crkvi ,,radi objezbjeđenja javnog reda i mira”. To se desilo i prije dvije godine. Čak se u Izvještaju o vjerskim slobodama američkog Stejt departmenta za 2010. godinu podsjeća na slučaj iz 2009, kada su u crkvi na Ivanovim Koritima povrijeđena tri policajaca koji su pokušavali da spriječe sukob između pristalica SPC i CPC.
Kordon policije spriječio je prije nekoliko godina pristalice CPC, predvođene mitropolitom Mihailom, da uđu u Cetinjski manastir, a potom i u Vlašku crkvu.
CPC sebe vidi kao nasljednika Crnogorske crkve, koja je 1918. godine dekretom kralja Aleksandra Karađorđevića sjedinjena sa Srpskom crkvom. CPC traži povraćaj svih crkava i manastira, crkvenog zemljišta i drugih objekata koji se u katastarskim knjigama vode na SPC. SPC, s druge strane, ne priznaje CPC i takođe tvrdi da je pravi vlasnik crkava i manastira u Crnoj Gori. Prije deset godina protojerej SPC Radivoje Nikčević poručio je da će njegova crkva ,,odbraniti svoje svetinje, bez obzira na cijenu koju ta odbrana podrazumijeva”.
CPC i SPC su ranijih godina i po više puta preuzimale pojedine seoske crkve jedna od druge. Država je prvi put intervenisala u pogledu imovinsko-pravnih pitanja 2008, kada je opštinska filijala Uprave za nekretnine oduzela Mitropoliji crnogorsko-primorskoj SPC crkvena zemljišta i zgrade u cetinjskom katastru i prepisala ih na tamošnje pojedinačne crkve i manastire, zbog „ispravljanja grešaka napravljenih tokom devedesetih, kada je ova vjerska zajednica na volšeban način prepisala svu crkvenu imovinu na mitropolita, Mitropoliju, beogradsku patrijaršiju, Srpsku pravoslavnu crkvu i pojedinačne eparhije koje funkcionišu u Crnoj Gori”.
Mitropolit Mihailo najavio je da će liturgiju održati u nedjelju u crkvi Sv. Đorđa na Kruševcu u Podgorici. Da li će ga opet u tome spriječiti policija i Amfilohije sa svojim sljedbenicima, od kojih su neki naoružani tojagama?
STEVO VUČINIĆ, POTPREDSJEDNIK MITROPOLITSKOG SAVJETA CPC: Crnogorska vlast i Beogradska patrijaršija
– U kontinuitetu od 1989. godine, crnogorska admnistracija podupire dominaciju Beogradske patrijaršije i nesporno dijeli suverenitet s njom.To se bjelodano viđelo u neđelju na Ćipuru. Zato je, po ko zna koji put, Crnogorskoj crkvi policija ograničila pravo vršenja službe u crkvi na Ćipuru, kao da smo u srednjem vijeku. Ta slika zorno pokazuje što znači nadmoć svetosavske organizacije, koja je digla ustanak protiv Crne Gore i pretvara je u velikosrpski garnizon dok njihovi politički favoriti iz opozicije streme najvišim dužnostima i častima u našoj zemlji.
Očito, nezadovljni su što je Srbija lišena uprave nad Crnom Gorom od koje je imala veliku korist, jer je s njom i crnogorskim dijelom Jadrana, imala desetostruko uvećan politički kredit na Zapadu, s kojim je trgovala na našu štetu. Instrument za realizaciju tih ciljeva upravo je Beogradska patrijaršija, koja upravlja sa 61 manastirom, sa oko 600 crkava i oko 50 kvadratnih kilometara crkvenog zemljišta u Crnoj Gori. Većina ove imovine je nezakonito upisana u njeno vlasništvo u posljednjih 20 godina. I ne samo što upravlja, nego i prodaje tu imovinu, a na 20 hektara državnog zemljišta u vlasništvu manastira Gradište u Buljarici, namjerava i da gradi hotelski kompleks. To je skandalozno, ali nijedna politička i pravosudna institucija ne pokazuje interes da se ta imovina ponovo uzakoni na državu kojoj je nezakonito uzeta.
Srpska crkva u Crnoj Gori zloupotrebljava vjerska osjećanja ljudi koji se fanatizuju da brane tobožnje pravoslavne interese, iza kojih se krije politika Srbije o izlasku na Jadran. Paramilitarnim organizacijama, kojima se tepa „zaštitari, redari i slično”, radikalizuje situaciju u zemlji, s tendencijom da je uvuče u haos. Zato smo doživjeli da Crnom Gorom krstare razbojnici sa toljagama i oružjem, kojih je bilo i prošle nedjelje oko Cetinjskog manastira. A naša politička elita ćuti, očito nesposobna da odbrani nacionalne i državne interese iz trgovačko-političkih razloga. Posljednji je čas da država stane na put takvoj politici Srpske crkve, dok ne bude kasno.
Veseljko KOPRIVICA