U kriznim vremenima ljudima opada imunitet na ideološke otrove. Uspavanost, neinformisanost i neznanje su vene kroz koje se taj otrov širi. Otrovani plaćaju visoku cijenu. Krvlju i znojem. Uvijek se nađe neko ko je na dobitku. Sijači magle, naravno. Značenje pojmova liberalizam, socijalizam, lijevi, desni, demokrate, konzervativci su dovedeni do apsurda. Idealno tlo za manipulisanje. To je prostor u kojem se dobro snalaze lažni lberali i lažni socijalisti. Bilo da su u Americi, Evropi, Aziji ili Crnoj Gori. Kriza u svijetu govori o krizi ideja. Na svjetskomsamitu ekonomista i državnika u Davosu pod nazivom Uobličavanje svijeta poslije krize, nije utvrđena dubina krize a kamoli pronađen izlaz iz nje.

Trend kriziranja se nastavlja. Proizvodnja se smanjuje. Investicije padaju. Broj otpuštenih raste. Strah se uvlači u domove širom planete. Globalni strah.

Usamljeni pojedinac zna da sam ne može ništa da uradi. Širom otvorenih očiju traži „zvijezdu vodilju”. Traži nove-stare autoritete. Kao takav je idealan plijen za kurjake današnjice. Oni su uvjek složni da se domognu plijena. Idu zajedno. Ruku pod ruku čudovište država – Levijatan, i surovi, neobuzdani, vulgarni kapitalizam. Sve što oni traže je da im se prepustiš. Oni će se pobrinuti za društveno blagostanje.

Levijatan teži apsolutnoj moći i kontroli nad pojedincima. Kontroliše sud, parlament, izvršnu vlast, kulturu. Jednom riječju slobodu. Njen pojavni oblik se ogleda u jakom državnom intervencionizmu, centralizaciji, nedostatku alternativa, odsustvo konkurencije i okoštaloj birokratiji. Levijatan treba svoju hranu. Treba nahraniti državni aparat. Nepodobnima, sumničavima i nesavršenima u njemu nema mjesta. Baš kao i u fašizmu.

Sa druge strane vulgarni kapitalizam ne poznaje granice. Teži punoj slobodi. Ali samo za najjače i najbeskrupuloznije. Ko ugrabi, ugrabi. Nejaki, spori i neprilagodljivi su prepušteni sudbini. Poješće ih jači u lancu ishrane.

Sve je ovo naša surova stvarnost. Krah starog komunističkog sistema i njegova transformacija u nazovi neoliberalni, doveo je do mutacije. Došlo je do ukrštanja u najgorem obliku komunističkog korijena i liberalnog pelcera. Rodilo se nešt novo: mutant „biljka ljudožderka”. Vješta joj je kamuflaža.

U Crnoj Gori na vlasti je koalicija socijalističkih partija. Sve socijalista do sacijaliste, čija braća, kumovi i rođaci upravljaju crnogorskim resursima. Nijhov se socijalizam ogleda u dijeljenju velikih otpremnina ili finansijskih injekcija u visini od 44 miliona eura svojim bližnjima. Ti real-socijalisti nas čuvaju od unutrašnjih neprijetelja jer tako dobro prisluškuju i prate neistomišljenike. Imaju i specifičan odnos prema vlasništvu. Gaje ljubav prema privatnoj svojini uz devizu: što je naše to je moje, a što je moje to je samo moje. Kada oni loše posluju, gubitci se dijele po glavi stanovnika. Svoje promašaje i neuspjehe prebacaju na globalnu ekonomsku krizu. Za fingirane uspjehe uzimaju procenat. Pravo u svoj džep.

Sa nazovi liberalima ista stvar. Apsurd je da su oni inspiratori i filozofski očevi našim socijalističkim vođama. U principu pravi liberali se gnušaju monopola. Kod crnogorskih to nije slučaj. Smatraju da imaju ekskluzivno pravo na bogaćenje. Kad biznis zapadne u krizu traže pomoć brata socijaliste. To im može obezbijediti samo mutant sistem.

Građanin ćuti i trpi. Izgubio je pojam o vremenu. U našem mutiranom sistemu ljudi troše svoje živote a da nijesu ni svjesni ko i šta ih to troši. Liberali koji se ne bore za slobodu i socijalisti koji rade protiv jednakosti su složna braća čiji je cilj zadovoljenje sopstvenih interesa. Prvi uslov za prevazilaženje krize je prevazilaženje njih kao takvih. Kako? Demokratija ima rješenje. Zove se sloboda izbora. Pa izaberite.

Miodrag RAŠOVIĆ