Povežite se sa nama

OKO NAS

NAŠ DIO JADRANA VJEROVATNO BEZ BUŠOTINA: Nafta sve dalje

Objavljeno prije

na

Dva poslanika iz Italije u Evropskom parlamentu izrazili su ove sedmice zabrinutost zbog planova Crne Gore da eksploatiše naftu i prirodni gas u Jadranskom moru. Poslanici Fabio Masimo Kastaldo i Ignacio Korao su zbog toga podnijeli amandman na Nacrt rezolucije Evropskog parlamenta o Crnoj Gori. Oni smatraju da bi eksploatacija nafte u Jadranu mogla da ugrozi životnu sredinu, kvalitet vode i morsku faunu, te su pozvali Crnu Goru da se fokusira na obnovljive izvore energije.

,,Nijedna intervencija u prirodi ne može proći bez uticaja. Stav Vlade Crne Gore je da se ti uticaji u ovom procesu svedu na najmanju mogući mjeru, odnosno, da imamo konkretne mehanizme zaštite, u smislu prevencije kroz upotrebu najboljih rješenja u oblasti zaštite životne sredine, bezbjednosti i zaštite na radu, kao i u smislu definisanja odgovarajućih osiguranja od svih ekoloških rizika, uključujući i korporativne garancije matičnih kompanija”, saopštio je crnogorski ministar ekonomije Vladimir Kavarić najavljujući da će se nacrti ugovora o eksploataciji nafte uskoro naći pred poslanicima u Skupštini Crne Gore.

Činjenica je da na drugoj obali našeg mora, u Italiji, ima gotovo 40 naftnih polja i nešto više od 100 plinskih.

„Ali, kod nas takođe postoji veliki pokret protiv naftnih bušotina koji okuplja ne samo organizacije koje se bave zaštitom životne sredine, već i lokalne institucije, ribare, poljoprivrednike, crkvu i mnoge druge. Kao rezultat, na protestima se okuplja preko 60.000 ljudi”, kaže Matia Loli iz društva Legambiente.

Pristisak na crnogorsku vlast će iz EU biti sve veći, naročito zato što se u Briselu smatra da Crna Gora nije pripremljena za jedan ovako ozbiljan i visokorizičan projekat. Ona nema agenciju za ugljikovodonike, niti kadar obučen i iskusan u organizovanju, praćenju, kontroli i zaštiti od rizika curenja nafte i gasa. Sve će to biti stavljeno do znanja Vladi u Podgorici tokom izuzetno osjetljivog pregovaračkog poglavlja 27, koji se odnosi na životnu sredinu.

„Prijetnje Jadranu s kojima se suočavamo nadilaze nacionalne granice i uspješno se mogu riješiti samo na međunarodnom nivou jer Jadran je jedan, zajednički, i njegova dobra možemo koristiti isključivo na način da istovremeno zajedno štitimo ekološke procese i sisteme”, navodi biolog Mosor Prvan iz Udruge Sunce iz Splita.

Hrvatska je, sudeći prema izjavama budućeg premijera Tihomira Oreškovića, sve dalje od ostvarenja plana prethodne vlade u Zagrebu da „Hrvatska postane malom Norveškom”. On ne skriva da neće dopuštiti istraživanje nafte u Jadranu. ,,Ne daj Bože da se dogodi kakva havarija. Jadransko more je relativno zatvoreno”, kaže Orešković, koji je eventualno sklon razgovarati tek o istraživanju gasa u moru, a nafte samo na kopnu.

Prema riječima Nataše Kovačević iz Green houma, u Crnoj Gori javnost uopšte nije informirana o planovima Vlade po pitanju eksploatacije nafte u Jadranu. „Onog trenutka kada građani i građanke počnu dobijati pravu informaciju o uticaju naftnih istraživanja na njihovo zdravlje i životnu sredinu, njihovo mišljenje se bitno mijenja što pokazuju i najnovija istraživanja”, kazala je ona.

Najveće negativne posljedice bušenja Jadrana predviđaju se za ribarstvo, već u samoj fazi istraživanja, a potom i na turizam. U zemlji kao što je Crna Gora, kojoj je to najvažnija privredna grana i kojoj se turizam bazira na kupanju u moru, tek treba očekivati reakcije turističkih poslenika, te posebno novih investitora u velike smještajne kapacitete.

Jasno je takođe da se naftnim kompanijama veoma žuri, jer je nakon velikog samita UN u Parizu o klimatskim promjenama porasla globalna dinamika po pitanju razvoja tehnologija za korištenje energije Sunca, vjetra i biomase. Takođe, biće sve strožiji ciljevi na međunarodnim i lokalnim nivoima za ispunjavanje kriterijuma za ublažavanje klimatskih promjena.

„Ozbiljan nacionalni strateški zaokret prema tome da budemo zemlja pokretana zelenom energijom je nužnost, ako smo se već 2,5 decenije proglasili ekološkom državom”, kaže direktor ulcinjske NVO Zeleni korak Dželal Hodžić i ističe da je najavljeni početak gradnje vjetroelektrana na planini Možuri, koja pripada opštinama Bar i Ulcinj, hvale vrijedan projekat, jer predstavlja prvu investiciju u oblasti obnovljivih izvora energije u Crnoj Gori.

Vrijednost tog posla, koji bi trebalo da se realizuje od marta, je 80 miliona eura, a instalisana snaga vjetroelektrane je 46 MW, što će činiti ukupno tri odsto proizvodnje električne energije u Crnoj Gori. Ova sredstva će uložiti Enemalta plc, kompanija koja je u većinskom vlasništvu države Malta. Tim povodom je premijer te zemlje Džozef Muskat prošle nedjelje boravio na Možuri.

Hodžić ističe da za grad, kakav je Ulcinj, obnovljivi izvori energije predstavljaju i egzistencijalno i razvojno pitanje. ,,To se posebno odnosi na energiju sunca, koju imamo u izobilju, ali je, na svoju štetu, ne koristimo”, kaže on i navodi da je prosječno godišnje sijanje sunca u Ulcinju preko 2.700 sati.

Podaci govore da je u toku ljetnjih mjeseci insolacija 11,5 časova dnevno, te da se najveći dio električne energije u ulcinjskim domaćinstvima koristi za grijanje vode!? ,,Ako se zna da bi solarni bojler mogao da grije i u noći, zbog tropskih temperatura, te da se sistemi isplaćuju tamo gdje su velike potrošnje tople vode, da je održavanje lako, da se, dakle, smanjuju troškovi, a povećava komfor, onda se nameće jednostavan zaključak da je potrebno brzo donositi odluke u tom pravcu”, zaključuje Hodžić.

Direktiva Evropske komisije postavila je cilj da do 2020. godine, petina ukupne energije koja se koristi u Evropskoj uniji bude proizvedena iz obnovljivih izvora. U Crnoj Gori je postavljen još zahtjevniji cilj: da u finalnoj potrošnji trećina energije bude iz obnovljivih izvora.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo