Povežite se sa nama

OKO NAS

NA KONIKU 120 PORODICA ROMA I EGIPĆANA POSLIJE 18 GODINA USELILO U STANOVE: Pogled iz dnevne sobe

Objavljeno prije

na

Ako na zemaljskom šaru postoji rajski kutak, on bi morao imati tri spavaće sobe i dnevnu, bogami i kupatilo sa puno tople vode…

Tako, bar, izgleda ono što je dosanjao tridesetosmogodišnji Halil Misini. Dok sjedi na fotelji, prekrštenih nogu, kao nekad pored ognjišta, i odbija dimove cigarete prema plafonu, pogled mu prati dječiju igru i jurnjavu kroz hodnik i širom otvorena vrata prostorija u koje su tek unijeli stvari.

Halil je jedan od 120 raseljenjih Roma i Egipćana koji su u okviru Regionalnog stambenog programa dobili stanove u novoj zgradi na Koniku, nedaleko od izbjegličkog kampa gdje borave još od 1999. godine. Na svečanosti prilikom uručenja ključeva, najavljeno je da će se uskoro graditi još 51 stan za preostale izbjeglice. Regionalni stambeni projekat sprovodi se u 13 crnogorskih opština. Glavni donator je Evropska unija koja je izdvojila oko šest miliona eura, a značajnu podršku osigurale su vlade SAD, Italije, Njemačke, Norveške, Švajcarske, Danske i Turske. Snažnu podršku programu pružili su Visoki komesarijat ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) i Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE).

,,Biće potrebno vremena da se nabavi kompletan namještaj”, kaže Halil. Za sada, obezbijedio je najosnovnije. Crno-siva ugaona garnitura prati dezen tepiha u dnevnoj sobi, na sredini drveni sto, malo dalje kod kuhinje trpezarijski sto sa šest stolica. Jeste desetočlana porodica, ali tijesno nije, pogotovo ako se uporedi sa mjestom gdje su živjeli. Stari i polovni namještaj namijenio je komšijama, kojima je potreban.

Riječ koju najčešće pominje je – sreća.

,,Živio sam za dan da djecu učinim srećnom. Imam u planu još dosta toga da nabavim, ali je za sada dovoljno. Srećni smo i sa ovim što imamo”, priča Halil.

Pored toga što prima socijalnu pomoć, da bi prehranio desetočlanu porodicu, on već desetak godina sakuplja i kupuje polovnu garderobu, i potom je preprodaje na stočnoj pijaci. Od osmoro njegove djece Ardijan (13), Valentina (10) i Samir (7) redovni su učenici Osnovne škole ,,Vladimir Nazor”, Bajram (12) i Denis (10) su takođe upisani, ali zbog zdravstvenih problema, kako kaže, neredovno pohađaju nastavu, Mejrema (4) i Lumturija (2) idu u vrtić, a najmlađa desetomjesečna Ajša uživa u ulozi mezimice.

Oduševljeni dječiji glasovi, koji iz kupatila nadjačavaju šum vode iz odvrnutih česmi, vraćaju Halilu slike iz ne tako davne turobne prošlosti.

,,Grijali smo vodu na šporetu i kupali se u plastičnim koritima. Napokon imamo kupatilo. Ne moramo da čekamo ispred zajedničkih česmi i toaleta, kao nekad”.

Sve to sada odlazi u sjećanje i komšijske priče uz kafu. Uređena dvorišta i asfalt brišu tragove višedecenijske muke. Ispred zgrade, na klupama, kroz hodnike, na balkonima osmijeh sa lica presretao je čestitke. Atmosferu nije kvarilo ni to što sav uneseni namještaj nije prekriven celofanom i ne miriše na lijepak. Nijesu svi mogli da kupe novo, poslužiće za početak i ono što ima, što su razmijenili sa komšijama, nabavili od poznanika.

Duh zajedništva useljavao je i u novi prostor. Majke su čuvale djecu. Dio uređenog dvorišta, pretvoren je u kutak za igru. Najupornijim mališanima nije smetalo ni što je kiša, koja je padala prethodnih dana, uništila dio travnjaka. Uživanje na vrtešci bio je dovoljan izazov da se savlada i blatnjava prepreka. Grupa muškaraca organizovala se da očisti trotoare.

,,Sa smećem smo imali problema dok smo živjeli u kampu. Ne želimo to ovdje. Bolje je zbog nas da operemo, a i ljepše će da izgleda”, kaže stariji muškarac koji je kazao da se zove Muharem.

Kod Arijete Tatari u jednosoban stan na čestitku je već stigla najdraža komšinica Leonora. Na stolu u kuhinji, uz šoljice kafe su i dvije čaše žutog soka. Prisjećanje na 15 kvadrata, zdravice za bolji život.

,,Strahujem da se i u mislima vratim u kontejner. Sada imamo krov nad glavom, i na suvom smo. Ovo je za mene i moju djecu najveće bogatstvo. Naš san se pretvorio u stan”, kaže Arijeta. Zahvalna je kaže svima, a posebno ,,Evropskoj uniji koja je pomogla”.

Njena ćerka Fatima, učenica petog razreda, sa kanticom vode i natopljenim krpama odlazi prema kupatilu, uz svečanu objavu da će pomagati majci da održava čistoću. Fatimina braća Junuz (22) i Ljuljzim (20) upravo su se spremali da krenu na posao. Nijesu se školovali i porodici doprinose tako što cijepaju drva.

,,Vraćamo sa prljavi i znojavi, ali sada nas čeka tuš, a ne korito i kazan na šporetu”, kaže Junuz.

U novom domu Gazmenda Garaja još je radno. Dok sklapa ormar u jednoj prostoriji, domaćica u drugoj vješto rukuje džogerom, ostavljajući za sobom sjaj na pločicama.

Mladi bračni par ostavio je dvoje mališana kod strica. Gledaju crtaće, da ne bi smetali.

,,Fenomenalan dan. Radujem se što ću djeci osigurati novi život”, kaže Garaj.

U svakoj sobi je blistavo, čisto i uredno. Prilikom uređenja dnevnog boravka očigledno je Gazmen sebi dao oduška. Ugaona garniture crno-bijele boje, tepih, zavjese takođe. Ni trpezarijski sto i stolice se ne odvajaju od ove kombinacije. Nije teško pogoditi omiljeni klub.

Uz stan, Ramadan Kurteši riješio je još jednu muku. Otkrio je svoje parče podruma i u njega sa sinom počeo da slaže drva za ogrijev. U kontejneru, za to je imao samo jedno malo mjesto pod šporetom.

,,Imam osjećaj kao da sam tek sad otvorio oči i progledao”, kaže Kurteši.

Nedaleko od nove zgrade, još su kontejneri sa nadograđenim prostorijama od raznog materijala. Na javnim toaletima polomljena su vrata, a i ne može im se prići od blata. Okolo su lokve u kojima se igraju djeca uzrasta od četiri do šest godina, u kratkim majicama i šortsevima, sa patikama koje spadaju sa nogu, jer su nekoliko brojeva veće. Pored jednog kontejnera bosonoga grupa mališana skakuće oko vatre, pružajući ručice da se ugriju. Budno oko starice prati ih, da se neko ne opeče.

U ovim nastambama žive porodice, kojima je obećano da će dobiti stanove u sljedećoj raspodjeli. Ispred se nalaze gomile smeća, a od neprijatnog mirisa peku oči. Više žitelja je ipak ispred kućica, čini se, nego unutra.

,,Ne možemo disati, unutra od vlage, a napolju od smrada. Smeće, koje stoji tu već nekoliko dana, trebalo bi da se skloni jer je zarazno. Postaje sve opasnije “, kaže šezdesetogodišnji Barlec Morinaj.

Smeće razbacano po kampu, prema njegovim riječima, ostavili su oni koji su se uselili u stanove.

,,Morali su da ruše šupe i oslobode kontejnere, kako bi ih vojska Crne Gore preuzela, jer su njeni. Rečeno je da će nadležni organizovati bagere da to počiste, ali ih još nema”, priča naš sagovornik, i jetko zaključuje da se nekom ne žuri, jer misli da su ,,Romi navikli da žive pored smeća”.

Još daleko od novog stana, starac se prisjeća kako su do prije nekoliko godina znatno bolje živjeli u barakama, koje je jedne noći progutao plamen, u požaru koji je zahvatio naselje.

,,Imali smo mnogo više prostora. Nemamo gdje da spavamo. Kćerka boluje od srca, supruga nepokretna, a mene muče bubrezi”, žali se Morinaj.

Pored supruge Fane koja leži na krevetu nalazi se veća prozirna kesa sa ljekovima i flaša vode. Djeca priskaču kada joj zatreba pomoć.

Porodica Morinaj prima socijalnu pomoć. Hrana stiže iz narodne kuhinje, koja im je od velike pomoći. Barlec povremeno, na stočnoj pijaci prodaje polovne stvari, i ono što pronađe u kontejnerima sa smećem.

,,Prijavio sam se na za novi stan, ali su me odbili. Valjda će i za nas biti nešto”, nada se Morinaj.

Strpljenje izdaje pedesetšestogodišnjeg Ibrahima Salihija. Očajem boji glas, dok pokazuje unutrašnjost kontejnera, i dorađene kućice od dasaka koja prokišnjava. Sumnja i u pravednost.

,,U ovim uslovima spavamo ja i moja djeca. Pogledajte, sve je mokro, čak su se i jorgani skvasili. Nemamo čime da se pokrijemo. Hladno nam je. Trebalo je da nadležni podijele stanove po prioritetima, a ne ovako. Star sam i bolestan, žena takođe, djeca isto. Pored nas teče voda iz kanalizacije. Ulazi nam u sobe. Svakog dana je kantama izbacujemo, ali ostaje nesnosan smrad. Šta da radim? Gdje da idem?”, pita se naš sagovornik, dok otvara frižider i pokazuje prazninu.

Od šporeta ipak stiže miris paprika koje se peku pored šerpe sa pasuljem. Donijele komšije, kaže Ibrahim.

Na moguću nepravdu iz svog ugla ukazuje i Ljatif Ajdezi.

,,Ne mogu da shvatim zašto nijesam na spisku. Neki ljudi su dolazili i pitali me, da li bih mogao da živim sa majkom, koja je dobila jednosoban stan. Ona je bolesna i potreban joj je mir. Kako da u taj prostor smjestim i moju devetočlanu porodicu. Znaju da sam i ja bolestan. Tri puta sam imao infarkt, a primoran sam da radim kako bih djeci obezbijedio koru hljeba” žali se Ajdezi. On je mesar, ali kaže da je posla sve manje.

Gorčinu, na kraju, smjenjuje slijeganje ramenima. Naši sagovornici kažu da su primorani da žive i u takvim uslovima, jer nemaju izbora. I da čekaju.

Žagor djevojaka pored česmi, na drugoj strani, slao je poruku o istrajnosti i upornosti. Na prostoru otetom od blata, nekoliko njih pralo je obuću i odjeću ,,na ruke”. Malo dalje, druge su ribale tepihe. Objasnile su da su, uprkos malom prostoru napravile raspored i da to funkcioniše.

Život ide dalje.

Enis EMINOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KADROVSKA POLITIKA U PLANTAŽAMA: Otkazom protiv znanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dugogodišnji glavni tehnolog u Plantažama Zoran Miladinović dobio je otkaz. Tereti se da nije bio u kancelariji, iako mu je u opisu posla terenski rad i briga o zaštiti bilja. On tvrdi da je samo jedan u nizu visokokvalifikovanog kadra koji se degradira. S druge strane, postoji sumnja na brojne lažne diplome u ovoj kompaniji

 

Dugogodišnji glavni tehnolog Plantaža 13. jul Zoran Miladinović krajem januara dobio je otkaz.

Miladinović posjeduje doktorat iz oblasti zaštite bilja, objavio je 20 naučnih radova na ovu temu, a od 1991. zaposlen je u Plantažama.

Zbog svoje stručnosti i iskustva u oktobru 2021. imenovan je za vršioca dužnosti izvršnog direktora Plantaža. Na lični zahtjev povukao se sa ove funkcije u novembru 2022. Na njegovo mjesto imenovan je Igor Čađenović, dodatašnji direktor Sektora prodaje i marketinga, kadar Demokratskog fronta.

Početkom novembra prošle godine rektor Univerziteta Crne Gore  Vladimir Božović i direktor kompanije 13. jul – Plantaže Igor Čađenović potpisali su Memorandum o saradnji koji predstavlja temelj za buduće zajedničke aktivnosti u oblasti poljoprivrednih i tehničko-tehnoloških nauka. Kako je Miladinović još prije deset godina Univerzitet Crne Gore izabrao za naučnog saradnika za oblast zaštite bilja, očekivao se njegov doprinos ovoj saradnji. Međutim, njemu je, u decembru, uručen aneks o radu kojim se sa mjesta šefa službe zaštite bilja u vinogradarsko-voćarskoj proizvodnji raspoređuje na mjesto stručnog saradnika za preciznu poljoprivredu.

Degradacija nije bila dovoljna, pa mu Čađenović, sredinom januara, dostavlja ,,Upozorenje o postojanju opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu”.  Miladinović je upozoren da, navodno, 10 dana nije dolazio na posao. Prema Zakonu o radu otkaz slijedi ukoliko neopravdano izostajanje sa posla traje tri ili više radnih dana uzastopno,  odnosno pet radnih dana sa prekidima u toku od 12 mjeseci.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZLOUPOTREBA BOLOVANJA: ,,Najbolesniji“ u Evropi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po broju bolovanja rekorderi smo u Evropi. To nas godišnje košta devet miliona eura. Poslodavci i Vlada riješili su da stanu na put ovoj epidemiji koja je skupa a i smanjuje produktivnost. Najduže bolovanje u Crnoj Gori, zaključno sa decembrom prošle godine, iznosilo osam godina i devet mjeseci

 

 

Svakog mjeseca na bolovanjima se nalazi oko 15 odsto ukupnog broja radnika, pa je Crna Gora po tome rekorder u Evropi. ,,Nismo najbolesnija nacija, ali imamo podatak da Crnogorci najviše boluju u Evropi”, dijagnostifikovao je nedavno stanje premijer Milojko Spajić.

Tokom prošle godine registrovano je 15.812 bolovanja, što je 1,3 miliona izgubljenih radnih sati. U Fondu za zdravstveno osiguranje su izračunali da je  prosječan broj izgubljenih radnih dana po korisniku bolovanja 84.

Refundacije za bolovanje tokom prošle godine koštaće devet miliona eura. Za 2022.godinu  iz budžeta je, na osnovu refundacija za bolovanje, isplaćeno šest miliona eura.

U Fond svakog dana stiže do 40 zahtjeva za procjenu bolovanja, izjavio je direktor ove institucije Vuk Kadić.

Za rubriku Vjerovali ili ne je podatak Fonda da je najduže bolovanje u Crnoj Gori, zaključno sa decembrom prošle godine, iznosilo osam godina i devet mjeseci. Dijagnoza –  depresija.

Predsjednik Sindikata izabranih ljekara Igor Ljutica izjavio je da su najčešći razlozi za zloupotrebu bolovanja loši međuljudski odnosi: ,,Kad dolazi do promjena vlasti i promjena pozicija, dolazi do psihosomatskih oboljenja. To je otprilike uvijek F dijagnoza, često zbog stresa ljudi nisu sposobni za rad”.

Da je prošle godine došlo do znatnog rasta bolovanja, najviše u državnim institucijama, upozorio je Slobodan Mikavica, predsjednik Unije poslodavaca Crne Gore: ,,Rast je prepoznat u institucijama gdje je došlo do promjene na čelnim mjestima i gdje su se, kako se vjeruje, zaposleni nezadovoljni promjenama, odlučili na ovaj korak. Svi smo toga svjesni ali ćutimo i ništa ne preduzimamo”.

U podgoričkom preduzeću Čistoća, zaposleno je 670 radnika, u januaru je na bolovanju bilo 114 zaposlenih, a u decembru prošle godine 101. U firmi je, inače, oko 670 zaposlenih. ,,Pedeset odsto je na bolovanju duže od 60 dana. Često su međuljudski odnosi razlog zbog kojih ljudi idu na bolovanje, a i komunikacija sa nadređenima”, izjavio je direktor Čistoće Denis Hot .

Od ukupno 16.600 prosvjetnih radnika, više od deset odsto je van učionica. ,,Na bolovanju je 1.700 prosvjetnih radnika, s tim što se ovaj broj ne odnosi na zaposlene na Univerzitetu”, rekla je Milica Nišavić iz Ministarstva prosvjete.

Probleme sa bolovanjem imaju i u privatnom sektoru. Vlasnik trgovačkog lanca Voli Dragan Bokan je zloupotrebe bolovanja svrstao među tri glavna problema sa kojima se susreću privrednici, uz neodstatak radne snage i neefikasnost državnog aparata. On je kazao da u njegovoj kompaniji svakog mjeseca 200 do 250 radnika koristi bolovanje.

Izabrani ljekari imaju pravo da na mjesec dana izdaju bolovanje. Državna sekretarka u Ministarstvu zdravlja Milena Cojić kazala je da je tokom prošle godine u podgoričkim domovima zdravlja otvoreno više od 31.500 bolovanja. Bolovanje se nakon mjesec dana produžava na osnovu mišljenja specijaliste.

Institucije su krenule u provjeru epidemije bolovanja. ,,Fond je formirao komisije za procjenu bolovanja, a prisustvo je obavezno. Izuzeci su onkološki pacijenti i trudnice. Ne bih se složio da smo najbolesnija nacija u Evropi i da odskačemo u okruženju”, poručio je direktor Fonda Kadić.

Za sada komisija obilazi ljekare opšte prakse i gdje primijete da se izdaje veći broj bolovanja upućuje usmene opomene. Ipak, iz Fonda ističu da se dobar dio bolovanja izdaje od strane ljekara specijalista, a da oni njih ne mogu da kontrolišu.

Na inicijativu Unije poslodavaca očekuje se formiranje radnog tijela koje bi se podrobnije pozabavilo problemom zloupotrebe bolovanja. U tom tijelu pored UPCG i Fonda za zdravstvo trebalo da učestvuju i predstavnici Ministarstva zdravlja, Ministarstva rada i socijalnog staranja, Fonda PIO, sindikata.

,,Najvažnije je da zloupotrebu bolovanja nazovemo pravim imenom. To je krađa i korupcija”, poručio je predsjednik UPCG Mikavica.

Iz Unije se žale da je najveći problem zloupotreba u roku od dva mjeseca.
Troškove za naknadu zaposlenom na bolovanju u periodu do 60 dana snosi poslodavac, a ako bolovanje traje preko tog perioda poslodavac ima pravo na refundaciju od Fonda za zdravstveno osiguranje. Za zaposlene u privatnom sektoru naknada tokom bolovanja iznosi 70 odsto zarade, a u javnoj upravi ona je 90 odsto zarade. Iz Unije se zalažu da se skrati period u kome isplata naknade za privremenu spriječenost za rad pada na teret poslodavca i to sa postojećih 60 na 30 dana. Pozivaju se na praksu zemalja EU.

Mikavica predlaže i rigoroznije mjere kako bi se stalo na put zloupotrebama: ,,To je formiranje komisije koja će moći da vrši kontrolu i u stanu pacijenta. Medicinska dokumentacija bi trebalo da sadrži preporuke šta pacijent može ili smije da radi u periodu bolovanja. Da li smije da putuje van mjesta boravka, kada smije da napušta stan, da li smije da obavlja druge poslove. Do sada je bilo drugačije. Bili ste svjesni da neko zloupotrebljava bolovanje ali nijeste mogli da reagujete”.

Pojedini bi se našalili da po stanovima nemaju što ići, jer su nerijetki slučajevi i da oni koji koriste bolovanje rade drugi posao, odu na planinarenje ili nađu bolje plaćeni posao u inostranstvu.

U borbi sa ovom i drugim pošastima modernog rada 45 kompanija u Njemačkoj je od ovog mjeseca počelo testiranje četvorodnevne radne nedjelje. Eksperiment će trajati pola godine, a zaposleni će za to vrijeme primati punu platu, iako će provoditi znatno manje vremena u kancelariji ili će raditi od kuće. U Velikoj Britaniji je u eksperiment četvorodnevne radne nedjelje bilo uključeno 2.900 zaposlenih. Rezultat toga je da je broj zaposlenih koji su dali otkaz pao za čak 57 odsto, prometi kompanija su povećani, a za oko dvije trećine smanjen je broj dana bolovanja.

 Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKAJ KOMUNIKACIJA PRIHVAĆENA KAO DOKAZ: Može, ali…

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz obrazloženja sutkinje Kovačević jasno proizilazi da je inkriminišući materijal iz skaj komunikacija u slučaju koji je sudilo i presudilo njeno vijeće Višeg suda potkrijepljen dodatnim materijalnim dokazima. Ostaje nepoznanica šta će biti sa predmetima u kojima to nije slučaj

 

Nakon više od dvije godine iščekivanja, u podgoričkom Višem sudu donijeta je prva (nepravosnažna) presuda u predmetu zasnovanom na dekodiranoj Skaj komunikaciji, koja je Crnoj Gori dostavljena od pravosudnih organa Francuske. Sutkinja Vesna Kovačević se, tokom obrazloženja presude kojom je grupu koja je planirala da ubije Budvanina Marka Ljubišu zvanog Kan osudila na ukupno 20 godina i šest mjeseci zatvora, pozabavila i dokaznim materijalom pribavljenim dešifrovanjem skaj komunikacije. Preciznije, njegovom dokaznom snagom.

Mediji su pohitali da objave da je nepravosnažno presuđeno kako je skaj komunikacija validan dokaz. Samo rijetki su ispratili obrazloženje sutkinje Kovačević iz kojeg jasno proizilazi da je skaj komunikacija u slučaju koji je sudilo i presudilo njeno vijeće Višeg suda potrkijepljena dodatnim materijalnim dokazima. Pored ostalog,  među njima se našao i kriptovani telefon koji je oduzet od optuženog Strahinje Savića, čiji zatadak je bio da prati Ljubišu.

“U postupku je utvrđeno da je budvanska policija od okrivljenog Savića oduzela kriptovani telefon, da je zatim okrivljeni samovoljno dao, kako šifru od telefona, tako i šifru od Skaj aplikacije, tako da su neosnovani navodi odbrane da je izuzimanje prepiske iz telefona Savića radnja pretresanja telefona koju mora pratiti naredba o pretresanju i da to predstavlja pravno nevaljan dokaz. Sud je utvrdio da nije vršena radnja pretresanja telefona, da je Savić sam predao telefon i šifre, a što je potvrđeno i saslušanjem rukovodioca i službenika policije koji je izvršio uvid i fotografisao prepiske iz Skaj komunikacije i narezao ih na jedan DVD do momenta kada je došlo do resetovanja telefona, odnosno “prženja” svih komunikacija. Znači, policijski službenik je obezbijedio navedeni dokaz od uništenja, a koji se zaista desio nakon fotografisanja sadržaja na tom telefonu”, piše u presudi.

Iz iskaza tog svjedoka, navodi se, proizlazi da su to morali hitno da odrade “upravo da ne bi neko, ko vidi da se ne odgovara na poruke iz grupe, iste izbrisao”. A komunikacija iz telefona koji je oduzet od Savića, kazala je sutkinja Kovačević, u saglasnosti je sa skaj komunikacijom koja je dobijena putem međunarodne pravne pomoći.

Pitanje je, dakle, da li bi vijeće kojim je predsjedavala sutkinja Kovačević zauzelo isti stav da nije bilo kriptovanog telefona i Savićevog priznanja. Vjerovatno bi, pošto je u obrazloženju odluke saopštila da je sudsko vijeće imalo u vidu navode branilaca optuženih, u pogledu zakonitosti dokaza prikupljenih iz prepiske putem dešifrovanja skaj aplikacije.

“Iz spisa predmeta proizlazi da su navedeni dokazi pribavljeni na osnovu zamolnice Specijalnog državnog tužilaštva Crne Gore, kao nadležnog organa, koja je upućena nadležnom inostranom pravosudnom organu, a koji je odlučivao o ispunjenosti pretpostavki za pružanje međunarodne pravne pomoći u konkretnom slučaju i preduzeo dokazne radnje u skladu sa svojim zakonodavstvom”, obrazložila je sutkinja Kovačević i dodala da sud nema osnov da sumnja u vjerodostojnost ovih dokaza, imajući u vidu da su ih izdvojili francuski nadležni pravosudni organi i dostavili pravosudnim organima Crne Gore.

Advokat Ranko Radonjić, koji je branilac u ovom slučaju smatra da je odluka sutkinje Kovačević nezakonita. „Ali, trebam ukazati da se ovdje optužba dominantno zasniva na drugim dokazima, prije svega priznanju okrivljenog Savića koje je dao pred tužilaštvom. Nažalost, sudija nije prihvatila naše navode zbog čega ne treba kao dokaz prihvatiti njegovu odbranu koju je dao u toku istrage pred Specijalnim državnim tužilaštvom. Prije svega zbog činjenice da je, kako nad njim tako i nad okrivljenim Lazarom Ilićem, sprovođena i fizička i psihička tortura, o čemu postoji medicinska dokumentacija koju apsolutno ovo Vijeće nije razmatralo prilikom donošenja presude“, kazao je Radonjić.

On smatra da je Sud u ovom slučaju odstupio od nekih ustanovljenih standarda, kako kad su u pitanju dokazi pribavljeni putem međunarodne pravne pomoći tako i drugi dokazi koji su provedeni u toku postupka. „Podsjetiću vas da u ovom postupku nije zadovoljen minimalni standard koji smo imali u prvom postupku koji se tiče Skaj komunikacije, a to je da se pribavljaju naredbe i odluke sudova na osnovu kojih je pribavljena ta komunikacija, kako bi odbrana, okrivljeni, na kraju krajeva i sud koji je dužan da utvrdi činjenično stanje, znali pravnu i tehničku pozadinu pribavljanje ove komunikacije. Mi to sada ne znamo a sud ju je prihvatio“, kazao je on.

Nakon ovakve odluke, odnosno osuđujuće presude, advokati ne mogu sa sigurnošću da tvrde šta će se desiti u ostalim postupcima i da li će sada sudije redom da prihvataju Skaj komunikaciju kao dokaz. „Iskreno se nadam da će druga Vijeća malo detaljnije i pažljivije razmotriti stručne navode odbrane u pogledu prihvatljivosti skaj komunikacije kao dokaza u krivičnom postupku“, kazao je advokat Radonjić. Tužioci, naravno, ne dijele njegovo mišljenje. A stav sudova još nema konačnu, pravosnažnu potvrdu.

Među onima koji su osumnjičeni i(li) optuženi uglavnom, ili čak dominantno, na osnovu pribavljene, a prethodno dešifrovane komunikacije preko skaj aplikacije, nalaze se i bivši direktor Uprave policije Veselin Veljović, još uvijek aktuelni predsjednik opštine Budva i visoki funkcioner NSD Milo Božović, bivši specijalni tužilac Saša Čađenović, nekadašnji pomoćnik direktora Uprave policije Dalibor Medojević, visokopozicionirani policajci Petar Lazović i Ljubo Milović (u bjekstvu)… Zato je i pitanje njene dokazne snage na sudu nešto što zaokuplja pažnju i onih kojima izvještaji crne hronike ne spadaju u omiljene sadržaje.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo