Povežite se sa nama

OKO NAS

NA KONIKU 120 PORODICA ROMA I EGIPĆANA POSLIJE 18 GODINA USELILO U STANOVE: Pogled iz dnevne sobe

Objavljeno prije

na

Ako na zemaljskom šaru postoji rajski kutak, on bi morao imati tri spavaće sobe i dnevnu, bogami i kupatilo sa puno tople vode…

Tako, bar, izgleda ono što je dosanjao tridesetosmogodišnji Halil Misini. Dok sjedi na fotelji, prekrštenih nogu, kao nekad pored ognjišta, i odbija dimove cigarete prema plafonu, pogled mu prati dječiju igru i jurnjavu kroz hodnik i širom otvorena vrata prostorija u koje su tek unijeli stvari.

Halil je jedan od 120 raseljenjih Roma i Egipćana koji su u okviru Regionalnog stambenog programa dobili stanove u novoj zgradi na Koniku, nedaleko od izbjegličkog kampa gdje borave još od 1999. godine. Na svečanosti prilikom uručenja ključeva, najavljeno je da će se uskoro graditi još 51 stan za preostale izbjeglice. Regionalni stambeni projekat sprovodi se u 13 crnogorskih opština. Glavni donator je Evropska unija koja je izdvojila oko šest miliona eura, a značajnu podršku osigurale su vlade SAD, Italije, Njemačke, Norveške, Švajcarske, Danske i Turske. Snažnu podršku programu pružili su Visoki komesarijat ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) i Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE).

,,Biće potrebno vremena da se nabavi kompletan namještaj”, kaže Halil. Za sada, obezbijedio je najosnovnije. Crno-siva ugaona garnitura prati dezen tepiha u dnevnoj sobi, na sredini drveni sto, malo dalje kod kuhinje trpezarijski sto sa šest stolica. Jeste desetočlana porodica, ali tijesno nije, pogotovo ako se uporedi sa mjestom gdje su živjeli. Stari i polovni namještaj namijenio je komšijama, kojima je potreban.

Riječ koju najčešće pominje je – sreća.

,,Živio sam za dan da djecu učinim srećnom. Imam u planu još dosta toga da nabavim, ali je za sada dovoljno. Srećni smo i sa ovim što imamo”, priča Halil.

Pored toga što prima socijalnu pomoć, da bi prehranio desetočlanu porodicu, on već desetak godina sakuplja i kupuje polovnu garderobu, i potom je preprodaje na stočnoj pijaci. Od osmoro njegove djece Ardijan (13), Valentina (10) i Samir (7) redovni su učenici Osnovne škole ,,Vladimir Nazor”, Bajram (12) i Denis (10) su takođe upisani, ali zbog zdravstvenih problema, kako kaže, neredovno pohađaju nastavu, Mejrema (4) i Lumturija (2) idu u vrtić, a najmlađa desetomjesečna Ajša uživa u ulozi mezimice.

Oduševljeni dječiji glasovi, koji iz kupatila nadjačavaju šum vode iz odvrnutih česmi, vraćaju Halilu slike iz ne tako davne turobne prošlosti.

,,Grijali smo vodu na šporetu i kupali se u plastičnim koritima. Napokon imamo kupatilo. Ne moramo da čekamo ispred zajedničkih česmi i toaleta, kao nekad”.

Sve to sada odlazi u sjećanje i komšijske priče uz kafu. Uređena dvorišta i asfalt brišu tragove višedecenijske muke. Ispred zgrade, na klupama, kroz hodnike, na balkonima osmijeh sa lica presretao je čestitke. Atmosferu nije kvarilo ni to što sav uneseni namještaj nije prekriven celofanom i ne miriše na lijepak. Nijesu svi mogli da kupe novo, poslužiće za početak i ono što ima, što su razmijenili sa komšijama, nabavili od poznanika.

Duh zajedništva useljavao je i u novi prostor. Majke su čuvale djecu. Dio uređenog dvorišta, pretvoren je u kutak za igru. Najupornijim mališanima nije smetalo ni što je kiša, koja je padala prethodnih dana, uništila dio travnjaka. Uživanje na vrtešci bio je dovoljan izazov da se savlada i blatnjava prepreka. Grupa muškaraca organizovala se da očisti trotoare.

,,Sa smećem smo imali problema dok smo živjeli u kampu. Ne želimo to ovdje. Bolje je zbog nas da operemo, a i ljepše će da izgleda”, kaže stariji muškarac koji je kazao da se zove Muharem.

Kod Arijete Tatari u jednosoban stan na čestitku je već stigla najdraža komšinica Leonora. Na stolu u kuhinji, uz šoljice kafe su i dvije čaše žutog soka. Prisjećanje na 15 kvadrata, zdravice za bolji život.

,,Strahujem da se i u mislima vratim u kontejner. Sada imamo krov nad glavom, i na suvom smo. Ovo je za mene i moju djecu najveće bogatstvo. Naš san se pretvorio u stan”, kaže Arijeta. Zahvalna je kaže svima, a posebno ,,Evropskoj uniji koja je pomogla”.

Njena ćerka Fatima, učenica petog razreda, sa kanticom vode i natopljenim krpama odlazi prema kupatilu, uz svečanu objavu da će pomagati majci da održava čistoću. Fatimina braća Junuz (22) i Ljuljzim (20) upravo su se spremali da krenu na posao. Nijesu se školovali i porodici doprinose tako što cijepaju drva.

,,Vraćamo sa prljavi i znojavi, ali sada nas čeka tuš, a ne korito i kazan na šporetu”, kaže Junuz.

U novom domu Gazmenda Garaja još je radno. Dok sklapa ormar u jednoj prostoriji, domaćica u drugoj vješto rukuje džogerom, ostavljajući za sobom sjaj na pločicama.

Mladi bračni par ostavio je dvoje mališana kod strica. Gledaju crtaće, da ne bi smetali.

,,Fenomenalan dan. Radujem se što ću djeci osigurati novi život”, kaže Garaj.

U svakoj sobi je blistavo, čisto i uredno. Prilikom uređenja dnevnog boravka očigledno je Gazmen sebi dao oduška. Ugaona garniture crno-bijele boje, tepih, zavjese takođe. Ni trpezarijski sto i stolice se ne odvajaju od ove kombinacije. Nije teško pogoditi omiljeni klub.

Uz stan, Ramadan Kurteši riješio je još jednu muku. Otkrio je svoje parče podruma i u njega sa sinom počeo da slaže drva za ogrijev. U kontejneru, za to je imao samo jedno malo mjesto pod šporetom.

,,Imam osjećaj kao da sam tek sad otvorio oči i progledao”, kaže Kurteši.

Nedaleko od nove zgrade, još su kontejneri sa nadograđenim prostorijama od raznog materijala. Na javnim toaletima polomljena su vrata, a i ne može im se prići od blata. Okolo su lokve u kojima se igraju djeca uzrasta od četiri do šest godina, u kratkim majicama i šortsevima, sa patikama koje spadaju sa nogu, jer su nekoliko brojeva veće. Pored jednog kontejnera bosonoga grupa mališana skakuće oko vatre, pružajući ručice da se ugriju. Budno oko starice prati ih, da se neko ne opeče.

U ovim nastambama žive porodice, kojima je obećano da će dobiti stanove u sljedećoj raspodjeli. Ispred se nalaze gomile smeća, a od neprijatnog mirisa peku oči. Više žitelja je ipak ispred kućica, čini se, nego unutra.

,,Ne možemo disati, unutra od vlage, a napolju od smrada. Smeće, koje stoji tu već nekoliko dana, trebalo bi da se skloni jer je zarazno. Postaje sve opasnije “, kaže šezdesetogodišnji Barlec Morinaj.

Smeće razbacano po kampu, prema njegovim riječima, ostavili su oni koji su se uselili u stanove.

,,Morali su da ruše šupe i oslobode kontejnere, kako bi ih vojska Crne Gore preuzela, jer su njeni. Rečeno je da će nadležni organizovati bagere da to počiste, ali ih još nema”, priča naš sagovornik, i jetko zaključuje da se nekom ne žuri, jer misli da su ,,Romi navikli da žive pored smeća”.

Još daleko od novog stana, starac se prisjeća kako su do prije nekoliko godina znatno bolje živjeli u barakama, koje je jedne noći progutao plamen, u požaru koji je zahvatio naselje.

,,Imali smo mnogo više prostora. Nemamo gdje da spavamo. Kćerka boluje od srca, supruga nepokretna, a mene muče bubrezi”, žali se Morinaj.

Pored supruge Fane koja leži na krevetu nalazi se veća prozirna kesa sa ljekovima i flaša vode. Djeca priskaču kada joj zatreba pomoć.

Porodica Morinaj prima socijalnu pomoć. Hrana stiže iz narodne kuhinje, koja im je od velike pomoći. Barlec povremeno, na stočnoj pijaci prodaje polovne stvari, i ono što pronađe u kontejnerima sa smećem.

,,Prijavio sam se na za novi stan, ali su me odbili. Valjda će i za nas biti nešto”, nada se Morinaj.

Strpljenje izdaje pedesetšestogodišnjeg Ibrahima Salihija. Očajem boji glas, dok pokazuje unutrašnjost kontejnera, i dorađene kućice od dasaka koja prokišnjava. Sumnja i u pravednost.

,,U ovim uslovima spavamo ja i moja djeca. Pogledajte, sve je mokro, čak su se i jorgani skvasili. Nemamo čime da se pokrijemo. Hladno nam je. Trebalo je da nadležni podijele stanove po prioritetima, a ne ovako. Star sam i bolestan, žena takođe, djeca isto. Pored nas teče voda iz kanalizacije. Ulazi nam u sobe. Svakog dana je kantama izbacujemo, ali ostaje nesnosan smrad. Šta da radim? Gdje da idem?”, pita se naš sagovornik, dok otvara frižider i pokazuje prazninu.

Od šporeta ipak stiže miris paprika koje se peku pored šerpe sa pasuljem. Donijele komšije, kaže Ibrahim.

Na moguću nepravdu iz svog ugla ukazuje i Ljatif Ajdezi.

,,Ne mogu da shvatim zašto nijesam na spisku. Neki ljudi su dolazili i pitali me, da li bih mogao da živim sa majkom, koja je dobila jednosoban stan. Ona je bolesna i potreban joj je mir. Kako da u taj prostor smjestim i moju devetočlanu porodicu. Znaju da sam i ja bolestan. Tri puta sam imao infarkt, a primoran sam da radim kako bih djeci obezbijedio koru hljeba” žali se Ajdezi. On je mesar, ali kaže da je posla sve manje.

Gorčinu, na kraju, smjenjuje slijeganje ramenima. Naši sagovornici kažu da su primorani da žive i u takvim uslovima, jer nemaju izbora. I da čekaju.

Žagor djevojaka pored česmi, na drugoj strani, slao je poruku o istrajnosti i upornosti. Na prostoru otetom od blata, nekoliko njih pralo je obuću i odjeću ,,na ruke”. Malo dalje, druge su ribale tepihe. Objasnile su da su, uprkos malom prostoru napravile raspored i da to funkcioniše.

Život ide dalje.

Enis EMINOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PORAZNA STATISTIKA TRŽIŠTA RADA NA SJEVERU: Loše prije korone, sada gore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pandemija je tokom prošle godine više nego u ostatku države, pogoršala stanje na tržištu rada Sjevernog regiona. U većini opština dodatno su zabrinuti  porastom broja nezaposlenih osoba sa invaliditetom

 

Obaveza izrade strategija zapošljavanja za narednih pet godina suočila je mnoge opštine na sjeveru sa statistikom koja svjedoči o izuzetno nepovoljnom  ambijentu na tržištu rada. Statistika pokazuje i da je zabrinjvajuće visok procenat osoba sa invalidetom među nezaposlenima. Minule godine,  ocjenjuju u opštinama Sjevernog regiona, to stanje je dodatno pogoršano.

Broj zaposlenih Beranaca, kažu u tamošnjoj lokalnoj upravi, prošle godine značajno se smanjio. Kako piše u Strategiji zapošljavanja te opštine, „nivo zaposlenosti u će na kraju 2020. biti ispod nivoa iz 2011. godine.“ Samo tokom prvih šest mjeseci prethodne godine broj nezaposlenih povećan je za 161, pa je na evidenciji Biroa rada blizu 4.500 Beranaca. Stopa nezaposlenosti (16,2 odsto)  u toj opštini kontinuirano je veća u odnosu na  stopu nezaposlenosti u Sjevernom regionu (11,7 odsto).

„Trendovi pokazuju da lokalno tržište rada ne može da apsorbuje priliv visokoobrazovanih. Jer je najveći broj zaposlenih u sektorima koji zapošljavanju srednjekvalifikovanu radnu snagu. Zbog toga su potrebne dodatne mjere i programi zapošljavanja koji su usmjereni na različite i specifične kategorije nezaposlenih“, kažu u branskoj lokalnoj upravi.

Čak četvrtina od ukupnog broja nezaposlenih osoba sa invalidtetom u državi, živi u Beranama. Prema podacima od prije dvije godine, bilo ih je 2.688, a tokom naredne godine taj broj se povećao skoro za četvrtinu. I broj nezaposlenih Beranki je sve veći.

„Politike i mjere zapošljavanja trebalo bi usmjeriti na najosjetljivije grupe na tržištu rada. Posebnu pažnju treba posvetiti nezaposlenim  ženama, dugoročno nezaposlenim i osobama sa invaliditeom, niskokvalifikovanim i nezaposlenim starije dobi. Potrebna je dalja podrška postojećim preduzetnicima u smislu uklanjanja biznis barijera i uvođenja određenih olakšica za poslovanje“, neki su od ciljeva za unapređenje zapošljavanja u tom gradu.

Tokom prvih šest mjeseci prošle godine broj nezaposlenih u Plavu se povećao za 5,8 procenata. Stopa nezaposlenosti u toj opštini i prije pandemije je bila značajno veća u odnosu na ostale sjeverne opštine.  Prema podacima iz 2019, nazposlen je bio svaki peti  stanovnik te varoši.

Trenutno, kažu u plavskoj lokalnoj upravi, svaki treći na evidenciji Biroa rada je sa nekom vrstom invaliditeta.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANDRIJEVICA: DRI OŠTRO O BIVŠOJ LOKALNOJ VLASTI: (Ne)očekivani izvještaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zbog ogromnog broja nepravilnosti u poslovanju opštne Andrijevica za vrijeme prethodne vlasti, DRI je odlučila da sa tim upozna Vrhovno državno tužilaštvo, Vladu, ministarstva finansija i socijalnog staranja i javne uprave, digitalnog društva i medija, skupštinski Odbor za ekonomiju, budžet i finansije i Zajednicu opština Crne Gore

 

Nakon što je Državna revizorska institucija (DRI) dala katastrofalno loše mišljenje o poslovanju lokalnih vlasti u Andrijevici tokom 2019. godine, kada su opštinu vodili DPS i SD, nove vlasti (NSD, SNP i Demokrate) očekuju da tužilaštvo procesuira tadašnje opštinsko rukovodstvo.

Potpredsjednik opštine Veselin Raketić (NSD) kaže da je to imperativ. On, ipak, nema nadu da će se to i dogoditi dok se ne promijene tužilački zakoni i ne bude promjena u tužilaštvu.

„To je službeno procesuirano i predato tužilaštvu, ali ja sam ubijeđen da je to već odloženo u neku fioku, i da će ostati da kupi prašinu. Tu je bio dovoljan samo jedan telefonski poziv i da se predmet arhivira” – kaže Raketić.

Prema njegovim riječima Andrijevica je desetak godina, za vrijeme vladavine DPS, bila „oaza bezakonja”.

„Tu se svašta radilo, čemu se ne može ući u trag, jer nema papira i dokumentacije. Nijedna inspekcija nije smjela ući u kancelarije i službe. Oni su mnoge najozbiljnije stvari završavali ‘na riječ’. Ne znamo gdje su završili milioni eura od vodovoda i gradske male elektrane na gradskom vodovodu. Krali su čak i kablove i crijeva u dužini od tri kilometra” – kaže Raketić.

DRI je dala negativno mišljenje na završni račun budžeta Opštine Andrijevica za 2019. godinu i utvrdila veliki broj kršenja zakona i nepravilnosti u poslovanju.

Zbog ogromnog broja nepravilnosti, DRI je odlučila da sa tim upozna Vrhovno državno tužilaštvo, Vladu, ministarstva finansija i socijalnog staranja i javne uprave, digitalnog društva i medija, skupštinski Odbor za ekonomiju, budžet i finansije i Zajednicu opština Crne Gore.

„Finansijski izvještaji za 2019. godinu sadrže pogrešna prikazivanja, koja pojedinačno i zbirno imaju prožimajući karakter. Finansijskom revizijom je utvrđeno da Opština Andrijevica nije iskazala budžetski rezultat u Izvještaju, odnosno deficit u iznosu od 652.501 euro, što nije u skladu sa Zakonom o budžetu i fiskalnoj odgovornosti. Deficit umanjen za kamate u poređenju sa prihodima budžeta Opštine procentualno iskazan iznosi 84,39 odsto, što je osam puta veći iznos od dozvoljenog Zakonom. Opština je prikazala donacije ispod linije finansijskog rezultata, što bi uticalo na uvećanje deficita da je finansijski rezultat izračunat”, navodi se u izvještaju DRI.

Navodi se i da revizor nije mogao utvrditi modifikovani gotovinski deficit kojim bi se dobila realna fiskalna slika budžeta Opštine zato što Opština ne evidentira obaveze, kao i zbog neprecizne evidencije obaveza iz prethodne godine.

Revizijom su utvrđena odstupanja i neusklađenosti sa Zakonom o budžetu i fiskalnoj odgovornosti, Zakonom o lokalnoj samoupravi, Zakonom o finansiranju lokalne samouprave, Zakonom o upravljanju i unutrašnjim kontrolama u javnom sektoru, Zakonom o poreskoj administraciji, Zakonom o porezu na nepokretnosti, Zakonom o porezu na dohodak fizičkih lica, Zakonom o doprinosima na obavezno socijalno osiguranje, Zakonom o radu, Zakonom o državnoj imovini, Zakonom o javnim nabavkama, Uredbom o naknadi troškova zaposlenih u javnom sektoru, Pravilnikom o jedinstvenoj klasifikaciji računa za budžet Crne Gore i budžete opština, Pravilnikom o načinu sačinjavanja i podnošenja finansijskih izvještaja budžeta, državnih fondova i jedinica lokalne samouprave i Uputstvom o bližem radu trezora jedinica lokalne samouprave, koja imaju i materijalni i prožimajući karakter.

Navodi se da je Opština u 2019. dva puta donosila odluku o izmjeni i dopuni budžeta.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKOLOZI UPOZORAVAJU NA UGROŽENOST ŽIVOTINJSKIH VRSTA: Nigdje nebom nema sačme kao iznad Crne Gore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Godišnje strada i do 200 hiljada jedinki zaštićenih vrsta ptica. Agencija za zaštitu prirode i životne sredine tek se sprema da napravi Crvenu listu, koja je u svijetu osnova za očuvanje bogatstva i raznolikosti vrsta, a lovci plotune pravdaju očuvanjem ravnoteže i zaštitom od predatora

 

Ljut kao ris.

Frazu ukorijenjenu u govoru nije lako objasniti mlađim generacijama, jer ova najveća vrsta mačke u Evropi je nestala – iskorijenjena  iz crnogorskih šuma.

Ugrožene su rijetke i zaštićene ptice, zmije, ribe i jegulje, mekušci. Tome najviše doprinose krivolov i druge nelegalne aktivnosti ljudi, ali i neadekvatan odnos vlasti i blaga sudska praksa – pokazalo je istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Monitora.

Nabrajanja pojedinačnih vrsta na čiju ugroženost ukazuju ekolozi nije potpun, jer u Crnoj Gori još nema „Crvene liste biljaka, životinja i gljiva“, spiska ugroženih vrsta kakav pravi Međunarodna unija za zaštitu prirode IUCN.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma su za CIN-CG/Monitor potvrdili da, prema Zakonu o zaštiti prirode ovu listu utvrđuje Agencija za zaštitu prirode i životne sredine, uz objašnjenje da će se „u narednom periodu razmotriti mogućnosti obezbjeđivanja sredstava za ovu potrebu“.

Iz Agencije su za CIN-CG/Monitor rekli da su više puta tražili novac iz budžeta ali i od stranih donatora za ovaj projekat, za koji je, kako tvrde potrebno angažovati cjelokupan ekspertski kadar u Crnoj Gori.

Do tada, na primjer, u Nacionalnom parku Skadarsko jezero ostaje dozvoljen lov na jegulju, ugroženu vrstu koja se nalazi na globalnoj Crvenoj listi.

,,Crna Gora voli da potpisuje međunarodne deklaracije, ali ne i da ih poštuje. Tako je kod nas dozvoljen lov na dvije ugrožene vrste sa Crvene liste – jarebice kamenjarke i grlice. Slali smo urgencije da se sa tim prestane, ali uzalud. Jarebica i grlica su sada na neinvazivnoj terapiji, a ako nešto ne uradimo ubrzo će završiti na respiratoru. Sve i da ima dobre volje, grlica je ptica selica – preleti Mediteran, ide za Afriku, teško će je biti zaštititi. A mi je još i lovimo”, kaže za CIN-CG/Monitor ornitolog Darko Saveljić.

U Crnoj Gori godišnje strada oko 200.000 ptica, nedavno su ponovo upozorili iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP). Ovo je podatak iz izvještaja BirdLife International The Killing 2.0 – A view to a kill, iz 2018. godine, u kome se navodi da se svake godine u Crnoj Gori ubije od 64.000 do 197.000 jedinki zaštićenih vrsta ptica. Kada je objavljen izazvao je vatrene reakcije i osporavanja lovačkih organizacija.

Izvještaj je nastao na osnovu podataka lovačkih organizacija i procjene ornitologa na terenu objašnjavaju iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma.

„Kako se ovakve procjene temelje i na izvještajima lovačkih organizacija, a koje su i od strane Agencije ocijenjene kao nepouzdane, smatramo da je jedino rješenje revizija podzakonskih akata koji se odnose na organizaciju lovstva kao i pokretanje društvenog dijaloga kojim bi se došlo do rješenja”, najavljuju iz ovog Vladinog resora.

O neuređenoj oblasti svjedoče i vijesti o pronađenim zabranjenim lovačkim ,,čekama” u parku prirode Ulcinjskoj solani, gnijezdilištu za više od 250 vrsta ptica, nedavno ubistvo mečke u Beranama, držanje vukova u dvorištu u podgoričkom naselju u Tološima, ubijena srna i lane…

Po biodiverzitetu, raznovrsnosti živog svijeta, Crna Gora predstavlja jedno od najznačajnijih područja Evrope, kaže za CIN-CG/Monitor biolog dr Bogić Gligorović. Na teritoriji Crne Gore, kako kaže, procentualno u odnosu na Evropu živi 70 odsto vrsta sisara, 75 odsto vrsta ptica, 50 odsto vrsta slatkovodnih i 79 odsto morskih vrsta riba, 30 odsto vrsta biljaka…

,,Pojedine vrste su u Crnoj Gori bile na ivici istrebljenja ili su nestale zbog pretjeranog lova i krivolova. Takav primjer je balkanski ris koji je istrebljen. U posljednjim istraživanjima pronađeno je samo nekoliko primjeraka sivog sokola, dok su bjeloglavi sup i bijela kanja nestali prije nekoliko decenija zbog trovanja vukova, smanjenja nomadskog stočarstva i nedostatka hrane. Brojnost jedinki vrsta vilinog konjica veliki potočar je smanjena za oko 40 odsto”, nabraja Gligorović.

Postojećim nacionalnim zakonodavstvom u Crnoj Gori zaštićene su 873 vrste: šest algi, 111 gljiva, 27 mahovina, dvije paprati, 272 biljke, devet  sunđera, sedam korala, čest člankovitih crva, 18 mekušaca, pet paukolikih zglavkara, četiri vrste rakova, 14 insekata, šest bodljokožaca, 11 riba, 16 vodozemaca, 26 gmizavaca, 298 ptica i 35 vrsta sisara.

Imamo zaštićene vrste, ali se ne zna kako se one štite, tvrdi biolog Vuk Iković. U razgovoru za CIN-CG /Monitor on podsjeća na zmije otrovnice, među kojima je i poskok, koje su zaštićene u Srbiji i Hrvatskoj, a u Crnoj Gori nisu. Iković ističe i veliki uticaj lovačkog lobija koji je izdejstvovao da se neke vrste ne nađu na spisku zaštićenih.

Iz Ministarstva ekologije su na pitanje CIN-CG/Monitora odgovorili da „ne postoje precizni podaci o stanju i broju svake od zaštićenih životinjskih vrsta”.

,,Spiskovi zaštićenih vrsta nijesu potpuni i imaju nedostataka. Pojedine vrste ne postoje u Crnoj Gori, ili su nestale ili greškom unijete u spiskove. Takođe, veliki broj vrsta koje su izuzetno značajne nijesu zaštićene. Neophodno je uraditi što hitniju reviziju i ažuriranje spiskova, kao i ustanoviti različite nivoe zaštite na osnovu rezultata  detaljnih ekoloških istraživanja”, ističe Gligorović.

Da je spisak potrebno revidirati „na osnovu ekspertskog mišljenja’’, potvrdili su za CIN-CG/Monitor i iz Agencije za zaštitu životne sredine. Iz Ministarstva i Agencije navode da, iako se monitoring sprovodi godinama: ,,dostupna sredstva nisu bila dovoljna da se realizuju sveobuhvatna istraživanja koja bi dala potpunu sliku stanja i statusa svih zaštićenih vrsta’’.

,,Nulto stanje biodiverziteta nije utvrđeno, jer zbog nedostatka sredstava. Utvrđivanje broja prisutnih vrsta, njihovog rasprostranjenja na teritoriji Crne Gore i parametara njihovih populacija treba da bude prvi korak da bi se zaštita biodiverziteta sprovela na odgovarajući način”, kaže Gligorović.

Koliko je stanje loše govori i podatak da o promjenama u brojnosti i strukturi populacija riba u Skadarskom jezeru detaljniji podaci i procjene nijesu obavljivane od 80-ih godina prošlog vijeka, navodi se u analizi Zaštita prirode u Crnoj Gori koju je objavio Green Home.

Podaci koji se godišnje ažuriraju su oni o brojnosti lovnih životinja. Biolozi upozoravaju da se oni prikupljaju na osnovu procjene lovačkih udruženja, da se ne primjenjuju naučni metodi, te da nijesu pouzdani. A i razlikuju se. Podatke o brojnom stanju divljači i odstrjelu prikupljaju Ministarstvo poljoprivrede, Agencija za zaštitu prirode i Monstat. Prema posljednjim dostupnim podacima za 2019. Monstat navodi da je brojno stanje vuka 601 a lisice 7.748, Agencija tvrdi – vukova ima 569, lisica 7.856.

Monstat navodi da je vukova u 2019. odstrijeljeno 31, lisica 1.163, Agencija 29 vukova i 1.190 lisica. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede odobren je odstrijel 181 vuka, a ubijen 31, dok je od odobrenih 1.824, ubijeno 1.233 lisice.

Zakonom o divljači i lovstvu trajni zabran lova odnosi se na veliku lasicu, medvjede, srne, divokoze, košute, kao i na velikog tetrijeba i lještarku.

U popisu Ministarstva poljoprivrede navodi se da je 2019. odobren odstrjel 25 divojaraca, ali da nije ubijen nijedan, a od 49 za lov odobrenih srndaća stradalo je osam.

Zvanično, prema podacima Ministarstva, lovci manje love od onoga što im je odobreno. Tako je 2019. godine odobren lov 1.536 divljih svinja, a ubijeno je 940, stranci su odstrijelili devet. Oboreno je da se ubije 1.941 jarebica kamenjarki, a ustrijeljeno je 537, plus 25 koje su pogodili strani lovci.

Iz Lovačkog saveza Crne Gore za CIN-CG/Monitor kažu da brojno stanje divljači nije moguće sa apsolutnom tačnošću utvrditi, te da se u literaturi navode podaci da dozvoljena greška pri utvrđivanju brojnog stanja iznosi plus/minus 20 odsto.

,,Lovci su jedini koji dobrovoljno rade na održavanju i unapređivanju kvaliteta staništa divljači, a time i svih zaštićenih vrsta. Lako je sjedjeti u kancelariji, čitati i tumačiti propise o očuvanju prirode i pisati šta sve ne valja. Mnogo je teže pratiti sva zbivanja u prirodi i prikupljati podatke o divljim životinjama, njihovom pojavljivanju, brojnosti i stanju populacija”, kažu u Lovačkom savezu.

Iz lovačke organizacije se protive apelu nevladinih organizacija da se uvede moratorijum na lov i naglašavaju da se krivolov ne može i ne smije izjednačavati sa lovom, koji je legalna i regulisana djelatnost.

„Lov danas prestavlja krajnji produkt gazdovanja sa divljači u lovištima i dolazi kao kruna dugogodišnjeg rada lovaca na uzgoju i zaštiti divljači”. trvde iz ovog saveza. Oni naglašavaju da se lov ne bi smio zabraniti i zbog održivog razvoja divljači kojeg obezbjeđuju lovci, zatim i zbog zdravlja ljudi kao izbog zdrastvenog stanja životinja koje može biti ugroženo zaraznim bolestima prenesene sa oboljele divljači na druge divlje i domaće životinje, pa čak i na čovjeka. Tvrde da, kada lovci ne bi ubijali predatore, ubrzo bi bile desetkovane ,,uzgojne populacije zeca, jarebice kamenjarke, srne…“. Još više bi, kažu, bile ugrožene i domaće životinje.

Argument lovaca je i da bi zabranom lova bila ugrožena egzistencija ljudi koji su zaposleni u ovoj djelatnosti, i da ,,neke divlje životinje mogu prouzrokovati štete na imovini, a neke mogu i direktno napadati ljude. Zato postoji opravdana bojazan da bi ljudi mogli u odbranu imovine, kad već nema lova, pribjeći trovanju te divljači i drugim oblicima zakonom nedozvoljenih radnji što je jako opasno i za druge životinje i za ljude”.

Da nije slučajeva koji poput ubijene mečke uznemire javnost pa krivolovci završe u pritvoru, prema presudama sudova krivolova gotovo i nema.

Prema podacima koje je CIN-CG/Monitor dostavio Osnovni sud u Podgorici u posljednjih pet godina donijete su dvije odluke zbog krivičnog djela nezakonit lov protiv tri osobe, od kojih je samo jedna osuđena uslovno.

Od ukupno 127 sudskih slučajeva, između 2013. i 2018. godine, koji su uključivali slučajeve ilegalnog ubijanja životinja, zloupotrebe životinja i uništavanja staništa, više od pola – 84 slučaja je bilo u potpunosti odbačeno.

Pored nedostatka baze podataka, nedovoljno novca za istraživanja, slabog rada institucija i neprimjenjivanje zakona, Gligorović upozorava i da ,,nizak nivo svijesti o značaju očuvanja biodiverziteta predstavlja kočnicu za zaštitu vrsta”.

On smatra da je ,,neophodno sprovesti aktivnosti koje će uticati na promjenu načina razmišljanja i to povećanjem broja časova biologije u školama, kao i drugim edukativnim aktivnostima. Takođe je, kaže, potrebno povećati ulaganja u nauku i jačati kapacitete institucija i nevladinih organizacija i samostalnih naučnika koje se bave istraživanjem i zaštitom životne sredine”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo