Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Namjesti posao bližnjem svom

Objavljeno prije

na

Ekomedika je prvi put regiosnovna 28. januara 2010. Dva mjeseca kasnije firma bez ikakvog poslovnog iskustva, u partnerstvu sa kompanijom OMP Eco iz Torina, prijavila se na tender za petnastogosdišnji posao prerade medicinskog otpada u Crnoj Gori. I dobila ga. Ko stoji iza?

Ministarstvo zdravlja, na čelu sa Miodragom Radunovićem, godinu nakon što je raspisalo međunarodni tender (poziv objavljen 01. 04. 2010), polovinom 2011. godine potpisalo je ugovor sa italijansko-crnogorskim konzorcijumom, koji će narednih 15 godina (toliko traje koncesija), izgraditi do sedam postrojenja za medicinski otpad širom Crne Gore (investitor dužan da uloži 2.9 miliona: postrojenja, nabavka opreme, edukacija kadra…). Tenderom je predviđeno, nije potpuno realizovano (vidi boks), da do kraja 2011. godine investitor izgradi i osposobi dva postrojenja – u Beranama i Podgorici.

Kako u našoj državi, a to je konstatovano i detaljnim Planom upravljanja otpadom 2008-2012, nema odgovarajućeg tretmana za medicinski otpad, očigledno je da je riječ, ne samo o unosnom, već, još važnije – o monopolskom poslu. Prema okončanom tenderu Ministarstva zdravlja, investitor će za svaki prerađeni kilogram opasnog medicinskog otpada, po sistemu „zagađivač plaća”, u skladu sa Zakonom o upravljanju čvrstim otpadom (član 72) ili centralizovano preko Fonda za zdravstveno osiguranje Crne Gore (direktor Kenan Hrapović), dobijati do dva eura. Fakturisanje će se vršiti mjesečno. To je rudnik novca.

Prema podacima dostupnim u tenderskoj dokumentaciji najveći proizvođač medicinskog otpada je Klinički centar koji proizvodi 722 tone medicinskog otpada od čega 182 tone opasnog medicinskog otpada. Ukupna količina opasnog medicinskog otpada na nivou države je – 654 tone godišnje. Pomnoženo sa dva to je 1.308.000 eura godišnje. Uz to, po riječima ljudi iz Ministarstva zdravlja, obaveza koncesionara će biti i da prihvati godišnje povećanje količine medicinskog otpada i do tri puta. U tom slučaju – 3.924.000 eura. Siguran novac, bez borbe na tržištu.

Nijesu samo datumi registracije, raspisivanja i dobijanja tendera – sumnjivi povodom Ekomedike. Osnivač firme, čija je izvršna direktorka i ovlašćena zastupnica Ilda Koljenović iz Podgorice (rođena 1985), je preduzeće IMO – RENT D.O.O iz Slovenije. Pun naziv: IMO-RENT Inženiring in konsalting Murska Sobota d.o.o. (inžinjering i konsalting). Ta se firma ne bavi preradom medicinskog otpada, već, kako stoji u opisu, posredovanjem u prodaji raznih proizvoda ( ,,nespecializirano posredništvo pri prodaji raznovrstnih izdelkov”).

Među brojnim podacima o kompaniji, naročito pada u oči rubrika ,,število zaposlenih”, tj. ,,broj zaposlenih”, gdje stoji da preduzeće ima jednog uposlenog radnika!

Osnivač IMO-RENT-a je Stane Polanič. Polanič je, ujedno, direktor slovenačke korporacije Intering Holding D.O.O. (sjedište: Bleiweisova cesta 30, SI-1000, Ljubljana) koja okuplja nekoliko kompanija: za građevinarstvo – SGP Pomgrad, IMO-REAL i HPV Hungary KFT; za poljoprivredu – Panvita grupacija; za trgovinu – Regal GH i HAKL.

Jedan od najprestižnijih projekata Holdinga, piše u brošuri firme, je izgradnja poslovne zgrade za izdavanje u Podgorici – Europoint. Ta inveticija je vrijedna šest miliona eura. Moderni, stakleni, višespratni objekat, koji se prostire na površini od 8.700m2, nalazi se na prestižnoj lokaciji, u blizini Hotela Podgorica.

Investitor Europointa je firma Proinvest, čija je djelatnost iznajmljivanje vlastitih ili iznajmljenih nekretnina i upravljanje njima. (Nek se zna: izvođač sistema suve gradnje na objektu je firma Atena Bohor D.O.O, čiji je ovlašćeni zastupnik Milovan Bajović, tast ministra spoljnih poslova Igora Lukšića, a jedan od dvojice vlasnika Lukšićev šura Predrag Bajović.)

Prema spisku privrednih subjekata, osnivač Proinvesta, osim pomenute slovenačke firme Intering Holding (vlasnički udio 50 odsto) je i crnogorska firma Industiaimport – Industriaimpex A.D. Podgorica (do 2007. godine bila 100 – procentni vlasnik), koja posjeduje drugu polovinu vlasničkog udjela. Predsjednik odbora direktora Industiaimport – Industriaimpex A.D. je Beranac Janko Radunović, koji je, ujedno, i izvršni direktor i ovlašćeni zastupnik Proinvesta.

Radunović i Polanič partneri su, indirektno, i u firmo Regal GH D.O.O, tačnije u njenoj podružnici u Crnoj Gori RGH-I D.O.O., koja je preko pomenute majke firme, dio Polaničevog Holdinga. RGH-I D.O.O bavi se nabavkom robe za duty-free šopove na graničnim prelazima u okviru aerodroma Podgorica i Tivat. Ta firma, koja se bavi nespecijalizovanom trgovinom na veliko, ima tri osnivača: Regal GH D.O.O (vlasnički udio 60 odsto), Industiaimport – Industriaimpex A.D Podgorica (30 odsto ) i Sreten Đikanović (10 odsto). Đikanović je predsjednik odbora direktora crnogorske firme Farmegra, koja se bavi trgovinom na veliko farmaceutskim proizvodima, i poslovni partner Janka Radunovića u Industiaimport – Industriaimpex.

Janko Radunović, takođe, stoji iza firme Farmegra D.O.O. Ona je po obimu posla, jedna od tri najzastupljenije kompanije (prema upućenim izvorima Monitora – jedna od malog broja privilegovanih) na tržištu ljekova Crne Gore, koje nadgleda ministar Miodrag Radunović. Janko Radunović član je odbora direktora i jedan od osnivača (lično 10 odsto, preko Industiaimport – Industriaimpex 80 odsto). On je, zajedno sa Đikanovićem, veza Ekomdike sa zdravstvom.

Upoređivanjem papira iz registra privrednih subjekata vidi se da i Proinvest Janka Radunovića, i Ekomedika, imaju identičnu i adresu sjedišta i adresu primanja pošte: Podgorica, Bulevar Svetog Petra Cetinjskog 1A/VII. Na toj adresi nalazi se Europoint. Međutim, na ulazu zgrade na spisku firmi koje koriste prostorije biznis centra, nema imena Ekomedika. Na pitanje novinara Monitora, portir je odgovorio da se Ekomedika nalazi na sedmom spratu u prostorijama koje koristi Industiaimport – Industriaimpex sa svojim slovenačkim, partnerskim firmama.

Šta se krije iza Ekomedike (na internetu nema sajt) slikovitio govori sljedeća scena: nakon što je novinar Monitora, tokom istraživanja, putem e-maila, uputio pitanja izvršnoj direktorici firme, Ildi Koljenović, ona je, uz odgovore, dodala: ,,Propratna dokumentacija će biti dostavljena na adresu redakcije.” To se i dogodilo. Na vrata našeg lista ušao je kurir sa dokumentacijom, i, na pitanje novinara ,,od koga je pošiljka”, odgovorio: ,,Od Sretena Đikanovića”. Zvanično – Đikanović nema direktne veze sa tom firmom.

Na koncu, imajući u vidu da se iza Ekomedike pojavljuje ime Janka Radunovića, ministrovog prezimenjaka i zemljaka (obojica su iz Berana), jasnija je odluka ministra Radunovića da monopolski posao dodijeli ovoj firmi.

A, ne, recimo, kompaniji Bondtech corporation. Ta firma, nakon što joj je ponuda odbačena na tenderu, uložila je prigovor, koji je odbijen od strane komisije Ministarstva. Rješenje o odbijanju prigovora potvrdila je i Komisija za koncesije Vlade. Bondtech corporation je pokrenula upravni spor. Upravni sud odbija žalbu. Ministarstvo je bilo jasno: ,,Konzorcijum Ekomedika-OMPeco jedini je ispunio uslove.”

Više Monitorovih izvora tvrde da su dvije renomirane svjestke firme iz oblasti prerade medicinskog otpada, koje su bile zaintresovane za tender Ministarstva zdravlja, odustale. Zbog toga što su shvatile da je tender namjenski pravljen za firme koje će ga i dobiti.

Kakav tender takvi rezultati

Zapaženu ulogu u priči imao je još jedan Beranac, Nebojša Todorović. Njega je ministar Radunović doveo u kabinet, za svog pomoćnika (Monitorovi izvori tvrde da je on ministrova desna ruka za delikatne poslove) nedugo pošto je počeo svoj prvi mandat (evo mu teče treći).

Todorović je bio koordinator radne grupe za izradu Nacionalne strategije upravljanja medicinskim otpadom usvojene 2008. godine, da bi posljednjih nekoliko godina, ispred Ministarstva, bio zadužen za tender, te javnost informisao o dinamici posla u vezi sa medicinskim otpadom.

Prvo nas je sredinom 2011. godine obavijestio da će prve dvije instalacije, kako je predviđeno tenderom, biti u 2011. Marta 2012. kazao je da će se medicinski otpad prvi put u Crnoj Gori obrađivati najkasnije do ljeta. Kašnjenje je objašnjavao administrativnim preprekama i uvjeravao nas da će planirano postrojenje u Beranama biti osposobljeno u toku ljeta, te da će nakon toga i KCCG imati isti tretman.

Tokom pomenutog ljeta, u medijima se pojavila informacija, ne o početku prerade medicinskog otpada u Beraname, već upozorenje iz tog grada da se u kontejnerima ispred Opšte bolnice Berene, odnosno Doma zdravlja, ponovo odlaže medicinski otpad koji nakon toga Komunalno preduzeće deponuje na neuređeno odlagalište Vasove vode.

Lani, u septembru, ministar zdravlja je obećao da će u Beranama ubrzo biti riješen problem medicinskog otpada. ,,Zgrada je pri kraju, vrijednosti nekih 50.000 eura i očekujem da konvertor u Beranama za efikasno rješavanje medicinskog otpada bude gotov oko 15. novembra.”

Sredinom decembra iz Ministarstva zdravlja saopštili su da je objekat u Beranama završen i da se čeka instalacija opre¬me. Pomoćnik ministra Todorović, sada, za naš list kaže da je nakon dobijanja svih neophodnih dozvola koncesionar počeo sa sakupljanjem, transportom i obradom medicinskog otpada u izgrađenom objektu u okviru Opšte bolnice Berane. ,,Izgradnja postrojenja u okviru Kliničkog centra Crne Gore je u završnoj fazi. Očekujemo instaliranje, sertifikaciju i puštanje u rad.” Očekujemo godinama.

Kompetnetni i senizitivni

„Naš osnivač i član konzorcijuma su renomirane i referentne firme iz EU (Italija i Slovenija) i vrlo senzibilne na sva neosnovana negativna pisanja i komentare. Nije neuobičajeno da veliki sistemi kakav je Intering holding u čijem sistemu posluje kompanija Imo-Rent, osnivaju posebne firme za obavljanje pojedinih djelatnosti, tzv. projektne firme. Kao osnivači i članovi konzorcijuma na njih prenose sve svoje reference i kvalifikacije”, kaže se u odgovoru koji su Monitoru dostavili iz firme Ekomedika. „Napominjemo da je postupak koji je predmet vašeg interesovanja prošao sve žalbene postupke uključujući i Upravni sud Crne Gore. Zbog tih okolnosti i spore administracije početak realizacije ovog projekta je kasnio čitavu godinu. Ovom prilikom u potpunosti odbacujemo sve insinuacije koje se vrlo tendeciozno očitavaju u vašim pitanjima, da se radi o bilo kakvom „namještanju, monopolu” i slično.” I Ministarstvo zdravlja i Ekomedika u odgovorima Monitoru ignorisali su pitanje o činjenici da slovenačka firma, osnivač Ekomedike, ima samo jednog zaposlenog.

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOUPOTREBE DJECE U POLITIČKE I VJERSKE SVRHE SVE UČESTALIJE: Pošast pred kojom žmurimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavni slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe na Cetinju nije prvi te vrste u našoj državi. Slično se događalo i tokom trajanja litija prošle godine, kao i za vrijeme predizbornih kampanja. Pa čak i u školama. Na sve brojnije  primjere kršenja osnovnih prava djeteta institucije ne reaguju

 

Fotografija koja je osvanula na društvenim mrežama sa protesta građana na Cetinju minulog vikenda, kojim su tražili ostavku premijera Zdravka Krivokapića, sablaznula je javnost u Crnoj Gori. Na njoj su dječak i djevojčica, obučeni u majice sa političkim porukama: Pucaj! Ne možeš mi ništa. Ja sam šćer (sin) Crne Gore, mene metak neće! Meni pancir ne treba, ja imam crnogorsko srce. Nije to prvi slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe u našoj državi. Ta pojava zabrinjavajuće raste.

Kristina Mihailović, izvršna direktorica Udruženja roditelja   upozorava da se, već neko vrijeme u Crnoj Gori ne vodi računa o ovakvim i sličnim zloupotrebama djece. ,,Da i ne govorimo o tome kakve im poruke šaljemo našim ponašanjem koje pokazuje neuvažavanje drugih. Sve to zajedno je već trebalo da nam upali crvenu lampicu, da se dobro preispitamo i promijenimo ponašanje, ako ni zbog čega drugog ili ni zbog koga drugog, onda upravo zbog njih – naše djece”, kaže ona u izjavi za Monitor

Nešto slično se na Cetinju dogodilo i tokom protesta 4. i 5. septembra povodom ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Tada je zabilježen snimak, na kom su glavni protagonisti djevojčica, ogrnuta zastavom Crne Gore, i policajac iz kordona koji je obezbjeđivao manastir. Djevojčici je neko  sugerisao da policajcu pruži ruku, nakon čega su okupljeni iščekivali da li će joj on  uzvratiti pozdrav. Jeste. Potom su pojedini mediji, bliski bivšem režimu, snimak objavili sa senzacionalističkim naslovima. Na kraju joj je ipak, pružio ruku – jedan je od njih. Zaštita identiteta i interesa djeteta, o kojima su novinari posebno dužni da vode računa prilikom izvještavanja, potpuno su izostali.

Niko od nadležnih nije reagovao – ni u jednom od dva sporna slučaja. Monitor se obratio Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, kojim rukovodi ministar Milojko Spajić, a u čijoj je nadležnosti dječja zaštita, sa pitanjem koji su sve pravni mehanizmi koje to ministarstvo može da iskoristi kako bi zaštitilo djecu od zloupotrebe u političke i vjerske svrhe. Pitali smo i da li su do sada preduzimali neke radnje sličnim povodima. Odgovore, do zaključenja ovog broja, nijesmo dobili.

,,Naš načelan stav je nepromjenjiv – odluku o pojavljivanju djece na javnim skupovima i u aktivnostima koje nisu primarno njima namijenjene, trebalo bi donijeti u odnosu na njihov uzrast, zrelost, odnosno sposobnost da razumiju kontekst događaja, vodeći računa o najboljem interesu djeteta, što mislimo da nije bio slučaj u datoj situaciji. Važno je napomenuti da takvu odluku donose njihovi roditelju, odnosno staratelji”, kazali su Monitoru iz Sektora za prava djece, mladih i socijalnu zaštitu Institucije zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsmana) povodom sporne fotografije sa početka teksta.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SRPSKA POLICIJA TRENIRA STROGOĆU NAD KOMŠIJAMA: Vulin disciplinuje crnogorske političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pretres  sina premijera Krivokapića u Beogradu uz repetiranje pištolja vrhunac je neprijatnosti koje crnogorski državljani povezani sa politikom i državnim strukturama, doživljavaju od strane policije u Srbiji

 

U kasnim večernjim satima, dok je bio u posjeti sestri u Beogradu, dva policajca  Republike Srbije uperila su pištolj u sina premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića. Na snimku koji su objavili mediji čuju se krici njegove kćerke Jelene koja policajce pita zašto to rade i obavještava ih da je riječ o štićenoj ličnosti. Iz srbijanskog Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) saopštili su da je riječ o rutinskoj kontroli, a Krivokapićeva porodica je nakon toga, uplašena,  napustila Srbiju.

To je bio posljednji u nizu događaja, gdje su pripadnici srbijanskog MUP-a, maltretirali crnogorske zvaničnike. Prethodno su na granici priveli i podnijeli prijavu protiv poslanice Demokratske partije socijalista (DPS) i bivše ministarke ekonomije Dragice Sekulić jer je posjedovala nekoliko tableta lijeka bromazepam. Zbog toga je srbijanska policija tereti za posjedovanje psihoaktivnih supstanci. Nešto ranije na granici su zaustavljani i zadržavani poslanici iz Crne Gore Draginja Vuksanović-Stanković (SDP), Suada Zoronjić (URA), Božena Jelušić (URA), Damir Šehović (SD), Ervin Ibrahimović (BS).

Sagovornici Monitora iza ovih dešavanja vide aktuelnog minista unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina. On je nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u crnogorskom parlamentu javno pozvao na zabranu ulaska u Srbiju poslanicima i poslanicama koji su za rezoluciju glasali.

Iz njegovog resora nijesu se izvinili premijerovoj porodici zbog neprijatnosti, već su održali predavanje vlastima u Crnoj Gori o nadležnostima policije. Navodno je premijerov sin pretresan jer je policija primila prijavu da se u vozilu nalaze naoružana lica.

,,Naši pripadnici umiju da povise i ton dok prilaze naoružanim licima i nadamo se da to nije mnogo uznemirilo legitimisanu gospodu. Pripadnici Policijske uprave za grad Beograd ne znaju i ne treba da znaju da li je na našoj teritoriji sin predsjednika Vlade Crne Gore, niti da li ima obezbjeđenje. Nijedan pripadnik MUP-a Srbije takođe ne kontroliše kretanje članova porodice Krivokapić i njihovog obezbjeđenja. Niti imamo tu želјu, niti imamo to pravo. Da tako nešto radimo bez saglasnosti porodice Krivokapić bili bismo optuženi da ih uhodimo i ometamo”, navodi se u saopštenju srbijanskog MUP-a. Odiše cinizmom.

Advokat i bivši ministar pravde Dragan Šoć za Monitor kaže da policija u Srbiji ima ovlašćenja da reaguje i da pretrese sumnjive osobe i da niko ne treba da bude pošteđen toga. Međutim, kod aktuelnih događaja kaže da je bilo očito da su učinjeni kako bi se dobio publicitet i poslala poruka.„Neko je to, čini mi se, uradio sa namjerom da se dođe do medija i izazove incident. Očito su poslate poruke, kakve ja ne znam. Očigledno je da se poruka šalje samo onima koji se na ovaj ili onaj način ne slažu sa politikom vlasti u Srbiji“, kazao je Šoć.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DPS I CETINJE: Decenije raznog nasilja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Cetinje i magistrala do Podgorice vidjeli su opsadu policije  14. januara 1998.  u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. Bila je to ceremonija  visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu.Velike zasluge što je on tada i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku SPC-a uz prijem kod patrijarha Pavla

 

Nedavno ustoličenje novog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u Cetinjskom manastiru i sukob policije sa demostrantima koji su se protivili ustoličenju na pomenutom mjestu je ponovo dovelo Cetinje u medijski fokus glavnih regionalnih i evropskih medija. Poljednji put  kada su Cetinje i magistrala sve do Podgorice vidjeli takvu opsadu policije je bilo 14. januara 1998. god. u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. I tadašnja ceremonija je bila skup visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu. Nesporno je da se novoizabrani predsjednik osjećao sigurnijim na Cetinju nego u Podgorici zbog izrazito procrnogorskog sentimenta kojim je grad odisao još od početka krize i ratova u bivšoj Jugoslaviji. Velike zasluge što je Đukanović tada uopšte i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori uz prijem i slikanje kod patrijarha srpskog Pavla. Amfilohijevi napori su na kraju doveli da Đukanović pobijedi Bulatovića sa nešto preko pet hiljada glasova razlike i spasi sebe od političke smrti, a možda i zatvora. Zauzvrat, kako to često biva u politici, petog septembra ove godine je Đukanović preko svojih udbaško-partijskih struktura sve učinio da onemogući Amfilohijevog nasljednika Joanikija da sjedne na duhovni tron Svetog Petra Cetinjskog u istoimenom manastiru.

Kao što je Crkva ranije iskorištena da pomogne Đukanoviću u osvajanju apsolutne vlasti tako je i prijestoni grad postao žrtva Đukanovićevih i DPS manipulacija i demagogije i to ne jednom ili dvaput.

Cetinje je kao opština na popisu 1991. godine imalo 20.171 stanovnika. U grad se dolazilo u potrazi za poslom. Fabrika obuće Košuta je imala 1.200 radnika, Elektroindistrija Obod koja je proizvodila rashladne uređaje i frižidere je zapošljavala 4.200 radnika od kojih je preko 1.500 došlo iz sjevernih nerazvijenih opština. Obodovi proizvodi su bili dio inventara maltene svake kuće u Crnoj Gori i izvoženi su na tržišta dvanaest evropskih zemalja što je dokazivalo njihov kvalitet.

Na Cetinju je bila i velika prevozna kompanija – Tara. Tara je u svoje doba imala preko 170 autobusa koji su saobraćali diljem bivše zemlje. Međutim, devedesete donose crne dane cetinjskoj privredi. Ono što su započele sankcije UN-a zbog Miloševićevih ratnih pohoda koje je podržavao vrh tada jedinstvene Demokratske partije socijalista (DPS) dovršila je Vlada Crne Gore sa svojim privatizacijama i „reformama privrede“. Prilikom posjete Obodu 1996. godine, tada premijer Đukanović je okupljenim radnicima izjavio „da nema Oboda, ponovo bi ga gradili“. Na kraju je od izjave ostalo samo prvi dio – da nema fabrike dok je poslovna zgrada Oboda kasnije postala zvanična rezidencija predsjednika države za vrijeme mandata Filipa Vujanovića u koju je rijetko svraćao ali u čiju rekonstrukciju je uloženo oko 1.300.000 eura poreskih obveznika. Takođe i Plavi dvor je postao predsjednikova rezidencija, izgrađen za potrebe prijestolonasljednika i sina kralja Nikole I.

Vlada Crne Gore i njeni tajkuni ne samo da su uništili velika preduzeća već ono što su kanili zadržati za sebe sele u Podgoricu i druge gradove. Fabrika lijekova, preduzeće za promet istih, očna klinika koja je donirana Cetinju iz Italije se preseljavaju u Podgoricu. Takođe se sele i Poštanski muzej, Kinoteka i Cetinjski forum. U Budvu će se preseliti sjedište Fondacije Svetog Petra.

To neće smetati DPS vlasti da osvaja glasove većine Cetinjana koji (kao i ostatak zemlje) tokom crnih 90-ih glasa Mila i Momira u vrijeme kada se razaraju Dubrovnik, Mostar, Sarajevo… DPS je forsirao narodsko logiciranje je da ih „treba glasati da ne bi bilo gore“. Međutim javlja se i jaka opozicija ratnim pokličima iz Beograda i Podgorice, prije svega predvođena Slavkom Perovićem i Liberalnim savezom Crne Gore (LSCG). Liberali postaju glavni protivnici srbijanizacije Crne Gore i šverc-komerca vrha DPS-a koji se tada transformiše od  komunista u mafijaške bosove slične onima u Italiji. Cetinjska opozicija će se otvoreno suprotstaviti i ulozi DPS-ovog „duhovnog partnera“ mitropolita Amfilohija čija je tada glavna misija da se Crna Gora što više utopi u Veliku Srbiju čiji obrisi su se naslućivali.

Đukanovićeva policija će surovo prebijati cetinjske momke zbog nošenja crnogorskih zastava i obilježja i pjevanja slobodoljubivih pjesama kojima će se isti Đukanović ogrnuti prošle nedjelje na protestima. Slavko Perović će biti pod stalnom obradom tajne policije koja je par puta optužena i za organizovanje napada na maloljetnu djecu Perovića dok su se vraćala kući iz škole.

Ostaće zapamćen događaj iz septembra 1993. godine tokom naučnog skupa Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i njene tada crnogorske filijale (CANU) koja je prekinuta protestima grupe građana predvođene Bobom Bogdanovićem i pjevanjem Oj svijetla majka zoro koja će kasnije postati himna Crne Gore. Tada je na skupu akademika bio prisutan i mitropolit Amfilohije koji je ustao i sa Cetinjanima zajedno pjevao buduću himnu. Demonstranti su onda prešli u skandiranje protiv mitropolita. Crnogorski predsjednik Momir Bulatović i njegovo obezbjeđenje su takođe bili meta psovki nakon što im je Bulatović pokazao srednji prst a oni njemu da je „izdajnik i kopile Slobodana Miloševića“. Šestorica mladića su na kasnijem suđenju dobili ukupno 17 godina zatvora zbog napada na predsjednika i prekidanja skupa. „Nezavisni“ sud je uzeo u obzir samo izjave ljudi bliskih vlasti i policiji.

Razdor u DPS-u 1997. godine oko kontrole poslova šverca cigareta i druge akcizne robe će javnosti biti predstavljen kao borba između „reformski orjentisanog“ Đukanovića, koji se tada sjetio da su pored njegovih unosnih privatnih poslova ugroženi i interesi Crne Gore, i Momira Bulatovića koji je zagovarao bezuslovnu poslušnost porodičnoj kriminalnoj organizaciji Slobodana Miloševića pod vidom borbe za očuvanje Jugoslavije. Ogromna većina Cetinjana se tada upecala na propagandu da je Đukanović borac za slobodnu i demokratsku Crnu Goru i da će donijeti konačni boljitak gradu pa su ga nastavili glasati. Kako su „reforme“ napredovale tako se sve više počelo osipati i stanovništvo grada. Mnogo mladih se iselilo a jedan broj njih je otišao vani „u šanu“ povremeno se vraćajući sa skupim odijelima, naočarima za sunce i satovima koje su prodavali upola cijene. Od jednog broja „šanera“ kasnije će se profilirati grupa koju će Interpol nazvati Pink Panteri. Njihova umješnost u krađama skupocjenih dijamanata po svjetskim metropolama će im donijeti popularnost u javnosti ali i kod inostranih policija. Oni će se pravdati inostranim medijima da ih je nemaština i nevolja natjerala to da rade, ali da paze da niko ne bude povrijeđen tokom pljački. Takođe Panteri tvrde da ukradeni novac donose u Crnu Goru, za razliku od Pink Pantera u Vladi Crne Gore i DPS-u koji ukradeni novac od običnih građana iznose vani.

Cetinje od industrijskog grada postaje grad penzionera i lažnih obećanja DPS-a o budućem prosperitetu. U opštini je 2007. godine živjelo preko 4.500 penzionera od kojih je preko trećine imalo penziju manju od 100 eura. U takvim okolnostima DPS-ova ponuda od 50 eura za glas na izborima je mnogima bila prihvatljiva.

Kako su se smjenjivale opštinske DPS vlasti ponavljana su obećanja o revitalizaciji grada. Najavljivana je ukrajinska fabrika čokolade u halama zatvorenog Oboda, te fabrika konoplje, da će Vlada uložiti 20 miliona samo u razvoj kulture, da će se mnoge državne institucije preseliti na Cetinje. Od svih obećanja život običnih građana se sveo na, popularno nazvano, tri K – kapela, kafić i kladionica. Na popisu stanovništva 2011,  broj stanovnika opštine je pao na 16.657 (skoro 20 posto manje u 20 godina). Broj mladog radno sposobnog stanovništva pao je za 40 posto.

Cetinjski kadar DPS-a u opštini i privredi sve više napreduje u državnoj hijerarhiji uprkos katastrofalnim rezultatima njihovog rada u opštini. Bivši direktor Oboda Miroslav Ivanišević je obećavao da će sačuvati Obod jer ga „boli muka radnika i muka građana Cetinja“. Sam Ivanišević će napredovati u Vladi i biće njen vicepremijer, ministar finansija i kasnije predsjednik Senata Državne revizorske institucije (DRI). Drugi direktor Oboda Branko Vujović je kasnije dobio šansu da svoje „uspješno“ menadžersko iskustvo dalje primjenjuje kao ministrar trgovine, pa direktor Agencije za restrukturiranje privrede i strana ulaganja i ministar ekonomije. Svaki projekat privatizacije koji je vodio završavan je brojnim kontroverzama i optužbama za korupciju dok je njegov privatni imetak rastao bez objašnjenja i prikazanih prihoda što je bio u obavezi da prijavljuje kao funkcioner. Džabe su nevladine organizacije i policija pisali krivične prijave protiv Vujovića za razne korupcionaške ili sumnjive projekte. Đukanovićevo „nezavisno pravosuđe“ je spremno sve dočekivalo i odbacivalo.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo