DRUŠTVO
Otanjila kasa

Već dvije godine Manastir Ostrog, za koji se vjeruje da donosi najveće prihode Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC) u Crnoj Gori, nema igumana. Mjesto je upražnjeno nakon što je vikarni episkop dioklijski Jovan (Purić) u maju 2011. izabran za episkopa u Nišu, a nadležna Mitropolija crnogorsko-primorska (MCP) nije objavila ko ga nasljeđuje.
Kontrola prihoda ovog svetilišta možda nije samo predmet polemika u crnogorskoj javnosti. MCP je u obavezi da godišnje Patrijaršiji uplaćuje razrez, tzv. crkveni doprinos ili porez. Manastir Ostrog ima u ovdašnjim bankama najmanje dva žiro-računa, nezavisno od MCP-a.
Dio poslova sa hodočasnicima obavlja se preko Odigitrije, firme MCP-a, u čijoj je upavi, pored Amfilohija (Radovića), još uvijek i episkop Jovan. Vjeruje se kako Jovan nije mogao preuzeti nišku eparhiju bez prijedloga i-ili izričite saglasnosti Irineja (Gavrilovića), koji je bio njen episkop do izbora za patrijarha.
Finansije su za MCP goruće pitanje. Iz nekih medija bliskih MCP-u su objavili da „jedva obezbeđuju novac za plate sveštenicima” (Večernje novosti, 20. februar). Predstavnik Eparhije budimljansko-nikšićke (EBN) je 12. aprila u razgovoru sa ministrom za ljudska i manjinska prava Suadom Numanovićem istakao „problem regulisanja penzijskog osiguranja za sveštenike”.
Sličnih problema nije bilo od 25. maja 2007. do 22. januara 2010, kada je Amfilohije (Radović) bio zamjenik patrijarha i predsjedavajući Sv. Sinoda. Kontrolisao je kase Patrijaršije i Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, najbogatije eparhije SPC-a, koja ukupnom crkvenom budžetu doprinosi razrezom sa 13 odsto. Amfilohije je 2011. deklarisao da je budžet njegove eparije 2-2,5 miliona eura.
U tom periodu je počela i multimilionska investicija izgradnje Sabornog hrama u Baru, sa pozlaćenim krstovima i drugim ornamentima grandomanije. Za drugu krupnu investiciju „papiri” tek što su bili sređeni: stambeno-poslovni kompleks MCP-a, praktično u centru Podgorice, sa pet spratova, prizemljem, međuspratom, dvije garaže – bruto površina 9.921 kvadrata – dobio je građevinsku dozvolu još 23. marta 2011, ali izgradnja nije počela.
Prilike su se, dakle, promijenile: Amfilohije je u sukobu sa srpskim vlastima, ali i sabraćom iz „srbijanskog” episkopata, uključujući i Irineja. Pokušao je da autoritet povrati razgorijevajući vatru oko Kosova a Njegoša progura za svetitelja – i kao nikad dotad naišao na odbijanje. Možda tek sada shvata težinu, prošle godine izrečenih, upozorenja sabrata Irineja (Bulovića), episkopa bačkog. Povodom Amfilohijevih predosjećanja da će mu smanjiti dotacije iz Srbije, poručio mu je da „ne živi u državi o čijim institucijama iznosi krtičke primedbe”.
Koliko srpskih sveštenika u Crnoj Gori bi moglo da trpi zbog recesije crkvenog budžeta koju je izazvao Amfilohije? Nije poznat njihov tačan broj, ali nema sumnje da je predimenzioniran.
U saopštenju MUP-a Crne Gore iz juna 2011, koje je u jednom segmentu zasnovano na podacima Fonda zdravstva, 320 osoba je prijavljeno kao sveštenici i članovi njihovih porodica, monasi i monahinje SPC-a. Iz EBN-a su objavili kako imaju 80 sveštenika, što bi značilo da MCP ima vjerovatno oko 200, dok je ostatak u eparhijama iz Trebinja i Prijepolja koje takođe posjeduju parohije, crkve i manastire u Crnoj Gori.
Glasovi nezadovoljstva sveštenstva MCP-a u Amfilohijevom mandatu se nijesu čuli, što nikako ne znači da ih nema. Ali, unutrašnji kritičari strahuju od glasnosti, jer ih čeka golgota suđenja kroz Eparhijski sud, kojim predsjedava Amfilohije, dok je crkveni tužilac njegova desna ruka, protojerej Velibor Džomić, nosilac titule stavrofora sa pravom da preko mantije nosi natprsni krst i crveni pojas, sve za desetak godina svešteničkog staža – bez svršene bogoslovije ili Teološkog fakulteta.
Jedna od tema koja se u MCP šapatom kritikuje je – crkveni nepotizam. Amfilohijev rođeni brat, jerej Rade Radović, ima solidnu parohiju u Kolašinu, dok je protojerej Arsenije Radović, bratanac mitropolita crnogorsko-primorskog, paroh u Budvi.
Upravo u Budvi MCP raspolaže potencijalno glavnim finansijskim resursom – zemljištem. U toj opštinije je najveći zemljoposjednik. Na njenoj parceli su planom bile ucrtane dvije jednospratne zgrade, ali je sada od opštinskog Sekretarijata za prostorno planiranje zatražila da se revizijom izvrši povećanje za tri sprata i da se objekti definišu – kao hotelski.
Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica propisuje da vjerske organizacije ne mogu da se bave djelatnostima od opšteg i posebnog društvenog značaja niti da osnivaju tijela za takvu djelatnost. MPC niti je registrovana po tom zakonu, a već ima jedan hotel u Budvi – Podostrog.
Kroz sudski postupak, MCP će od SO Budva naplatiti 1,5 milion eura zbog neisplaćenih naknada za izuzimanje njene parcele prilikom gradnje saobraćajnice.
U zatvorenom krugu mućki oko privatizacije hotela Avala, državna Budvanska rivijera je prije desetak godina poravnanjem isplatila MCP 628.174 njemačkih maraka (Ugovor br. Rs. 700/00, Osnovni sud u Kotoru).
Finansijeri
U javno dostupnim evidencijama nema preciznih podataka s koliko novca Vlada Srbije finansira MCP i EBN. Amfilohije je kazao da je Ministarstvo vjera Srbije, gdje su obje ove eparhije registrovane kao pravna lica, „finansijski pomagalo” (TV Atlas, 22. jun 2012). Ministarstvo je u međuvremenu ukinuto, a poslove finansiranja je preuzela Kancelarija za odnose sa crkvama i vjerskim zajednicama. Njen budžet je 801.668.000 dinara, ili 7,01 milion eura, od čega 85 odsto za SPC.
No, država Srbija, kroz druge stavke, finansira SPC neuporedivo većim sumama. SPC je, između 2008. i 2011. dobila oko 20 miliona eura namijenjenih „neprofitnom sektoru”. Doplatom poštanskih markica za izgradnju Hrama Sv. Save u Beogradu je prikupljeno preko pet miliona eura; deklarisani troškovi za završetak radova su 40 miliona. Za obnovu Hilandara je dosad utrošeno 11,5 miliona. AP Vojvodina, gradovi i opštine iz svojih budžeta finansiraju SPC; Niš je za izgradnju tamošnje crkve u ovoj godini opredijelio protivvrijednost od 450.000 eura. Najmanje 13 miliona eura SPC je samo 2006. i 2007. dobila kroz Nacionalni investicioni program. Skrivene donacije, kroz sumu poreza koju SPC ne plati na prihode od izdavanja objekata u zakup ili trgovinski promet, takođe su milionske. Vlada Srbije sa 170 eura mjesečno plaća stopu doprinosa za osiguranje svakog sveštenika, te posebnim programima finansira vjeronauku u školama. Tu su i donacije velikih državnih kompanija; na primjer, Saobraćajni institut CIP sada sa dva miliona eura rekonstruiše vilu patrjarha na Dedinju. Afere su orijentiri o iznosima koji se obrću: navodne pronevjere u slučajevima Vilovski, Žikić i Popović te poreske kazne episkopa srednjoevropskog Konstantina – ukupno iznose oko 2,5 miliona eura, itd.
Prema neslužbenim podacima Kancelarije za odnose sa crkvama i vjerskim zajednicama, srpske eparhije u Crnoj Gori, BiH i Hrvatskoj, iz njenog budžeta dobijaju po trećinu od ukupno 1,33 milion eura, dok je Bogoslovija na Cetinju posebna stavka (Večernje novosti, 5. novembar 2012).
Interesantno je obrazloženje Kancelarije, tačnije Vlade Srbije, za finansiranje MCP i EBN. U njenom Informatoru o radu za jun 2013, bez pominjanja bilo kakve misije jevanđelizacije, piše da srpsko „sveštenstvo i monaštvo ima presudnu ulogu u očuvanju nacionalnog identiteta u državama nastalim iz prethodne Jugoslavije”.
„Društveni položaj i materijalno stanje srpskog sveštenstva u Crnoj Gori određeni su snažnom ideološkom distancom države prema Crkvi, odbijanjem zahteva da se veronauka vrati u državne škole, ili prikrivenom ili otvorenom saradnjom sa grupom koja je osnovala kanonski nepriznatu Crnogorsku pravoslavnu crkvu” (Informator, str. 26).
Direktor Kancelarije je Mileta Radojević, član Socijalističke partije Srbije (SPS) iz Lazarevca. On je, nakon što je 11. maja mitropolit crnogorsko-primorski u Beogradu na mitingu održao jektenije za upokojenje srpske vlade i parlamenta, organizovao „ručak pomirenja” za Amfilohija i premijera i predsjednika SPS-a Ivicu Dačića (Politika, 31. maj).
Radojević je sjedio u Eparhijskom savetu Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke kada je, mijenjajući patrijarha Pavla (Stojčevića), Amfilohije bio i njen administrator. Iz eparhijske i patrijaršijske kase tada je nestalo oko milion eura, zbog čega je uhapšen i nedavno optužen blagajnik Srbislav Žikić.
Na Amfilohijev poziv, Radojević je 6-8. aprila o.g. posjetio MCP. Protoneimar izgradnje Hrama u Podgorici, Momčilo Stanojević, informisao ga je, piše na sajtu Komisije, da za završetak radova nedostaje 330.000 eura. To je značajno manje od 480.000, koje je Stanojević, u Amfilohijevom prisustvu, 27. juna saopštio novinarima. Stanojević je 1990-ih bio SPS gradonačelnik Đakovice i poslanik. Nadgledao je 2005. radove na „limenoj crkvi” koja je transportovana na vrh Rumije, a 2009. je sklopio sa suprugom Miroslava Miškovića ugovor o zakupu zemljišta MCP-a na Luštici za 590.000 eura.
I EBN, odnosno episkop Joanikije (Mićović), pokušava da bude u tijesnoj vezi sa Kancelarijom. Radojević je 11-13. maja o.g. posjetio EBN, kojom prilikom je „istakao da eparhija i srpski narod u Crnoj Gori mogu da računaju na pomoć Srbije”.
Vladimir JOVANOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
HIRURG NIKOLA FATIĆ OPET OPTUŽEN: Istraga o navodnom uzimanju organa, Fatić se ne oglašava

Dok tužilaštvo istražuje prijavu protiv hirurga Nikole Fatića, mediji špekulišu da je po srijedi nezakonito uzimanje organa. Fatić se ne oglašava. Iz partije Alternativa tvrde da se istražuje da li je hirurg ,,odnio” medicinski otpad – tromb. Čekaju se nalazi obdukcije da se saopšti u kom će pravcu krenuti istraga. Monitor je pokušao da kontaktira Fatića, ali on nije odgovarao na naše poruke. Izjavu od njega nijesu uspjeli da dobiju ni drugi mediji
Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici pokrenulo je istragu kojom je obuhvaćen vaskularni hirurg Kliničkog centra Crne Gore Nikola Fatić na osnovu krivične prijave koju je protiv doktora podnijela porodica preminulog pacijenta. Iz tužilaštva je saopšteno da će nakon utvrđivanja rezultata obdukcije tijela pacijenta koji je preminuo nakon operacije u KCCG u Podgorici, a kojeg je operisao doktor Fatić, biti utvrđen dalji tok istrage.
Na navode medija po kojima je porodica pokojnika podnijela prijavu zbog navodnog protivpravnog oduzimanja ljudskih organa ili djelova tijela, odnosno zbog navodnog nesavjesnog liječenja njihovog člana porodice iz tužilaštva se nijesu javno izjašnjavali.
Iz Uprave policije je potvrđeno da je tokom vikenda policija pretresla prostorije hirurškog odjeljenja Kliničkog centra u Podgorici, te prikupljala obavještenja vezana za navode iz krivične prijave, odnosno tužilačke istrage. Takođe je saopšteno da je policija pretresla i privatnu ordinaciju doktora Nikole Fatića.
Iz Kliničkog centra Crne Gore je saopšteno da će po dobijanju rezultata obdukcije i policijske istrage ,,biti odlučeno o svim radnjama koje će biti preduzete u vezi sa ovim slučajem, bez prejudiciranja”.
Mediji pišu da se Fatić sumnjiči da je teglu sa ostacima dijela organa, aorte, koju je operisao, neovlašćeno iznio iz Kliničkog centra i odnio u svoju privatnu ordinaciju. On se sumnjiči da je, nakon što je porodica vidjela teglu sa etiketom na kojoj je bilo napisano ime pacijenta i alarmirala policiju, to vratio u jednu od prostorija KCCG u kojoj je nađena prilikom pretresa.
Monitor je pokušao da kontaktira Fatića, ali nije odgovarao na naše poruke. A izjavu od njega nijesu uspjeli da dobiju ni drugi mediji.
Dok je cijeli slučaj obavijen ćutanjem, jedina se oglasila organizacija Alternativa koja je objavila da je policija pretresala prostorije gdje borave hirurzi, ali prema njihovim saznanjima, tom prilikom nije pronađen nijedan dokaz o eventualnoj trgovini organima. Iz ove organizacije su saopštili da se ne radi o organu nego o trombu: ,,Treba da znate da taj vrsni vaskularni hirurg nema ni svoju kancelariju u Kliničkom centru. Prinuđen je da stvari ostavlja gdje stigne, da je šikaniran i proganjan od strane istih onih koji sad plasiraju aferu o ‘trgovini organima’. Optužuju ga da je kući odnio ‘tromb'(medicinski otpad) koji je izvadio pacijentu”.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
KAKO SE REGION BORI SA CIJENAMA: Snagom države protiv poskupljenja

Vlade Srbije, Hrvatske i Sjeverne Makedonije pokušavaju olakšati inflatorni udar na građane. Riječ je uglavnom o administartivnim mjerama kojima se ograničavaju neke cijene u maloprodaji. Analitičari upozoravaju da bi mjere mogle imati i kontraefekat u vidu nestašica ili uvoza nekvalitetnijih ali jeftinijih proizvoda. U Crnoj Gori nemamo sličnih briga. Naša Vlada za skupću ne mari
Dok crnogorske vlasti brinu postizborne brige, drugi probaju raditi ono što im je u opisu posla. Makar zbog toga što njih izbori tek čekaju. Ili građani očekuju da se vlast odgovorno odnosi prema nevoljama koje je donijela inflacija.
Nakon kolega iz Evrope, i vlade država u regionu odlučile su da se uhvate u koštac s visokim cijenama osnovnih životnih namirnica.
Prvo se pred TV kamerama pojavio predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vućić. On je, u svom reality stilu najavljujući akciju Bolja cena – cena za narod predstavio tridesetak proizvoda koji će, makar do kraja godine, potrošačima biti dostupni po cijenama koje su 10 do 30 odsto niže od onih iz prve polovine septembra. Dakle, u Beogradu su iz potrošačke korpe probrali dio proizvoda (brašno, ulje, razni mliječni prizvodi, mesne prerađevine, kupus, grašak, marmelada, šampon za bebe, deterdžent…) odabrali po jedan, uglavnom domaći, proizvod i propisali mu jedinstvenu cijenu u svim trgovinama u zemlji. Uz računicu da će domaćinstva, kupujući baš te proizvode, moći da uštede više od 30 eura mjesečno.
Glavna zvijezda te akcije, uz Aleksandra Vučića, postala je jeftina (najjeftinija) salama u omotu, narodski – parizer, koja se proizvodi u nekoj od fabrika Miroslava Miškovića.
Prvo su potrošači primijetili da na etiketi parizera piše kako sadrži samo 35 odsto mesa. Onda su stigle ocjene da nešto što je toliko jeftino ne može biti dobrog kvaliteta.“ Znači, 400 grama hrane za pse košta kao kilogram parizera za penzionere koji promoviše Vučić”, objavio je jedan od opozicionih političara. Potom je Vučić organizovao radni doručak na kome su on i dvojica njegovih saradnika iz Vlade Srbije (ministri finansija i trgovine) pravili sendviče sa Miškovićevim parizerom. Opozicioni političari i mediji primijetili su kako kamere nijesu zabilježile da je Predsjednik Srbije zaista jeo ponuđeni obrok.
Sve to, zapravo, nije toliko važno, jer ne može sakriti suštinu, smatra urednik nedeljnika NIN Milan Ćulibrk. “A istina je da se u poslednje tri godine cena hrane u Srbiji povećala 57, 8 odsto – od toga je meso poskupelo za više od 50 odsto; mleko, jaja i sir više za 70 odsto, povrće za više od 80 odsto i to su zvanični podaci Republičkog zavoda za statistiku. U isto vreme u Srbiji je povećana penzija za 36 odsto, medijalna zarada koju prima više od polovina zaposlenog stanovništva u Srbiji povećana je za 43 odsto. Predsedniče, ako su primanja građana povećana za ovoliko odsto, a hrana poskupela za 58 odsto, da li se u Srbiji bolje živi, bez obzira na ovaj vaš parizer kome ste oborili cenu“, rekao je Ćulibrk gostujući na televiziji N1.
Dok se političari i analitičari u Srbiji spore o tome koliko će ove mjere istinski uticati na zaustavljanje inflacije i poboljšanje standarda građana, niko ne dovodi u pitanje to da će mjere trajati onoliko koliko je to obećao Predsjednik Srbije. Makar trgovci i proizvođači platili visoku cijenu toga što se baš njihov proizvod našao na listi Bolja cena. Kao što se već desilo proizvođačima žita, mesa i ulja, nakon prošlogodišnjih ograničenja cijena i zabrane izvoza za neke strateške poljoprivredne proizvode.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
ZIDANJE VLADE: Pritisni, pa vlada(j)

Trenutno je teško izračunati kolika je podrška Milojku Spajiću za formiranje vlade, i ima li je. Pored kontradiktornih izjava pojedinih političkih funkcionera na tu temu, nije jasno ni da li neke od tih izjava služe tek za bolje pozicioniranje u budućoj vladi. Očigledni su jedino pritisci na mandatara – sa svih strana
Mjesec dana otkako je lider PES-a Milojko Spajić dobio mandat da sastavi vladu, ne zna se ne samo kada će vlada biti formirana, nego ni kolika je podrška Spajiću i ima li većinu neophodnu za njeno formiranje. Pregovori se vode mimo očiju javnosti. Javno su vidljivi samo različiti pritisci na Spajića kada je u pitanju model buduće vlade.
Spajić ćuti. Nije se na temu formiranja vlade obratio javnosti otkako je krajem avgusta saopštio da Koalicija ZBCG, odnosno bivši Demokratski front, neće biti u vladi. Tada je najavio vladu koju će podržati 44 poslanika koja su ga i podržala za mandatara, ali i saopštio da “još nema punu potvrdu od svih”.
Spajića su za mandatara podržala 44 poslanika: PES sa partnerima kojima pripada 24 mandata, Demokrate sa 7 mandata, Bošnjačka stranka sa 6, SNP sa dva poslanika, Albanska alternativa i Demokratski savez sa dva poslanika, DUA, FORCA I HGI sa po jednim poslanikom.
Spajićeva rezerva o podršci 44 poslanika je očito izrečena sa razlogom. Podrška poslije podjela u PES-u i partnerima sa liste, oko učešća ZBCG u vladi otopila se na 41. To je minimum za formiranje vlade.
Spajić je dobio javne kritike od strane svog partijskog potpredsjednika, predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića zbog načina na koji vodi pregovore i izgubio podršku Ujedinjene Crne Gore i dvije poslanice PES-a. U međuvremenu su vođena dva neformalna razgovora između Spajića i Milatovića povodom različitih stavova u načinu formiranja vlade, no nije bilo javnih saopštenja o njihovom sadržaju i rezultatima. Ne računajući izjavu Milatovića nakon sastanaka da „ima povjerenje u Spajića“, koja se tumači kako se kome dopada.
Upitan da li je došlo do približavanja njegovih i Spajićevih stavova oko formiranja nove vlade, odnosno da li on i dalje ostaje pri stavu da koalicija ZBCG treba da bude njen dio, Milatović je rekao da ostaje pri stavu da “odluka o novoj crnogorskoj vladi treba da bude donesena u Crnoj Gori”.
“To je stvar Crne Gore i mislim da se oko toga slažemo, kao i oko programa koji bi ta vlada trebala da isporuči, a to je dodatan fokus na vladavini prava”, saopštio je.
Šta god značila Milatovićeva izjava, trenutno je teško izračunati kolika je stvarna podrška Spajiću. Pored kontradiktornih izjava pojedinih političkih funkcionera na tu temu, nije jasno ni da li te izjave služe tek za bolje pozicioniranje u budućoj vladi.
Ove sedmice, nakon podužeg vremena, oglasio se lider Socijalističke narodne partije Vladimir Joković, i to iz Beograda. Joković koji se nije oglašavao dok je padala podrška Spajiću, a na čija dva mandata Spajić očito računa, saopštio je za provučićevsku Politiku, da za njegovu partiju „nije prihvatljiva slaba vlada, koju podržava 41 poslanik ili njih 43”.
“Tražimo vladu koja ima širu podršku najmanje 49 poslanika kako bi se reforme u pravosuđu mogle sprovesti, kazao je Joković. On je, međutim, ipak obazrivo saopštio da SNP još nije donio odluku o ulasku u vladu. “A da li ćemo i pod kojim okolnostima, o tome ćemo blagovremeno obavijestiti javnost”.
Sličnu poziciju prethodno je postavio i CIVIS, koji je na junskim izborima izašao sa PES-om, a na čije glasove je, kao i SNP-a, računao Spajić.
Joković je u javnost izašao dva dana nakon izjave člana Predsjedništva Pokreta Evropa sad (PES) Andreja Milovića da će SNP biti dio nove vlade i da privode kraju pregovore sa tom strankom.
“Vlada je u globalu dogovorena, ostalo je da se unutar koalicije dogovorimo oko finesa”, kazao je on. Milović je saopštio i da su doskorašnja članica Alternative Jelena Nedović, CIVIS i Novska lista “apsolutno” za formiranje vlade. Finese su, čini se, ipak malo ozbiljnije.
Andrija Mandić, lider ZBCG, ubrzo je nakon Jokovićeve izjave izašao sa novim planom.“Nakon izjave lidera SNP-a Vladimira Jokovića, otkriveno da Spajić nema šanse da sastavi kabinet od pobjednika izbora”, saopštio je. Pozvao je na objedinjavanje.
“Dobro bi bilo i želio bih da se desi da se svi koji su pobijedili 30. avgusta objedine. Ako neće Pokret Evropa sad, mi drugi da se objedinimo i kažemo PES-u vi ste naš partner – hoćete li sa nama ili DPS-om? Da budu zajedno SNP, URA, CIVIS, Ujedinjena Crna Gora i koalicija ZBCG, kako bismo pomogli Spajiću da uradi ono što je ispravno i što je obećano građanima. To je da se DPS neće vratiti na vlast, da ćemo se obračunati sa organizovanim kriminalom i korupcijom i da ćemo poštovati većinsku volju koja je jasno iskazana”, rekao je Mandić.
Pozvani se još nijesu oglašavali da prokomentarišu Mandićev plan.
Prethodno je poslanik ZBCG Slaven Radunović kazao da je “cijeloj Crnoj Gori jasno da mandatar Milojko Spajić nema većinu za osnivanje Vlade Crne Gore”a jedan od lidera ZBCG Milan Knežević saopštio da Spajiću u PES-u nedostaje podrška četiri a ne dva poslanika.
Pritisci na Spajića ne dolaze samo iznutra. Američki zvaničnik Gabrijel Eskobar saopštio je ove sedmice, bez diplomatskih rukavica i manira, da “u vladu ne treba uvoditi antizapadnu stranku”.
On je za Glas Amerike kazao “da posvećenost evropskom putu, članstvu u NATO-u i borbi protiv korupcije ne ispunjava svaka stranka u političkom spektru u Crnoj Gori”
“Međutim, vjerujem i da predsjednik Milatović i mandatar Spajić dijele te ciljeve i izazov je da bi trebalo da sastave vladu od stranaka za koje vjeruju da će ih ispuniti. Postoje neki narativi koji veoma odmažu. Jedan je da bi isključivanje najveće antizapadne stranke bilo protivno volji naroda. To nije tačno. Voljom naroda se biraju pojedinačne stranke, a na mandataru je da utvrdi kako će sastaviti vladu. Drugi je da bi se isključili glasovi etničkih Srba. Rekao bih da ni kod jedne od stranaka s kojima mandatar Spajić želi da formira vladu ne postoji antisrpsko raspoloženje. U stvari, priličan broj ima značajan dio birača koji su etnički Srbi”, kazao je američki zvaničnik.
On je ocijenio i da “postoji najmanje jedna stranka koja kaže da je spremna da prihvati bilo koju spoljnopolitičku odluku vlade, ako im Beograd to dozvoli. To je suštinski nedemokratski i neprihvatljivo – ideja da bi jedan dio koalicije kontrolisala strana vlada i da bi taj dio bio više lojalan lideru strane zemlje, a ne premijeru ili crnogorskim biračima”.
Komentaišući kritike da SAD i Zapad vrše neprimjeren uticaj na formiranje vlade, Eskobar je kazao da postoji pritisak unutar stranaka, sa svih strana, na to kako bi trebalo formirati vladu.
“Naše ohrabrivanje je veoma otvoreno i javno. I naša očekivanja su veoma jasna građanima Crne Gore. Nisam siguran da su neki ljudi, koji vrše pritisak da druga stranka uđe u vladu, toliko transparentni i otvoreni o tome zašto je žele u vladi”.
Mandić je, komentarišući Eskobavu ocjenu, kazao da oni nijesu antizapadna stranka. “Mi u našim programima imamo opredjeljenja da Crna Gora bude dio EU. Mi nijesmo antizapadna stranka. Mi smo i prihvatili principe mandatara. Rekli smo i da stavljamo moratorijum na pitanje članstva u NATO”, kazao je Mandić.Pri tom je napomenuo: “Može se samo zamisliti šta bi bilo da je izjavu poput Eskobarove dao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić”.
Teško je predvidjeti kako će se odvijati budući politički procesi. Jasno je samo da uskoro ovdje neće doći doba principijelnosti i odgovornosti.
Milena PEROVIĆ
Komentari
-
INTERVJU4 sedmice
SRĐAN PERIĆ, PREOKRET: Mimikrija politike
-
FOKUS4 sedmice
SLUČAJ MILATOVIĆ I SPAJIĆ: Zaokruživanje vlasti
-
Izdvojeno4 sedmice
EPISKOPI SPC U PROMOCIJI ČETNIČKE IDEOLOGIJE: Parastosi podjela
-
DRUŠTVO4 sedmice
NEBOM OD KOTORA DO LOVĆENA: Žićara za bogate
-
FOKUS3 sedmice
FORMIRANJE I RASFORMIRANJE VLADE: Amfilohijevi, Vučićevi, Milovi, Kvintini
-
Izdvojeno4 sedmice
DR ŽARKO TREBJEŠANIN, PSIHOLOG, TIHI ČOVJEK KOJI SE GLASNO BUNI PROTIV NEPRAVDI: Ideje koje nose nešto novo uvijek su bile u manjini
-
Izdvojeno4 sedmice
DRŽAVNICI, ESTRADA I PODZEMLJE: Diskoteka, malboro, suzuki
-
Izdvojeno2 sedmice
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali