Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Dr ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Lijek treba odbolovati

Objavljeno prije

na

puhovski

Navodno veliki optimizam koji je, ulaskom Hrvatske u EU, zahvatio političare u čitavom našem regionu, izgleda da ima i neke probleme sa realnošću. Kakva Hrvatska, posebno u oblastima pravne države i ljudskih prava, ulazi u EU i koliko njen ulazak može pomoći onima koji ostaju van, razgovarali smo sa dr Žarkom Puhovskim, koji je godinama bio i predsednik Helsinškog odbora za ljudska prava u Hrvatskoj.

 

MONITOR: Angela Merkel je u video poruci Hrvatskoj pored pohvala, istakla potrebu još većih napora hrvatske države u oblastima pravne sigurnosti i borbe protiv korupcije. Hrvatskoj su, posebno nakon procesuiranja bivšeg premijera Sanadera, slate pohvale za uspjehe na polju državne borbe protiv korupcije. Zašto Merkelova nije zadovoljna?
PUHOVSKI: Ne mislim da (ovakve) iskaze Angele Merkel treba odveć ozbiljno shvaćati – to je bila klasična tirada jedne učiteljice, s malo pohvala i pokuda, a sve u nadi da će rečeno imati pedagogijski učinak. Njezino nezadovoljstvo može biti važno, ali naprosto više nije bitno. Za razliku od toga, bitno je stanje u društvu. A ono je paradoksalno: nema države (bez državnoga udara) u kojoj je toliki broj najviših državnih funkcionara u zatvoru ili pred sudom zbog korupcije, a korupcija, na žalost, i dalje zahvaća gotovo sve pore svakidašnjega života.

MONITOR: Hrvatska je u EU, a građane je paralelno sa svečanošću proglašenja, sačekao i niz poskupljenja, na primjer, cigareta, problem popunjavanja dužničkih rupa velikim koncesijama na hrvatske puteve, ali i jedan „legalistički„ problem sa EU. Da li je to ono „svaki početak je težak” ili za građane borba za bolji život prema nekim „EU standardima” tek počinje?
PUHOVSKI: Jedna od nedvojbeno pozitivnih pojava vezanih uz ulazak u EU svakako je poskupljenje cigareta (barem za mene), no drugi su problemi ozbiljniji – primjerice, zbog izlaska iz CEFTA-e, Hrvatska gubi nekoliko tisuća radnih mjesta (jer ne može povlašteno izvoziti na tržište zemlja nastalih na području Jugoslavije), gubi se nikako beznačajan dio turističkih prihoda jer ruski, turski i ukrajinski turisti dolaze u manjem broju nakon što su im (zbog politike EU) uvedene vize, itd. S druge strane, „otvara” se ogromno tržište EU, ali tko tamo zna za (i inače rijetke) lokalno uspješne hrvatske proizvode. Trebat će nekoliko godina da se država i privreda naviknu na novo okruženje, tržište i EU fondove. Riječju, bit će gore, prije no što (možda) bude bolje. Ali, najveći dio socijalnih (pa i privrednih) tegoba ne slijedi iz ulaska u EU, nego iz dugogodišnjih domaćih grešaka, ponajprije odsutnosti strategije. Šteta je, međutim, u tomu što EU, za sada barem, ovome stanju ne pomaže.

MONITOR: Kako se moglo desiti da Sabor pred ulazak u EU usvoji zakonske izmjene u vezi sa djelovanjem tzv. evropskih naloga za hapšenje, tako da ovi nalozi ne važe u Hrvatskoj ako su izdati prije avgusta 2002.I da te izmjene dođu na pravnu snagu baš 1.jula? Kakav je karakter političke volje koja je to izdejstvovala?
PUHOVSKI: Riječ je, jednostavno, o zakašnjelome plaćanju cijene za izostanak lustracije u devedesetima. Nije to hrvatska specifičnost, ono što je kod nas bilo specifično činjenica je da nije bio ni zamisliv lustracijski model koji ne bi zahvatio Tuđmanovu biografiju. Sadašnja vlada, koja sa svime nema veze, plaća naslijeđenu cijenu na izrazito glup, paničan način. Najgore je pritom dvoje: dodatno se oštećuje sama mogućnost vladavine prava i, dapače, ozbiljno otežava – ipak neizbježno – suočavanje s prošlošću.

MONITOR: Bilo je spekulacija da je Merkelin „gust raspored” 1.jula u stvari ljutnja zbog zakonske smetnje da se izruči agent UDBE Josip Perković, navodno umiješan u ubistvo hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Nemačkoj, davne 1983. Koliko su „tradicije” tajnih službi u velikoj mjeri bile samo „prelomljene” kroz ratove 90-ih?
PUHOVSKI: Širok krug ljubitelja teorija zavjera sve što se zbivalo (i zbiva) vidi kroz prizmu fantazma o svemoćnim i sveprisutnim tajnim službama, inkarniranima u likovima poput Manolića ili Kapičića – koji djeluju neprijeporno sexy u medijima. A nitko da postavi pitanje: kako to da su svi njihovi ciljevi ostali nedostignuti, kako to da su poraženi na svim frontama, a i dalje ih se smatra moćnicima (sada, doduše, „iz pozadine”). Za mene je mnogo važnija jednostavna formula: zločin je zločin (a najgori je onaj bez kazne). Sve je drugo nebitno, pa i neizbježna gospođa Merkel.

MONITOR: MMF je Hrvatsku svrstao u tri najzaduženije evropske zemlje. Prema izveštaju Hrvatske narodne banke na kraju 2012, bruto inostrani dug je iznosio 101,8 odsto BDP i nije se smanjio u odnosu na kraj 2011. Da li da se veruje MMF?
PUHOVSKI: MMF-u ne treba vjerovati, ali njihove analize treba uzimati ozbiljno u obzir. Hrvatski je dug još uvijek razmjerno dobro pokriven deviznim rezervama (i Narodne banke i građana), kažu eksperti. No, problem je, izgleda, u sljedećemu: dug je nastao ulaganjem u potrošnju, a ne u proizvodnju (koja bi ga perspektivno vraćala) – zato se gomila.

MONITOR: Srbija i Hrvatska su se međusobno tužile za genocid pred Međunarodnim sudom pravde. Pavnici su gotovo jedinstveni da nijedna strana nema ozbiljne šanse da dobije svoj slučaj. Ima li vremena i drugih uslova da se napravi dogovor o međusobnom povlačenju tužbi?
PUHOVSKI: Godinama pričam o tomu da ove tužbe nemaju šansu – no, za razliku od ostalih, dodajem: na žalost. Jer, po strani od ishitrene institucijske pomirbe koja bi bila time zaključena, oba bi društva nužno trebala ozbiljan (inozemni) sudski proces koji bi doista prisvijestio sve zločine koji su se masovno zbivali (a gotovo svi ih teže zaboraviti). Baš zato vjerujem da će dogovor biti postignut, tužbe povučene – a zločini hladnokrvno zapreteni.

MONITOR: Neki predstavnici Srba iz Hrvatske, kao Savo Štrbac, sumnjičavo gledaju na hrvatska obećanja pomoći susjedima u pristupanju EU, a predsjednik Josipović je posebno naznačio svoj neformalni doručak predsjednika zemalja iz regije. Čime Hrvatska ostaje, a čime odlazi iz regije?
PUHOVSKI: Ma koliko bilo ekstravagantno navoditi izjavu nekoga poput Štrpca u iole ozbiljnome razgovoru, problem postoji. Dakako, na razini koju ne promašuje samo on. Riječ je, mislim, naprosto o ovome: Hrvatska će pomagati susjedima da uđu u EU, premda ne baš puno, jer u EU nije dovoljno važna – ali, glavno je da ne odmaže. Međutim, to je proces koji će u najkraćoj verziji (vjerojatno za Crnu Goru) trajati desetak godina. U međuvremenu regije (kakvu smo znali) više nema – nakon Slovenije i Hrvatska je izvedena iz nje. Ulaskom Hrvatske u EU, na mjestu dosadašnjih granica dižu se, doslovce, zidovi. Za odnose sa Srbijom, BiH i Crnom Gorom ulazak Hrvatske u EU najteži je udarac nakon rata. To će se, nažalost, tek vidjeti; za sada se svi i dalje (ideologizirano) ponašaju kao da je EU panaceja, lijek za sve bolesti – a ne, realistički uzeto, lijek za neke bolesti, koji ima, poput svakoga lijeka, i popratne (neugodne) efekte.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIJUMČARENJE CIGARETA PREKO LUKE BAR U IZVJEŠTAJU EVROPSKE KOMISIJE: Šverc državno breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tokom 2019. godine u akcijama carinskih službenika, policije i drugih bezbjednosnih organa Crne Gore zaplijenjeno je ukupno 1,7 miliona pakli cigareta, vrijednosti oko 3,9 miliona eura

 

Crna Gora zvanično je prepoznata kao ruta za šverc cigareta ka Evropskoj uniji još otkad su današnji i nekadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i Momir Bulatović, 1998. godine, o tom švercu raspravljali u predsjedničkoj debati na državnoj televiziji. I više od dvadeset godina kasnije međunarodna zajednica zamjera Crnoj Gori na švercu cigareta – ovog puta u Izvještaju o napretku Evropske komisije.

U tom dokumentu se navodi da u dijelu borbe protiv krijumčarenja duvanskih proizvoda u 2019. godini nije bilo presuda za organizovani šverc cigareta. Bilježe, međutim, da su pokrenuti krivični postupci u tri slučaja velikih razmjera, uključujući i jedan predmet sa 22 osumnjičena.

Riječ je o postupku koji je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo protiv Petra Milutinovića (35) i dvadeset jedne osobe i kompanije koji se dovode u vezu sa švercom cigareta. U tom poslu je, prema navodima iz optužnog akta, oštećen budžet države za 44 miliona eura. Protiv njih je pokrenuta i finansijska istraga. Prema sumnjama tužilaštva, Milutinović je zajedno sa carinikom Gojkom Lekovićem (67) formirao kriminalnu organizaciju koja je od neutvrđenog datuma pa do početka avgusta 2018. godine nazakonito izvozila cigarete iz skladišta Slobodne carinske zone Luke Bar radi prodaje na sivom tržištu, uz izbjegavanje mjera carinskog nadzora i neplaćanje fiskalnih obaveza kojima podliježe takva vrsta robe.

Milutinović je uhapšen početkom avgusta 2018. godine zajedno sa još tri lica, a mjesec dana kasnije pritvoreni su i ostali, zbog sumnje da su učestvovali u poslu šverca cigareta vrijednom više miliona eura.

U drugom slučaju organizovanog krijumčarenja duvanskih proizvoda, kako navode u Izvještaju, optuženo je lice, „dobro poznato“ organima gonjenja, a za kojim se tragalo 20 godina. Riječ je o biznismenu iz Tuzi Đoki Camaju, koji je prema navodima optužnice SDT-a, zajedno sa Duškom Nikaljevićem na teritoriji Crne Gore, Srbije, Italije i drugih evropskih zemalja organizovao kriminalnu organizaciju radi krijumčarenja cigareta na sivom tržištu. Pored njih dvojice optužnica je obuhvatila još sedam lica.

U izvještaju se navodi da zapljene cigareta bez akciznih markica redovno obavljaju carinski službenici, lokalna i državna policija. Tokom 2019. godine zaplijenjeno je ukupno 1,7 miliona paklica cigareta, vrijednosti oko 3,9 miliona eura. „Međutim, i pored povećanih napora bezbjednosnih službi u ovoj oblasti, i poboljšane saradnje crnogorskih carinskih službi sa međunarodnim partnerima, broj pokrenutih postupaka i dalje je nedovoljan, uzevši u obzir procjenu razmjera šverca cigareta od, prema i preko Crne Gore“, navodi se u izvještaju EK.

Ocjenjuju da Crna Gora mora pojačati mogučnost da procijeni rizike u oblasti krijumčarenja cigareta, da unaprijedi politike u obavještajnom sektoru i proaktivnost organa za sprovođenje zakona, kao i da pronađe lijek za sistemske nedostatke u Slobodnoj carinskoj zoni Luke Bar. Tokom posljednje dvije godine uhapšeno je više službenika Uprave za carine zapošljenih u Luci Bar. U jednoj akciji Specijalnog državnog tužilaštva prije dvije godine, zbog sumnji za korupciju, uhapšeno je i procesuirano 17 carinskih službenika u Luci Bar.

Direktor Istraživačkog centra u MANS-u Dejan Milovac rekao je za Monitor da nije prvi put da se Luka Bar u međunarodnim izvještajima prepoznaje kao lokacija preko koje se vrši šverc, naročito kada je u pitanju Slobodna zona koju je osnovala država. Kaže da su u jedinom javno dostupnom izvještaju o radu Slobodne zone, kao korisnici usluga, bile navedene kompanije čiji vlasnici su se u regionu povezivali upravo sa švercom cigareta. Nakon tog izvještaja, tvrdi, Ministarstvo ekonomije, Opština Bar i Luka Bar kao osnivači Slobodne zone su odbijali da javnosti dostave nove izvještaje, tvrdeći da ih ne posjeduju.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SPOROVI OKO USPOSTAVE VLASTI U KOTORU: Kompromisi ili pretvranje pobjede u poraz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posljednja u nizu ponuda o uslovima formiranja lokalne vlasti je ona koju su Demokrate 14. oktobra uputile koaliciji ZBK i URA kao pokušaj kompromisa da se u susret zakazanoj sjednici parlamenta nađe prihvatljivo rješenje za sve buduće nosice vlasti u Kotoru. Principi zajedničkog djelovanja sa 19 tačaka zapravo su modifikovana verzija Platforme pokreta URA koja je u nešto izmijenjenoj formi prihvatljiva za koaliciju ZBK

 

Od pet gradova u kojima su 30. avgusta, istovremeno sa republičkim održani i lokalni izbori, jedino u Kotoru vlast nije formirana. Razloga ima više, najbitniji je taj što je predsjednik prethodnog saziva kotorske Skupštine Jovo Suđić prvu sjednicu novoizabranog saziva, zakazao što je najkasnije moguće, za utorak, 20. oktobra, na čijem će dnevnom redu biti verifikacija mandata odbornicima i izbor novog predsjednika lokalnog parlamenta. Očekuje se da će funkciju predsjednika kotorskog parlamenta zauzeti Dejan Vukšić, nosilac izborne liste „Za budućnost Kotora“, dok će  u fotelju predsjednika Opštine ponovo sjesti Vladimir Jokić lider kotorskih Demokrata.

Novu skupštinsku većinu u Kotoru čine Demokrate sa osvojenih 9 odborničkih mjesta, Koalicija „Za budućnost Kotora“ ima 7, GP URA i Socijalisti Crne Gore sa po jednim odborničkim mandatom, ukupno 18  od 33 odbornička mjesta kotorskog parlamenta. Iako u rukama imaju komotnu većinu za nesmetano upravljanje drevnim gradom, partije pobjedničke koalicije mjesec i po dana od završetka izbora, nisu postigle dogovor na koji način će formirati buduću vlast. Do potpisivanja koalicionog sporazuma o raspodjeli mandata u skladu sa izraženom voljom birača nije došlo uprkos jasnoj političkoj snazi članica buduće vladajuće koalicije. Tri političke grupacije  korenspondiraju platformama i sporazumima koje šalju jedni drugima, prepunim traktata iz političke teorije i prakse primjerenim pravljenju vlade neke veće države a ne lokalne samouprave u kojoj se zna čiji je izborni program koliku podršku građana dobio.

Iz URA su insistirali na prihvatanju njihovih uslova iz Platforme za Kotor koju su 3. septembra dostavili ostalim strankama. Pored načelnih stavova o depolitizaciji lokalne uprave, u tački 5 se navodi  da izborni rezultat ne može biti presudan za izbor kandidata za ključne gradske funkcije. Preporučuje se nešto kao ekspertska gradska vlast.

﮼Izbor ljudi na partijske funkcije (predsjednik Opštine, predsjednik Skupštine, dva potpredsjednika i glavni administrator) po mogućnosti – ne prema izbornim kvotama već prema profesionlanom ugledu, uz isključiv uslov stručnosti i dokazanom radnom stažu ne kraćem od 10 godina u struci…“ pisalo je u Patformi.   Navedena norma o radnom stažu od najmanje 10 godina  u javnosti je tumačena kao prepreka povratku Vladimira Jokića u fotelju prvog čovjeka Kotora, iz koje je smijenjen političkim pevratom DPS-a uz pomoć odbornice SDP Brune Lončarević.  Iz pokreta URA su, nakon negodovanja budućih partnera, ubrzo odustali od propisivanja godina radnog staža za ključne gradske funkcije, ali ne i od otklona od podjele funkcija prema izbornim rezultatima.

Branka PLAMENAC

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ MARTINOVIĆ: SPORNA PRESUDA NOVINARU – ISTRAŽIVAČU: Žrtva zarobljenog pravosuđa

Objavljeno prije

na

Objavio:

„Mogu sa žaljenjem da konstatujem da je i ova presuda slikovit primjer odnosa sada već odlazeće vlasti prema nezavisnim novinarima“, kaže Nikola Marković, predsjednik Komisije za praćenje istraga napada na novinare

 

Samo dan nakon što je prošlog četvrtka u podgoričkom Višem sudu istraživački novinar Jovo Martinović osuđen na godinu zatvora zbog navodnog posredovanja u švercu narkotika, stigle su nove negativne reakcije Evropske Komisije (EK). Očekivane, budući da se Crnoj Gori godinama ukazuje da nema napretka u slobodi izražavanja.

Upravo na te negativne ocjene podsjetila je Ana Pisonero, portparolka Evropske komsije. „Sloboda izražavanja jedna je od temeljnih vrijednosti EU i ključni element procesa pristupanja Crne Gore Uniji. Novinari bi trebalo da mogu da obavljaju svoje dužnosti profesionalno i bez straha od pravnih posljedica. Vjerujem da znate da smo u posljednjem izvještaju EK, konstatovali da nema napretka u slobodi izražavanja”, kazala je Pisonero. Ona je dodala da EK ne komentariše sudske odluke koje su podložne žalbama, kao što je u ovom slučaju, i izrazila očekivanje da će Martinović imati pošteno suđenje u skladu s međunarodnim i EU standardima.

Kada smo kod standarda, teško da se na osnovu ovakve odluke može zaključiti gdje je granica koja novinarska postupanja dijele od kriminalnih. Zato predsjednik Komisije za praćenje istraga napada na novinare i glavni urednik dnevnog lista Dan Nikola Marković, upitan da za Monitor prokomentariše ovu odluku, ne skriva da je zgrožen činjenicom da je Martinović osuđen samo zato što je radio svoj posao koristeći legitimne novinarske metode.

„Komisija se bavila ovim slučajem u mjeri svojih nadležnosti i, na osnovu dokaza koji su nama dostavljeni, Martinović je žrtva zarobljenog pravosuđa. Iako Komisija nema mandat da se bavi radom sudova već samo istragama, u svoje lično ime mogu da izrazim sumnju da je presuda Jovu Martinoviću politička osveta za njegove brojne istraživačke tekstove“, isti Marković.

Svetlana ĐOKIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo