Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Dr ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Lijek treba odbolovati

Objavljeno prije

na

puhovski

Navodno veliki optimizam koji je, ulaskom Hrvatske u EU, zahvatio političare u čitavom našem regionu, izgleda da ima i neke probleme sa realnošću. Kakva Hrvatska, posebno u oblastima pravne države i ljudskih prava, ulazi u EU i koliko njen ulazak može pomoći onima koji ostaju van, razgovarali smo sa dr Žarkom Puhovskim, koji je godinama bio i predsednik Helsinškog odbora za ljudska prava u Hrvatskoj.

 

MONITOR: Angela Merkel je u video poruci Hrvatskoj pored pohvala, istakla potrebu još većih napora hrvatske države u oblastima pravne sigurnosti i borbe protiv korupcije. Hrvatskoj su, posebno nakon procesuiranja bivšeg premijera Sanadera, slate pohvale za uspjehe na polju državne borbe protiv korupcije. Zašto Merkelova nije zadovoljna?
PUHOVSKI: Ne mislim da (ovakve) iskaze Angele Merkel treba odveć ozbiljno shvaćati – to je bila klasična tirada jedne učiteljice, s malo pohvala i pokuda, a sve u nadi da će rečeno imati pedagogijski učinak. Njezino nezadovoljstvo može biti važno, ali naprosto više nije bitno. Za razliku od toga, bitno je stanje u društvu. A ono je paradoksalno: nema države (bez državnoga udara) u kojoj je toliki broj najviših državnih funkcionara u zatvoru ili pred sudom zbog korupcije, a korupcija, na žalost, i dalje zahvaća gotovo sve pore svakidašnjega života.

MONITOR: Hrvatska je u EU, a građane je paralelno sa svečanošću proglašenja, sačekao i niz poskupljenja, na primjer, cigareta, problem popunjavanja dužničkih rupa velikim koncesijama na hrvatske puteve, ali i jedan „legalistički„ problem sa EU. Da li je to ono „svaki početak je težak” ili za građane borba za bolji život prema nekim „EU standardima” tek počinje?
PUHOVSKI: Jedna od nedvojbeno pozitivnih pojava vezanih uz ulazak u EU svakako je poskupljenje cigareta (barem za mene), no drugi su problemi ozbiljniji – primjerice, zbog izlaska iz CEFTA-e, Hrvatska gubi nekoliko tisuća radnih mjesta (jer ne može povlašteno izvoziti na tržište zemlja nastalih na području Jugoslavije), gubi se nikako beznačajan dio turističkih prihoda jer ruski, turski i ukrajinski turisti dolaze u manjem broju nakon što su im (zbog politike EU) uvedene vize, itd. S druge strane, „otvara” se ogromno tržište EU, ali tko tamo zna za (i inače rijetke) lokalno uspješne hrvatske proizvode. Trebat će nekoliko godina da se država i privreda naviknu na novo okruženje, tržište i EU fondove. Riječju, bit će gore, prije no što (možda) bude bolje. Ali, najveći dio socijalnih (pa i privrednih) tegoba ne slijedi iz ulaska u EU, nego iz dugogodišnjih domaćih grešaka, ponajprije odsutnosti strategije. Šteta je, međutim, u tomu što EU, za sada barem, ovome stanju ne pomaže.

MONITOR: Kako se moglo desiti da Sabor pred ulazak u EU usvoji zakonske izmjene u vezi sa djelovanjem tzv. evropskih naloga za hapšenje, tako da ovi nalozi ne važe u Hrvatskoj ako su izdati prije avgusta 2002.I da te izmjene dođu na pravnu snagu baš 1.jula? Kakav je karakter političke volje koja je to izdejstvovala?
PUHOVSKI: Riječ je, jednostavno, o zakašnjelome plaćanju cijene za izostanak lustracije u devedesetima. Nije to hrvatska specifičnost, ono što je kod nas bilo specifično činjenica je da nije bio ni zamisliv lustracijski model koji ne bi zahvatio Tuđmanovu biografiju. Sadašnja vlada, koja sa svime nema veze, plaća naslijeđenu cijenu na izrazito glup, paničan način. Najgore je pritom dvoje: dodatno se oštećuje sama mogućnost vladavine prava i, dapače, ozbiljno otežava – ipak neizbježno – suočavanje s prošlošću.

MONITOR: Bilo je spekulacija da je Merkelin „gust raspored” 1.jula u stvari ljutnja zbog zakonske smetnje da se izruči agent UDBE Josip Perković, navodno umiješan u ubistvo hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Nemačkoj, davne 1983. Koliko su „tradicije” tajnih službi u velikoj mjeri bile samo „prelomljene” kroz ratove 90-ih?
PUHOVSKI: Širok krug ljubitelja teorija zavjera sve što se zbivalo (i zbiva) vidi kroz prizmu fantazma o svemoćnim i sveprisutnim tajnim službama, inkarniranima u likovima poput Manolića ili Kapičića – koji djeluju neprijeporno sexy u medijima. A nitko da postavi pitanje: kako to da su svi njihovi ciljevi ostali nedostignuti, kako to da su poraženi na svim frontama, a i dalje ih se smatra moćnicima (sada, doduše, „iz pozadine”). Za mene je mnogo važnija jednostavna formula: zločin je zločin (a najgori je onaj bez kazne). Sve je drugo nebitno, pa i neizbježna gospođa Merkel.

MONITOR: MMF je Hrvatsku svrstao u tri najzaduženije evropske zemlje. Prema izveštaju Hrvatske narodne banke na kraju 2012, bruto inostrani dug je iznosio 101,8 odsto BDP i nije se smanjio u odnosu na kraj 2011. Da li da se veruje MMF?
PUHOVSKI: MMF-u ne treba vjerovati, ali njihove analize treba uzimati ozbiljno u obzir. Hrvatski je dug još uvijek razmjerno dobro pokriven deviznim rezervama (i Narodne banke i građana), kažu eksperti. No, problem je, izgleda, u sljedećemu: dug je nastao ulaganjem u potrošnju, a ne u proizvodnju (koja bi ga perspektivno vraćala) – zato se gomila.

MONITOR: Srbija i Hrvatska su se međusobno tužile za genocid pred Međunarodnim sudom pravde. Pavnici su gotovo jedinstveni da nijedna strana nema ozbiljne šanse da dobije svoj slučaj. Ima li vremena i drugih uslova da se napravi dogovor o međusobnom povlačenju tužbi?
PUHOVSKI: Godinama pričam o tomu da ove tužbe nemaju šansu – no, za razliku od ostalih, dodajem: na žalost. Jer, po strani od ishitrene institucijske pomirbe koja bi bila time zaključena, oba bi društva nužno trebala ozbiljan (inozemni) sudski proces koji bi doista prisvijestio sve zločine koji su se masovno zbivali (a gotovo svi ih teže zaboraviti). Baš zato vjerujem da će dogovor biti postignut, tužbe povučene – a zločini hladnokrvno zapreteni.

MONITOR: Neki predstavnici Srba iz Hrvatske, kao Savo Štrbac, sumnjičavo gledaju na hrvatska obećanja pomoći susjedima u pristupanju EU, a predsjednik Josipović je posebno naznačio svoj neformalni doručak predsjednika zemalja iz regije. Čime Hrvatska ostaje, a čime odlazi iz regije?
PUHOVSKI: Ma koliko bilo ekstravagantno navoditi izjavu nekoga poput Štrpca u iole ozbiljnome razgovoru, problem postoji. Dakako, na razini koju ne promašuje samo on. Riječ je, mislim, naprosto o ovome: Hrvatska će pomagati susjedima da uđu u EU, premda ne baš puno, jer u EU nije dovoljno važna – ali, glavno je da ne odmaže. Međutim, to je proces koji će u najkraćoj verziji (vjerojatno za Crnu Goru) trajati desetak godina. U međuvremenu regije (kakvu smo znali) više nema – nakon Slovenije i Hrvatska je izvedena iz nje. Ulaskom Hrvatske u EU, na mjestu dosadašnjih granica dižu se, doslovce, zidovi. Za odnose sa Srbijom, BiH i Crnom Gorom ulazak Hrvatske u EU najteži je udarac nakon rata. To će se, nažalost, tek vidjeti; za sada se svi i dalje (ideologizirano) ponašaju kao da je EU panaceja, lijek za sve bolesti – a ne, realistički uzeto, lijek za neke bolesti, koji ima, poput svakoga lijeka, i popratne (neugodne) efekte.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POLICIJSKA TORTURA I KAKO JE SPRIJEČITI: Teška ruka pendrek-demokratije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropski komitet za sprečavanje mučenja (CPT) je ukazao na „nestandardne predmete“ – bejzbol palice i električne kablove – koje je pronašao u CB Podgorica, koji je naveden i kao lokacija na kojoj su žrtve policijske torture mučene

 

Zvjersko prebijanje Jovana Grujičića, Benjamina Mugoše i M.B., poslednji je u nizu slučajeva koji bacaju sjenku na postupanje uniformisanih službenika Uprave policije. Taj događaj, istovremeno, u fokus javnosti vraća dilemu da li se crnogorska policija vraća davno oprobanim metodama iznuđivanja priznanja od osumnjičenih.

Repertoar torture  je, prema tvrdnjama pretučene trojke, raznovrstan: navlačenje pancirnih prsluka na gornji dio tijela i udaranje bejzbol palicama preko istih, udaranje po tabanima, upotreba elektro-šokera na više djelova tijela uključujući genitalije, davljenje plastičnom kesom, šamaranje, repetiranje pištolja… Zbog onog što su preživjeli oni su podnijeli  krivičnu prijavu, u kojoj su detaljno naveli šta su im policajci radili, u maju, nakon što su ih uhapsili zbog sumnje da su učestvovali u postavljanju eksplozivne naprave ispred kafe bara Grand i porodične kuće policijskog službenika Duška Golubovića.

Iz NVO Akcija za ljudska prava (HRA) ističu da se u ovom slučaju, na osnovu službenih dokumenata, zna ko su službenici CB Podgorica koji su učestvovali u ispitivanju. Batinaši su, ipak, i dalje nepoznati. I pored toga što je Grujičićev otac podnio krivičnu prijavu protiv svih koji su, kako tvrdi, učestvovali u otmici njegovog sina iz psihijatrijske bolnice u Kotoru, ali i onih koji su ga pretukli u Centru bezbjednosti. „ … je Jovana tjerao, izmučenog i imrcvarenog, da hoda na ruke i noge u prostoriji dok je on istovremeno pokušavao da ga jaše, praveći selfije mobilnim telefonom uz riječi ‘svima ću ovo da pošaljem da vide kakav si mangup’. Napominjem da su zadnje dvije metode slomile Jovana koji je nakon toga njima rekao da će sve da prizna i da potpiše izjave koje su mu dali. Nakon tog priznanja Jovanu je zaprijećeno da ne smije tražiti advokata“, dio je prijave koju je podnio Grujičićev otac.

Opis mučenja koji smo tu vidjeli odgovara taktikama mučenja koje su u Latinskoj Americi protiv ljevičara koristili pripadnici vojnih hunti, kaže za Monitor Tea Gorjanc – Prelević. „Što reče neko, samo što ih iz helikoptera nisu bacali u more“.

Svetlana ĐOKIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OPŠTINA BUDVA DVA MJESECA U FINANSIJSKOJ BLOKADI: Pritisak težak desetine miliona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Očekuje se da novoformirana odbornička većina održi sjednicu budvanskog parlamenta u subotu, 08. avgusta, na čijem će se dnevnom redu, pored planiranih smjena članova raznih upravnih odbora i Savjeta RTV Budva, naći i dirigovana odluka o podizanju kredita za vraćanje miliona Vladi

 

Da su životi građana Budve manje važni od vlasti, političkih igara i finansijskih špekulacija, pokazuje  situacija u kojoj zaposleni u ovoj turističkoj opštini dva ili tri mjeseca ne primaju zarađene plate. Usred turističke sezone i otežanih životnih uslova zbog epidemije korona virusa, oko hiljadu zaposlenih početkom ljeta ostalo je bez mjesečnih zarada.

Voljom ministra finansija Darka Radunovića, po čijem je nalogu Privredni sud uveo privremenu mjeru blokade računa Opštine krajem maja, uoči sveobuhvatne akcije preotimanja vlasti u Budvi, zaposleni u lokalnoj upravi nijesu primili dvije zarađene plate. Radnicima u JU Muzeji i galerije Budve i Javnom servisu RTV Budva duguju tri lična dohotka.

Podsjećamo, Ministarstvo finansija isplatilo je krajem prošle godine 29,3 miliona eura austrijsko-njemačkoj firmi WTE/EVN na ime aktiviranih garancija koje je dala Vlada za projekat izgradnje postrojenja za preradu otpadnih voda u Bečićima. Iako postupak oko dokazivanja stvarnog iznosa uloženih sredstava u izgradnju  kolektora u naselju Vještice nije okončan, kao ni istražni postupak državnog tužilaštva, Vlada je na prvi zahtjev Njemaca isplatila tražene milione, koje sada potražuje od Opštine Budva.

Naplata milionskog troška iz budžeta Vlade jedan je od razloga izvršenog prevrata u Budvi, nasilne promjene legalno izabrane vlasti u kojoj su učestvovale brojne državne institucije. Uz pomoć jakih policijskih snaga na čelne funkcije u Opštini postavjeni su predstavnici nove odborničke većine, DPS, Crnogorske, SD i nezavisnog odbornika Stevana Džakovića. Glavni zadatak tako ustoličenih predsjednika Opštine Nikole Divanovića (DPS) i predsjednice Skupštine, Anđele Ivanović iz Crnogorske, je zaduživanje Budve za 30-ak miliona eura, kako bi Vlada nadomjestila minus u svojoj kasi. Odluka o kreditnom zaduženju mora biti donijeta do kraja avgusta, za kada su zakazani redovni lokalni izbori.

DPS pokazuje potpuno odsustvo brige za egzistenciju građana zaposlenih u opštinskoj administraciji i njihovih porodica, jer na računu Opštine ima novca  za isplatu plata. Pravnim i fizičkim nasiljem Budva je dovedena u ponižavajuću situaciju, da joj sa republičkog nivoa diriguju načinom upravljanja sopstvenim sredstvima, da jedan ministar lokalnoj samoupravi može da zabrani isplatu zarađenih plata iz redovnih opštinskih prihoda. Budva koja je najznačajnija turistička opština u Crnoj Gori,  iz koje Vlada ubira milione prihoda po raznim osnovama, trpi dvomjesečno iživljavanje Vladinih institucija nad građanima ovog grada.

Svakodnevne scene na vratima Opštine gdje pripadnici privatnog obezbjeđenja ne dozvoljavaju ulazak u opštinske prostorije odbornicima sa liste Demokrata i DF-a, pokazuju da ponižavanje Budve i njenih građana kao da nema granica. Te scene posredstvom medija odlaze u svijet.

Branka PLAMENAC

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NASTAVLJEN ŠESTOGODIŠNJI RAT KOTORSKIH KLANOVA: Nove žrtve starog sukoba

Objavljeno prije

na

Objavio:

Policija i tužilaštvo ispituju mogućnost da je ubistvo Saše Klikovca osveta za pokušaj likvidacije Podgoričanina Igora Krstovića, 28. januara u Zeti

 

Taman kad se pomislilo da između zaraćenih kotorskih kriminalnih grupa kavčana i škaljaraca vlada primirje, hicima u Podgoričanina Sašu Klikovca (38), poslata je poruka da kraja rata nema na vidiku. Klikovac je likvidiran u subotu, nešto prije 10 sati, ispred porodičnog restorana Kod Crnogorca u naselju Cijevna, nadomak Podgorice. I dalje nepoznata osoba u njega je, u trenutku kad je ulazio u automobil, ispalila pet hitaca kalibra 9 milimetara, ne ostavljajući mu šansu da preživi.

Kako to obično slijedi u ovakvim slučajevima, osim pretrage mjesta zločina i obližnjih naselja, pripadnici policije obavili su i razgovor sa desetak osoba koje se u njihovim evidencijama vode kao članovi škaljarskog kriminalnog klana. Od pomoći im nijesu bili ni snimci sa kamera postavljenh na obližnjim objektima, na kojima su, za sada, uočili samo vozilo (golf) za koje sumnjaju da ima veze sa ovom likvidacijom, jer je njegovo kretanje primijećeno i nekoliko dana prije zločina.

,,Za sada nema ništa novo u tom pravcu, provjeravamo da li to vozilo ima ikakve veze sa zločinom, odnosno da li su ga možda koristile ubice kako bi sa sigurnošću utvrdili navike ubijenog“, objašnjava naš sagovornik iz policije. Sumnje da je Klikovac žrtva krvavog rata koji već šest godina traje između kavčana i škaljaraca potvrđuje uključenost u istragu i  pripadnika Specijalnog policijskog tima za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije.

Naši sagovornici dodaju da se ispituje mogućnost da je ubistvo Klikovca osveta za pokušaj likvidacije Podgoričanina Igora Krstovića (35) 28. januara u Zeti. Krstović, prema operativnim podacima policije, važi za osobu blisku škaljarcima čije su vođe, Igor Dedović i Stevan Stamatović, ubijene 19. januara u Atini.

Desetak dana kasnije napadači su sačekali Krstovića u blizini njegove kuće u mjestu Balijače i ispalile više od 20 hitaca u njega, dok je bio u vozilu. Krstović je uspio da preživi kišu metaka, a istražitelji za pokušaj njegove likvidacije terete braću StanišićVidoja i Radoslava, te Dragišu Bulatovića sa kojima je ubijeni Klikovac bio blizak.

Istražitelji vjeruju da je Vidoje Stranišić 28. januara 2020. godine u Podgorici pomogao u napadu na Krstovića koji je zadobio teške povrede. Kako pokazuju nalazi istrage, Vidoje Stanišić je NN osobama obećao prikrivanje krivičnog djela i tragova. „Za sada dva NN lica su vozilom golf  koje je prethodno ukradeno i na kojem su bile postavljene ukradene registarske oznake, pratili I. K. i iz vozila u pokretu ispalili su najmanje 15 metaka u njegovom pravcu, nakon čega su napadači pobjegli“, piše u odluci Apelacionog suda kojom se Stanišiću produžava pritvor.

Napadači su dovezli vozilo na Kakaricku goru gdje su ih po prethodnom obećanju sačekali okrivljeni Bulatović i Vidoje Stanišić koji su zapalili vozilo u kojem se nalazila i automatska puška. „Iz priloženih dokaza proizilazi da je vozilo golf  koji je pronađen zapaljen u mjestu Kakaricka gora ukraden u avgustu 2018. godine u Srbiji. Iz izvještaja o DNK vještačenju Forenzičkog centra proizilazi da je na plastičnoj boci koja je pronađena na mjestu paljenja vozila utvrđeno prisustvo biološkog materijala koji potiče od D. B. i okrivljenog V. S.“, stoji u citiranom rješenju sudija Apelacionog suda.

Klikovac je prema operativnim podacima policije godinama važio za bezbjednosno interesantnu osobu. On se najprije vodio kao pripadnik lokalne kriminalne grupe Zagoričani, koja je ime dobila po podgoričkom naselju u kome živi većina članova te grupe. Većina njih je, zbog raznih krivičnih djela, boravila iza spuških bedema. Osuđivani su zbog napada na službeno lice, nedozvoljenog držanja oružja, posjedovanja i trgovine drogom, iznude, računarske prevare. Iza brave su se sprijateljili sa pripadnicima kavačkog klana i na taj način podigli svoju kriminalnu grupu na veći nivo.

Da je poznanstvo stečeno iza brave dovelo do toga da ova lokalna kriminalna organizacija bude naslonjena direktno na kavački klan, neka vrsta njihove ekspoziture u Podgorici, potvrđeno je i fotografijama koje su objavile Vijesti, a na kojima se vidi da su upravo vođe „zagoričke“ grupe dočekale, po izlasku iz zatvora, vođu kavačkog klana Slobodana Kašćelana.

Lokalna zagorička grupa nije jedina koja se u Spužu priklonila moćnim kotorskim narkoklanovima. Dobro upućeni sagovornici tvrde da je upravo Uprava za izvršenje krivičnih sankcija  (doskorašnji ZIKS) mjesto gdje su mnogi manje poznati kriminalci dobili svoje mjesto u mnogo poznatijim i opasnijim grupama uključenim u međunarodnu trgovinu narkoticima.

Rat kotorskih klanova počeo je zbog nestanka velikog tovara droge u Valensiji. Zbog skupocjenog bijelog praha od tada je ubijeno blizu 50 ljudi, a policijski podaci govore kako većina ubijenih nije direktno učestvovala u nabavci, niti u nestanku te droge.

Crnogorska policija zvanično je saopštila da su ubistva posljedica sukoba između dvije jake kriminalne grupe iz Kotora. Indirektno su saopštavali da je krađa vrijednog tovara uzrok krvavog, uličnog rata između klanova koji su svojevremeno bili jedna ekipa poznata kao škaljarska grupa. Odmah nakon nestanka droge u novembru 2014. godine i zvanično je započeo rat.

Prvi hici ispaljeni su upravo u Valensiji, kada je ranjen kasnije ubijeni Budvanin Goran Đuričković (48). Par mjeseci nakon pucnjave u Valensiji 19. februara 2015. godine u Podgorici je dignut u vazduh blindirani audi Podgoričanina Milana Vujotića, bliskog Slobodanu Kašćelanu (55) i Radoju Zviceru, navodnim vođama kavačkog klana.

Dan kasnije pala je prva žrtva krvavog rata – Goran Radoman. On je ubijen u Beogradu 20. februara 2015. godine. Ubica je u njega, iz kalašnjikova, ispalio najmanje 25 hitaca. Srpski istražitelji još su bez pomaka u toj istrazi. Njegov egzekutor nikada nije identifikovan, mada bezbjednosne službe, prema nezvaničnim informacijama, imaju operativne podatke o mogućem počiniocu ovog zločina.

Nakon Radomanovog ubistva, uslijedile su mafijaške likvidacije u Crnoj Gori, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Njemačkoj, Austriji, Grčkoj, izvedene na način koji smo do tada mogli vidjeti samo na filmovima. Među mnogobrojnim žrtvama tih obračuna našlo se i nekoliko osoba koje nemaju nikakve veze sa kriminalom i kriminalnim klanovima, već su imale tu nesreću da se nađu na liniji vatre raspomamljenih ubica. Tako je dva mjeseca nakon ubistva Gorana Radomana, 17. aprila 2015, u Budvi ubijen Saša Marković, prva slučajna žrtva kokainskog rata. Navodno je i tada meta egzekutora bio njegov kum Goran Đuričković. Ubistvo Markovića, budvanskog biznismena i nekadašnjeg poslanika u Skupštini Crne Gore do danas nije rasvijetljeno. A kriminalci su proširili front, sa mjesta u kojima su živjeli, praktično na cio Balkan i dobar dio Evrope.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo