Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Muzej bez muzeja

Objavljeno prije

na

muzej

Dolaze nam najčešće stranci i učiteljice sa školskom dje com, vide tablu na kojoj piše ‘muzej’, pa požele da ga razgledaju. Onda moramo da objašnjavamo kako ih, zapravo, nemamo gdje uvesti“, kaže direktor Prirodnjačkog muzeja Ondrej Vizi.
A nije da im ne bi imali šta pokazati. Zbirka Prirodnjačkog muzeja Crne Gore ima više od šest hiljada eksponata najrazličitijih biljaka i prepariranih životinja. Ali, nemaju ih gdje izložiti. Osim nekoliko prostorija za zaposlene i skučenog magacina, prepunog muzej skog materijala, ova ustanova kulture nema drugog prostora. Pa ni stalne mu­zejske postavke. Nikakvog izložbenog prostora. Zato primjerci flore i faune Crne Gore godinama čame u vlažnom i neuglednom magacinu stare zgrade u centru Podgorice, na kojoj stoji tabla s imenom muzeja.


NIKAD VIŠE: Dok se provlači uzanim hodnikom pretrpanim kutijama s dokumentacijom i eksponatima, Vizi priča o sudbini muzeja, koji nikada nije dobio svoju zgradu. A počeci sežu u 1961. godinu, kada je osnovana Prirodnjačka zbirka Crne Gore. Nedugo nakon toga osnovan je i Republički zavod za zaštitu prirode a tada nastaje i prva prirodnjačka izložba. I to je funkcionisalo do 1979. godine. No, u zemljotresu zgrada je toliko oštećena da je određena za rušenje. 
Zgrada ipak ni do danas nije sru šena, ali je zbirka prilično stradala. Polovina eksponata čak je bespovratno uništena. I izložba više nikada nije postavljena.
Prirodnjački muzej, kao poseb na institucija kultu re, osnovan je 1995. godine. Nekoliko stolova, kompjuter i ostaci zbirke oštećene u zemljotresu bili su početni kapital.
OBEĆANJA, OBEĆANJA: „Gdje smo stigli prije trinaest godina, tu smo i sada. Jedino što imamo to su stručni ljudi i ne što opreme potrebne za proučavanje bilja ka i životinja.” No, znanje i titule nijesu pomogli da dobiju i prostor kako bi mo gli pokazati vrijedne eksponate.
“Kada smo osnivali muzej, ministar kulture bio je Gojko Čelebić, i u ta dašnjim dokumentima bilo je zapisano da će park na Kruševcu biti pretvoren u svojevrsni kvart kulture“, prisjeća se Vizi. I zaista, tamo je ponešto i učinjeno. Sređena je likovna galerija, Perjanički dom, napravljena ljetnja muzička i dramska scena. Ali mjesto za Prirodnjački muzej nije pronađeno.
„Obećavali su nam da će srušiti jedno krilo stare bolnice u parku i na praviti nam zgradu za muzej, ali ništa ni od toga”. Sva obećanja pala su u vodu a čaplje, kormorani, kudravi pelikan, raznobojne biljke i fosilni ostaci – ostali su u tami memljivog magacina.
A onda su nicala nova obećanja. Sve veća i ljepša. Naredna lokacija „određena“ za Prirodnjački muzej bila je vrlo blizu prethodne. „Rečeno nam je da će na mjestu barake koju koristi Klinički centar biti napravljen naš mu zej. Angažovali mi i arhitektu da uradi projekat. Da nas ne zateknu nespremne. No, opet – uzalud“, kaže Vizi.
NOVI KONCEPT, STARA PRI ČA: Opet izbori, nova gradska uprava. Padaju stari, rađaju se novi planovi, grad dobija novi izgled, niču nove zgra de. Ali ne i za Prirodnjački muzej.
„Razgovarali smo i s gradonačel nikom Mugošom. U početku on je imao ideju da se muzej sagradi na brdu Lješkopoljska gorica, na izlazu iz Pod gorice k Cetinju. Tamo je, tako su nam govorili, bila zamišljena i svojevrsna botanička bašta, s prostorom za školu u prirodi’’, kaže Vizi.
Ljudi iz Prirodnjačkog muzeja vrlo brzo su shvatili da ni od te za misli neće biti ništa. S Lješkopoljske gorice, „spustili“ su se na obalu Morače. Palo je obećanje da će se muzej zidati na mjestu stare kasarne Morača. Pa kad se ispostavilo da je to zemljište zlata vrijedno „preselili“ su ih u Masline. Takođe na mjesto kasarne. Ni s tim planovima nije bilo sreće.
OPET NOVI MINISTAR: Di rektor muzeja, u prepisci s gradona čelnikom Podgorice, obaviješten je da „nije njegovo da traži mjesto za zgradu muzeja već da o tome treba da se postara Ministarstvo kulture“. Vizi to ne spori. 
„Ali ti ministri vrlo brzo su se smjenjivali. Taman objasnimo jed nom naš problem, on sve shvati i počne nešto na tome raditi, kad eto ti novog ministra. Pa onda sve ispočetka.“
U međuvremenu, dok novog ministra ne privole da im se obrne, sami se raspituju je li gdje koji pedalj zemlje slobodan ostao.
Još se nadaju da će nekad, negdje sagraditi muzej. Mali. Ne treba im puno. Samo da u pristojan prostor smjeste vrijednu zbirku i učine je dosupnom svima kojima je potrebna. „Iz Mini starstva finansija nas uvjeravaju da je novac za tu namjenu spreman. Samo da se nađe lokacija”, kaže Vizi.
Ali, nigdje, koliko je Podgorice nema parčeta zemlje za muzej. Da su oni koji odlučuju prije mjesec dana posjetili Kuslevovu kuću, gdje je Prirodnjački muzej uskočio kao podstanar i na kratko izložio djelić svoje bogate zbirke – možda bi ih ubacili u svoje građevinarske planove. Možda bi ih podstakli da muzeju naprave zgradu redovi djece, koja su čekala da uđu i vide životinje iz naših i dalekih krajeva, cvijeće s Durmitora, mahovinu sa Skadarskog jezera…

 

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

BUDVA,  NESLAVAN EPILOG PROJEKTA VIJEKA: Njemci otišli – ostavili oštećeno postrojenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zajedničko u dva vrijedna projekta, koji se tiču mora i čiste morske vode, PPOV i Osmoza čiji pogubni efekti deceniju kasnije potresaju lokalnu upravu je odabir istog partnera, njemačke kompanije WTE (Wasertechnik GmbH), koja je dio austrijskog konzorcijuma EVN grupe. Ova kompanija je ostavila Budvi afere, nedovršena ili potpuno neupotrebljiva postrojenja i milionska dugovanja

 

Među mnogim aferama bivše lokalne uprave u Budvi, čiji su funkcioneri označeni kao članovi organizovane kriminalne grupe kojom je rukovodio bivši funkcioner DPS-a  Svetozar Marović, kojima je budžet  opštine olakšan za stotine miliona eura, izdvajaju se dva projekta, a oba se tiču mora i čiste morske vode. Izdvajaju se po obimu pohare građana Budve, po biografijama strateških partnera i scenarijima za izvlačenje novca iz bogate budvanske kase i mogli bi poslužiti kao dobar scenario za seriju kriminalističkih filmova sa predivnim autentičnim lokacijama.

Riječ je o dva projekta koji su Opštinu Budva do sada koštali više od 130.000 miliona eura. Prvi, projekat Osmoza osmišljen je za preradu slane morske vode u slatku, pogodnu i za piće,d ok se drugi odnosi na preradu otpadnih, kanalizacionih voda koje se potom čiste ispuštaju u more. Zajedničko u oba projekta čiji pogubni efekti deceniju kasnije potresaju lokalnu upravu jee odabir istog partnera, njemačke kompanije WTE (Wasertechnik GmbH), koja je dio austrijskog konzorcijuma EVN grupe. Ova kompanija koja se vrlo brzo prilagodila domaćem  načinu korupcionaškog poslovanja ostavila je Budvi afere, nedovršena ili potpuno neupotrebljiva postrojenja i milionska dugovanja.  Oba projekta, i Osmoza i PPOV pod istragom su Specijalnog tužilaštva.

Projekat desalinizacije morske vode iz 2008 godine promovisan kao epohalan poduhvat tadašnje lokalne urpave na čelu sa Rajkom Kuljačom, najavljivan je i kao prvi takav projekat na Balkanu. Posao izgradnje dobila je firma Montenegro Osmoza, anonimnih makedonskih državljana. Postrojenje je koštalo 8 miliona eura, ali nikada nije proradilo u punom kapacitetu. Budvanska avantura oko desalinizacije predstavlja jedan od najzamršenijih poslova u kome je teško ući u trag novca koji je završavao u privatnim džepovima. Nazivi firmi koje gazduju postrojenjem ubrzano se mijenjaju a sa njima i njihovi vlasnici.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GRAD HOTEL NA MONTENEGRO BERZI: Da li se prodaje Sveti Stefan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Objava Montenegroberze da će se dionice kompanije Sveti Stefan Hoteli, pod šifrom SSHO, naći na njenom slobodnom tržištu,izazvala je burnu rekaciju javnosti. Na nedavnom zasijedanju lokalnog parlamenta u Budvi odbornici URA oštro su kritikovali ova dešavanja i gazdovanje svetostefanskim hotelima uopšte

 

Nakon nedavne organizacione podjele najveće hotelske kuće u Crnoj Gori, HTP Budvanska rivijera, na dva samostalna preduzeća, Budvanska rivijera AD i Sveti Stefan Hoteli AD Budva, akcije ovih kompanija našle su se u dva navrata na Montenegro berzi. Prva prodaja dionica odvojenih hotelskih kompanija odigrala se neposredno nakon restrukturiranja, u avgustu, dok je drugi plasman akcija na berzansko tržište aktiviran početkom februara ove godine. Za sada nije poznato da li je ovih dana došlo do neke kupoprodaje ili je u pitanju samo vraćanje  tržišnog načina prometa akcija koje su u rukama privatnika. U oba preduzeća vlasnička struktura je ostala identična nakon razdvajanja. Većinu akcija posjeduje Vlada, 41,6 odsto, Fond PIO raspolaže sa 12,8 odsto kapitala i Zavod za zapošljavanje 4,2 odsto, što čini takozvani državni paket od 58 odsto vlasništva u obje novostvorene hotelske kuće. U rukama privatnih kompanija i manjinskih akcionara, nalazi se ostatak od 42 odsto  vrijednosti imovine. Srbijanska AIK banka u vlasništvu biznismena Miodraga Kostića posjeduje 15,2 odsto akcija, dvije kompanije budvanskog STRATEX-a imaju 15 odsto, dok se mali dio akcija vodi na skrivene kastodi račune.

Dakle, crnogorska Vlada putem većinskog paketa akcija i dalje kontroliše imovinu poznatih budvanskih hotela i nema podataka o tome da se može trgovati ovim državnim dionicama. Prilikom podjele preduzeća bilo je govora kako će Vlada nastojati da od privatnih kompanija otkupiti akcije preduzeća Sveti Stefan Hoteli, čime će bisere crnogorske turističke ponude, grad hotel Sveti Stefan i hotel Miločer vratiti pod svoje okrilje.Do tada, državni paket akcija nije na prodaju niti može biti bez odobrenja Savjeta za privatizaciju i raspisivanja javnog tendera, saznajemo u upravi Budvanske rivijere. Prilikom podjele preduzeća koja je izvršena u junu prošle godine, najavljena je privatizacija hotela koji su ostali u sastavu Budvanske rivijere, hotela Palas i Kastellastva u Petrovcu, hotela Aleksandar i Mogren zajedno sa poznatim Turističkim naseljem Slovenska plaža u Budvi. Očekuje se raspisivanje javnog tendera za njihov konačan prelazak u privatno vlasništvo.

Prilikom prvog izlaska na berzu, u avgustu prošle godine, jedini kupac bila je Univerzal Capital banka u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, predstavnika zakupaca hotela Sveti Stefan i Miločer, koja je sa skrivenog kastodi računa za nepoznate klijente kupila 5.040 akcija novih firmi, Budvanska rivijera i Sveti Stefan Hoteli. Da li je povratak na berzansku trgovinu akcijamabudvanskih hotela prilika da zakupac elitnih crnogorskih hotela ukrupni svoj udio u vlasništvu kompanije, uskoro će se znati. Postojale su špekulacije o tome kako se trguje akcijama koje su u posjedu Stratex-a, budvanske firme čiji je vlasnik Nail Emilfarb, suvlasnik turističkog naselja Zavala.

Ukupna kapitalna vrijednost kompanije „Sveti Stefan Hoteli“ nakon izdvajanja iz zajedničke firme iznosi 25,85 miliona eura, raspolaže sa 8.110.763 akcija čija je nominalna vrijednost 3,187 eura.

Budvanska rivijera procijenjena je na 55,4 miliona eura, sa 8 miliona akcija takođe, čija je vrijednost duplo veća, 6,7 eura.

Objava Montenegroberze da će se dionice kompanije Sveti Stefan Hoteli, pod šifrom SSHO, naći na njenom slobodnom tržištu,izazvala je burnu rekaciju javnosti. Na nedavnom zasijedanju lokalnog parlamenta u Budvi odbornici URA oštro su kritikovali ova dešavanja i gazdovanje svetostefanskim hotelima uopšte.

„Grad hotel „Sveti Stefan“, jedan od dva vodeća brenda nekadašenje zajedničke države, nije na prodaju i pod hitno treba pokrenuti krivični postupak protih svih lica uključenih u svojevrsnu otimačinu paštrovskih kuća na ostrvu“, navodi se u reagovanju opštinskog odbora ove stranke.

„Ovo nije prvi put da pozivamo nadležne da reaguju, dok tužilaštvo nijemo ćuti na naše pozive, a Vlada Crne Gore nastavlja saradnju sa firmom koja iz godine u godinu bilježi milionske gubitke. U isto vrijeme ta firma najavljuje novih 70 miliona ulaganja u hotel „Kraljičina plaža“, što predstavlja podatak koji bi po prirodi i logici stvari morao biti posao i alarm za tužioca“, navodi u saopštenju  Blažo Rađenović, član opštinskog odbora URA-e.

Zaista je teško razumjeti da elitno ljetovalište sa jedinstvenim gradom-hotelom Sveti Stefan i Miločerom, smješteno na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, godinama bilježi samo minuse u poslovanju uprkos zvaničnim podacima o vanrednim uspjesima proteklih turističkih sezona. Bar tako stoji u finansijskim izvještajima firme Adriatic properties Doo, koja u ime osnivača, of šor kompanije Aidwey Investment LLC, vodi zakup hotela.  Prijavljeni gubici u poslovanju mjere se milionima eura. U izvještajima poreskoj upravi gubitak za turističku sezonu 2017. iznosio je6,3 miliona eura dok je u 2018. bio 5,7 miliona.Luskuzni hoteli, raskošna priroda, uz kilometar atraktivnih pješčanih plaža kojim gazduje takođe,   Petrosu Statisu i partnerima ne mogu nikako donijeti profit. Samo gubitke. Pa otuda i pitanje, odakle će se naći suma od 73 miliona eura, koja će navodno biti uložena u izgradnju novog hotelsko-apartmanskog kompleksa u Miločeru, na mjestu starog porušenog hotela Kraljičina plaža, ako ne prodajom stanova. Može se samo pretpostaviti cijena kvadrata stana u miločerskoj šumi, nadomak poznate, male, Kraljičine plaže.

Poznati turistički kompleks izgleda prilično zapušteno, izgubio je prepoznatljiv sjaj, ljepotu i raskoš. Nekadašnji uređeni i održavani parkovi ispred Svetog Stefana i hotela Miločer, nestali su. Raznobojno sezonsko cvijeće i nisko mediteransko rastinje koje je krasilo ove površine živi u sjećanju posjetilaca na prohujalebolje dane, kada je Svetac poslovao sa profitom u istom iznosu u kojem zakupac, strateški partner Vlade, ostvaruje gubitak.Otvoreno je veliko gradilište za gradnju apartmana i stanova za tržište, sjeku se stoljetni borovi, mijenja se ambijent Miločera pod pritiskom kapitala nepoznatog porijekla. Dok vlasnici dijela akcija ovog turističkog rizorta međusobno trguju.

Iz URA-e prijete novim građanskim protestima zbog lošeg odnosa prema Svecu i Miločeru, pozivaju Vladu da raskine štetan ugovor sa firmom Adriatic properties i tužilaštvo da preispita slučaj transformacije i berzanskog usitnjavanja hotelskih  preduzeća. Iako trenutno ne postoji mogućnost potpune prodaje grada-hotel Sveti Stefan bez takve odluke Vlade Crne Gore, vlasnici kuća na poznatom ostrvu, koje su im oduzete u ime višeg, javnog interesa, pretvaranja srednjevjekovnog naselja Paštrovića u luksuzni hotel i podizanja turističke ponude Crne Gore na najviši nivo, traže svoj udio u vidu akcija u novostvorenoj hotelskoj kompaniji. Koliko su ovakva očekivanja realna i kako će se stvari odvijati na Svecu, pokazaće vrijeme koje dolazi.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IMA LI ŽIVOTA POKRAJ TERMOELEKTRANE: Tihi ubica zaposjeo Pljevlja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podaci SZO pokazuju da 22 odsto svih smrti u Pljevljima mogu da se pripišu zagađenju vazduha. Za nepunih pola vijeka broj stanovnika se gotovo prepolovio. Termoelektrana Pljevlja, ipak, od ekoloških standarda poštuje samo ono što mora, kažu naši sagovornici. Projekat toplifikacije nije ni na vidiku, nadležni ćute, a vrijeme polako ističe

 

Termoelektrana Pljevlja još  ne koristi savremene metode kako bi zaštitila životnu sredinu i zdravlje stanovnika Pljevalja. Prema riječima Milorada Mitrovića, predsjednika NVO Breznica, u TE razmišljaju samo kako da ostvare štto veći profit, a od ekoloških standarda poštuju samo ono što moraju.

Iz TE Pljevlja objašnjavaju da će ovu godinu obilježiti početak ekološke sanacije prvog bloka termoelektrane uz rekultivaciju postojeće deponije šljake i pepela. Projekti su vrijedni preko 60 miliona eura. ,,Realizacijom ovih projekata TE će proizvoditi električnu energiju po najvišim evropskim standardima bez rizika po životnu sredinu. Biće izgrađen i izvor toplote za grijanje grada i doniraće se još oko tri miliona eura za izgradnju primarnog toplovoda. Ekološkom rekonstrukcijom, sve emisije i produkti sagorijevanja uglja i hemijskih procesa koji se odvijaju prilikom proizvodnje električne energije, biće svedeni na granice ispod dozvoljenih, u skladu sa zakonskom regulativom naše države i evropskim direktivama o emisijama iz termo izvora na ugalj”, piše na oficijalnom sajtu TE.

Ništa ne bi bilo problematično u tvrdnjama nadležnih da se o projektu toplifikacije, kao jedinom rješenju za zagađenost u Pljevljima, ne govori već godinama. Na njega su i stanovnici Pljevalja zaboravili. Mještanka Pljevalja N.N je prestala da se nada promjeni: ,,Djeca mi zimi gotovo i ne izlaze napolje. Vazduh je toliko zagađen, što od termoelektrane, što od rudnika uglja, što od samih domaćinstava. Živimo tako godinama. Mnogi odlaze iz Pljevalja, a kako se čini, i mi ćemo”.

Milorad Mitrović kaže da projekat toplifikacije u Pljevljima zahtijeva ozbiljnu strategiiju: ,,Ovo je veoma skup, dugotrajan i zahtijevan projekat, posebno sekundarna mreža koja se provlači kroz gusto naseljene djelove grada. U pojedinim naseljima je projekat neizvodljivo uraditi zbog raštrkanosti objekata. Koliko će prosječnog Pljevljaka koštati grijanje iz gradskog toplovoda? Besplatno biti neće. Da li će se naplaćivati po metru kubnom zagrijanog prostora ili po jedinici isporučene kalorične moći, niko ne zna, a to je ključna stvar. U svakom slučaju, spaljivanje fosilnih goriva će imati štetne posljedice sve dok ih budemo koristili”.

Iz NVO Green Home su u jednom od svojih istraživanja objavili: ,,Iako je toplifikacija bila obaveza Elektroprivrede, ni nakon 30 godina rada i oko 40 miliona tona uglja koje je termoelektrana sagorjela, taj projekat nije realizovan. Nije jasno definisan ni Nacrtom Detaljnog prostornog plana TE Pljevlja. U istom dokumentu, jasno je zato naveden njegov negativan uticaj na rad drugog bloka zbog oduzimanja dijela snage za potrebe toplifikacije”.

U Akcionom planu implementacije Strategija razvoja energetike Crne Gore do 2025. godine piše: ,,Snabdijevanje Pljevalja daljinskom toplotom iz novog bloka poslije ulaska tog bloka u Elektroenergetski sistem u 2020. godini za sada nije uzeto u obzir jer zavisi od više elemenata i to od rezultata studije opravdanosti izgradnje drugog bloka, konačne odluke investitora u TE Pljevlja, kao i lokalne zajednice”.

Iz NVO Green Home dodatno objašnjavaju: ,,Projekat toplifikovanja Pljevalja trajao bi od 20 do 25 godina i izvodio bi se fazno. Njegov završetak bi se mogao očekivati tek oko 2050. godine, a samo bi 70 odsto građana na kraju bilo snadbdijevano daljinskim grijanjem. Iako obaveza drugih, sada je projekat toplifikacije obaveza lokalne zajednica sa potrebnim ulaganjima od 20 miliona eura. Te račune bi plaćali građani Crne Gore, ne oni koji vrše eksploataciju uglja i ostvaruju profit”.

Način poslovanja TE zaprepastio je javnost u julu 2019. godine, kada je došlo do pomora ribe u Ćehotini i Vezišnici. Drenažni sistemi i cijevi iz kojih se izlivaju otpadne vode TE Pljevlja nalaze se, nezaštićeni, u neposrednoj blizini rijeka koje dalje mogu da prenose te štetne materije, ugrožavajući živi svijet pred sobom. ,,Ti drenažni sistemi su dio zastarele tehnologije, i to je najbolji dokaz kakve oni “savremene” metode koriste u cilju smanjenja negativnog uticaja na životnu sredinu. I nakon pomora ribe, oni i dalje vrše ispuštanja viškova iz svog proizvodnog procesa”, objašnjava Vaso Knežević, NVO aktivista i predsjednik Sportsko-ribolovnog kluba (SRK) Lipljen u Pljevljima.

Kako objašnjavaju upućeni sagovornici Monitora, cijevi bi trebalo da pepeo i šljaku sa vodom transportuju na deponiju Maljevac. Međutim, kada se otvore drenažni ventili, oni umjesto na deponiju idu u vodotok Vezišnice. To se radi često.

Valja ukazati na to da je da je za novog direktora TE, nakon ovog ekocida, ponovo imenovan Luka Jovanović. On je bio na čelu termoelektrane u vrijeme sličnih dešavanja, poput onih kada je pjena od čišćenja rashladnog tornja TE Pljevlja prekrivala voćnjake u okolini ili kada je prašina sa deponije Maljevac zasipala Pljevlja.

Na tenderu za izvođenje radova na najavljenoj ekološkoj rekonstrukciji prvog bloka TE Pljevlja pobijedio je konzorcijum Dec International-Bemax-BB Solar-Permonte, dostavivši ponudu od 54,4 miliona eura. Firma BB Solar u suvlasništvu je sina predsjednika Crne Gore, Mila Đukanovića, Blaža Đukanovića, koji je i ranije oštro kritikovan zbog svojih poslovnih poteza u oblasti solarne i hidroenergije.

,,Projekat je u značajnoj mjeri u tajnosti. Plan za rekonstrukciju prvog bloka predviđa samo priključak za toplotni izvor, a tek treba izraditi studiju glavnog projekta i utvrditi broj potrošača koji bi bio obuhvaćen toplifikacijom, potom faze u kojima bi se radila, pronalazak kreditora za gradnju i na kraju cijenu sistema grijanja za Pljevljake. Čini se da EPCG pokušava da značajno uveća snagu postojećeg bloka sa 225 MW na 300 MW, što će uticati na veću cijenu investicije, a nejasno je da li će za tu snagu bloka biti u potpunosti zadovoljeni strogi evropski ekološki standardi”, kaže za Monitor Ines Mrdović, pravna savjetnica NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Prema njenim riječima, pitanje je da li će investicija na kraju koštati 54,4 miliona ili više: ,,Očito je da EPCG već ulazi u kašnjenje ranijih rokova za rekonstrukciju prvog bloka TE. To bi u neko dogledno vrijeme moglo rezultirati plaćanjem penala zbog zagađenja, osim ako EPCG ne računa da će joj biti odobreni dodatni sati rada TE, dok ne okonča njenu rekonstrukciju”.

Prema studiji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) iz 2016. godine koncentracija zagađenja vazduha u Pljevljima redovno prelazi zakonom propisane vrijednosti. Podaci SZO pokazuju da 22 odsto svih smrti u Pljevljima mogu da se pripišu zagađenju vazduha.

U 2017. godini, prema izvještaju Epidemiološke službe, u Pljevljima je registrovano 395 prvih posjeta ljekaru zbog maligniteta. U 2018. godini, prema izvještaju Instituta za javno zdravlje 675. Brojke govore sve.

Turobni su i posljednji podaci Monstata, koji su samo potvrdili trend smanjenja stanovnika Pljevalja. Procjenjuje se da u ovom gradu trenutno živi oko 27 hiljada ljudi. Prema popisu iz 2011. godine, Pljevlja su imala 30.786 stanovnika, a to je pet hiljada manje nego na popisu iz 2003. godine i 16 hiljada manje u odnosu na popis iz 1971. godine, kada je registrovan najveći broj stanovnika u ovoj opštini. U posljednjih devet godina u Pljevljima je rođeno 1 694 djece dok je u istom periodu umrlo 3 749 Pljevljaka. Poređenja radi, tu se sedamdesetih godina prošlog vijeka rađalo 1 200 beba godišnje.

Vrijeme ističe dok lični interesi pojedinaca imaju primat nad zdravljem građana Crne Gore. ,,Prosječan Pljevljak je kao bolesnik u komi. Svega je svjestan i sve vidi i čuje, samo što ne može da priča. Strpljiv je, miran i čeka kraj”, zaključuje Milorad Mitrović.

                                                                                                                                          ANDREA JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo